Dozvolite si da budete kreativni

Razmišljajući o događajima koji su obilježili njegov život, glumac Ethan Hawke propituje kako hrabri izričaj unaprjeđuje iscjeljenje i veze među ljudima-- i poziva Vas da otkrijete svoju neposramljenu kreativnost. Kaže: "Put ne postoji dok ga sami ne napravite".

Nadao sam se da ću danas
pričati o kreativnosti.

Puno ljudi si ne mogu

dozvoliti da budu kreativni.

S razlogom.

Svi pomalo sumnjamo u svoj talent.

Sjećam se priče na koju sam naletio
u ranim 20-im

koja je dosta utjecala na mene.

Zapalio sam se za Allena Ginsberga.

Čitao sam njegovu poeziju,

čitao sam --
radio je dosta intervjua --

i William F. Buckley je radio
TV program

koji se zvao "Firing Line",

i Ginsberg je gostovao
i pjevao Hare Krišna pjesme

i svirao harmonij.

Kada se vratio u New York
i sreo prijatelje intelektualce,

rekli su mu,

"Zar ne znaš da svi misle da si idiot

i da se cijela država
sprda na tvoj račun?"

Odgovorio im je, "To mi je posao.

Ja sam pjesnik i igrat ću budalu.

Većina mora raditi po cijeli dan

i kada se vrate kući
svađaju se s partnerom,

nešto pojedu i upale TV,

gdje im netko nešto pokušava prodati,

i ja sam sve to zeznuo.

Išao sam i pjevao o Krišni,

i sada sjede u krevetu i misle si,
'Tko je ovaj glupi pjesnik?'

I ne mogu zaspati."

To je posao njega kao pjesnika.

Tako da mi je to jako oslobađajuće,

jer svi mi želimo ponuditi svijetu

nešto kvalitetno,

nešto što će svijet smatrati
dobrim ili važnim.

A to je stvarni problem,

jer nije na nama da odlučimo
je li to što radimo dobro,

i ako smo išta naučili iz povijesti,

to je da su ljudi jako
nepouzdani kritičari.

Jesam li upravu?

Tako da se morate zapitati:

Je li ljudska kreativnost važna?

Pa, hmm.

Većina ljudi ne razmišlja puno o poeziji.

Moraju živjeti i raditi

i ne zanimaju ih pjesme Allena Ginsberga

ili bilo koga drugog,

dok im ne umre otac

i odu na sprovod,

ili izgube dijete,

netko vam slomi srce,
ne vole vas više,

i odjednom

očajno pokušavate dati smisao životu

i upitate se "Je li se itko
ovako loše osjećao?

Kako su se izvukli?"

Ili suprotno -- nešto sjajno.

Sretnete nekog i srce vam eksplodira.

Tako ih volite da ne vidite ništa.

Opčinjeni ste.

"Je li se još netko ovako osjećao?
Što mi se događa?"

Tada umjetnost prestaje biti luksuz
i postaje hrana.

Trebamo je.

U redu. Što je to?

U ljudima priroda se pokazuje
kroz kreativnost.

Pogledamo, oh...

auroru borealis.

Glumio sam u filmu "Bijeli očnjak"
kao dijete,

snimali smo na Aljasci,

i po noći bih izašao van

a nebo se mreškalo u ljubičastom,
ružičastom i bijelom,

nešto najljepše što sam vidio.

Izgledalo je kao da se nebo igra.

Prelijepo.

Odete u Grand Canyon u sumrak.

Prelijepo je.

Znamo da je lijepo.

Ali zaljubiti se?

Vaša djevojka/dečko su lijepi.

Imam četvero djece.

Gledati ih kako se igraju?

Gledati ih kako se prave da su leptiri

ili kada trče po kući i svašta izvode,

to je tako lijepo.

Vjerujem da smo ovdje na ovom planetu

kako bismo pomogli jedni drugima.

Prvo moramo preživjeti,

onda se moramo razvijati.

Da bismo se razvijali,
da bismo se izrazili,

moramo poznavati sami sebe.

Što volite?

Ukoliko se približite tome,

otkriti će vam se što ste,

i onda se širi.

Meni je bilo lako.

Sa 12 godina sam debitirao

u predstavi "Saint Joan"
od Georgea Bernarda Shawa

u kazalištu McCarter,

i -- boom -- zaljubio sam se.

