Najdosadnija televizija u svijetu... i zašto izaziva toliku ovisnost

Čuli ste za "sporu hranu". A sada evo i spore... televizije (Slow TV)? U ovom duhovitom govoru norveški televizijski producent Thomas Hellum govori o tome kako su on i njegov tim počeli emitirati duge, dosadne događaje, često i uživo te kako su pronašli oduševljenu publiku. Show uključuje sedmosatnu vožnju vlakom, 18 sati ribolova i pet i pol dana plovidbe trajektom duž norveške obale. Rezultati su uistinu i predivni i fascinantni.

Hvala vam.

Imam samo 18 minuta

da vam objasnim nešto
što traje satima i danima,

pa bolje da počnem.

Za početak, evo priloga iz
Al Jazeerinog Listening Posta.

Richard Gizbert: Norveška je relativno
rijetko prisutna u medijima.

Čak su i prošlotjedni izbori
prošli bez puno drame.

I takvi su, ukratko,
norveški mediji:

bez puno drame.

Prije nekoliko godina,

Norveška javna televizija NRK

odlučila je uživo emitirati prijenos
sedmosatne vožnje vlakom --

sedam sati jednostavnih snimki

vlaka kako klizi tračnicama.

Prema istraživanjima gledanosti to je
oduševilo više od milijun Norvežana.

Rođena je nova vrsta reality-showa

koja se protivi svim pravilima
televizijskog angažmana.

Nema priče, scenarija,

drame, vrhunca,

a naziva se "Slow TV" (usporena TV).

Zadnja dva mjeseca

Norvežani su gledali putničke brodove
kako putuju obalom

pokrivenom maglom.

Rukovoditelji NNBS-a

sad planiraju nacionalni
prijenos noći pletenja.

Čini se dosadno na prvi pogled,

zato što i jest,

ali ima nešto u ovom TV-eksperimentu

što je očaralo Norvežane.

Stoga smo poslali novinarku
Listening Posta Marcelu Pizarro u Oslo

da sazna o čemu se radi, no
najprije jedno upozorenje:

Gledatelje bi neki od prizora
mogli... razočarati.

(Smijeh)

Thomas Hellum: Zatim slijedi
osmominutna priča na Al Jazeeri

o neobičnim TV-programima
u malenoj Norveškoj.

Al Jazeera. CNN.
Kako smo ondje dospjeli?

Moramo se vratiti u 2009.

kada je jedan od mojih kolega
dobio sjajnu ideju.

Gdje dolazite do ideja?

U blagovaonici.

Rekao je, mogli bismo
napraviti radijski program

na obljetnicu njemačke invazije
na Norvešku 1940.

Pričat ćemo tu priču u točno to vrijeme
tijekom noći.

Sjajna ideja,

samo što je obljetnica bila
tek za nekoliko tjedana.

Sjedili smo u blagovaonici i raspravljali

o tome koje bismo druge priče mogli
pričati dok se razvijaju.

Što još jako dugo traje?

Jedan od nas dosjetio se vlaka.

Bergenska željeznica te je godine
obilježavala 100. obljetnicu.

Željeznica se proteže od zapadne
do istočne Norveške,

a vožnja traje jednako
kao i prije 40 godina

- više od sedam sati. (Smijeh)

Našli smo izvršne urednike
u Oslu i rekli im

da želimo napraviti dokumentarac
o Bergenskoj željeznici,

i to u stvarnoj dužini.

Odgovor je glasio:

"Može, ali koliko će to dugo trajati?"

Rekoh: "U stvarnoj dužini."

"Da, ali mislimo na reportažu."

I tako stalno.

Srećom, jako su se lijepo nasmijali,

pa jednog sunčanog rujanskog dana

počeli smo program za koji smo očekivali
da će trajati 7 sati i 4 minute.

Na kraju je trajalo 7 sati i 14 minuta

zahvaljujući neuspješnoj signalizaciji
na zadnjoj postaji.

Imali smo četiri kamere.

Tri su bile usmjerene prema
predivnoj prirodi.

Neke su snimale
razgovore s gostima i informiranja.

(Video) Obavijest putnicima:
Stižemo na stanicu Haugstøl.

TH: I to je to!

No naravno,

160 tunela dalo nam je priliku
da puštamo materijale iz arhive.

Govornik (na norveškom):
Malo flerta dok se hrana probavlja.

