10 načina za vođenje boljeg razgovora

Kada vam posao ovisi o tome kako dobro razgovarate s ljudima tada mnogo naučite o vođenju razgovora -- i to da mnogi od nas ne razgovaraju baš jako dobro. Celeste Headlee već desetljećima radi kao voditeljica na radiju i zna sastojke sjajne konverzacije: Iskrenost, sažetost, jasnoća i zdrava količina slušanja. U ovom pronicljivom govoru, ona daje 10 korisnih pravila za vođenje boljeg razgovora. "Izađite, pričajte s ljudima, slušajte ih," kaže ona. "I, što je najvažnije, budite spremni biti zadivljeni."

U redu, želim da dignete ruke:

koliko vas je nekome odbilo
prijateljstvo na Facebooku

jer je rekao nešto uvredljivo
u vezi politike ili religije,

brige o djeci, hrane?

(Smijeh)

A koliko vas zna bar jednu
osobu koju izbjegavate

samo zato jer ne želite
s njom razgovarati?

(Smijeh)

Znate, nekada je vrijedilo da
za pristojan razgovor

samo trebamo slijediti savjet
Henryja Higginsa u "My Fair Lady":

Drži se vremena i svog zdravlja.

Ali danas, s klimatskom promjenom i
pokretom protiv cijepljenja, te teme --

(Smijeh)

isto tako nisu sigurne.

Dakle, ovaj svijet u kojem živimo,

ovaj svijet u kojem svaki razgovor

ima potencijal prerasti u svađu,

gdje naši političari ne mogu
razgovarati jedan s drugim

i gdje čak i najtrivijalnija pitanja

imaju strasne pobornike
ili protivnike, nije normalan.

Pew Research je proveo istraživanje
na 10.000 odraslih Amerikanaca

i ustanovili su da smo u ovom času
više polarizirani,

više smo podijeljeni,

nego bilo kada u povijesti.

Manje smo skloni kompromisu,

što znači da ne slušamo jedni druge.

I odlučujemo o tome gdje ćemo živjeti,

za koga se udati i čak
tko će nam biti prijatelji,

na temelju onoga u što već vjerujemo.

Ponovo, to znači da
ne slušamo jedni druge.

Konverzacija zahtijeva ravnotežu
između pričanja i slušanja,

a mi smo, negdje usput,
izgubili tu ravnotežu.

Dio toga je posljedica tehnologije.

Pametnih telefona koje svi
imate ili u rukama

ili dovoljno blizu da ih
možete brzo zgrabiti.

Prema Pew Research centru,

otprilike trećina američkih tinejđera
šalje preko stotinu poruka dnevno.

A mnogi od njih, skoro većina njih,
prijateljima će radije slati poruke

nego s njima razgovarati licem u lice.

Ima taj odličan članak
u časopisu The Atlantic.

Napisao ga je srednjoškolski
nastavnik Paul Barnwell.

On je svojim đacima zadao
komunikacijski zadatak.

Želio ih je naučiti kako govoriti
o određenoj temi bez upotrebe bilješki.

I rekao je ovo: "Shvatio sam ..."

(Smijeh)

"Shvatio sam da je
sposobnost komuniciranja

možda najviše zanemarena vještina
koju smo propustili podučavati.

Djeca svaki dan provode sate baveći se
idejama i jedno drugim putem ekrana,

no rijetko imaju priliku

brusiti svoje međuljudske
komunikacijske vještine.

Možda ovo pitanje zvuči smiješno,
ali moramo se upitati:

Postoji li ijedna vještina 21-og stoljeća

važnija od sposobnosti vođenja
suvislog, samosvjesnog razgovora?

Ja zarađujem za život pričajući s ljudima:

nobelovcima, vozačima kamiona,

milijarderima, tetama iz vrtića,

predsjednicima država,
vodoinstalaterima.

Pričam s ljudima koji mi se sviđaju.
Pričam s ljudima koji mi se ne sviđaju.

Pričam s nekim ljudima s kojima
se duboko ne slažem na osobnoj razini.

Pa ipak vodim s njima
odličnu konverzaciju.

Zato bih željela da vas u sljedećih
10-ak minuta podučim kako pričati

i kako slušati.

Mnogi od vas su već čuli
mnogo savjeta o tome,

stvari poput, gledaj osobu u oči,

unaprijed smisli zanimljive teme
za diskusiju

gledaj, kimaj i smiješi se da pokažeš
kako pažljivo pratiš,

ponovi ono što si upravo čuo
ili to rezimiraj.

Dakle, hoću da sve to zaboravite.

To su besmislice.

(Smijeh)

Nema razloga da učite
kako pokazati da pažljivo pratite

ako zaista pažljivo pratite.

(Smijeh)

(Pljesak)

Kao profesionalni voditelj intervjua
ja zapravo koristim one iste vještine

koje koristim u običnom životu.

Dakle, naučit ću vas kako
intervjuirati ljude,

a to će vam ustvari pomoći
da postanete bolji sugovornici.

Da naučite voditi razgovor

ne rasipajući svoje vrijeme,
ne dosađujući se,

i, uz Božju pomoć,
ne vrijeđajući nikoga.

Mi smo svi vodili zaista sjajne razgovore.

Vodili smo ih već prije.
Znamo kako to izgleda.

Ona vrsta konverzacije nakon koje
se osjećate uključeni i inspirirani,

ili osjećate kao da ste
ostvarili istinsku povezanost

ili da su vas savršeno razumjeli.

Nema razloga zašto

većina naših interakcija
ne bi bila takva.

Ja imam 10 osnovnih pravila.
Sva ću vam ih objasniti,

no iskreno, ako izaberete samo
jedno od njih i svladate ga,

već ćete uživati u boljoj konverzaciji.

Broj jedan:
Ne radite više stvari odjednom.

I tu ne mislim samo da
odložite svoj mobitel

ili svoj tablet ili ključeve od auta
ili bilo što što imate u ruci.

Mislim, budite prisutni.

Budite u tom trenutku.

Nemojte misliti na svađu
koju ste imali sa šefom.

Nemojte misliti na to što ćete večerati.

Ako želite prekinuti konverzaciju,

prekinite ju,

ali nemojte biti napola u njoj,
a napola izvan nje.

Broj dva: Nemojte propovijedati.

Ako želite iznijeti svoje mišljenje

bez mogućnosti za odgovor
ili diskusiju ili prigovor ili razvoj,

pišite blog.

(Smijeh)

Postoji zaista dobar razlog zašto
ne puštam učene ljude na moj šou:

Zato jer su stvarno dosadni.

Ako su konzervativci, mrzit će Obamu
i bonove za hranu i abortus.

Ako su liberali, mrzit će

velike banke i naftne korporacije
i Dicka Cheneya.

Potpuno predvidivo.

A vi ne želite biti takvi.

Trebali bi u svaki razgovor ulaziti s
s pretpostavkom da ćete nešto naučiti.

Čuveni terapeut M. Scott Peck je rekao

istinsko slušanje zahtijeva
da sebe ostavimo po strani.

A to ponekad znači ostaviti po strani
svoje osobno mišljenje.

On kaže da osjetivši to prihvaćanje

govornik postaje sve manje ranjiv

i sve više voljan za otvaranje
skrovitih mjesta svoga uma

onome koji sluša.

Ponovno, pretpostavite da
ćete nešto naučiti.

Bill Nye: "Svatko koga ćete ikada sresti
zna nešto što vi ne znate."

Ja to kažem ovako:

Svatko je stručnjak u nečemu.

Broj tri: Postavljajte otvorena pitanja.

U ovom slučaju, ugledajte se u novinare.

Započnite svoja pitanja sa tko,
što, kada, gdje, zašto ili kako.

Ako postavite komplicirano pitanje,
dobit ćete jednostavan odgovor.

Ako vas upitam, "Jeste li bili užasnuti?"

vi ćete odgovoriti na
najjaču riječ u toj rečenici,

koja je "užasnut" i odgovor je
"Da, bio sam" ili "Ne, nisam bio."

"Jeste li bili ljuti?"
"Da, bio sam jako ljut."

Pustite njih da to opišu.
Oni su ti koji znaju.

Pokušajte ih pitati stvari kao,
"Kako je to bilo?"

"Kako ste se osjećali?"

Zato jer će tada možda morati
zastati na čas i razmisliti o tome,

a vi ćete dobiti mnogo
zanimljiviji odgovor.

Broj četiri: Prepustite se.

To znači da će vam misli padati na um

i vi biste ih trebali pustiti da siđu s uma.

Često smo čuli intervjue

u kojima gost govori nekoliko minuta

i onda domaćin upada
i postavlja pitanje

koje kao da dolazi niotkuda
ili je već bilo odgovoreno.

To znači da je domaćin vjerojatno
prestao slušati prije dvije minute

jer se sjetio tog stvarno
pametnog pitanja,

i bio je baš uporan i
odlučan da ga postavi.

A mi radimo upravo istu stvar.

Sjedimo i pričamo s nekim,

a onda se sjetimo trenutka kad smo
sreli Hugha Jackmana u kafiću.

(Smijeh)

I prestajemo slušati.

Priče i ideje će vam nadolaziti.

Vi ih morate pustiti da dođu i odu.

Broj pet:
Ako ne znate, recite da ne znate.

Dakle, ljudi na radiju,
posebno na javnom radiju,

puno su svjesniji toga da
da govore javno i službeno,

i zato su oprezniji s
tvrdnjama o svojoj stručnosti

i o tome što tvrde da pouzdano znaju.

