-
Title:
Priče iza ikonskih naslovnica The New Yorkera
-
Description:
Upoznajte Françoise Mouly, art direktoricu The New Yorkera. U protekle 24 godine pomagala je pri odlučivanju što će se objaviti na čuvenoj naslovnici časopisa, od crno-crnog prikaza Blizanaca u tjednu nakon 11. rujna, do nedavne obrade maskote časopisa, Eustace Tilleyja, inspirirane Rusijom. U ovom vizualnom presjeku, Mouly razmišlja kako jednostavan crtež može presjeći bujicu slika koje svakodnevno gledamo i elegantno uhvatiti osjećaj (i senzibilitet) jednog trenutka u vremenu.
-
Speaker:
Françoise Mouly
-
Dakle, prije 24 godine,
-
stigla sam u The New Yorker
-
kao likovni urednik,
-
kako bih pomladila
-
nešto što je do tada postalo
nekako ozbiljna institucija
-
te kako bih dovela umjetnike
-
i pokušala spustiti časopis
s njegovog uzvišenog postolja
-
kako bi se bavio sadašnjim trenutkom.
-
Bio je to baš pravi posao za mene,
-
jer sam oduvijek bila opčinjena
time koliko slika može,
-
jednostavan crtež,
-
može presjeći bujicu slika
koje svakodnevno gledamo.
-
Kako može uhvatiti trenutak,
-
kako može izoštriti
društveni trend ili specifičan događaj,
-
na način na koji
mnogo riječi to ne bi moglo,
-
svede ga na njegovu bit
i pretvori u karikaturu.
-
I tako sam otišla u knjižnicu
¶
-
i vidjela prvu naslovnicu
koju je nacrtao Rea Irvin 1925. godine,
-
kicoš koji kroz svoj monokl
promatra leptira,
-
a zovemo ga Eustace Tilley.
-
Shvatila sam da,
kako je časopis postajao čuven
-
po svom opsežnom istraživanju
i dugim reportažama,
-
usput je izgubio i malo svog humora,
-
jer je sada Eustace Tilley
često viđen kao oholi kicoš,
-
no, 1925.
-
kada je Rea Irvin
prvi puta nacrtao ovu sliku,
-
učinio je to kako bi ona bila dio
humorističnog časopisa,
-
kako bi zabavio mlade tog doba,
-
a to su bile šiparice iz burnih '20-ih.
-
A u knjižnici
-
sam pronašla slike
koje su zaista uhvatile duh vremena
-
Velike depresije.
-
A to nam je pokazivalo
ne samo kako su se ljudi odijevali,
-
ili kako su im izgledali auti,
-
već i što ih je nasmijavalo,
-
koje su im bile predrasude.
-
I zaista ste dobili dojam
-
kakav je bio osjećaj
živjeti '30-ih godina.
-
Stoga sam pozvala suvremene umjetnike,
¶
-
poput Adriana Tominea ovdje.
-
Često pozivam pripovjedače,
-
karikaturiste, pisce dječjih knjiga
-
i zadajem im teme poput,
-
znate, kakav je osjećaj biti u podzemnoj,
-
ili Valentinovo
-
i oni mi šalju skice.
-
I kada urednik odobri skice,
-
David Remnick,
-
to je to.
-
I sviđa mi se način
-
na koji vam ti prizori,
zapravo, ne govore što da mislite.
-
No, tjeraju vas na razmišljanje
-
jer je umjetnik, zapravo ...
-
to je poput zagonetke,
-
umjetnik crta točkice,
-
a vi, čitatelj, morate dovršiti sliku.
-
Kako biste shvatili ovu sliku
Anite Kunz slijeva,
-
ili ovu zdesna Tomera Hanuke,
-
morate se igrati zapažanja razlika.
-
A to je nešto što je ...
-
zaista uzbudljivo vidjeti,
-
kako komunikacija s čitateljem ...
-
kako ti prizori zaista hvataju ...
-
poigravaju se stereotipima.
-
Ali kad ih shvatite,
-
tada to utječe na stereotipe
koji postoje u vašoj glavi.