Posljednji dio nizbrdo
prije dolaska na odredište.

Prolazimo stanicu Mjølfjell.

I onda još jedan tunel.

(Smijeh)

TH: I onda smo pomislili:
da, imamo sjajan program!

Svidjet će se 2.000 promatrača vlakova
u Norveškoj.

Prikazali smo to u studenom 2009.

Ali ne, ovo je bilo mnogo privlačnije.

Ovo je pet najvećih TV-programa
u Norveškoj na običan petak,

a pogledate li na NRK2,

pogledajte što se dogodilo kad su
prikazali Bergenske željeznice:

1,2 milijuna Norvežana
gledalo je taj program.

(Pljesak)

I još jedna zanimljivost.

Kada je voditeljica
našeg glavnog programa

nakon vijesti

rekla: "A na našem drugom programu

vlak je skoro stigao na stanicu Myrdal."

Tisuće su ljudi odmah prebacili na vlak

na našem drugom programu - ovako.
(Smijeh)

Ovo je bio ogroman uspjeh
i po pitanju društvenih mreža.

Bilo je divno vidjeti tisuće
korisnika Facebooka i Twittera

kako raspravljaju o istom pogledu,

međusobno razgovaraju
kao da su zajedno na vlaku.

Ovo mi je posebno drag primjer.
Ovo je 76-ogodišnjak

koji je odgledao cijeli program

i nakon što je vlak došao na destinaciju,
mislio je da se ustaje uzeti prtljagu,

glavom udario o karnišu

i tek je onda shvatio da je
u svom dnevnom boravku.

(Pljesak)

Televizija je toliko utjecajna.

436 minuta za minutom
petkom navečer

i tijekom prve noći

stigao je prvi tweet:
"Nemojte biti kukavice!

Zašto stati na 436 minuta
kad to možete proširiti

na 8.040, minuta po minutu

i napraviti ikonsku turu Norveškom -

putovanjem putničkim brodom Hurtigruten
od Bergena do Kirkenesa,

gotovo 3.000 km, preko većine obale.

Ima zanimljivu povijest dugu
120 godina

i doslovno sudjeluje u životu
i smrti uzduž obale."

Tjedan dana nakon Bergenske željeznice

nazvali smo Hurtigruten kompaniju
i počeli planirati sljedeći show.

Htjeli smo napraviti nešto drugačije.

Bergenska željeznica
bila je sniman program.

Kad smo sjeli u sobu za montažu,

gledali smo ovu sliku -
to je stanica Ål -

i vidjeli smo ovog novinara.

Zvali smo ga, pričali smo s njim,

a kad smo napustili stanicu,

uslikao je ovu sliku i mahao kameri,

pa smo pomislili,

što bi bilo kad bi više ljudi
znalo da smo na tom vlaku?

Bi li se više ljudi pojavilo?

Kako bi to izgledalo?

Tako smo odlučili da bi naš
sljedeći projekt trebao ići uživo.

Htjeli smo ovu našu sliku imati
istovremeno i na fjordovima i na ekranu.

Ovo nije bio prvi put
da je NPK bio na brodu.

Ovo je iz 1964.

kad su tehnički menadžeri
nosili odijela i kravate

i NRK je postavio svoju opremu na brod

i 200 metara od obale vraćali signal,

a u sobi sa strojevima
razgovarali su sa strojovođom.

Na palubi su se dobro zabavljali.

Dakle, nije nam ovo prvi put na brodu.
(Smijeh)

Ali budući da se radilo o 5 i pol dana
i da je išlo uživo, trebala nam je pomoć.

Pitali smo gledatelje što žele vidjeti.

Što želite da snimamo?
Kako želite da ovo izgleda?

Želite li da napravimo web-stranicu?
Što želite na njoj?

Dobili smo neke vaše odgovore

koji su nam puno pomogli
u osmišljavanju programa.

U lipnju 2011.

nas 23 se ukrcalo na Hurtigruten brod

i zaplovili smo.

(Glazba)

Imam snažna sjećanja na taj tjedan,
a sva uključuju ljude.

Npr. ovaj je tip

voditelj istraživanja
na Sveučilištu u Tromsø.

(Smijeh)

Pokazat ću vam komad tkanine,

ovaj.

I to je jedno snažno sjećanje.

Pripada Eriku Hansenu.

