Kako pomažem ljudima da razumeju vitiligo
-
0:02 - 0:03Kada sam bio mlad,
-
0:03 - 0:04želeo sam da budem na TV-u:
-
0:06 - 0:08svetla, kamere,
-
0:08 - 0:10šminka,
-
0:10 - 0:11glamurozan život.
-
0:12 - 0:14Sa moje tačke gledišta,
-
0:14 - 0:18odmah do vojne baze u Latonu u Oklahomi,
-
0:18 - 0:22nisam pravio razliku
između TV reportera i glumca. -
0:22 - 0:23Za mene je to bilo isto.
-
0:23 - 0:25Bilo je ili:
-
0:25 - 0:26„Izveštavamo uživo iz Berlina”
-
0:26 - 0:31ili „Čekaću je ovde i oboriti s nogu
sa takvim duhom kad dođe.” -
0:31 - 0:32(Smeh)
-
0:32 - 0:33Sve je bilo posebno.
-
0:33 - 0:35Sve je bilo pod reflektorima
-
0:35 - 0:38i ja sam jednostavno znao
da je to za mene. -
0:39 - 0:41Ali negde na mom putu,
-
0:43 - 0:44desio se život.
-
2:18 - 2:20Ah, mnogo bolje.
-
2:20 - 2:24(Aplauz)
-
2:24 - 2:26Imam bolest koja se zove vitiligo.
-
2:26 - 2:29Počela je rano u mojoj karijeri.
-
2:31 - 2:33To je autoimuni poremećaj.
-
2:34 - 2:37Izgleda kao da vaša koža
dobija bele fleke, -
2:37 - 2:39a u stvari je odsustvo boje.
-
2:40 - 2:42Pogađa sve nacionalnosti,
-
2:42 - 2:44sve uzraste,
-
2:45 - 2:46sve rodove,
-
2:46 - 2:48nije zarazna,
-
2:48 - 2:50nije smrtonosna,
-
2:50 - 2:52ali stvara mentalni rat.
-
2:53 - 2:55Teško je.
-
2:55 - 2:57Ova bolest mi je utvrđena
-
2:57 - 3:00kada sam radio
„Vesti očevidaca” u Njujorku. -
3:01 - 3:04Bio sam u najvećem gradu u zemlji,
-
3:04 - 3:06na njihovoj vodećoj TV stanici
-
3:07 - 3:11i bio sam među najpopularnijim članovima
ekipe vesti u pet popodne. -
3:11 - 3:14Doktor me je pogledao pravo u oči i rekao:
-
3:14 - 3:15„Imate bolest koja se zove vitligo.
-
3:15 - 3:19To je kožni poremećaj
usled koga gubite pigment. -
3:20 - 3:23Ne postoji lek, ali ima bla-bla-bla.”
-
3:23 - 3:24Učitelj Čarlija Brauna.
-
3:24 - 3:25(Smeh)
-
3:25 - 3:27Rekao je da ne postoji lek.
-
3:27 - 3:30I sve što sam ja čuo je:
„Moja karijera je gotova”. -
3:32 - 3:34Ali nisam se mogao predati.
-
3:35 - 3:36Nisam mogao odustati,
-
3:37 - 3:41zato što smo mi suviše uložili u ovo.
-
3:41 - 3:43Pod „mi” mislim na gospodina Mosa,
-
3:44 - 3:48koji me je slao u govorničku
i dramsku sekciju, umesto kažnjavanja, -
3:48 - 3:52ili na moju sestru koja je platila
deo moje fakultetske školarine, -
3:52 - 3:53ili na moju mamu,
-
3:55 - 3:59koja mi je prosto dala sve.
-
4:04 - 4:05Nisam želeo da odustanem.
-
4:07 - 4:11Zato sam odlučio da stavim šminku
i nastavim da radim. -
4:12 - 4:16Morao sam ionako da nosim šminku.
