Maksima "Spoznaj sebe" postoji još od stare Grčke. Neki je pripisuju Platonu, neki Pitagori, ali i nije toliko bitno koji mudrac ju je prvi koristio, već to da se zadržala do današnjih dana. Spoznaj sebe. Precizno pogađa suštinu, gotovo do tačke besmisla, ali zvuči poznato i istinito, zar ne? Spoznaj sebe. Ja ovu bezvremenu sentencu shvatam kao izraz problema, ili preciznije, konfuzije spoznaje. Oduvek me je fasciniralo spoznavanje sebe. Ta fascinacija me je inspirisala da "uronim" u svet umetnosti, proučavam neuronauku i kasnije postanem psihoterapeut. Danas kombinujem te svoje strasti kao izvršni direktor InteraXon-a, kompanije koja se bavi stvaranjem umom kontrolisane kompjuterske tehnologije. Moj cilj, veoma jednostavno, jeste da pomognem ljudima da budu usklađeniji sa samim sobom. On proizlazi iz te kratke sentence, Spoznaj sebe. Kad malo razmislite, uvidećete da je ovaj imperativ neka vrsta definisanja svojstva naše vrste, zar ne? Samospoznaja je ono što odvaja homosapiensa od ranijih faza čovečanstva. U današnje vreme smo suviše zauzeti svojim iPhonima i iPodima i nemamo vremena da zastanemo i zaista pogledamo u sebe. U poplavi SMS komunikacije iz minuta u minut, imejlova, neprestanog "bombardovanja" medija novim sadržajima, lozinki, aplikacija, podsetnika, tvitovanja i tagovanja, gubimo uvid u ono što stoji iza sve te huke i buke, a to smo mi sami. Većinu vremena smo "paralizovani" svim načinima kojima izražavamo sebe u odnosu na spoljašnji svet, i jedva da pronađemo malo vremena da promislimo o svom unutrašnjem "ja". Upleteni smo u čitavu tu gungulu, i čini nam se da moramo da se povučemo daleko u neko izolovano utočište i da ostavimo sve za sobom. I tako odlazimo daleko, na vrhove planina, pretpostavljajući da će nam boravak tamo doneti preko potreban predah da se izborimo sa gungulom, svakodnevnim haosom, i ponovo pronađemo sebe. Ali, povlačenjem na tu planinu koje nam pruža blaženi duševni mir, šta je to što zaista postižemo? To je zapravo samo uspešan beg. Razmislite o terminu koji koristimo - "povlačenje". To je termin koji se u vojsci koristi nakon izgubljene bitke. To znači da moramo da odemo odavde. Da li je to ono što osećamo u vezi sa pritiscima današnjice? Da li je, da bismo spoznali sebe, potrebno "bežati u brda"? Problem u begu od svakodnevnice je to što se pre ili kasnije morate vratiti. Kada malo razmislite o tome, mi smo poput turista koji posećuju sebe tamo. A taj odmor se jednom mora završiti. Dakle, moje pitanje je: možemo li pronaći načine da spoznamo sebe bez da tražimo utočište u begu? Možemo li na drugačiji način da definišemo svoj odnos prema svetu preplavljenom tehnologijom u cilju pojačavanja osećaja samosvesti za kojim tragamo? Možemo li da živimo ovde i sada u svojoj globalnoj mreži a da se pritom još uvek držimo drevnog saveta: spoznaj sebe. Ja smatram da je odgovor - da. Ovde sam danas da podelim sa vama novi način na koji možemo koristiti tehnologiju da spoznamo svoje unutrašnje ja kao nikada ranije - humanizujući tehnologiju i unapređujući to vekovno traganje za potpunijom spoznajom sebe. Zove se umom kontrolisano korišćenje računarske tehnologije. Možda ste primetili da imam malu elektrodu pričvršćenu na čelo. To je zapravo senzor moždanih talasa koji očitava elektro aktivnost mog mozga dok držim ovaj govor. Talasi se analiziraju i možemo ih videti predstavljene u grafikonu. Ona plava linija predstavlja moje