Takvi su ljudi snažno
djelovali na naš program

i skupa s tisućama drugih
tijekom putovanja

napravili su od njega
ono što on sada jest.

Stvorili su priče.

Ovo je Karl. Ide u 9. razred.

Piše: "Malo ću zakasniti
na sutrašnju nastavu."

Treba je biti u školi u 8:00.

Došao je u 9:00
i učiteljica ga nije zapisala

jer je i ona gledala prijenos.

(Smijeh)

Kako smo to izveli?

Da, uzeli smo sobu za sastanke
upravnog tijela Hurtigrutena.

Pretvorili smo je u kontrolnu kabinu.

Sve je radilo, naravno.

Ponijeli smo 11 kamera.

Ovo je jedna od njih.

Ovo je moj nacrt iz veljače.

Kad ovaj nacrt date profesionalcima

u NRK-u,

svašta vam vrate.

Prvenstveno kreativna rješenja.

(Video) Govornik (na norveškom):
Neka ide gore-dolje.

Ovo je trenutno najvažnija
norveška bušilica.

Regulira visinu kamere
u NRK-ovoj produkciji uživo.

Jedna od 11 koje hvataju
sjajne snimke MS Nord-Norgea.

Osam žica stabilizira kameru.

Kamerman: Radim na različitim
kamermanskim rješenjima.

To su samo alati koji se koriste
u različitim kontekstima.

TH: Ovo je druga kamera.
Inače je koristimo za sportove.

Omogućila nam je da radimo
snimke ljudi u krupnom planu

udaljene i po 100 km,

poput ove. (Smijeh)

Ljudi su nas zvali
da pitaju za ovog čovjeka.

Dobro je. Sve je dobro prošlo.

Mogli smo snimati
i ljude koji su nam mahali,

a i one koji su pitali za smjer,
tisuće njih.

Svi su imali mobitele u rukama.

I kad ih slikamo, a oni dobiju poruku

"Tata, na TV-u smo",
i oni počnu mahati.

Ovo je pet i pol dana bila "mašuća-TV".

Ljudi su bili toliko sretni

što su mogli poslati
tople pozdrave voljenima.

Bio je to uspjeh i na društvenim medijima.

Na zadnji dan upoznali smo njenu Visost,
kraljicu Norveške

i Twitter je poblesavio.

Također, preko Interneta smo

tijekom ovog tjedna streamali
više od 100 godina videa

u 148 zemalja,

Stranice su još uvijek tamo i
tamo će biti zauvijek

jer je Hurtigruten izabran

da bude dijelom norveške
UNESCO-liste dokumenata.

Također se nalazi u
Guinnessovoj knjizi rekorda

kao najduži dokumentarac ikad.

(Pljesak)

Hvala vam.

Ali dug je to program,

pa su neki gledali samo dijelove,
poput premijera.

Neki su gledali malo više.

Kaže: "Nisam spavao pet dana."

To je 82-ogodišnjak koji je jedva spavao.

Gledao je jer je mislio
da bi se nešto moglo dogoditi

iako vjerojatno neće.
(Smijeh)

Ovo je broj gledatelja tijekom rute.

Vidi se poznati Trollfjord,

a dan poslije, vrhunac za NRK2.

Da pogledate 4 najveća programa
u Norveškoj tijekom lipnja 2011.,

ovako bi izgledali,

a kao TV-producent, zadovoljstvo mi je
na vrh postaviti Hurtigruten.

Ovako to izgleda:

3,2 milijuna Norvežana gledalo je
barem dio programa,

a ima nas samo 5 milijuna.

Čak su i putnici na Hurtigruten brodu --

(Smijeh) --

i oni su gledali TV umjesto
da su se okrenuli za 90 stupnjeva

i gledali kroz prozor.

Bilo nam je omogućeno biti
dijelom dnevnog boravka

zahvaljujući ovom neobičnom TV programu

s glazbom, prirodom i ljudima.

Slow TV postao je popularan izraz.

Počeli smo razmišljati o drugim stvarima
o kojima bismo mogli snimati Slow TV.

Mogli smo ili uzeti nešto dugačko
i učiniti to temom,

poput željeznice i Hurtigrutena,

ili uzeti temu i učiniti je dugom.

Naš zadnji projekt oslanja se
na koncept peepshowa.

