Kako da djelotvornost radi za nas

Jesmo li zbog opsjednutosti djelotvornošću manje djelotvorni? U ovom razotkrivajućem govoru, pisac i povjesničar Edward Tenner raspravlja o obećanjima i opasnostima našeg nastojanja da stvari obavimo što brže - i predlaže sedam načina na koje možemo „nadahnutu nedjelotvornost“ iskoristiti za povećanu produktivnost.

Tko ne voli djelotvornost?

Ja volim.

Djelotvornost znači više za manje.

Više kilometara za litru benzina,
više svjetla po wattu,

više riječi u minuti.

Više za manje je sljedeći veliki korak

prema nečemu ni iz čega.

Algoritmi, hrpa podataka i oblak
nam daju više za manje.

Klizimo li lako prema utopiji

ili noćnoj mori nadgledanja?

Ne znam.

Mene zanima sadašnjost.

I želim vam pokazati

kako nam prošlost može pomoći
razumjeti sadašnjost.

Ništa bolje ne sumira

obećanje i opasnost djelotvornosti

kao jedan običan krumpir.

Krumpir potječe s Anda

i od drevnih Inka je stigao do Europe.

Krumpir je vrhunsko djelo
balansirane ishrane.

A imao je i neke vrlo moćne prijatelje.

Pruski kralj Fridrik II Veliki

bio je prvi entuzijast.

Vjerovao je da krumpir može pomoći

povećati populaciju zdravih Prusa.

A što je više zdravih Prusa,

to je više zdravih pruskih vojnika.

Neki od tih zdravih pruskih vojnika

su uhvatili francuskog vojnog ljekarnika
po imenu Parmentier.

Parmentier je isprva bio zaprepašten

krumpirovim doručkom, ručkom i večerom

koji su služeni ratnim zarobljenicima,

ali je, s vremenom, počeo uživati u jelu.

Mislio je da ga čine zdravijom osobom.

Pa je nakon puštanja na slobodu

uzeo u zadatak da krumpir
proširi Francuskom.

I on je imao neke moćne prijatelje.

Benjamin Franklin
ga je savjetovao da održi gozbu

na kojoj će svako jelo sadržavati krumpir.

A Franklin je bio počasni gost.

Čak su uvjerili
francuskog kralja i kraljicu

da odjenu krumpire,

oprostite, cvjetove krumpira.

(Smijeh)

Kralj je nosio cvijet krumpira za reverom,

a kraljica ga je umetnula u kosu.

To je bila zaista
odlična promotivna ideja.

Ali, postojao je i problem.

Krumpir je bio predjelotvoran za Europu.

U Irskoj se činio kao čudo.

Krumpir se širio, populacija je rasla.

Ali, postojao je i nepoznati rizik.

Irski su krumpiri bili genetski identični.

Bili su od vrlo djelotvorne sorte,
imenom Lumper.

Problem s Lumperom

je bila bolest medljika iz Južne Amerike

koja, ako bi zarazila jedan krumpir,

zarazila bi sve.

Britansko izrabljivanje i ćudljivost
su imali svoju ulogu,

ali je ta monokultura uzrokovala

smrt milijun ljudi,

a još dva su bila prisiljena iseliti.

Biljka koja je trebala iskorijeniti glad

bila je uzrok jedne od najgorih ikad.

Problem djelotvornosti danas

je manje drastičan, a više kroničan.

Čak mogu produžiti zlo

koje su namjeravali riješiti.

Uzmite elektroničke medicinske zapise.

Činili su se kao odgovor na problem
ružnih liječničkih rukopisa,

uz dodatnu pogodnost

puno kvalitetnijih podataka za
liječenje pacijenata.

Umjesto toga, u praksi, to je značilo

puno više elektroničkog izvještavanja

pa se liječnici sada bune
da imaju manje

umjesto više vremena za posvećivanje
pažnje pacijentima.

Opsjednutost djelotvornošću može
nas učiniti manje djelotvornima.

Djelotvornost ponekad uzvraća
lažnim pozitivnim rezultatima.

Bolnice imaju stotine uređaja
koji bilježe alarme.

Koji se prečesto uključuju.

Potrebno je vrijeme da ih se isključi,

a to vrijeme povećava umor,
stres i, još jednom,

zanemarivanje problema
stvarnih pacijenata.

Postoje i lažni pozitivni podaci
u prepoznavanju uzoraka.

Školski autobus, gledan iz pogrešnog ugla

može izgledati kao vreća za udaranje.

Pa se gubi dragocjeno vrijeme

kako bi se odstranile pogrešne
identifikacije.

