-
Title:
Kreativne kuće od recikliranih stvari | Den Filips (Dan Phillips) | TEDxHouston
-
Description:
U ovom duhovitom i pronicljivom govoru, Den Filips nam predstavlja desetak kuća koje je sagradio u Teksasu koristeći, sa neobuzdanom kreativnošću, reciklirane i upotrebljene materijale. Sjajni, tehnološki jednostavni detalji osvežiće vaš sopstveni kreativni nagon.
-
Imam nekoliko slika onoga što radim
-
i govoriću o nekima od njih,
-
a onda ću ih pustiti da idu
-
dok govorim malo o tome
-
na koji način uspevam
da radim to što radim.
-
Sve ove kuće sagrađene su
-
od 70 do 80 posto recikliranog materijala,
-
od stvari koje su bile na putu
za uništavanje, deponiju, spaljivanje.
-
Sve je to već bilo otišlo.
-
Ovo je prva kuća koju sam sagradio.
-
Ovo gore su hikori orasi.
-
Ova dupla ulazna vrata
sa nadvratnikom od tri okna
-
bila su na putu za deponiju.
-
Ovde imam jednu malu kulu.
-
A ovi ukrasi ovde na konzolama -
-
videćete,
-
evo ovde -
-
to su hikori orasi.
-
A ovi ukrasi ovde,
-
to su kokošija jaja.
-
Naravno, prvo doručkujete,
-
pa onda napunite ljusku
Bondo masom, obojite je i prikucate,
-
i tako dobijete arhitektonski
ukras za tili čas.
-
Ovo je pogled unutra.
-
Ovde se vidi nadvratnik sa tri okna
-
sa lučnim prozorima -
-
svakako arhitektonski antikvitet
-
na putu za deponiju.
-
Verovatno samo okov vredi 200 dolara.
-
Sve u kuhinji je od upotrebljenih stvari.
-
Evo šporeta Okif i Merit iz 1952. godine,
-
ako volite da kuvate – odličan šporet.
-
Ovuda se penje ka kuli.
-
Dobio sam ovo stepenište za 20 dolara,
-
uključujući tu i dostavu na plac.
-
(Smeh)
-
Onda, kada pogledate naviše u kupoli,
-
vidite da ima izbočina,
rupa i delova koji vise.
-
Ako bi vam takve stvari upropastile život,
-
onda ne bi trebalo da živite ovde.
-
(Smeh)
-
Ovo služi za odlaganje prljavog veša.
-
A ovo ovde je kalup za cipele.
-
A ovo su one stvari od kovanog gvožđa
koje viđate po antikvarnicama.
-
Tako sam uzeo jednu od njih
-
i napravio jednu jednostavnu napravu da,
-
kada stanete na kalup za cipele
-
vrata se otvaraju i prljav veš pada dole.
-
Ako ste dovoljno pametni, pada
pravo u korpu koja stoji na veš-mašini.
-
Ako niste, pada u ve-ce šolju.
-
(Smeh)
-
Ovo je kada koju sam napravio
-
od odbačenih dasaka.
-
Prvo sam napravio ovu ivicu
-
a onda lepio i zakucavao do ravnog dela,
-
podupreo je i okrenuo,
-
pa napravio profile na ovoj strani.
-
To je kada za dvoje.
-
Na kraju krajeva,
nije to samo pitanje higijene,
-
nego ima mogućnosti i za rekreaciju.
-
(Smeh)
-
Onda ova slavina
-
je od drveta biljke Maclura pomifera.
-
Izgleda pomalo falusno,
-
ali, na kraju krajeva,
ipak je to kupatilo.
-
(Smeh)
-
Ovo je kuća koja se zasniva
na Badvajzerovoj limenci.
-
Ne izgleda kao limenka piva,
-
ali je uticaj u dizajnu nepogrešiv.
