Mislio sam da će mi poskakivanje pomoći sa nervozom, ali u stvari imam paradoksalnu reakciju na to, pa je to bila loša ideja. (Smeh) Hvala vam za predstavljanje. Zaista mi je bilo drago da primim pozivnicu da predstavim deo svoje muzike i svog rada kao kompozitora, verovatno zato što to odgovara mom dobro poznatom i obilnom narcisizmu. (Smeh) Ne šalim se; samo mislim da bi trebalo to da kažemo i krenemo napred. (Smeh) Stvar je u tome da se brzo javila dilema, a to je da mi je muzika stvarno dosadila i da mi je stvarno dosadila uloga kompozitora, pa sam odlučio da stavim tu ideju - dosadu - u središte svoje današnje prezentacije. Podeliću svoju muziku sa vama, ali se nadam da ću to uraditi na način koji priča priču, priču o tome kako sam koristio dosadu kao katalizator za kreativnost i inventivnost i kako me je dosada u stvari naterala da promenim osnovno pitanje koje sam postavljao u svojoj disciplini i kako me je dosada u nekom smislu pogurala da prihvatim uloge van najtradicionalnije, uske definicije kompozitora. Želeo bih da danas započnem odlomkom iz muzičkog dela na klaviru. (Muzika) OK. Ja sam to napisao. (Smeh) Ne, nisam. (Aplauz) Oh, pa hvala vam. Ne, ne, ja to nisam napisao. U stvari, to je bilo Betovenovo delo, te nisam funkcionisao kao kompozitor. Upravo sam bio izvođač i eto me - izvođač. Izvođač čega? Muzičkog dela, zar ne? Međutim, možemo postaviti pitanje: „Da li je to muzika?" Kažem ovo retorički jer, naravno, prema svakom standardu se moramo složiti da je ovo, naravno, muzičko delo, ali stavio sam ovo ovde sada, čisto da ga imate na umu na trenutak, jer ćemo se vraćati na ovo pitanje. Biće to neka vrsta refrena kako budemo išli kroz prezentaciju. Dakle, ovde imamo Betovenovo muzičko delo, a moj problem s njim je - dosadno je. Mislim, vi - ja samo - ššš, ššš - to je kao - (Smeh) To je Betoven. Kako možeš da kažeš nešto tako? Pa, ne znam. Poznato mi je. Morao sam da ga vežbam kao dete i muka mi je od njega, pa - (Smeh) Možda bi mi se dopalo da ga promenim, transformišem na neki način, da ga učinim ličnim, pa bih mogao uzeti uvod, kao ovu ideju - (Muzika) a onda bih mogao da zamenim - (Muzika) a onda da improvizujem sa tom melodijom koja ide odatle - (Muzika) Dakle, to bi mogla biti stvar - Oh, pa hvala. (Aplauz) To bi bilo ono što bih uradio i to ne mora da bude bolje od Betovena. U stvari, mislim da nije bolja. Stvar je u tome - (Smeh) da je meni interesantnija. Meni je manje dosadna. Oslonjam na sebe, jer ja moram da mislim o tome koje ću odluke doneti u trenutku dok taj Betovenov tekst teče kroz vreme u mojoj glavi i ja pokušavam da shvatim kakve ću promene da primenim. To je, dakle, poduhvat koji me angažuje, a zaista sam se oslonio na zamenicu prvog lica ovde, pa se sada moje lice pojavljuje dvaput, pa ćemo se složiti da je ovo u osnovi solipsističan poduhvat, (Smeh) ali zahteva angažovanje, pa mi je neko vreme interesantan, ali mi i to onda dosadi, a pod tim podrazumevam klavir, zato što postane - to je poznat instrument. Domet boje njegovog zvuka je u stvari prilično zbijen, bar kada svirate na klavijaturama, osim ako ga ne slušate pošto ste ga zapalili ili nešto slično, znate. Postane dosadnjikav i prilično brzo se okrećem drugim instrumentima, pa oni postanu poznati i na kraju zateknem sebe da dizajniram i gradim sopstveni instrument, a ovaj sam danas doneo sa sobom i mislio da vam malo sviram na njemu da biste mogli da čujete kako zvuči. (Muzika) Morate da imate šarke; to je važno. (Smeh) Imam češljeve. To su jedini češljevi koje posedujem. (Smeh) Svi su montirani na mojim instrumentima. (Smeh) (Muzika) Mogu da radim različite stvari; mogu da sviram gudalom violine. Ne moram da koristim štapiće za jelo. Imamo ovaj zvuk. (Muzika) A sa bankom žive elektronike, mogu radikalno da promenim zvukove. (Muzika) Ovako i ovako, (Muzika) i tako dalje. Ovo vam donekle daje predstavu o svetu zvukova ovog instrumenta, za koji mislim da je prilično interesantan, a što me stavlja u ulogu pronalazača, a lepa stvar u vezi - Ovaj instrument se zove „Mišketara" - (Smeh) a super stvar u vezi sa tim