To je TV, dušo, zar ne? -
4:16 - 4:20Samo sam stavljao malo više šminke
i sve je bilo odlično. -
4:21 - 4:24To je u suštini godinama
odlično funkcionisalo. -
4:24 - 4:28Od reportera u Njujorku
-
4:28 - 4:31dogurao sam do voditelja
jutarnjeg programa u Detroitu, -
4:31 - 4:33gradu motora.
-
4:33 - 4:36Kako je bolest napredovala,
-
4:36 - 4:38stavljao sam sve više šminke.
-
4:38 - 4:40Bilo je jednostavno.
-
4:40 - 4:42Osim ruku.
-
4:43 - 4:47Bolest je takva da se širi
i stalno menja mesto. -
4:47 - 4:49To znači da dolazi i odlazi.
-
4:49 - 4:52U jednom momentu, tokom oko godinu i po,
-
4:52 - 4:55moje lice je bilo potpuno belo.
-
4:58 - 5:00Da, i mene to plaši.
-
5:00 - 5:01(Smeh)
-
5:01 - 5:02Da.
-
5:03 - 5:07Zatim se, uz malu pomoć,
-
5:07 - 5:10deo pigmenta vratio,
-
5:10 - 5:13ali proživljavati ovaj proces
-
5:13 - 5:14je bilo kao dve strane istog novčića.
-
5:16 - 5:18Kada sam na poslu i nosim šminku,
-
5:18 - 5:21ili je nosim van posla,
ja sam tip sa TV-a. -
5:21 - 5:23„Hej, kako ste, ljudi? Odlično.”
-
5:23 - 5:24Kod kuće, bez šminke,
-
5:24 - 5:28skinuo bih je i osećao se kao gubavac.
-
5:29 - 5:32Ljudi koji konstantno bulje u mene,
-
5:32 - 5:35komentari kroz šaputanja.
-
5:35 - 5:37Neki su odbijali da se rukuju sa mnom.
-
5:37 - 5:40Neki bi se sklanjali
na drugu stranu trotoara, -
5:40 - 5:42pomerali u drugu stranu lifta.
-
5:42 - 5:45Imao sam osećaj kao da se pomeraju
na drugu stranu života. -
5:47 - 5:50Bilo je teško,
-
5:50 - 5:52i to su bile teške godine.
-
5:54 - 5:56Iskreno,
-
5:56 - 5:59ponekad sam morao da tražim utočište.
-
5:59 - 6:00Znate šta to znači?
-
6:00 - 6:03Znači da bih ostajao u kući
dok ne sredim misli. -
6:05 - 6:07Onda bih ponovo stavio svoje naočnjake,
-
6:08 - 6:10vratio se tamo
-
6:11 - 6:12i nastavio da radim,
-
6:12 - 6:14ali u tom procesu
-
6:14 - 6:16sam razvio neko
-
6:18 - 6:21besno i džangrizavo ponašanje.
-
6:22 - 6:24Bes je bio lagano rešenje,
-
6:24 - 6:26i ljudi bi me ostavljali na miru,
-
6:26 - 6:28ali to jednostavno nisam bio ja.
-
6:29 - 6:31To nisam bio ja.
-
6:31 - 6:36Dozvoljavao sam bolesti da me pretvori
u besnog, namrgođenog, tačkastog tipa. -
6:37 - 6:39To nisam bio ja.
-
6:40 - 6:41Morao sam da se promenim.
-
6:43 - 6:46Znao sam da ne mogu da menjam druge ljude.
-
6:47 - 6:49Ljudi će reagovati i raditi
onako kako oni hoće. -
6:51 - 6:53Ali postojala je još jedna
strašna i teška činjenica. -
6:56 - 6:58Ja sam bio taj
-
6:58 - 7:02koji je pokazivao bes i tugu
-
7:02 - 7:04i koji je izolovao sebe.
-
7:04 - 7:05To je u suštini bio izbor.
-
7:07 - 7:10Svakoga dana bih izlazio napolje
-
7:10 - 7:14očekujući da će svet reagovati negativno,
-
7:14 - 7:17pa sam im samo prvi
pokazivao to zlobno lice. -
7:19 - 7:24Ako sam želeo promenu,
ona je morala da počne od mene. -
7:25 - 7:28Zato sam smislio plan.