-
Motiv sa ječmom i hmeljom
pojavljuje se na strehama,
-
zupčasta šara je potekla direktno
od boja na limenci,
-
crvene, bele, plave i srebrne.
-
Ove konzolice dole ispod strehe
-
iste su kao i na crtežu na limenci.
-
Samo sam ubacio limenku u kopir-mašinu
-
i nastavio da uvećavam dok nisam dobio
veličinu koja mi odgovara.
-
Onda, na limenci piše:
-
"Ovo je čuveno pivo Bajdvajzer,
mi ne znamo za drugo pivo, bla bla bla."
-
Mi smo to promenili i napisali:
„Ovo je čuvena kuća Badvajzer.
-
Mi ne znamo za drugu kuću“ i tako dalje.
-
A ovo je brava.
-
To je graničnik sa struga iz 1930-ih,
-
opasne mašine za obradu drveta.
-
Dali su mi graničnik,
ali mi nisu dali i strug,
-
tako da smo od toga napravili bravu.
-
To će sprečiti slonove da uđu,
to vam garantujem.
-
Jasno je, naravno, da u međuvremenu
nismo imali problema sa slonovima.
-
(Smeh)
-
Tuš kabina bi trebalo
da izgleda kao čaša piva.
-
Imamo mehuriće koji se penju gore,
do vrha sa kvrgavim pločicama.
-
Gde da nađete kvrgave pločice?
Nigde, naravno.
-
Ali ja dobijam dosta ve-ce šolja;
samo treba da razbijete šolju čekićem,
-
I eto vam kvrgavih pločica.
-
A ova slavina je
-
za točenje piva.
-
(Smeh)
-
Ovo staklo
-
je isto ono staklo
-
koje ćete naći na svakim ulaznim
vratima srednje klase u Americi.
-
Dosadilo nam je to staklo;
postalo je kliše.
-
Tako da, ako ga stavite na
ulazna vrata, kreacija vam je propala.
-
Zato ga ostavite na neko drugo mesto.
-
To je lepo staklo.
-
Ali, ako ga stavite na ulazna vrata,
-
ljudi će reći: „Aha, pokušavate
da ih imitirate, ali nije vam uspelo.“
-
Zato ga ne stavljajte tamo.
-
Još jedno kupatilo na spratu.
-
Ova svetiljka je ista ona koja stoji
-
u svakom foajeu srednje klase u Americi.
-
Ne stavljajte je u foaje.
-
Stavite je u tuš kabinu ili u plakar.
-
Ali ne u foaje.
-
Onda mi je neko poklonio bide,
tako da kupatilo ima i bide.
-
(Smeh)
-
Ova kućica ovde,
-
ove grane su napravljene
od drveta biljke Maclura pomifera,
-
a ove slike će se vrteti
-
dok pričam.
-
Da biste radili ono što ja radim,
-
morate da razumete
-
kako nastaje otpad
u građevinskoj industriji.
-
Naše kuće postale su potrošna roba,
-
i ja ću malo pričati o tome.
-
Ali, osnovni uzrok stvaranja otpada
verovatno je deo naše DNK.
-
Ljudskim bićima potrebna je doslednost
-
zbog aperceptivne mase.
-
Šta to znači?
-
To znači da svaki naš opažaj
-
mora da se uporedi sa njemu
sličnim opažajem od ranije.
-
U suprotnom nemamo kontinuitet
-
i postajemo blago dezorijentisani.
-
Pokazaću vam nešto
što nikada ranije niste videli.
-
Ah, to je mobilni telefon.
-
Ali baš ovaj niste nikada ranije videli.
-
Ono što radite
-
jeste poređenje obrasca
strukturnih odlika,
-
a onda prođete kroz svoju
bazu podataka – drrr, mobilni telefon.
-
Aha, da, to je mobilni telefon.
-
Ako bih ga zagrizao,
-
rekli biste: „Čekaj malo.
-
Nije to mobilni telefon.