I lažni negativni podaci su
također problem.

Algoritmi mogu puno naučiti,
i to vrlo brzo.

Ali nam mogu govoriti samo o prošlosti.

Pa mnogi budući klasici književnosti,
kao "Moby Dick", dobiju lošu ocjenu,

ili ih mnogi izdavači odbiju,

poput knjiga iz serijala "Harry Potter".

Može biti rasipnički
pokušavati izbjeći otpad.

Djelotvornost je također zamka
kad je kopira opozicija.

Uzmimo kasno 19. stoljeće.

Francuski topovi od 75 milimetara

bili su remek-djelo smrtonosnog dizajna.

Mogli su ispaljivati tane
svake četiri sekunde.

To nije bilo tako neobično.

Ono po čemu su bili sjajni
je povratni mehanizam,

koji se mogao vratiti u
potpuno istu poziciju

bez potrebe za ponovnim ciljanjem.

Zbog toga je značajno porasla
učestalost ispaljivanja.

To se činilo kao način da Francuska

pobijedi Njemačku u sljedećem sukobu.

Ali, predvidivo, Nijemci su radili

na nečem vrlo sličnom.

Pa kad je izbio Prvi svjetski rat,

rezultat je bio rovovski rat

koji je trajao dulje nego
je itko očekivao.

Tehnologija koja je oblikovana
da skrati rat, zapravo ga je produljila.

Najveći trošak mogu biti
propuštene prilike.

Ekonomska platforma koja povezuje
kupce i prodavače

može biti odlično ulaganje,

a vidjeli smo tako nešto
zadnjih nekoliko tjedana.

Poduzeća koja i dalje gube
stotine milijuna dolara

možda stvaraju milijardere
izlaskom na burzu.

No, zaista značajni izumi

su oni u fizici i kemiji.

Oni predstavljaju veći rizik.

Možda stvaraju gubitke jer
im oprema predstavlja problem.

Puno je teže fizikalne ili kemijske izume
proizvesti u velikim količinama

nego one softverske.

Sjetite se baterija.

Litij-ionske baterije u prijenosnim
uređajima i električnim vozilima

se temelje na načelu starom 30 godina.

Koliko baterija u pametnim telefonima

će danas trajati cijeli dan
jednim punjenjem?

Da, hardver je problem.

Trebalo je 20 godina da patent

Chestera Carlsona iz 1938.,

o načelima suhog fotokopiranja

1959. postane stroj za fotokopiranje
Xerox 914.

Malo, hrabro poduzeće
Haloid iz Rochestera u državi New York

je moralo proći kroz ono što većina
poduzeća ne bi nikad podnijela.

Događale su se greška za greškom,

a poseban problem je bila vatra.

Zapravo, kad je 914 bio predstavljen,

u njega je bio ugrađen uređaj
koji su nazvali eliminator gorenja,

što je zapravo bio mali, ugrađeni
uređaj za gašenje požara.

Moj odgovor na sva ta pitanja je:
nadahnuta nedjelotvornost.

Podaci i mjerenja su nužni,
ali nisu dovoljni.

Ostavimo prostor za ljudsku intuiciju
i ljudske vještine.

Sedam je stajališta
nadahnute nedjelotvornosti.

Prvo, koristite put s pogledom,
prihvatite slučajna otkrića.

Pogrešno skretanje može biti produktivno.

Kada sam jednom proučavao istočnu
obalu Mississippija,

krenuo sam u pogrešnom smjeru.

Prilazio sam mostu s naplatom
koji je prelazio preko rijeke,

a čovjek u naplatnoj kućici je
rekao da se ne mogu vratiti.

Platio sam svojih 50 centi --
tada je to stajalo toliko --

i našao sam se u Muscatineu, Iowi.

Jedva da sam i čuo za Muscatine,

ali se pokazao kao očaravajuće mjesto.

Muscatine je imao jedno od najvećih
svjetskih nalazišta dagnji.

Prije sto godina
trećina sve svjetske dugmadi

se proizvodila u Muscatineu.

1,5 milijardi godišnje.

Sada su zatvorene i posljednje tvornice,

ali još postoji muzej
industrije biserne dugmadi

koji je jedan od najčudnijih na svijetu.

A dugmad je samo početak!

Ovo je kuća u Muscatineu

u kojoj je boravio budući
kineski predsjednik 1986.

kao član poljoprivrednog izaslanstva.

Sada je to kuća Sino-SAD prijateljstva

i mjesto je hodočašća za kineske turiste.

Mogao sam to i predvidjeti!

(Smijeh)

Drugo, ustanite s trosjeda.