moždane talase. To je direktni signal koji se beleži iz moje glave, prikazan u realnom vremenu. Zeleni i crveni deo predstavljaju isti taj signal prikazan frekvencijama, nižim ovde, a višim tamo. Bukvalno možete videti šta se odigrava u mojoj glavi dok pričam. Ovi grafikoni privlače pažnju, talasasti su, ali iz perspektive čoveka oni zapravo i nisu od neke koristi. Zato smo proveli mnogo vremena razmišljajući kako da ove podatke učinimo smislenim ljudima koji ih koriste. Na primer, šta ako mogu da iskoristim ove podatke da otkrijem koliko sam opuštena? Ili ako ih predstavim u organskom obliku na ekranu? Oblik sa desne strane postaje pokazatelj procesa koji se odigravaju u mojoj glavi. Što sam opuštenija, više energije će teći kroz njega. Možda me interesuje i koliko sam fokusirana, pa mogu da unesem podatke o nivou pažnje u kontrolnu ploču sa druge strane. Što je veći nivo koncentracije, veće će biti promene u energiji koje očitava kontrolna tabla. Uobičajeno, ne postoji nikakav opipljiv način da saznam koliko sam opuštena ili fokusirana. Kao što znamo,naša osećanja o tome kako se osećamo su nepopravljivo nepouzdana. Svima nam se dogodilo da i ne primetimo koliko se stresa u nama nagomilalo sve dok se ne iskalimo na nekom ko to uopšte ne zaslužuje a onda shvatimo da je trebalo da sami to uvidimo i sprečimo na vreme. Ova nova osvešćenost otvara ogromne mogućnosti za poboljšanje naših života i nas samih. Pokušavamo da stvorimo tehnologiju koja na osnovu uvida u našu unutrašnjost čini naš rad efikasnijim, a odmor opuštenijim, naše veze dublje i smislenije nego ikad. Podeliću neke od ovih vizija sa vama uskoro, ali prvo želim da vam pokažem kako smo stigli do toga. Slobodno bacite pogled na to šta se dešava u mojoj glavi kad god vam odgovara. (Smeh) Moj tim u kompaniji InteraXon i ja radimo na umom kontrolisanoj aplikaciji već deset godina. U prvoj fazi smo bili oduševljeni količinom stvari koje se mogu kontrolisati ljudskim umom. Činili smo stvari aktivnim i sjajnim isključivo razmišljanjem. Uspeli smo da premostimo razlike između ljudskog uma i uređaja. Oživeli smo ogroman broj prototipa i proizvoda koje je moguće kontrolisati ljudskim umom, kao što su npr aparati za domaćinstvo, slot ili vigeo igre, ili levitirajuća stolica. Stvorili smo tehnologiju i aplikacije koje su podsticale maštu ljudi, i to je bilo zaista uzbudljivo. A onda smo dobili zadatak da uradimo nešto zaista bitno za Olimpijske igre. Trebalo je da napravimo ogromnu instalaciju na Zimskoj Olimpijadi u Vankuveru 2010, koja bi kontrolisala rasvetu na zgradi C.N. Tauera, zgradama kanadskog Parlamenta i Nijagarinim vodopadima, a kojom bi se upravljalo sa drugog kraja zemlje snagom ljudskog uma. U periodu od 17 dana 7.000 posetilaca Olimpijade imalo je priliku da pojedinačno kontroliše osvetljenje na C.N. Taueru, Parlamentu i Nijagarinim vodopadima u realnom vremenu snagom svog uma, sa udaljenosti od 3.000 km. Dakle, kontrolisanje stvari snagom uma je prilično kul. Ali, mi se bavimo i istraživanjem višeslojne ljudske interakcije, pa smo započeli rad na osmišljavanju aplikacija kojima upravlja ljudski um na kompleksniji način u odnosu na puko kontolisanje, a to je povratna sprega. Shvatili smo da postoji sistem koji omogućava da tehnologija sazna nešto o vama, i tako se može stvoriti veza između nje i vas. Stvorili smo prostoriju za ispitivanje povratne sprege u kojoj su svetlo i muzika bili