je da sam najbolji svetski svirač „Mišketara" na svetu. (Smeh) U redu? (Aplauz) U tom pogledu, ovo je jedna stvar, jedna od privilegija, a evo i druge uloge, izumitelja, a uzgred budi rečeno, kada sam vam rekao da sam najbolji na svetu, ako neko vodi evidenciju, imali smo narcisizam i solisizam, a sada i zdravu dozu egocentrizma. Znam da su neki od vas rekli - bingo! Ili, ne znam. (Smeh) Dakle, ovo je vrlo prijatna uloga. Treba da priznam da sam i najgori svetski svirač „Mišketara" i zbog te odlike sam najviše brinuo dok sam bio na prethodnoj strani podele mesta. Drago mi je da se to završilo, Nećemo više zalaziti u to. Plačem iznutra; još imam ožiljke. Pretpostavljam da je moja poenta da me svi ovi poduhvati okupiraju svojom raznovrsnošću, ali kako sam vam ih danas i predstavio, oni su u stvari usamljeni poduhvati te uskoro želim da komuniciram sa ljudima, pa sam oduševljen što mogu da komponujem dela za njih. Mogu pisati, nekada za soliste, te radim sa jednom osobom, a nekada sa čitavim orkestrima, pa radim sa puno ljudi. Ovo je verovatno kapacitet, kreativna uloga po kojoj sam verovatno najbolje poznat u poslu. Neki od mojih kompozitorskih tonova izgledaju ovako, drugi ovako, a neki ovako. Sve ih ručno zapisujem, a to je stvarno dosadno. Treba puno, puno vremena da se ovi tonovi zapišu, a trenutno radim na delu koje ima 180 strana. To je dobar deo mog života i jednostavno mi dođe da počupam kosu. Imam je puno, a to je, pretpostavljam, dobra stvar. Dakle, ovo postaje stvarno dosadno i zamorno za mene. Posle nekog vremena, proces zapisivanja nota nije samo dosadan, već u stvari poželim da zapisivanje postane zanimljivije. To me je navelo da radim projekte kao što je ovaj. Ovo je odlomak iz notnog zapisa koji se zove „Metafizika zapisivanja nota". Celokupni notni zapis širok je 22 metra. To je gomila ludih piktografskih notnih zapisa. Hajde da uvećamo jedan deo ovde, Možete da vidite da je prilično detaljno. Sve ovo radim preko skiciranih obrazaca, pravih uglova, francuskih krivih linija i slobodnom rukom, a tih 22 metra bilo je podeljeno na 12 ploča širine 1,8 metara koje su postavljene oko balkona u predvorju muzeja Centra Kantorove umetnosti, a bili su izloženi godinu dana u tom muzeju. Tokom te godine, doživljavani su kao vizuelna umetnost većim delom nedelje, osim, kao što vidite na slikama, petkom, od podneva do jedan, i samo tokom tog perioda dolazili su različiti izvođači i izvodili ove čudne i nedefinisane piktografske znakove. (Smeh) Ovo je za mene bilo veoma uzbudljivo iskustvo. Bilo je muzički prijatno, ali mislim da je važnija stvar da je bilo uzbudljivo jer sam preuzeo drugu ulogu, posebno zato što je izloženo u muzeju, a to znači - vizuelni umetnik. (Smeh) Popunićemo celu stvar; ne brinite. (Smeh) Ja sam mnogostruk. (Smeh) Pa, jedna od stvari je - mislim, neki ljudi bi rekli nešto kao: „Oh, ponašaš se kao diletant", a možda je to i istina. Mogu to da razumem jer nemam diplomu iz vizuelne umetnosti i nisam prošao obuku, ali je to nešto što sam želeo da uradim kao proširenje svoje kompozicije, kao proširenje kreativnog impulsa. Ipak, mogu da razumem pitanje: „Ali, da li je to muzika?" Tu ne postoji tradicionalno zapisivanje nota. Takođe mogu da razumem i implicitnu kritiku u delu „S-tog" koje sam stvorio dok sam živeo u Kopenhagenu. Uzeo sam mapu kopenhaškog metroa i preimenovao sve stanice u apstraktne muzičke provokacije, a izvođači, koji su sinhronizovani sa štopericama prate rasporede, koji su izlistani po minutama tokom jednog časa. Ovo je, dakle, slučaj adaptiranja nečega ili možda krađe nečega, a zatim njegovog pretvaranja u zapisivanje nota. Druga adaptacija... Vi ste, ljudi, bili zapostavljeni. Stajaću ovde nekoliko minuta. Osećam...da. (Aplauz) Još jedna adaptacija bila bi ovo delo. Ručni sat, rekao bih. Uzeo sam ideju ručnog sata i pretvorio je u muzičko delo. Napravio sam sopstvena lica i dao kompaniji da ih proizvede, a izvođači prate ove note. Prate kazaljke za minute i dok prelaze preko različitih simbola, izvođači reaguju kroz muziku. Evo još jednog primera dela i njegove