-
To je onaj novi
čokoladni mobilni telefon.“
-
(Smeh)
-
I morali biste da napravite
novu kategoriju,
-
nešto između mobilnih telefona i čokolade.
-
Na taj način mi obrađujemo podatke.
-
Kada to prevedete
na građevinsku industriju,
-
ako imamo zid od stakla
i jedno od stakala je naprslo,
-
odmah pomislimo: „Uh, to je polomljeno.
Treba da se popravi.
-
Bacićemo da niko više
ne može da ga koristi i da ugradimo novo.“
-
Jer to je ono što se radi
sa naprslim staklima.
-
Bez obzira na to što to
nema uticaja na naše živote.
-
To samo protrese taj očekivani obrazac
-
i jedinstvo strukturalnih karakteristika.
-
Ali, ako bismo uzeli omanji čekić,
-
i dodali naprsline na sve ostale prozore,
-
(Smeh)
-
imali bismo novi obrazac.
-
Jer geštalt psihologija naglašava
prepoznavanje obrasca
-
pre delova koji sačinjavaju celinu.
-
Onda ćemo pomisliti: „A, baš je to lepo.“
-
Time se služim svaki dan.
-
Ponavljanje stvara obrazac.
-
Ako imam stotinu komada ovoga ili onoga,
-
uopšte nije važno šta su „ovo“ ili „ono“.
-
Ako mogu da ponovim bilo šta,
imam mogućnost da stvorim obrazac,
-
od hikori oraha, kokošijih jaja,
delića slomljenog stakla, granja.
-
Nevažno je od čega.
-
To prouzrokuje gomilu otpada
u građevinskoj industriji.
-
Drugo, negde oko 1885. Fridrih Niče
-
napisao je knjigu „Rođenje tragedije“.
-
I u njoj je rekao
-
da kulture imaju tendenciju da osciliraju
između dve različite perspektive.
-
S jedne strane imamo apolonsku perpektivu,
-
koja je veoma čvrsta, unapred osmišljena,
-
intelektualizovana i savršena.
-
Na drugom kraju spektra
imamo dionizijsku perspektivu,
-
koja je sklonija strastima i intuiciji,
-
koja toleriše organsku
teksturu ili ljudski gest.
-
Način na koji bi apolonski
tip ličnosti uzeo sliku
-
ili okačio sliku
-
je da uzme teodolit,
-
laser i vaservagu i mikrometar.
-
„Važi dušo, pomeri je
hiljaditi deo inča ulevo.
-
To je mesto gde hoćemo sliku.
Bravo. Savršeno.“
-
Zasnovana na preciznoj horizontali,
tačnom pravom uglu i centriranju.
-
Dionizijski tip ličnosti
-
uzme sliku i kaže…
-
(Smeh)
-
U tome je razlika.
-
Ja ističem nesavršenost.
-
Ističem organski process -
-
Džon Djui tačno u centru.
-
Apolonski način razmišljanja
stvara gomile otpada.
-
Ako nešto nije savršeno,
-
ako ne odgovara savršeno unapred
zamišljenom modelu, pravac đubre.
-
„O ne, ogrebotina, za đubre.
-
O ne - ovo, o ne - ono.
Deponija, deponija, deponija.“
-
Treće, moguće je tvrditi -
-
da je industrijska revolucija
počela još za vreme renesanse
-
sa usponom humanizma
-
a onda se zahuktala negde
u vreme francuske revolucije.
-
Do sredine 19. veka u punom je procvatu.
-
I tako smo dobili džidža-bidže i stvarčice
-
i spravice koje mogu da rade sve
-
što smo, do tog trenutka,
-
morali da radimo ručno.
-
Tako sada imamo
standardizovane materijale.
-
Drveće ne raste u dimenzijama
pet puta 10 centimetara
-
i 1,6m, 3m i 3,6 metara u visinu.
-
Mi stvaramo gomile otpada.
