Svet je prepun razdornih rasprava, konflikata, lažnih vesti, žrtava, iskorišćavanja, predrasuda, netrpeljivosti, okrivljavanja, vikanja i suženog opsega pažnje. Ponekad se čini da smo osuđeni da zauzimamo stranu, da budemo zaglavljeni u eho-komorama i da se nikada više ne složimo. Ponekad se može činiti kao trka do dna, gde svi prozivaju nekog zbog privilegija i nadmeću se da pokažu da su prošli najgori tretman od svih uključenih u razgovor. Kako da nađemo smisao u svetu koji nema smisla? Imam sredstvo za razumevanje ovog našeg zbunjujućeg sveta, sredstvo koje možda niste očekivali: apstraktnu matematiku. Ja sam čisti matematičar. Tradicionalno, čista matematika je kao teorija matematike, gde se primenjena matematika upotrebljava za stvarne probleme poput izgradnje mostova, letova aviona i kontrole protoka saobraćaja. Ali ja ću govoriti o načinu na koji se čista matematika direktno primenjuje u našem svakodnevnom životu kao način razmišljanja. Ne rešavam kvadratne jednačine da mi pomognu u svakodnevnom životu, ali koristim matematičko razmišljanje da bi mi pomoglo da razumem argumente i da saosećam sa drugima. Tako mi čista matematika pomaže sa čitavim svetom ljudi. Ali, pre nego što počnem da govorim o čitavom svetu ljudi, moram da govorim o nečemu što možda smatrate nevažnom školskom matematikom: o činiocima brojeva. Počećemo razmatranjem činilaca broja 30. Ako vas ovo tera da se naježite zbog loših sećanja na časove matematike u školi, saosećam sa vama, jer sam i ja mislila da su časovi matematike dosadni. Ali prilično sam sigurna da ćemo sa ovim otići u pravcu koji se vrlo razlikuje od onog što se odvijalo u školi. Dakle, koji su činioci broja 30? Pa, to su brojevi kojima je broj 30 deljiv. Možda možete da se setite. Navešćemo ih. To su jedan, dva, tri, pet, šest, 10, 15 i 30. To baš i nije zanimljivo. To je gomila brojeva na pravoj liniji. Možemo da ovo učinimo zanimjivijim ako razmislimo koji od ovih brojeva su takođe činioci jedni drugima i tako što ćemo nacrtati sliku, nalik porodičnom stablu, da bismo prikazali te odnose. Dakle, broj 30 će biti na vrhu kao neki pradeda. Brojevi 6, 10 i 15 su delitelji broja 30. Broj 5 je delitelj brojeva 10 i 15. Brojem 2 su deljivi brojevi 6 i 10. Broj 3 je delitelj brojeva 6 i 15. A brojem jedan možemo podeliti brojeve dva, tri i pet. Sada vidimo da broj 10 nije deljiv brojem 3, ali to su temena kocke, što je, rekla bih, malo zanimljivije od gomile brojeva na pravoj liniji. Ovde možemo videti nešto više. Postoji hijerarhija. Na donjem nivou je broj jedan, zatim su tu brojevi dva, tri i pet, a oni nisu deljivi nijednim brojem osim broja jedan i samim sobom. Možda se sećate da to znači da su prosti brojevi. Na sledećem nivou imamo 6, 10 i 15, a svaki od njih je proizvod dva prosta činioca. Dakle, šest je dva puta tri, deset je dva puta pet, petnaest je tri puta pet. A potom na vrhu imamo 30, koji je proizvod tri prosta činioca - dva puta tri puta pet. Tako mogu da ponovo nacrtam ovaj dijagram koristeći ove brojeve. Vidimo da imamo brojeve dva, tri i pet na vrhu, imamo parove brojeva na sledećem nivou, imamo pojedinačne elemente na sledećem nivou i zatim prazan prostor na dnu. Svaka od ovih strelica pokazuje gubitak jednog broja u skupu. Možda će biti jasno da nije bitno koji su to brojevi. Zapravo, nije bitno koji su. Zato ih možemo zameniti, recimo, sa A, B i C, i dobijamo istu sliku. Ovo je sad postalo vrlo apstraktno. Brojevi su se pretvorili u slova. