Ovo je vaš mozak na zagađenom zraku

Zagađenje zraka ne poznaje granice - čak ni u vašem tijelu, kaže stručnjak za javno zdravstvo María Neira. U ovom potresnom govoru, ona opisuje kako mikroskopske čestice i hemikalije koje udišemo utiču na naše glavne ograne (uključujući mozak) i apeluje na publiku i one na vlasti da poduzmu mjere za zaustavljanje izvora zagađenja.

Postoji nešto što očajnički trebamo

što ne možemo prestati raditi:

to je disanje.

Želite li pokušati?

Zašto ne prestanemo disati zajedno

na, recimo, 10 sekundi.

Je li to okej?

Idemo to uraditi.

Pripremite se... okej, sad!

Uf, teško je, zar ne?

Pa, ovo je nevjerovatan broj

koji će ponovo oduzeti vaš dah:

sedam.

Sedam čega?

Sedam miliona preranih smrti godišnje

izazvano je izlaganjem
lošem kvalitetu zraka koji dišemo.

Zamislite - to je kao da
cijelo stanovništvo mog dragog Madrida

bude istrijebljeno u jednoj godini.

I možda se pitate:

Je li ova informacija iznešena?

Je li ova informacija
publicirana, distribuirana?

Pa, jeste.

Trenutno imamo više od
70,000 znanstvenih radova

koji istražuju vezu između
zagađenja zraka i našeg zdravlja,

i globalni mediji su se
redovno bavili ovim pitanjem.

Zapravo, u veoma kratkom periodu,

saznali smo

da zagađenje zraka ima negativan uticaj

na skoro sve naše glavne organe.

Počnimo od pluća.

Kada razmišljamo o zagađenju zraka,
uvijek pomislimo na pluća.

Zapravo, svaki put kada udahnemo,

udišemo štetne zagađivače,

i naša jadna roze, voljena pluća

pate zbog svega toga.

Tokom prethodnih 10 godina,

sastavili smo dosta našeg znanja
o tome šta se tu desilo,

ali da vam prvo kažem
šta je to zagađenje zraka.

Okej, zagađenje zraka
je veoma složena mješavina

čvrstih čestica,

tečnih kapljiica

i gasovitih hemikalija.

Zamislit ovu smjesu

koja možda dolazi iz izvora
poput izgaranja goriva u domaćinstvu

ili industrije ili saobraćaja

ili mnogih drugih
unutrašnjih i spoljašnjih izvora.

I, naravno, različiti izvori zagađenja

stvorit će različite smjese zagađivača.

Poenta je da se sve ove štetne materije,

mogu kombinirati na različite načine.

Uzmimo, na primjer, česticu prašine.

Može biti smjesa koja će sadržati -

pogledajte ovaj koktel -

prašinu sa tla i ceste,

morsku so,

štetne metale,

dizel smog,

nitrate i sulfate,

i svi ovi štetni otrovi,
ovaj ukusni koktel,

prolazi kroz naša pluća svaki dan,

i konstantno smo izloženi
ovom zagađenju zraka,

jer ne možemo prestati disati.

Mislim, možemo na 10 sekundi,
ali ne više od toga.

Ne možemo prestati disati

i, pored toga,

treba nam, svakog dana,
oko 10,000 litara zraka.

Rekli smo da je sedam
miliona smrtnih slučajeva

izazvano zagađenjem zraka svake godine.

Paničarimo li?

Jesmo li mirni?

Proglašavamo li nacionalnu katastrofu,
globalno vanredno stanje?

Pa, ne, zapravo sebi postavljam
ovo pitanje svaki dan:

Šta se dešava?

Ali evo nečeg što će nas možda
natjerati da brže reagujemo.

Zagađenje zraka ne utiče
samo na naša pluća.

Utiče i na naš mozak.

Ovo je naš mozak.

Predivan.

Svi ga imamo.

Svi ga trebamo.

Nadam se da ga svi koristimo -

(Smijeh)

neki više od drugih.

I u posljednjih 10 godina,

istraživanje o povezanosti zagađenja zraka

i zdravlja našeg mozga

znatno je povećano,

tako da se naš mozak sada možda dimi.

Ali da vam kažem dokaze,

ono što znamo do sada
o zagađenju zraka u našem mozgu.

Prvo, postoje novi dokazni materijali

o potencijalnim štetnim efektima

zagađivača zraka

na naš centralni nervni sistem.

Ali idemo nazad na štetne čestice.

Sjećate se?

Ostavili smo ih kod pluća,

uživajući u životu,

zagađujući sve.

Ali sada i najmanje od njih,

mogu ući u naš krvotok,

i iz krvotoka, srce ih pumpa,

i mogu doći u sve dijelove tijela,

prijete svim organima,

uključujući mozak.

Govorili smo da
zagađenje zraka nema granice,

i to se odnosi i na naše tijelo,

jer zagađivači zraka će proći
kroz placentalnu barijeru

i doći do fetusa i izmijeniti
moždanu koru naše djece

čak i prije nego što udahnu prvi put.

Drugo, nekoliko istraživanja je pokazalo

da će i prenatalno i u ranom djetinjstvu
dugotrajna izloženost zagađenom zraku

imati negativan uticaj na nervni razvitak,

imat će niže rezultate
na kognitivnom testu,

i također postojat će uticaj,
negativan uticaj,

na neke poremećaje ponašanja poput autizma

i poremećaje pažnje,
odnosno hiperaktivnost.

Pored toga, neki dokazi kažupokazuju

da će dugotrajna izloženost
mozga djece i mlađih osoba

česticama prašine

izazvati neke reakcije poput upale mozga,

izazivajući tako neuralni odgovor

i, također, dovodeći do stvaranja
više proteinskih plakova

koji akumuliraju,

i koji mogu povećati rizik od bolesti

poput Alzhajmerove ili Parkinsonove.

Ironično je da, zar ne?

Ulažemo u budućnost naše djece,

šaljemo ih u škole svaki dan
da proširuju svoje znanje,

zajednica ulaže u njihovu edukaciju,

a zrak koji udišu dok
čekaju školski autobus

utiče negativno na razvoj njihovog mozga.

Idemo na treće: Šta sa odraslima?

Prema dokazima nedavnog istraživanja,

dugotrajno izlaganje prašini
će izazvati kognitivni pad

kod sudionika istraživanja kako stare.

I ne samo to,

ako ih dugotrajno izložite,
veoma finim česticama prašine,

mozak će im stariti brže,

i imat će više šanse

da dobiju male, tihe udare.

Posljednje - i neću vam davati više dokaza

jer postoji ih mnogo -

neka epidemiološka istraživanja
na modelima životinja

pokazuju da bi mogao postojati
povećan rizik od demencije

pri stalnom izlaganju zagađivačima zraka.

Tako da, skoro smo svi
izloženi zagađenju zraka.

Bilo da je to u ruralnoj sredini
ili urbanoj sredini,

bilo da živite u zemlji visokog dohotka
ili zemlji niskog dohotka,

svačiji mozak, uključujući vaš,

je na riziku.

Kao medicinski doktor,

posvetila sam posljednjih
više od 20 godina

mog profesionalnog života

da povećam svijest
o problemima u javnom zdravstvu,

rizicima javnog zdravstva,

u SZO,

i znam da je znanje tu, kao i rješenja.

Naravno, neka mjesta
su zagađenija od drugih,

ali ovo je globalni problem,

nijedan pojedinac, nijedan grad,
nijedna grupa, nijedna država, niti regija

ne može ga riješiti sama.

Trebamo veoma jaku posvećenost
i veoma jaku borbu svih nas:

civilnog društva,

privatnih sektora,

čak i pojedinaca.

Svi imamo ulogu za odigrati.

Da, trebamo djelovati
na način na koji konzumiramo,

na način na koji putujemo,

na način na koji koristimo energiju.

A dobra stvar je to što
su sva ova rješenja dostupna.

Pitanje je, ako odgodimo
djelovanje za jedan dan,

moglo bi doći do toga
da izgubimo hljade života,

ali ako odgodimo za jednu godinu,

mogli bismo ponovo izgubiti sedam miliona.

Tako da svaki donosilac
zakona, svaki političar

mora biti svjestan posljedica
odgađanja njihovih odluka

na ljudskom zdravlju.

Zapravo,

ovo nije prvi put u historiji

da smo se suočili sa rizikom
ovog nevidljivog ubojice.

Ovo je London u 1952,

i kao što je urađeno u Londonu
u '50.-im i '60.-im,

vlade i gradovi,

moraju hitno poduzeti mjere da zaustave
strahoviti uticaj zagađenja zraka.

Svaki političar mora znati da odgađanje
kako ih oni nazivaju, strogih mjera,

poput smanjenja saobraćaja u gradovima
ili ulaganja u javni prevoz

i zalaganje u promoviranju
biciklizma u gradovima

ulaganje u obnovivu energiju,

promoviranje čišće energije
za kuhanje, hlađenje

i transport i grijanje

su rješenja koja su veoma pametna,

jer, zapravo, smanjuju emitovanje,

poboljšavaju kvalitetu traka
u skladu sa SZO standardima,

a to su standardi koji će nas zaštititi.

Tako da, svi političari koje trebamo
ove snažne političke obaveze

i politička volja,

ali sve od toga sada.

Oni koji nisu uspjeli,
koji su odgađali mjere,

od njih su čak tražili
da brane svoj stav u sudu.

I od sada,

nijedan političar neće moći
da kaže, "Nisam znao."

Pitanje je:

Koliko života,

gubitaka na kvaliteti života

i gubitaka na moći našeg mozaka

smo spremni da prihvatimo?

Ako je odgovor "nijedan,"

tražit ću od vas,

dok naši mozgovi još uvijek rade,
dok smo još uvijek inteligentni,

molim vas da tražite svoja prava,
stavite pritisak na vaše političare

i osigurajte da će poduzeti mjere
da zaustave izvore zagađenja zraka.

Ovo je prva stvar koju trebamo
napraviti da zaštitimo sebe

i da zaštitimo naš predivni mozak.

Hvala vam najljepša.

(Aplauz)