-
Title:
Tiranija zasluge
-
Description:
Čime objasniti naš polarizirani javni život i kako ga možemo izliječiti? Politički filozof Michael Sandel nudi iznenađujući odgovor: oni koji su napredovali trebaju se pogledati u zrcalo. On istražuje kako "meritokratska oholost" mnoge navodi da vjeruju kako je njihov uspjeh njihova vlastita zasluga i da svisoka gledaju na one koji nisu uspjeli, izazivajući ogorčenost i potičući podjelu između "pobjednika" i "gubitnika" u novoj ekonomiji. Poslušajte zašto trebamo iznova promisliti značenje uspjeha i priznati ulogu sreće kako bismo ostvarili manje neprijateljski, plemeniitiji javni život.
-
Speaker:
Michael Sandel
-
Ovo je pitanje koje bismo
svi trebali postaviti:
-
Što je pošlo po krivu?
-
Ne samo s pandemijom,
-
nego i našim građanskim životom.
-
Što nas je dovelo do ovog polariziranog,
političkog momenta punog mržnje?
-
Tijekom zadnjih desetljeća
¶
-
podjela na pobjednike i gubitnike
bivala je sve dublja,
-
trujući našu politiku,
-
razdvajajući nas.
-
Ta podjela djelomično je
posljedica nejednakosti.
-
No, također je posljedica
stavova prema pobjeđivanju i gubljenju
-
koji dolaze s tim.
-
Oni koji su se našli na vrhu
-
povjerovali su da je njihov uspjeh
njihovo vlastito djelo,
-
mjera njihovih zasluga,
-
a da oni koji su izgubili
mogu kriviti jedino sami sebe.
-
Ovaj način razmišljanja o uspjehu
¶
-
potječe od jednog naizgled
privlačnog principa.
-
Ako svatko ima jednake šanse,
-
pobjednici zaslužuju svoje dobitke.
-
To je srž meritokratskog ideala.
-
U praksi, naravno, to je daleko od istine.
-
Nemaju svi jednake šanse da se uzdignu.
-
Djeca rođena u siromašnim obiteljima
obično ostaju siromašna kad odrastu.
-
Imućni roditelji u mogućnosti su
svoje prednosti prenijeti na svoju djecu.
-
Na najprestižnijim sveučilištima,
na primjer,
-
više je studenata iz gornjih jedan posto
-
nego iz čitave donje
polovine zemlje zajedno.
-
No, problem nije samo u tome
da mi ne uspijevamo živjeti u skladu
¶
-
s meritokratskim principima
koje proklamiramo.
-
Sam ideal je pogrešan.
-
Ima svoju mračnu stranu.
-
Meritokracija nagriza opće dobro.
-
Ona dovodi do oholosti među pobjednicima
-
i poniženja među onima koji gube.
-
Ona potiče uspješne da preduboko
udahnu svoj uspjeh,
-
da zaborave na slučajne i sretne okolnosti
koje su im pomogle na njihovom putu.
-
I navodi ih da svisoka gledaju
na one manje sretne,
-
manje kvalificirane od sebe.
-
To je važno za politiku.
-
Jedan od najmoćnijih izvora
masovnog otpora
-
je osjećaj među mnogim radnim ljudima
da elite svisoka gledaju na njih.
-
To je opravdana zamjerka.
-
Čak istodobno dok globalizacija
donosi sve dublju nejednakost
¶
-
i stagnirajuće plaće,
-
njeni zagovornici nude radnicima
poticajni savjet:
-
"Ako se želite natjecati i pobijediti
u globalnoj ekonomiji,
-
idite na fakultete."
-
"Ono što zaradite ovisi o
onome što naučite."
-
"Možete ako se potrudite."
-
Te elite ne vide uvredu
implicitnu u ovom savjetu.
-
Ako ne ideš na fakultet,
-
ako ne napreduješ u novoj ekonomiji,
-
tvoj neuspjeh je tvoja greška.
-
To je implikacija.
-
Nije čudo da su se mnogi radni ljudi
okrenuli protiv meritokratskih elita.
-
-
Trebamo preispitati tri aspekta
našeg građanskog života.
-
Ulogu fakulteta,
-
dostojanstvo rada
-
i značenje uspjeha.
-
Morali bismo krenuti od preispitivanja
uloge fakulteta
¶
-
kao arbitara mogućnosti.
