Maz Jobrani: Saudijac, Indijac i Iranac uđu u bar u Kataru...

Iransko-američki komičar Maz Jobrani dolazi na pozornicu TEDx Summita u Dohi u Kataru kako bi govorio o ozbiljnim problemima na Bliskom istoku – primjerice, koliko poljubaca dati nekome prilikom pozdravljanja i što ne govoriti u američkom zrakoplovu.

Zdravo, Doha. Zdravo. Selam alejkum.

Volim doći u Dohu. To je tako međunarodno mjesto.

Osjećam se kao da su ovdje Ujedinjeni narodi.

Sletite u zračnu luku i dočeka vas Indijka

koja vas odvede do servisa Al Maha,
gdje vas dočeka Filipinka

koja vas usmjeri Južnoafrikanki

koja vas nakon toga odvede
do Korejca, koji vas odvede do

Pakistanca s prtljagom,

koji vas odvede do automobila
u kojem je Šrilančanin.

Odete do hotela i prijavite se; tu je Libanonac.

Je li tako? A zatim mi je Šveđanin pokazao sobu.

Pitao sam: „A gdje su Katarci?“ (Smijeh)

(Pljesak)

Rekli su mi: „Ne, ne, prevruće je.
Oni izlaze kasnije. Pametni su.“

(Smijeh) „Oni znaju."

I, naravno, sve toliko brzo raste
pa ponekad bude problema tijekom tog rasta.

Znate, ponekad naletite na ljude za koje mislite

da dobro poznaju grad,
ali ipak ga ne poznaju toliko dobro.

Pred hotelom W dočekao me taksist Indijac.

Zamolio sam ga da me odveze do Sheratona,

a on je rekao: „Nema problema, gospodine.“

I onda smo tako sjedili dvije minute u autu.

Pitao sam što se događa.
Rekao je: „Jedan problem, gospodine.“

Kažem: „Koji?“, a on će: „Gdje je to?“

(Smijeh)

Ja kažem: „Ti si vozač, ti bi trebao znati.“
A on će na to: „Ne, tek sam stigao, gospodine.“

Kažem: „Tek ste stigli pred hotel?“
„Ne, tek sam stigao u Dohu, gospodine.

Išao sam od zračne luke
prema stanu, dobio sam posao

i već radim.“

Nastavlja: „Gospodine, zašto ne biste vi vozili?“

A ja kažem: „Ne znam kamo idemo.“

„Ne znam ni ja. Bit će to pustolovina, gospodine.“

To je pustolovina. Bliski istok je prava pustolovina
posljednjih nekoliko godina.

Bliski istok je poludio s arapskim proljećem,

revolucijama i svim tim stvarima.
Ima li večeras ovdje Libanonaca?

Bi li Libanonci zapljeskali? (Pljesak) Libanonci.

Da, Bliski istok je poludio.

Znate da je Bliski istok poludio

kad je Libanon najmirnije mjesto u regiji.

(Smijeh) (Pljesak)

Tko bi se tome nadao?

Ali u regiji ima ozbiljnih problema.

Neki ljudi ne žele razgovarati o njima.
Ja sam večeras ovdje kako bih govorio o njima.

Dame i gospodo Bliskog istoka,

evo ozbiljnog problema: kad se vidimo

i pozdravimo, koliko ćemo si poljubaca dati?

U svakoj je zemlji drugačije i to zbunjuje, OK?

U Libanonu su tri. U Egiptu dva.

Bio sam u Libanonu i navikao sam na tri.

Otišao sam u Egipat i krenuo
pozdraviti jednog Egipćanina.

Jedan, dva, krenem na treći. On baš i nije bio za to.

(Smijeh)

Kažem mu: „Ne, ne, ne,
nedavno sam bio u Libanonu.“

A on će: „Nije me briga gdje si bio. Samo ostani
tu gdje jesi, molim te. Ostani tu gdje jesi.“

Bio sam i u Saudijskoj Arabiji. Ondje idu jedan, dva,

onda ostanu na istoj strani – tri, četiri, pet, šest,

sedam, osam, devet, deset,
11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18.

(Smijeh)

Sljedeći put kad vidite Saudijca, dobro pogledajte.
Glava im je malo nagnuta u stranu.

,,Abdul, jesi li dobro?“
„Ma jesam, pozdravljao sam se pola sata.

Bit ću dobro.“

Katarci, vi radite ono s nosovima.

Zašto? Jeste li preumorni da biste išli
s jedne strane na drugu?

„Habibi, tako je vruće. Dođi
na sekundu da se pozdravimo.“

,,Zdravo, Habibi. Nemoj se micati. Tu budi, molim te.