Ponekad je djelotvornije

učiniti stvari na teži način.

Uzmite internet stvari.

Prekrasno je upravljati svjetlima,

postaviti termostat ili očistiti sobu,

a da se niste makli sa stolca.

No, medicinska istraživanja pokazuju

da je vrpoljenje, ustajanje,
hodanje naokolo

jedna od najboljih stvari koju možete
učiniti za svoje srce.

Dobro je i za srce i za struk.

Treće, učite na greškama.

Velike stvari mogu biti stvorene

maštovitim razvojem događaja.

Tad Leski, arhitekt Metropolitan opere

u Lincolnovom centru

je radio skicu kad mu je
nešto bijele tinte palo na crtež.

Neki bi ljudi odmah to bacili u smeće.

Leskija je to nadahnulo da
stvori zvjezdani luster

koji je vjerojatno najistaknutiji
svoje vrste u 20-om stoljeću.

Četvrto, ponekad pokušajte na teži način.

Može biti djelotvornije kad nam nije lako.

Psiholozi to nazivaju poželjna teškoća.

Detaljne bilješke pomoću računala

se mogu činiti najboljim načinom za
bilježenje onog što predavač govori,

kako bismo više toga zabilježili.

Ipak, istraživanja su pokazala da,
kada moramo skraćivati,

kada moramo sažeti što govornik govori,

kad bilježimo olovkom na papiru,

mi obrađujemo informacije.

Mi ih činimo svojima

i učimo puno aktivnije

nego kad samo doslovno prenosimo

što je rečeno.

Peto, steknite sigurnost
pomoću različitosti.

Monokultura može biti smrtonosna.

Sjećate se krumpira?

Bio je djelotvoran dok više nije bio.

Različitost je primjenjiva
i na organizacije.

Softver nam može reći što je u prošlosti
ljude u organizacijama učinilo uspješnima.

Ponekad je koristan i u provjeri radnika.

Ali, zapamtite, okolina se
neprestano mijenja,

a softver, softver za provjeru,
nema načina reći,

a ni mi nemamo načina reći,

tko će biti koristan u budućnosti.

Zato trebamo upotpuniti ono
što nam govori algoritam

uz pomoć intuicije i traženjem ljudi

različitog iskustva i različitih pogleda.

Šesto, ostvarite sigurnost
pomoću zalihosti i ljudskih vještina.

Zbog čega su se srušila dva
737 Max zrakoplova?

Još uvijek ne znamo potpunu priču,

ali znamo kako spriječiti tragedije
u budućnosti.

Potrebni su nam višestruki
nezavisni sustavi.

Ako jedan zakaže, drugi ga mogu
nadomjestiti.

Trebamo i vješte rukovatelje
koji će doći i spasiti stvar,

a to znači stalni trening.

Sedmo, budite racionalno ekstravagantni.

Thomas Edison je bio preteča
filmske industrije

kao i tehnologije snimanja kamerom.

Nitko nije toliko učinio za
djelotvornost kao Thomas Edison.

Ali njegovo rezanje troškova
ga je upropastilo.

Njegov menadžer je zaposlio tzv.
inženjera djelotvornosti

koji ga je savjetovao da uštedi novac

koristeći stare snimke koje je snimio

i snimajući s manje ponavljanja scena.

Edison je bio genijalac,

ali nije razumio nova pravila
igranih filmova

i činjenicu da je greška postala
cijena uspjeha.

S druge strane, neki veliki redatelji,
kao Erich Von Stroheim,

mislili su drugačije.

Bili su vrhunski dramatičari,

a Stroheim je bio i pamtljiv glumac.

Ali nisu mogli živjeti od novca
koji su zarađivali.

To nije bilo održivo.

Irving Thalberg, bivši tajnik
i intuitivni genijalac,

je bio taj koji je ostvario
racionalnu neumjerenost.

Najprije je u Universalu, a zatim i MGM-u,

postao idealni hollywoodski producent.

Da završim, da bismo bili
potpuno djelotvorni,

potrebna nam je optimalna nedjelotvornost.

Najkraći put je ponekad zavojit

umjesto ravan.

Charles Darwin je to razumio.

Kad se suočio s teškim problemima,

iza svoje kuće je sagradio

pješčanu, kružnu stazu.

Produktivan način može biti fizički
poput Darwinovog,

ili virtualan, ili neviđen odmak

od načina koji smo zamislili.

Prevelika djelotvornost može oslabiti
samu sebe.

Djelić nadahnute nedjelotvornosti
je može ojačati.

Ponekad je najbolji način da idemo dalje

pratiti krug.

Hvala vam.

(Pljesak)