realizacije. Dakle, u ova dva slučaja, bio sam skupljač otpada u smislu uzimanja, recimo, mape metroa i možda lopov, a bio sam i dizajner u slučaju stvaranja ovih satova. Ponovo, ovo je za mene bilo zanimljivo. Još jedna uloga koju volim da preuzmem je uloga izvođača performansa. Neka od mojih dela imaju čudne pozorišne elemente, a ja ih često izvodim. Želim da vam pokažem snimak iz dela pod imenom „Ekolalia". Izvodi ga Brajan MekVorter, koji je izuzetan izvođač. Pogledajmo malo ovo i molim vas, primetite instrumentaciju. (Muzika) OK, čujem da se nervozno smejete jer ste i vi čuli da je bušilica previše oštra; intonacija je malo upitna. (Smeh) Hajde da odgledamo još jedan snimak. (Muzika) OK, dovoljno je. Možete videti da se haos nastavlja. Nema klarineta i truba, flauta i violina. Evo dela koje ima još neobičniju, čudniju instrumentaciju. Ovo je „Tlön" za tri dirigenta i bez izvođača. (Smeh) Hajde da odgledamo ovo. Bazirano je na iskustvu posmatranja dvoje ljudi koji se žestoko svađaju na znakovnom jeziku, što ne proizvodi decibele, ali je afektivno, psihološki, bilo veoma glasno iskustvo. Da, kontam, sa svim tim čudnim uređajima i potpunim odsustvom konvencionalnih instrumenata i gomilom dirigenata, ljudi bi se mogli zapitati: „Da li je ovo muzika?" Hajde da nastavimo sa delom gde se lepo ponašam, a to je moj „Koncert za orkestar". Primetićete puno konvencionalnih instrumenata u snimku. (Muzika) Da li vam je dosadno? Meni malo jeste. U stvari, ovo nije naziv ovog dela. Malo sam bio nestašan. Da bi bilo interesantnije, ostavio sam prazno mesto ovde, a ovo je pravi naslov dela. Nastavimo sa istim isečkom. (Muzika) Bolje je sa cvećarom, zar ne? (Smeh) (Muzika) Bar je manje dosadno. Hajde da odgledamo još par snimaka. (Muzika) Sa svim pozorišnim elementima, ovo me stavlja u još jednu ulogu, a to je, moguće, dramaturg. Lepo sam se ponašao. Morao sam da napišem delove za orkestar, zar ne? OK? Međutim, postojale su i ove druge stvari, zar ne? Tu je cvećar i mogu razumeti da ponovo stavljamo pritisak na ontologiju muzike kakvu tradicionalno poznajemo. Pogledajmo poslednje delo za danas koje ću podeliti sa vama. Ovo je delo pod nazivom „Afazija" za pokrete ruke koji su usinhronizovani sa zvukom, a ovo predstavlja još jednu ulogu, poslednju koju ću podeliti sa vama, a to je koreograf. Note za delo izgledaju ovako, što meni, izvođaču, daje instrukcije o različitim pokretima ruku u određenim trenucima koji su sinhronizovani sa audio trakom, a ona je napravljena isključivo od vokalnih uzoraka. Usnimio sam sjajnog pevača i prebacio zvuk njegovog glasa u svoj kompjuter i izvitoperio ga na bezbrojne načine da bih dobio snimak koji ćete čuti. Izvešću samo deo „Afazije" za vas. U redu? (Muzika) To vam daje mali uvid u to delo. (Aplauz) Hvala vam. Nastaviću kada ovacija zamre. Da, OK, to je malo uvrnuto. Da li je to muzika? Evo kako želim da zaključim. Odlučio sam, na kraju, da je ovo pogrešno pitanje, da ovo nije važno pitanje. Važno pitanje je: „Da li je interesantno?", a ja pratim ovo pitanje, ne brinući o tome „Da li je muzika?" - o definiciji stvari koju kreiram. Dozvoljavam svojoj kreativnosti da me pogura u pravcu koji mi je interesantan i ne brinem o tome da li rezultat liči na neku ideju, paradigmu o tome šta bi muzička kompozicija trebalo da bude i to me je u određenom smislu podstaklo da preuzmem gomilu različitih uloga. Ono o čemu bih voleo da razmislite je dokle biste vi mogli da promenite osnovno pitanje u vašoj disciplini. Staviću još jednu dodatnu belešku ovde jer sam shvatio da sam pomenuo neke psihološke defekte ranije i da smo usput imali priličnu količinu opsesivnog ponašanja, deluzionih poremećaja i sličnih stvari, pa mislim da bismo mogli reći da je ovo argument za samopreziranje i vrstu šizofrenije, bar u popularnoj upotrebi ovih termina, a stvarno mislim kad kažem disocijativni poremećaj ličnosti. (Smeh) Uprkos tim opasnostima, zamolio bih vas da razmislite o tome šta biste preuzeli od uloga u vašem radu, bilo da su srodne ili daleke od vaše profesionalne definicije. Sa tim, hvala vam. (Aplauz)