-
7:30 - 7:32Plan iz dva dela, ne tako komplikovan.
-
7:33 - 7:37Prvi deo: pustio bih ljude da bulje -
-
7:37 - 7:39nagledajte se, buljite koliko hoćete -
-
7:39 - 7:41i ne bih reagovao.
-
7:41 - 7:44Zato što, kada sam dobio ovu bolest,
-
7:44 - 7:48bio sam stalno pred ogledalom,
buljeći u svaku novu tačku, -
7:48 - 7:50pokušavajući da shvatim šta se dešava.
-
7:50 - 7:54Zbog toga sam morao da dopustim
drugim ljudima istu mogućnost -
7:55 - 7:57da bi vizuelno razumeli.
-
7:59 - 8:00Broj dva:
-
8:03 - 8:04reagovao bih pozitivno,
-
8:06 - 8:08a to bi bio mali osmeh,
-
8:08 - 8:10ili makar
-
8:10 - 8:14neosuđujuće, ljubazno lice.
-
8:15 - 8:16Jednostavan plan.
-
8:17 - 8:20Ali ispostavilo se da je to mnogo teže
nego što sam mislio. -
8:21 - 8:23Vremenom,
-
8:23 - 8:25stvari su počele da se kreću nabolje.
-
8:27 - 8:31Jednom, na primer,
ja u prodavnici i lik bulji u mene, -
8:31 - 8:33kao da će me progoreti pogledom.
-
8:33 - 8:34Ja kupujem, on bulji u mene,
-
8:34 - 8:37ja idem do kase, on bulji u mene,
-
8:37 - 8:40ja plaćam, on je na drugoj kasi
i bulji u mene, -
8:40 - 8:42idemo do izlaza, on i dalje bulji u mene,
-
8:42 - 8:45dakle, ja znam da on bulji,
-
8:45 - 8:48i na kraju se okrećem prema njemu
i kažem: „Hej druže, šta ima?” -
8:48 - 8:49I on odgovara:
-
8:49 - 8:51(Nervozno mrmljanje) „Zdravo!”
-
8:51 - 8:52(Smeh)
-
8:52 - 8:54Čudno.
-
8:54 - 8:57Da bih spustio tenzije, kažem:
-
8:57 - 8:58„To je samo kožni poremećaj.
-
8:58 - 9:00Nije zarazno, niti smrtonosno,
-
9:00 - 9:02samo izgledam malo drugačije.”
-
9:02 - 9:05Na kraju sam jedno pet minuta
pričao sa tim likom. -
9:05 - 9:08To je bilo baš kul iskustvo, zar ne?
-
9:08 - 9:10Na kraju razgovora je rekao:
-
9:12 - 9:15„Znaš, da nemaš vitilargo“ -
-
9:15 - 9:18u stvari je vitiligo, ali trudio se, pa -
-
9:18 - 9:19(Smeh)
-
9:19 - 9:23„da nemaš vitilargo,
izgledao bi isto kao onaj lik sa TV-a.” -
9:23 - 9:24(Smeh)
-
9:24 - 9:28A ja sam bio u fazonu:
„Haha, da, da, ljudi mi to često kažu.” -
9:28 - 9:30(Smeh)
-
9:30 - 9:32Dakle, stvari su se kretale ka boljem.
-
9:33 - 9:36Imao sam više dobrih nego loših iskustava,
-
9:38 - 9:41sve do tog dana.
-
9:43 - 9:44Imao sam malo vremena pre posla,
-
9:44 - 9:47pa volim da zastanem u parku
i gledam decu kako se igraju. -
9:47 - 9:48Smešna su.
-
9:48 - 9:51Malo sam preblizu stao,
devojčica nije obraćala pažnju, -
9:51 - 9:52imala je oko dve ili tri godine,
-
9:52 - 9:56trčala je, naletela direktno u moje noge
i pala prilično snažno. -
9:56 - 9:58Pomislio sam da se povredila,
-
9:58 - 10:00pa sam pružio ruke
pokušavajući da joj pomognem. -
10:00 - 10:02Ona je pogledala u moj vitiligo
-
10:02 - 10:06i počela da vrišti!