Sastoji se od 14 sati
promatranja ptica na TV-ekranima,

a 87 dana na Internetu.

Snimili smo uživo 18 sati
ribolova lososa.

Trebalo je tri sata da upecamo prvu,

a to je prilično sporo.

Snimili smo 12 sati vožnje čamcem
preko kanala Telemark

i još jednu vožnju vlakom
s južnom željeznicom,

a budući da to nismo mogli puštati uživo,
snimali smo to tijekom 4 godišnja doba

kako bismo gledateljima
pružili drugačije iskustvo.

Sljedeći projekt proslavio nas je
i izvan Norveške.

Ovo je iz Colbert Reporta
na Comedy Centralu.

(Video) Stephen Colbert: U oko mi je zapeo
užasno popularan norveški program

pod imenom "Noć državne vatre za ogrjev"

u kojem ljudi u jaknama
brbljaju i sijeku drva,

a zatim slijedi osam sati kaminske vatre.
(Smijeh)

Uništilo je to druge popularne
norveške emisije poput

"Gledajmo kako se suši boja"

i "Utrke glečerima".

I pazite ovo, skoro 20 posto norveške
populacije je to pratilo,

20 posto!

TH: Pa kad drva za ogrjev i sječa drva
mogu biti toliko zanimljivi,

zašto ne prikazivati pletenje?

Za naš sljedeći projekt

trebalo nam je osam sati
od ovce do džempera

i Jimmyju Kimellu iz ABC-showa

to se svidjelo.

(Glazba)

(Video) Jimmy Kimmel: Čak i sudionici
showa počinju spavati

i nakon svega toga pletači nisu uspjeli

srušiti svjetski rekord.

Nisu uspjeli,

ali sjetite se stare norveške izreke,

nije bitno pobijediš li ili izgubiš.

U biti, ništa nije bitno
i smrt dolazi po sve nas.

(Smijeh)

TH: Upravo tako.
Zašto se onda ovo toliko razlikuje?

Ovo je potpuno drugačije
od drugih TV-emisija.

Gledatelja vodimo
na putovanje koje ide uživo

i on dobije dojam da je uistinu tamo,

na vlaku, na brodu,

kao da plete među ostalima,

a mislim da to rade

zato što ne editiramo razvoj događaja.

To je važno,

a također je važno što napravimo
da Slow TV

bude nešto s čime se svi
možemo poistovjetiti

i što je utemeljeno na našoj kulturi.

Ovo je slika od prošlog ljeta

kada smo isto putovali
obalom na sedam tjedana.

To uključuje puno planiranja i logistike.

Ovo je plan rada
za 150 ljudi prošlog ljeta,

ali važnije je ono što ne planirate.

Ne planirate što će se dogoditi.

Samo ponesete kamere sa sobom.

Poput sportskog događaja.

Montirate ih i gledate što će se dogoditi.

Ovo je zapravo cijeli plan rada

za Hurtigruten, 134 sata
napisano na jednoj stranici.

Nismo znali ništa više
ni kad smo napustili Bergen.

Morate dozvoliti gledateljima
da sami stvore priče.

Dat ću vam primjer.

Ovo je od prošlog ljeta.

Kao TV producent

kažem da je ovo lijepa snimka,
ali sad možemo prijeći na sljedeću.

No ovo je Slow TV,

pa ćemo je ostaviti
dok vam ne pozlije od nje,

a onda i još malo duže.

Kad je toliko dugo držite,

siguran sam da su neki od vas
primijetili kravu.

Neki su primijetili zastavicu.

Neki se počinju pitati
je li farmer kod kuće.

Je li otišao? Pazi li na kravu?

Kamo krava ide?

Želim reći, što duže držite
snimku poput ove,

a mi smo je držali 10 minuta,

počnete si stvarati scenarije u glavi.

To je Slow TV.

Mislimo kako je Slow TV
zgodan način da se ispriča TV priča

i da možemo nastaviti s tim,

ne prečesto, jednom ili dvaput godišnje,
kako bi održali osjećaj događaja.

Dobra ideja koja bi se
prikazivala na Slow TV-u

jest ona za koju ljudi kažu

"A ne, to ne možete staviti na TV!"

Kako se ljudi smiju, i to bi mogla biti
zanimljiva spora ideja,

a život je ipak nabolji kad je neobičan!

Hvala vam.

(Pljesak)