Moram se odmoriti.“

Svaka zemlja – Iranci, mi
ponekad imamo dva, ponekad tri.

Prijatelj mi je objasnio da su
prije revolucije 1979. godine

bila dva. Nakon revolucije tri.

Kod Iranaca, dakle, možete znati
na čijoj je netko strani

prema broju poljubaca koje vam daje.

Ako vi krenete jedan, dva, tri –
„Ne mogu vjerovati da podržavaš ovaj režim

s ta tvoja tri poljupca.“

Ne, ljudi, stvarno, uzbudljivo je biti ovdje,

i kao što sam rekao,
mnogo ste toga učinili kulturološki

i to je stvarno divno i pomaže promijeniti sliku

Bliskog istoka na Zapadu. Mnogo Amerikanaca

ne zna mnogo o nama, o Bliskom istoku.

Ja sam Iranac i Amerikanac.
Živim ondje, putovao sam ovamo.

Ima toga puno. Mi se smijemo, zar ne?

Ljudi ne znaju da se smijemo. Kad sam bio
na komičarskoj turneji Osovina zla,

emitirala se na Comedy Centralu i otišao sam online

vidjeti što ljudi komentiraju na to. Završio sam
na konzervativnoj internetskoj stranici.

Jedan tip odgovara drugom tipu:
„Nisam znao da se ti ljudi smiju.“

Razmislite o tome. U američkim filmovima
i na TV-u nikad se ne vidi da se smijemo, zar ne?

Možda kao da smo zli – nešto kao:
„Wuhahaha, wuhahaha. (Smijeh)

Ubit ću vas u ime Alaha, wuhahahaha.“

Ali nikad kao „ha ha ha ha ha ha ha ha ha.“

Volimo se smijati, volimo slaviti život.

I volio bih kad bi više Amerikanaca
putovalo ovamo. Uvijek sam poticao prijatelje:

„Putujte, pogledajte Bliski istok; ondje ima
toliko toga za vidjeti, toliko dobrih ljudi.“

To ide i u obrnutom smjeru, pomaže

da uopće ne dođe do problema
pogrešnog razumijevanja i stereotipa.

Na primjer, ne znam jeste li čuli,

nedavno je u SAD-u muslimanska obitelj

hodala prolazom u zrakoplovu

razgovarajući o najsigurnijem
mjestu za sjesti u avionu.

Čuli su ih neki putnici, pogrešno zaključili

da se radi o terorističkom razgovoru
i tražili su da ih se izbaci iz aviona.

To je bila obitelj: majka, otac i dijete.
Hodali su zrakoplovom

i razgovarali o sjedenju.
Kao muškarac s Bliskog istoka,

znam da postoje određene stvari koje ne smijem reći

u zrakoplovu u SAD-u, zar ne?

Ne smijem, recimo, hodati prolazom između sjedala

i reći: „Hej, Jack!“ Znate, to nije cool.

Čak i ako sam sa svojim prijateljem
koji se zove Jack, kažem:

,,Zdravo, Jack! Pozdrav, Jack!“

Nikada „Hej, Jack!“ (hijack - otmica)

(Smijeh)

No sada, očito, više ne smijemo razgovarati

ni o najsigurnijem mjestu u zrakoplovu.

Dakle, moj je savjet svim prijateljima
s Bliskog istoka, prijateljima muslimanima

i svima koji izgledaju kao da su
s Bliskog istoka ili da su muslimani,

znate: Indijci, Latinosi, svi,

ako ste tamnoputi –

evo mog savjeta tamnoputim prijateljima.

Sljedeći put kad se nađete u zrakoplovu u SAD-u,

samo govorite materinskim jezikom.

Na taj način nitko ne zna
što govorite. Život ide dalje.

Doduše, neki materinski jezici mogu

prosječnom Amerikancu
zvučati pomalo prijeteće, zar ne?

Ako hodate prolazom u avionu govoreći arapski,

mogli biste ih izbezumiti, ako hodate i [arapski],

mogli bi reći: „O čemu to govori?“

Dakle, ključ je za vas, moja arapska braćo i sestre,

tu i tamo ubaciti par dobrih riječi
kako biste umirili ljude

dok hodate prolazom u avionu.

Znači dok hodate: „[Imitira arapski] –

jagoda!“

(Smijeh)

„[Imitira arapski] – duga!“

„[Imitira arapski] – Tutti Frutti!“

„Mislim da će oteti zrakoplov pomoću sladoleda!“

Hvala vam svima! Ugodnu večer želim!

Hvala, TED! (Zvižduci) (Pljesak)