Laura Trice predlaže da svi kažemo hvala

U ovom varljivo jednostavnom trominutnom govoru, dr. Laura Trice razmišlja o snazi čarobnih riječi "hvala ti" -- kako bi produbili prijateljstvo, popravili vezu, kako bi bili sigurni da druga osoba zna što nam znači. Pokušajte.

Bok. Ovdje sam kako bih vam pričala o važnosti

pohvale, divljenja i zahvalnosti,

i kako bi to moralo biti specifično i iskreno.

To me je zainteresiralo

tako što sam kod sebe primjetila, dok sam odrastala,

i sve do prije nekoliko godina,

kako bih poželjela nekome reći "hvala ti",

voljela bih pohvaliti ih,

i voljela bih da oni mene pohvale,

a onda bih se zaustavila.

I zapitala sam se, zašto je tako?

Osjetila bih stid, osjetila bih sram.

I onda sam se zapitala

jesam li ja jedina koja se tako osjeća?

Tako sam odlučila to istražiti.

Imam sreće što radim u rehabilitacijskoj ustanovi,

pa viđam ljude koji se suočavaju sa životom i smrću s ovišnošću.

I ponekad se sve svodi na nešto jednostavno poput,

da je njihova najdublja rana to što im je otac umro bez da je rekao koliko je ponosan na njih.

Ali onda su čuli od cijele obitelji i prijatelja

kako je otac rekao svima drugima koliko je ponosan na njega,

ali to nikada nije rekao svom sinu.

To je zato jer nije znao koliko je njegovom sinu potrebno da to čuje.

Dakle, moje pitanje je, zašto ne tražimo stvari koje su nam potrebne?

Znam gospodina koji je u braku 25 godina

koji žudi da njegova žena kaže,

"Hvala ti što donosiš kruh na stol, kako bih ja mogla ostati s djecom kod kuće",

ali ne pita.

Znam ženu koja je dobra u tome.

Ona se, jednom tjedno, sretne s mužem i kaže,

"Željela bih da mi se zahvališ za sve te stvari koje radim u kući i s djecom."

A on kaže, "Oh, to je sjajno, to je sjajno."

Pohvala mora biti iskrena,

ali ona preuzima odgovornost za to.

Jedna moja prijateljica, April, koju znam još iz vrtića,

zahvaljuje svojoj djeci jer obavljaju kućne poslove.

I ona kaže, "Zašto im ne bih zahvaljivala, premda im je to obvezai?!"

Dakle pitanje je, zašto sam ja to blokirala?

Zašto su to drugi ljudi blokirali?

Zašto mogu reči, "Uzeti ću srednje pečeni odrezak,

trebam cipele broj 36", ali ne želim reči,

"Možeš li me pohvaliti na ovaj način?"

To je zato što vam dajem kritične informacije o sebi.

Govorim vam gdje sam nesigurna.

Govorim vam gdje mi je potrebna vaša pomoć.

I tretiram vas, svoj najuži krug,

kao da ste mi neprijatelji.

Jer što vi možete napraviti s tim podacima?

Možete me zanemariti.

Možete ih zloupotrijebiti.

Ili možete odgovoriti mojim potrebama.

I tako sam odvezla svoj bicikl u servis -- volim ovo --

isti bicikl, i oni su mi izbalansirali kotače.

Dečko mi je rekao, "Znate kada izbalansirate kotače

bicikl će vam biti znatno bolji."

Dobila sam isti bicikl nazad,

a oni su izravnali sve male neravnine na kotačima

koje sam imala dvije i pol godine, i sad je moj bicikl kao nov.

Zato ću vas sada sve izazvati.

Želim da izbalansirate svoje kotače:

budite iskreni o pohvalama koje želite čuti.

Što želite čuti? Odite kući svojoj ženi

idite i pitajte ju, što točno ona treba?

Odite kući svom mužu -- što točno on treba?

Odite kući i postavite ta pitanja, te pomozite ljudima oko sebe.

I to je jednostavno.

A zašto bismo o tome trebali brinuti?

Govorimo o miru u svijetu.

Kako možemo imati svjetski mir s različitim kulturama, različitim jezicima?

Mislim da to počinje od kućanstva do kućanstva, pod istim krovom.

Zato krenimo od vlastitog dvorišta.

I želim vam svima u publici zahvaliti

što ste sjajni muževi, sjajne majke,

prijatelji, kćeri, sinovi.

I možda vam to nitko nikada nije rekao,

ali napravili ste stvarno, stvarno dobar posao.

I hvala vam što ste ovdje, što ste se pojavili

i što želite promijeniti svijet svojim idejama.

Hvala vam.

(Pljesak)