prilagođeni nečijem stanju. Kroz ove stvari praćene su promene u mentalnoj aktivnosti. Tako da, ako se opuštate na kauču u kancelariji na kraju napornog radnog dana, i muzika postaje blaža, u skladu sa raspoloženjem. Ako čitate, lampa na stolu sija jače. Ako zadremate, sistem će znati za to, i svetla će se prigušiti. Shvatili smo da, ako tehnologija "sazna" nešto o ljudima, i to iskoristi da nam pomogne, dobićemo još vredniju primenu. Tako možemo saznati nešto novo o sebi. Možemo uvideti neke aspekte svoje ličnosti kojih nismo ni bili svesni i otkriti neke stvari koje su bile skrivene. Pokazaću vam primer za ovo o čemu pričam. Imam snimak aplikacije koju sam napravila za iPad. Cilj originalne Zen Baund igre je obmotati uže oko određene figure od drveta. Igramo je pomoću uređaja koji je pričvšćen za glavu. Ovaj uređaj je bežičnom vezom povezan sa iPad-om ili smartfonom. U njemu se nalaze senzori prikačeni na čelo i iznad uha. U originalnoj igri, igra se tako što se prstima skroluje po ekranu. U igri koju smo mi osmislili, drvena figura na ekranu se kontroliše umom. Ako se koncentrišete na tu figuru, ona će se okretati. Što se više koncentrišete, rotacija je brža. Ovo je stvarno moguće. Nije laž. Ono što je meni interesantno je to da se po završenoj igri mogu dobiti statistički podaci i fidbek o tome koliko ste bili uspešni. Postoje grafikoni i tabele sa podacima o tome kako se vaš mozak ponašao - ne samo o tome koliko ste užeta iskoristili ili koji je vaš najbolji rezultat, nego i to šta se dešavalo unutar vašeg uma. A to su dragoceni povratni podaci koje možemo da koristimo da saznamo šta se dešava unutar nas. Volim da ovaj proces nazivam intra - aktivnim. Obično tehnologiju doživljavamo kao interaktivnu. Ova tehnologija je intra - aktivna. Ona razume šta se dešava unutar vas i gradi neku vrstu povratne sprege između vas i tehnologije. Podaci koje dobijamo ovim putem mogu nam pomoći da napredujemo, da razumemo svoju ulogu u povratnoj sprezi. Na primer, umom kontrolisana kompjuterska tehnologija može da nauči decu koja pate od poremećaja pažnje kako da poboljšaju koncentraciju. Deca sa ovim sindromom imaju nisku proporciju beta talasa za stanje fokusa i visoku proporciju teta stanja. Za njih se može napraviti aplikacija koja nagrađuje stanja fokusa. Zamislite decu koja igraju video igre snagom svojih moždanih talasa i uz to rešavaju problem poremećaja pažnje. To može delovati jednako efikasno kao i ritalin. Ono što je možda od još većeg značaja, jeste da ovakva kompjuterska tehnologija može da pruži uvid ovoj deci u oscilacije njihovih mentalnih stanja, tako da mogu bolje da razumeju sebe i svoje potrebe pri učenju. Nova svest o rešavanju ovog problema može da pomogne deci da rade na sebi i da poboljšaju svoje stanje, što bi drastično uticalo na sprečavanje raširene i štetne društvene stigmatizacije sa kojom se ove osobe susreću. Možemo da pogledamo šta se zbiva unutar naših glava, i stupimo u vezu sa nečim što ranije nije bilo dostupno, nečim što nas je nekada zbunjivalo i razdvajalo. Tehnologija moždanih talasa može da nas razume, da predvidi naša osećanja i pronađe najbolje rešenje za naše potrebe. Zamislite svu ovu sakupljenu svest pojedinca kompjuterski obrađenu i prikazanu kroz čitav životni vek. Zamislite koliko toga se može saznati iz drugačije perspektive. Bilo bi to kao da ste se konektovali na svoj sopstveni Gugl. Govoreći o Guglu, danas možete