-
A iako se prilično dobro snalaze
-
u šumama,
-
trudeći se da iskoriste
sav otpad od proizvodnje -
-
sa OSB pločama i ivericom i tako dalje -
-
ne pomaže
-
da se bude odgovoran u trenutku
kada se drvo seče u šumi
-
ako potrošači rasipnički upotrebljavaju
drvo u trenutku kada ga koriste,
-
a to je ono što se događa.
-
I tako, ako nešto nije standardno:
-
„O ne, pravac đubre.
O ne, ovo ili ono. O ne, iskrivljeno je.“
-
Ako kupite dasku od 5x10 i ona nije ravna,
-
možete da je vratite.
-
„O, žao mi je, gospodine.
Donećemo vam ravnu.“
-
Ja upotrebljavam i ističem
sve te iskrivljene stvari,
-
jer ponavljanje stvara obrazac,
-
i to je dionizijska perspektiva.
-
Četvrto,
-
rad je neproporcionalno
skuplji od materijala.
-
To je naprosto mit.
-
Evo jedne priče: o Džimu Tulu,
jednom od momaka koje sam obučavao.
-
Rekao sam mu: „Džime, vreme je.
-
Našao sam ti posao nadzornika
za ekipu stolara. Vreme je da odeš.“
-
„Den, mislim da još nisam spreman.“
-
„Džime, vreme je. Ovo ti je šansa.“
-
I tako smo počeli posao.
-
On je dolazio sa metarskom trakom,
-
preturao po gomili za otpad,
tražeći materijal za nadvratnik -
-
to je daska koja se stavlja iznad vrata -
-
misleći da će oduševiti svog šefa;
tako smo ga mi učili.
-
Ali poslovođa je prišao
i rekao: „Šta to radiš?“
-
„Samo tražim nešto za nadvratnik“,
-
reče, očekujući da bude pohvaljen.
-
Ali on je rekao: „Ne, ne.
-
Ne plaćam te da preturaš po đubretu.
Vraćaj se na posao.“
-
A on je bio dovoljno priseban da kaže:
-
„Znate, da me plaćate 300 dolara na sat,
-
razumeo bih kako to možete da kažete,
-
ali u ovim okolnostima,
ja vam štedim pet dolara svakog minuta.
-
Izračunajte sami.“
-
(Smeh)
-
„Bravo Tul. Od sada,
pretražite prvo ovu gomilu.“
-
A ironično je da on baš nije imao
mnogo veze sa matematikom.
-
(Smeh)
-
Ali ponekad dobijete
pristup kontrolnoj sobi
-
i onda možete malo
da brljate sa dugmićima.
-
I to se tamo i dogodilo.
-
Peto, možda i posle 2 500 godina
-
Platon i dalje utiče na nas
svojom idejom o idealnim formama.
-
On je rekao da u svojoj tintari
-
imamo savršenu ideju onoga što želimo
-
i da primoravamo prirodne
resurse da se tome prilagode.
-
Svi u glavi imamo savršenu kuću,
-
američki san, a to je kuća -
-
kuća snova.
-
Problem je što ne možemo da je priuštimo.
-
I zato imamo nešto
što liči na američki san,
-
a to je montažna kuća.
-
Eto načina da se upropasti planeta.
-
Za njih je hipoteka
kao za pokretnu imovinu
-
Baš kao i za nameštaj, ili automobil.
-
Napišete ček i vrednost istog trenutka
pada za 30 procenata.
-
Posle godinu dana ne možete da dobijete
osiguranje za sve što imate unutra,
-
već samo za 70 posto.
-
Električni kablovi su im
tipično veličine 14.
-
U tome nema ničeg lošeg,
-
sem ako ih ne opterećujete za veličinu 12,
-
a upravo se to dešava.
-
Ispuštaju toliko formaldehida
-
da je donešen federalni zakon
-
kojim se kupci montažnih kuća
-
upozoravaju na to koliko su
formaldehidi opasni po atmosferu.
-
Zar je moguće da smo do te mere glupi?