-
No, slike ne moraju
samo prikazivati ljude,
¶
-
nekada to može biti i osjećaj.
-
Odmah nakon 11. rujna,
-
bila sam u stanju,
-
poput svih ostalih,
-
gdje zaista nisam znala kako se nositi
s onim kroz što smo prolazili
-
i osjećala sam da nijedna slika
ne može uhvatiti taj trenutak,
-
i željela sam samo crnu naslovnicu,
-
kao da nema naslovnice.
-
I razgovarala sam s mužem,
on je karikaturist, Art Spiegelman,
-
i spomenula sam mu da ću to predložiti,
-
a on je rekao, "Ako ćeš
napraviti crnu naslovnicu,
-
zašto to ne bi bila silueta Blizanaca,
-
crno preko crnog?"
-
Krenula sam to crtati
-
i čim sam to ugledala,
-
kralježnicom su me prošli trnci
-
te sam shvatila,
-
da smo u ovom odbijanju stvaranja prizora,
-
pronašli način kako uhvatiti gubitak,
-
žalovanje
-
i odsustvo.
-
I tijekom ovoga sam naučila
nešto istinski duboko,
-
da ponekad neke slike
koje govore najviše,
-
uspiju to uz najmanje sredstava.
-
Jednostavna slika govori sama za sebe.
-
Ovo je slika Boba Staakea
koju smo objavili
¶
-
odmah nakon što je izabran Barack Obama,
-
uhvativši povijesni trenutak.
-
Ovakve stvari ne možemo baš planirati,
-
jer kako bismo to postigli,
-
moramo dozvoliti umjetniku
da doživi emocije koje svi mi osjećamo,
-
kada se to događa.
-
Dakle, u studenom 2016.
-
tijekom prošlogodišnjih izbora,
-
jedina slika koji smo mogli
objaviti bila je ova,
-
koja se pojavila na jednom mjestu
u tjednu kada su svi glasali.
-
-
Jer smo znali da će se
netko ovako osjećati ...
¶
-
-
kada objave rezultate izbora.
¶
-
A kada smo saznali rezultate,
-
zaista smo bili zatečeni,
-
a ovo je slika koju je
opet poslao Bob Staake
-
i zaista je pogodila bit.
-
I ponovo,
-
zaista ne možemo znati
što će se sljedeće dogoditi,
-
ali ovdje smo se osjećali
kao da ne znamo kako ići dalje,
-
ali smo išli dalje,
-
i ovo je slika koju smo objavili
nakon što je izabran Donald Trump
-
i za vrijeme Marša žena
-
diljem SAD-a.
-
Dakle, tijekom ove 24 godine,
¶
-
vidjela sam preko 1000 slika
kako izlaze iz tjedna u tjedan
-
i često me pitaju koja mi je omiljena,
-
ali ne mogu odabrati jednu,
-
jer sam najponosnija na to
koliko je svaka slika drugačija,
-
jedna od druge.
-
A to je zbog talenta i raznolikosti
-
svih umjetnika koji doprinose ovome.
-
-
sada smo pod Rusima,
-
pa ...
-
-
Na ovoj slici Barrya Blitta,
¶
-
Eustace je postao
Eustace Vladimirovich Tilley.
-
A leptir nije nitko drugi
nego zapanjeni Donald Trump,
-
koji maše krilima,
-
pokušavajući shvatiti
kako da upravlja efektom leptira,
-
a čuveni logo koji je nacrtao
Rae Irvin 1925. godine,
-
sada je na ćirilici.
-
Dakle, kod ovog trenutka mi je uzbudljiv
¶
-
način na koji ...
-
Znate, sloboda tiska je od ključnog
značaja za našu demokraciju.
-
A vidimo od uzvišenog do smiješnog
-
da umjetnici mogu prikazati što se događa
-
na način na koji umjetnik
-
naoružan samo tintom i vodenim bojama,
-
može uloviti i ući u kulturološki dijalog.
-
To te umjetnike stavlja
u središte određene kulture,
-
a upravo to je mjesto
gdje mislim da trebaju biti.
-
Jer osnovno što nam je potrebno
baš sada, je dobra karikatura.
-
-