naći i označiti slike na osnovu misli i osećanja koja ste imali dok ste ih gledali. Možete obeležiti slike mladunaca životinja kao srećne, ili bilo kojim drugim osećanjem koje oni izazivaju u vama, a onda možete istraživati bazu podataka, rukovodeći se svojim osećanjima, a ne ključnim rečima koje su samo nagoveštaj. Ili možete da obeležite fotografije na Fejsbuku emocijama koje vas vežu za te uspomene, i time odmah date prioritet stvarima koje vam privlače pažnju ovako. Humanizovanje tehnologije je uzimanje onoga što već prirodno postoji u odnosu ljudi i tehnologije i stvaranje tehnologije u skladu sa tim. Usklađujući se sa ljudskim ponašanjem, tehnologija nam može pružiti svest o tome šta radimo, i još važnije, zašto to radimo, stvarajući širu sliku napravljenu od mnogo malih ali bitnih detalja od kojih smo sačinjeni. Uz pomoć humanizovane tehnologije možemo pratiti kvalitet ciklusa spavanja. Kada produktivnost počne da opada, možemo se vratiti na podatke i pogledati kako možemo napraviti bolju ravnotežu između posla i zabave. Znate li šta izaziva umor kod vas, a šta povećava nivo energije, šta vas čini depresivnim, a šta vam pričinjava uživanje? Zamislite da imate pristup podacima koji, na skali sveukupne sreće, pružaju mogućnost rangiranja ljudi koji su vas učinili najsrećnijim, ili aktivnosti koje su vam pričinile najviše zadovoljstva. Da li biste provodili više vremena sa tim ljudima? Da li biste se razveli? (Smeh) Ono što umom kontrolisana kompjuterska tehnologija omogućava je stvaranje živih, slojevitih slika naših života. Uz pomoć toga, moguće je dobiti precizne podatke o psihološkim procesima i stvoriti uvid u naše ponašanje kroz vreme. Možemo spoznati stvari koje postoje ispod površine koje nam daju podsticaj, i pružaju detaljniji uvid u to šta se dešava. Na taj način, možemo naučiti kako da menjamo stvari i utičemo na ishod i karakter naših ličnih priča. Pre dva milenijuma, Grci su uočili neke zaista moćne istine. Znali su da će se najvažniji deo slagalice uklopiti u čitavu sliku jednom kada ljudi počnu da se ponašaju u skladu sa tom njihovom kratkom izrekom, kada ostvare kontakt sa samim sobom. Oni su razumeli snagu ljudske priče i vrednost čoveka kao bića koje se menja, evoluira, raste. Ali oni su razumeli i još jednu, važniju stvar - a to je sama radost otkrivanja, zadovoljstvo i fascinacija koju nam pruža svet oko nas i mi sami kao deo tog sveta, bogatstvo koje nam pruža posmatranje, osećanje i spoznaja života koji smo mi sami. Moja majka je umetnica, i kao dete sam često gledala kako je oživljavala stvari jednim potezom četkice. U jednom trenutku postojalo je samo prazno platno, mogućnost. U sledećem, postajalo je živo, puno raznobojnih ideja i izražaja. Dok sam sedela kraj štafelaja, posmatrajući je kako oslikava platno za platnom, naučila sam da je moguće stvoriti svoj sopstveni svet. Naučila sam da naši unutrašnji svetovi - naše ideje, osećanja i mašta nisu, zapravo, ograničeni našim mozgom i telom. Ako smo u stanju da zamislimo određene ideje, da ih otkrijemo, onda možemo i da ih oživimo. Za mene, umom kontrolisano korišćenje kompjutera je jednako jednostavno i moćno kao i potez četkicom po platnu - to je još jedno od "oruđa" kojim možemo da oslobodimo i oživimo skrivene svetove unutar nas. Radujem se danu kada ću moći da sedim pored vas, i posmatram svet koji stvaramo novim alatkama i nove stvari koje otkrivamo o sebi. Hvala. (Aplauz)