Učinite tako. Oprez je majka mudrosti.

Govor ne smije biti jeftin.

Broj šest: Nemojte izjednačavati
svoje iskustvo s njihovim.

Ako govore o gubitku člana obitelji,

nemojte početi govoriti o vremenu
kad ste vi izgubili člana obitelji.

Ako govore o problemima
koje imaju na poslu,

nemojte im pričati o tome
koliko vi mrzite svoj posao.

To nije isto. To nikada nije isto.

Sva iskustva su osobna.

I, što je još važnije,
ne radi se o vama.

Ne morate koristiti taj trenutak
da dokažete koliko ste vi čudesni

ili koliko ste vi patili.

Netko je jednom upitao
Stephena Hawkinga

koliki mu je IQ, a on je rekao,
"Nemam pojma.

Ljudi koje se hvale
svojim IQ-om su gubitnici."

(Smijeh)

Razgovorinisu prilike za promociju.

[ Konverzacija u 21. stoljeću
Kako si Todo. Čitaj moj blog.]

Broj sedam:

Pokušajte ne ponavljati se.

To je pokroviteljski i zaista dosadno,

a mi smo skloni često to raditi.

Osobito u razgovorima o poslu
ili u razgovoru s djecom,

želimo nešto naglasiti,

pa stalno iznova govorimo
istu stvar samo preformuliranu.

Nemojte to raditi.

Broj osam: Klonite se detalja.

Iskreno, ljudi ne mare

za godine, imena,

datume, sve te detalje

kojih se svim silama
pokušavate prisjetiti.

Njima to nije važno.
Ono što im je važno ste vi.

Zanima ih kakvi ste,

što vam je zajedničko.

Stoga zaboravite detalje. Izostavite ih.

Broj devet:

Ovo nije zadnje, ali je najvažnije.

Slušajte.

Ne mogu vam reći
koliko je stvarno važnih ljudi reklo

da je slušanje možda najvažnija,
vještina broj jedan

koju biste mogli razviti.

Buddha je rekao, a ja prafraziram,

"Ako su ti usta otvorena,
tada ne učiš."

A Calvin Coolidge je rekao, "Nitko nije
bio izbačen s posla zbog slušanja."

(Smijeh)

Zašto ne slušamo jedni druge?

Broj jedan, više volimo govoriti.

Kada govorim, ja imam kontrolu.

Ne moram slušati ništa
što me ne zanima.

Ja sam u središtu pažnje.

Mogu ojačati vlastiti identitet.

No, postoji još jedan razlog:

Gubimo pozornost.

Prosječna osoba govori
oko 225 riječi u minuti,

no mi možemo slušati
do 500 riječi u minuti.

Tako naši umovi umeću
onih drugih 275 riječi.

I gledajte, ja znam da za to
treba truda i snage

da se stvarno obraća pažnja na nekoga,

ali ako to ne možete,
onda ne vodite konverzaciju.

Vi ste samo dvoje ljudi koji izvikuju
jedva povezane rečenice

na istom mjestu.

(Smijeh)

Morate slušati jedan drugoga.

Stephen Covey je to prekrasno rekao.

Rekao je, "Većina nas
ne sluša s namjerom da razumije.

Mi slušamo s namjerom da odgovorimo."

Još jedno pravilo, broj 10,
a to je ovo: Budite kratki.

[Dobar razgovor je kao mini suknja;
dovoljno kratka da zadrži interes,

ali dovoljno duga da pokrije temu.
-- Moja sestra]

(Smijeh)

(Pljesak)

Sve ovo svodi se na isti
osnovni koncept, a taj je:

Zanimajte se za druge ljude.

Znate, ja sam odrasla uz
vrlo slavnog djeda,

i postojala neka vrsta
rituala u mom domu.

Ljudi bi navraćali da razgovaraju
s mojim djedom i bakom,

a nakon što bi otišli,
moja majka bi nam prišla,

i rekla, "Znate li tko je to bio?

Ona je bila pratilja Miss Amerike.

On je bio gradonačelnik Sacramenta.

Ona je dobila Pulitzerovu nagradu.
On je ruski baletan."

I ja sam na neki način
odrastala smatrajući

da svatko u sebi nosi neke
skrivene, zapanjujuće stvari.

I iskreno, mislim da je to ono
što me čini boljom voditeljicom.

Ja držim zatvorena usta
kada god mogu,

držim otvoren um,

i uvijek sam spremna
da budem zadivljena,

i nikada se nisam razočarala.

Učinite istu stvar.

Izađite, razgovarajte s ljudima,

slušajte ljude,

i, najvažnije, budite spremni
biti zadivljeni.

Hvala.

(Pljesak)