-
10:13 - 10:16Deca su čista iskrenost.
-
10:16 - 10:18Devojčica ima oko dve ili tri godine.
-
10:18 - 10:22Ona nije htela da bude zla.
-
10:22 - 10:25Nije imala ni trunku zlobe u srcu.
-
10:25 - 10:26Ta mala devojčica se uplašila.
-
10:28 - 10:29Samo se bojala.
-
10:33 - 10:34Nisam znao šta da radim.
-
10:34 - 10:37Odmaknuo sam se i stavio ruke uz sebe.
-
10:41 - 10:45Zatvorio sam se u kuću dve nedelje
i tri dana nakon toga. -
10:47 - 10:51Trebalo mi je vremena da shvatim činjenicu
-
10:51 - 10:53da ja plašim decu.
-
10:55 - 10:58A to je nešto što nisam mogao
da oteram osmehom. -
11:03 - 11:05Vratio sam se svome planu,
-
11:08 - 11:11navukavši naočnjake,
-
11:12 - 11:13i počeo ponovo da izlazim.
-
11:14 - 11:18Dva meseca kasnije, u samoposluzi,
tražeći nešto na donjoj polici, -
11:18 - 11:20čujem glasić: „Ti si se povredio?”
-
11:22 - 11:25Devojčica istih godina,
od dve ili tri godine, -
11:25 - 11:27ali ona ne plače.
-
11:28 - 11:31Kleknuo sam ispred nje
-
11:31 - 11:33i pošto ne znam šta je rekla,
pogledam u mamu, -
11:33 - 11:34i pitam: „Šta je rekla?"
-
11:34 - 11:38Ona odgovara: „Ona misli
da ste se povredili.” -
11:38 - 11:41Nastavljam: „Ne,
nisam se povredio, uopšte.” -
11:41 - 11:43Zatim devojčica kaže:
-
11:43 - 11:44„Dai-taj-boji?”
-
11:45 - 11:48Ponovo gledam u mamu za prevod,
-
11:48 - 11:49i ona odgovara:
-
11:49 - 11:50„Ona misli da vas boli.”
-
11:52 - 11:56Kažem: „Ne dušo,
uopšte ne boli, dobro sam.” -
11:56 - 11:59Devojčica pruža svoju malu ruku
-
11:59 - 12:02i dodiruje mi lice.
-
12:02 - 12:04Pokušava da pomeša čokoladu i vanilu
-
12:04 - 12:06ili šta god da je htela da uradi.
-
12:06 - 12:07To je bilo čudesno!
-
12:08 - 12:09To je bilo fenomenalno.
-
12:10 - 12:12Zbog toga što je ona mislila
da zna šta je u pitanju, -
12:12 - 12:14pružila mi je sve što sam želeo:
-
12:14 - 12:17dobrotu, saosećanje.
-
12:17 - 12:19Dodirom te male ruke,
-
12:20 - 12:23izlečila je bol odraslog čoveka.
-
12:23 - 12:26Jupiiii.
-
12:26 - 12:27Izlečila.
-
12:30 - 12:33Dugo sam se osmehivao nakon toga.
-
12:36 - 12:40Pozitivnost je nešto
za šta se vredi boriti, -
12:41 - 12:44a borba nije sa drugima -
-
12:44 - 12:45već unutrašnja borba.
-
12:46 - 12:50Ako želite da napravite
pozitivne promene u svom životu, -
12:52 - 12:56morate stalno da budete pozitivni.
-
13:01 - 13:03Moja krvna grupa je u stvari B pozitivna.
-
13:04 - 13:07(Smeh)
-
13:07 - 13:09Znam, znam, otrcani
ćale-fazon lika sa TV-a, -
13:09 - 13:11moja ćerka ga mrzi, ali ne marim!