-
Zidovi su ovolicki.
-
Cela stvar ima statičku
otpornost kukuruza.
-
(Smeh)
-
„Mislio sam da je
Palm Harbor Vilidž tamo preko.“
-
„A, ne, ne. Sinoć je duvao vetar.
-
Tako da ga više nema.“
-
(Smeh)
-
I kada počnu da propadaju,
šta se sa njima radi?
-
Sve to,
-
taj apolonski, platonski model,
-
na tome se zasniva građevinska industrija,
-
i postoji nekoliko stvari
koje to pogoršavaju.
-
Jedna je da svi stručnjaci,
-
sve zanatlije, prodavci,
-
inspektori, inženjeri, arhitekte
-
svi oni razmišljaju na taj način.
-
A onda to povratno utiče i na potrošača
-
koji zahteva isti model.
-
To je proročanstvo
koje obistinjava samo sebe.
-
Ne možemo da ga izbegnemo.
-
Onda dolaze marketing i reklama.
-
„Ohoo. Ooohohohoho.“
-
Kupujemo stvari za koje nismo
ni znali da nam trebaju.
-
Treba samo da pogledamo
-
šta je jedna kompanija uradila
sa gaziranim sokom od šljiva.
-
Odvratno.
-
(Smeh)
-
Ali znate šta su oni uradili?
-
Dodali su metaforu u sve to
i rekli: „Ja pijem 'Dr Pepera'.“
-
I ne prođe mnogo, a mi ločemo more toga,
-
milijarde litara.
-
Čak u njemu nema ni pravih šljiva -
ne pomaže u redovnom pražnjenju.
-
(Smeh)
-
To pogoršava stvari.
-
A uvuku nas u takve stvari
dok si rekao keks.
-
Onda je čovek po imenu
Žan Pol Sartr napisao knjigu
-
pod naslovom „Biće i ništavilo“.
-
Brzo se čita.
-
Možete da je preletite
za jedno dve godine,
-
ako čitate osam sati dnevno.
-
U toj knjizi govorio je
o podeljenom sopstvu.
-
Rekao je da se ljudska bića drugačije
ponašaju kada znaju da su sama
-
nego kada znaju da ima još nekog.
-
Ako jedem špagete, a znam da sam sam,
-
mogu da jedem kao divljak.
-
Mogu da brišem usta rukavom
dok je salveta na stolu,
-
da žvaćem sa otvorenim ustima,
-
da mljackam, da se češem gde god hoću.
-
(Smeh)
-
Ali čim neko uđe,
-
počinjem sa: „O, tu mi je kapnuo sos.“
-
Salveta je preko kolena,
jedem u malim zalogajima,
-
zatvaram usta dok žvaćem i nema češanja.
-
Ono što radim
-
jeste da ispunjavam vaša očekivanja
-
o tome kako bi trebalo
da živim svoj život.
-
Ja osećam ta očekivanja,
-
prilagođavam im se
-
i živim svoj život u skladu
sa onim što očekujete da radim.
-
To se dešava i u građevinskoj industriji.
-
Zato nam sva naselja izgledaju isto.
-
Ponekad čak imamo
-
razna formalizovana očekivanja
što se tiče ponašanja.
-
Kladim se da vam se sve cipele slažu.
-
Naravno, svi na to pristajemo,
-
a kada se radi o naseljima
zatvorenog tipa,
-
imamo formalizovano očekivanje
-
od asocijacije investitora.
-
Ti ljudi su ponekad nacisti,
-
jao jao.
-
To pogoršava i produžava ovaj model.
-
Poslednja stvar je društvenost.
-
Ljudska bića su društvena vrsta.
-
Volimo da provodimo vreme u grupama,
-
baš kao i antilope, kao i lavovi.
-
Antilope se ne druže sa lavovima
-
jer lavovi jedu antilope.
-
I ljudska bića su takva.