-
Nama koji svoje dane provodimo
u društvu visoko obrazovanih,
-
lako je zaboraviti jednostavnu činjenicu:
-
Većina ljudi nema fakultetsku diplomu.
-
Ustvari, skoro dvije trećine
Amerikanaca je nema.
-
Stoga je nepromišljeno
kreirati ekonomiju
-
koja postavlja sveučilišnu diplomu
kao nužan uvjet
-
za dostojanstven rad i pristojan život.
-
Poticati ljude da idu na fakultet
je dobra stvar.
¶
-
Povećavanje dostupnosti
za one koji si ga ne mogu priuštiti
-
još je bolja.
-
Ali to nije rješenje za nejednakost.
-
Trebali bismo se manje fokusirati na
oboružavanje ljudi za meritokratsku bitku,
-
a više fokusirati na osiguravanje
boljeg života
-
za ljude koji nemaju diplomu,
-
ali ostvaruju ključni doprinos
našem društvu.
-
Trebali bismo obnoviti
dostojanstvo rada
¶
-
i postaviti ga u središte naše politike.
-
Trebali bismo upamtiti da rad
nije samo zarađivanje za život,
-
već također doprinošenje općem dobru
-
i postizanje priznanja za to.
-
Robert F. Kennedy je to lijepo sročio
prije pola stoljeća.
¶
-
Drugarstvo, zajedništvo,
zajednički patriotizam.
-
Te ključne vrijednosti ne dolaze
-
tek od kupovanja
i konzumiranja stvari zajedno.
-
One dolaze od dostojanstvenog zaposlenja
-
s pristojnom plaćom.
-
One vrste zaposlenja koja nam
omogućava da kažemo,
-
"Ja sam pomogao u izgradnji ove zemlje.
-
Ja sam sudionik u njenim velikim
javnim pothvatima."
-
Taj građanski sentiment
-
uglavnom izostaje iz našeg
javnog života danas.
-
Mi često podrazumijevamo da je novac
koji ljudi zarađuju
¶
-
mjera njihovog doprinosa
općem dobru.
-
No to je greška.
-
Martin Luther King Jr.
je objasnio zašto.
-
Osvrćući se na štrajk sanitarnih radnika
-
u Memphisu, država Tennessee,
-
neposredno prije atentata na njega,
-
King je rekao,
-
"Osoba koja skuplja naše smeće je,
u konačnici,
-
jednako važna kao i liječnik,
-
zato jer ako ona ne obavlja svoj posao,
-
bolesti je nemoguće obuzdati.
-
Svaki rad ima dostojanstvo."
-
Današnja pandemija to jasno pokazuje.
¶
-
Ona razotkriva kako smo duboko ovisni
-
o radnicima koje često ne primjećujemo.
-
Dostavljačima,
-
čistačima,
-
prodavačima,
-
radnicima u skladištima,
-
vozačima kamiona,
-
pomoćnom medicinskom osoblju,
-
tetama u vrtiću,
-
pružateljima kućne njege.
-
To nisu najbolje plaćeni
ni najviše cijenjeni radnici.
-
Ali sada uviđamo da su ključni.
-
Ovo je čas za javnu raspravu
-
o tome kako njihove plaće i priznanje
-
bolje uskladiti sa značajem njihova posla.
-
Ovo je također vrijeme za moralni,
čak duhovni, preokret,
¶
-
dovodeći u pitanje
našu meritokratsku oholost.
-
Zaslužujem li ja moralno talente
koji su mi omogućili da napredujem?
-
Je li to moja zasluga
-
da živim u društvu koje uvažava talente
-
koje ja slučajno posjedujem?
-
Ili je to moja slučajna sreća?
-
Ustrajati na tome da je
moj uspjeh moje djelo
-
otežava mi da se zamislim u tuđoj koži.
-
Uvažavanje uloge sreće u životu
-
može potaknuti određenu dozu poniznosti.
-
Samo zahvaljujući slučajnosti rođenja
ili Božjoj milosti
-
ili igri sudbine,
-
sada sam ovdje.
-
-
je upravo ona građanska vrlina
koja nam sada treba.
-
To je početak puta nazad
-
od surove etike uspjeha
koja nas međusobno razdvaja.
-
Usmjerava nas dalje od tiranije zasluga
-
prema manje opakom,
plemenitijem javnom životu.