Svijet mi se proširio.

Ta profesija --
sada mi je skoro 50 godina --

ta profesija mi je stalno davala

i daje sve više,

uglavnom

kroz likove koje glumim.

Igrao sam policajce, kriminalce,

svećenike, grešnike,

i čudo u svemu tome nakon 30 godina rada

je da shvatite da moja iskustva,

ja, kao Ethan, uopće nisu jedinstvena

kao što sam mislio.

Imam toliko zajedničkog
sa svim tim ljudima,

kao i oni sa mnom,

i onda počnete uviđati
kako smo svi povezani.

Moja prabaka,
Della Hall Walker Green,

na samrtnoj postelji u bolnici,

napisala je kratku biografiju,

imala je samo 36 stranica,

a pet stranica je pisala

kako je šivala kostime za predstavu.

Prvi muž je dobio jedan odlomak.

Uzgoj pamuka, kojim se bavila 50 godina,
samo je spomenut.

Pet stranica o tim kostimima.

Mama mi je dala jedan prekrivač
koji je prabaka napravila,

mogli ste osjetiti

da se izražavala

i da ima stvarnu snagu.

S polubratom sam išao gledati "Top Gun",

koje je godine već izašao,

i sjećam se da smo izašli iz centra,
bilo je pakleno vruće.

Pogledao sam ga,

obojica smo osjetili film
kao znak od Boga.

Samo...

Skroz drukčije.

Ja sam htio biti glumac.

Mislio sam da moram ljudima
pružiti osjećaje.

Htio sam biti dijelom toga.

On je želio ići u vojsku.

Kada bismo se igrali, FBI-a ili vojnika,

ili vitezova, ja bih pozirao s mačem,

a on bi napravio samostrel

koji je funkcionirao.

I on je otišao u vojsku.

Upravo se umirovio kao
pukovnik Zelenih beretki.

Više puta odlikovani veteran
ratova u Afganistanu i Iraku.

Sada uči jedrenju djecu poginulih vojnika.

Sve je dao svojoj strasti.

Njegova kreativnost je bila vodstvo,

vođenje ljudi,

njegova hrabrost da pomaže.

To je bio njegov poziv

i vratilo mu se.

Život je kratak,

i kako ga provodimo,

radimo li nešto što nam je važno?

Većina ne.

Teško je.

Moć navike je ogromna,

zato su djeca tako izvrsno kreativna,

jer nemaju navika,

i baš ih briga jesu li dobri u nečemu.

Ne grade kulu u pijesku razmišljajući,

"Mislim da ću biti dobar u ovome".

Samo se bace na svaki projekt
koji im date --

ples, slikanje,

konstruiranje:

svaku priliku koju dobiju

iskoriste da vam pokažu
svoju individualnost.

To je predivno.

Kada se priča o kreativnosti,
ponekad me zabrinjava

što se dobije osjećaj
da je to nešto fino,

ili toplo i ugodno,

a nije.

Vitalno je.

To je način kako liječimo jedni druge.

Pjevajući pjesme,

pričajući priče,

pozivajući,

"Hej, slušaj me, i ja ću slušati tebe",

započinjemo dijalog.

Kada to učinite, događa se iscjeljenje,

i izađemo iz svojih kuteva,

i počinjemo uviđati ljudskost u drugima,

počinjemo je isticati,

a kada to radimo,
dešavaju se dobre stvari.

Ukoliko želite pomoći svom društvu,
svojoj obitelji,

pomoći svojim prijateljima,

morate se izraziti.

Da biste se izrazili, morate se poznavati.

U biti je jako lako.

Samo trebate pratiti svoju ljubav.

Staza ne postoji,

sve dok je ne napravite

i morate biti spremni izigravati budalu.

Zato nemojte čitati knjigu
koju biste trebali čitati,

nego onu koju želite čitati.

Ne slušajte glazbu
koja vam se nekada sviđala.

Poslušajte novu glazbu.

Popričajte s osobom s kojom
normalno ne biste pričali.

Ukoliko to učinite, garantiram

da ćete se osjećati blesavo.

U tome je bit.

Glumite budalu.

(Svira gitaru)

(Pjeva) Želim ići u Austin
i ostati doma.

Pozvati prijatelje, a opet biti sam.

Živim za opasnost.

Pravim se da mi je svejedno.

Da uvjerim sve da me poštuju
kao budalu.