-
Radimo ono što radi grupa
-
sa kojom pokušavamo da se identifikujemo.
-
To se dosta primećuje u srednjim školama.
-
Ta deca rade po celo leto,
-
ubiju se od posla,
-
da bi mogli sebi da priušte
-
farmerke nekog poznatog dizajnera,
-
tako da otprilike u septembru
-
mogu da ušetaju i kažu:
-
„Danas sam važan.
-
Gle, pogledaj, ne diraj
moje dizajnirane farmerke.
-
Vidim da ti nemaš dizajnirane farmerke.
-
Ti nisi jedan od zgodnih ljudi.
-
Vidiš, ja sam jedan od zgodnih.
Vidiš mi farmerke?“
-
Samo to je dovoljan razlog
da se uvedu uniforme.
-
A to se dešava
i u građevinskoj industriji.
-
Pobrkali smo
-
Maslovljevu hijerarhiju potreba pomalo.
-
Na dnu
-
imamo osnovne potrebe -
-
zaklon, odeću, hranu, vodu,
parenje i tako dalje.
-
Drugo, sigurnost. Treće, veze.
-
Četvrto, status,
samopoštovanje – to je taština.
-
A mi uzimamo taštinu
i premeštamo je ovde dole.
-
I tako završimo
-
sa odlukama donetim iz nadmenosti
-
i onda ne možemo da platimo ratu kredita,
-
ne možemo sebi da dozvolimo
ni da jedemo išta osim pasulja.
-
To znači da je naše stanovanje
-
postalo roba
-
i potrebno je imati petlju
-
da se zaroni u te primalne,
-
zastrašujuće delove našeg bića,
-
da se donesu sopstvene odluke
-
i da se od stanovanja ne pravi roba,
-
već nešto što vri iz iskonskih izvora.
-
Za to treba imati petlju
-
i, dođavola, ponekad i pogrešite.
-
Ali, to je u redu.
-
Ako ne podnosite neuspeh,
-
onda ne možete ovako da postupite.
-
Ja stalno doživljavam
neuspeh, svakoga dana.
-
Doživeo sam neke ogromne
neuspehe, verujte mi,
-
velike, javne, ponižavajuće,
-
posramljujuće neuspehe.
-
Svi upiru prstom i smeju se,
-
i kažu: „Probao je to već peti put
i opet nije uspelo.
-
Kakav moron.“
-
U početku, izvođači dođu i kažu:
-
„Dene, ti si jedan slatki zeka,
-
ali, znaš, ovo prosto neće moći.
-
Zašto ne uradiš ovo
i zašto ne uradiš ono?“
-
A vaš instinkt je da odgovorite:
-
„A zašto ti malo ne odeš u peršun.“
-
Ali to ne kažete,
-
jer su to ljudi koji su vam ciljna grupa.
-
I tako, ono što smo uradili -
-
a to se ne odnosi samo na stanovanje,
-
nego i na odevanje i hranu,
-
naše saobraćajne potrebe, našu energiju -
-
mi se pomalo širimo.
-
I kada povremeno dospem u medije,
-
javljaju mi se ljudi iz celog sveta.
-
Možda smo mi izmislili neumerenost,
-
ali problem sa otpadom
-
postoji u celom svetu.
-
U nevolji smo.
-
Iako ja ne nosim pojas
sa mecima preko ramena
-
i crvenu maramu oko glave,
-
jasno je da smo u nevolji.
-
Ono što treba da uradimo jeste
-
da se ponovo povežemo
-
sa onim zaista iskonskim delom sebe
-
i donesemo neke odluke
-
i kažemo: „Znaš, mislim da bih voleo
-
da stavim policu za diskove
preko onog zida tamo.
-
Šta misliš draga?“
-
Ako ne valja, skloniš je.
-
Treba da se iznova povežemo
sa onim što zaista jesmo,
-
a to je zaista uzbudljivo.
-
Mnogo vam hvala.
-
(Aplauz)