-
13:11 - 13:13Budite pozitivni!
-
13:13 - 13:16(Smeh)
-
13:21 - 13:23Četrnaestogodišnji dečak,
pre nekoliko godina - -
13:23 - 13:25imao je vitiligo -
-
13:25 - 13:29tražio je od mene
da pokažem lice na televiziji. -
13:29 - 13:31Nisam želeo to da uradim,
-
13:31 - 13:33već sam pričao, mislio sam
da ću izgubiti posao, -
13:33 - 13:36ali dečak me je ubedio rečima:
-
13:37 - 13:41„Ako pokažeš ljudima
kako izgledaš i objasniš im to, -
13:41 - 13:43možda će mene tretirati drugačije.“
-
13:44 - 13:47Bum! Naočnjaci dole.
-
13:48 - 13:50Uradio sam TV reportažu,
-
13:50 - 13:52dobio odlične reakcije.
-
13:53 - 13:55Nisam znao šta da radim.
-
13:55 - 13:58Prihvatio sam tu pažnju
i prebacio fokus na tog klinca -
13:58 - 13:59i druge ljude koji imaju vitiligo.
-
14:00 - 14:02Osnovao sam grupu za podršku.
-
14:03 - 14:06Uskoro smo širom zemlje primetili
-
14:06 - 14:11grupe za podršku
„VITPrijatelji“ i „V-Jaki“. -
14:12 - 14:18Godine 2016. skupili smo se
i zajedno proslavili Svetski dan vitiliga. -
14:21 - 14:23Prošlog 25. juna
-
14:23 - 14:26bilo nas je preko 300
-
14:26 - 14:31na proslavi našeg godišnjeg događaja.
-
14:31 - 14:32Bilo je fenomenalno.
-
14:33 - 14:34(Aplauz)
-
14:34 - 14:36Hvala.
-
14:40 - 14:43Neću vas lagati
-
14:43 - 14:46i reći kako je za mene bilo brzo i glatko
-
14:46 - 14:50da pronađem pozitivnost
živeći sa ovom bolesti, -
14:51 - 14:53ali našao sam je.
-
14:55 - 14:56Uz to sam dobio još mnogo više.
-
14:58 - 15:01Postao sam bolji čovek,
-
15:01 - 15:03čovek koji sam uvek želeo da budem,
-
15:03 - 15:09tip čoveka koji može da ustane
u prostoriji punoj nepoznatih ljudi -
15:09 - 15:12i ispriča im neke
od najtežih priča iz svog života, -
15:14 - 15:15da sve to kruniše osmehom,
-
15:17 - 15:22i da pronađe sreću u činjenici
da ste svi vi uzvratili osmehom. -
15:23 - 15:25Hvala vam.
-
15:25 - 15:27(Aplauz)
- Title:
- Kako pomažem ljudima da razumeju vitiligo
- Speaker:
- Li Tomas (Lee Thomas)
- Description:
-
Voditelj TV vesti Li Tomas je mislio da je njegova karijera završena nakon što mu je otkriven vitiligo, autoimuni poremećaj koji je ostavljao velike delove kože bez pigmenta, što je izazivalo podsmeh i buljenja. U zadivljujućem govoru, on iznosi kako je pronašao način da se suoči sa nerazumevanjem i strahom koji je njegov izgled budio angažovanjem, razgovorom - i osmehom. „Pozitivnost je nešto za šta se vredi boriti, ali borba nije sa drugima - to je unutrašnja borba,” kaže Tomas. „Ako želite da napravite pozitivne promene u svom životu, morate stalno da budete pozitivni.”
- Video Language:
- English
- Team:
- closed TED
- Project:
- TEDTalks
- Duration:
- 15:44
Ivana Korom approved Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Ivana Korom edited Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Ivana Krivokuća accepted Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Ivana Krivokuća edited Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Ivana Krivokuća edited Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Kristina Radosavljević edited Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Kristina Radosavljević edited Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo | ||
Kristina Radosavljević edited Serbian subtitles for How I help people understand vitiligo |