-
Nalazimo se u Breri, Milanu, i gledamo jedan od važnijih ranih Rafaelovih radova.
-
Bio je u ranim dvadesetim. Tema koju slika je venčanje Marije Djeve
-
i preuzeta je iz knjige "Zlatna legenda".
-
To je srednjovekovna knjiga. Ona, u suštini, pokušava da popuni praznine u Bibliji.
-
Među ljudima je postojala duboka hrišćanska kultura.
-
Želeli su da razumeju tajne koje krije Biblija, ali bilo je mnogo propusta,
-
mnogo stvari je nedostajalo, tako da su ljudi stvorili "lepak" da bi spojili te priče.
-
Sve to čini knjigu koju danas znamo kao "Zlatnu legendu".
-
Priča je o venčanju Marije Djeve i Josifa
-
i po toj priči, bilo je mnogo ljudi koji su želeli da ožene Mariju.
-
Bilo je mnogo prosca.
I svako od njih je imao prut.
-
Ona je trebalo da se uda za onog čiji prut procveta.
-
Naravno, to cvetanje je čudo.
-
Otišli su do hrama i videli da je Josif onaj čiji je štap procvetao.
-
To možemo videti na ovoj slici - Josif sa divnim žutim ogrtačem preko ramena
-
i oko pojasa, nežno stavlja prsten Mariji.
-
U levoj ruci drži procvetao prut.
-
A tu su i ostali prosci iza njega. Njihovi štapovi su bez cvetova.
-
Jedan od njih je ljut - odlučio je da izlomi prut o koleno!
-
Ovde postoji divna ljudska naracija. Nije to samo sveti događaj, već i neka vrsta predstave pred našim očima.
-
Tačno u centru vidimo sveštenika koji venčava Mariju i Josifa.
-
A slika je izrazito simetrična - hram u pozadini, i ta racionalna perspektiva prostora,
-
i sveštenik u sredini, između Marije i Josifa, naginje glavu malo nadesno, pa nije baš u centru.
-
Zapravo, postoji neka haotičnost u ovoj gužvi - ljudi se kreću,
-
idu levo-desno.
-
Slika se često poredi sa slikom rane renesanse Rafaelovog učitelja Peruđina, "Davanje ključeva Svetom Petru".
-
I u ovim ranim Rafaelovim radovima možemo videti indikacije onoga što danas znamo kao
-
stil visoke renesanse suprotstavljen krutosti rane renesanse 15. veka.
-
Kao da se Rafaelove figure kreću mnogo lakše i elegantnije.
-
Da ne bude zabune, Rafael očigledno duguje mnogo Peruđino.
-
Ali mislim da si u potpunosti u pravu. Rafael počinje da izlazi iz senke svog učitelja.
-
Potpisao je ovu sliku. Ako pogledate bolje prednji deo hrama, videćete natpis : "Rafael iz Urbina".
-
Postoji prisustvo elegancije, pogotovo u prikazu Marije.
-
Naslikana je tako nežno.
-
I ima prelepu pozu, sa glavom nagnutom ka zemlju.
-
To je toplina tipična za Rafaela.
-
Dok je rana renesansa često pokušavala da otkrije
-
istine sveta koji vidimo i u kome živimo, ovde nalazimo pokuštaj za perfekcijom,
-
za stvaranje uravnotežene harmonije kao prikaza idealnog nebeskog mesta.
-
Idealna lepota, savršenstvo, harmonija - to su kvaliteti karakteristični za visoku renesansu
-
i to vidimo u pozadini slike. Ako pratimo linearnu perspektivu
-
i ortogonale u sklopu ovih kamenih puteva u pozadini,
-
vidimo centralno isplanirani hram u pozadini, formu smatranu idealnom
-
od strane arhitekata i umetnika visoke renesanse. Odmah možemo pomisliti na Bramantea i njegov Tempjeto.
-
To je spektakularna građevina. Sviđa mi se kako linearna perspektiva usmerava naš pogled iza prednjih figura
-
i naši pogledi se mogu kretati po svom tom prostoru
-
koji okružuju manje fugure, ali moj pogled se vraća
-
do ulaza, a onda, kroz hram, do vrata sa druge strane
-
i sve do neba koje je iza njih.
-
Postoji i razlika u dimenzijama prvog i drugog ulaza, koja
-
nam daje utisak o potpunosti ovog prostora.
-
Postoji velika težnja ka stvaranju iluzije prostora. Veličina figura se menja.
-
Što više ulazimo u prostor slike, više uviđamo harmoniju između arhitekture i figura.
-
Mislim da je to vrlo tipično za visoku renesansu. U toj harmoniji jedno oplemenjuje drugo,
-
jedno je savršeno koliko i drugo - to je taj trenutak visoke renesanse,
-
iako je tek početak.
-
I, naravno, čekamo da vidimo šta će se sve tek desiti.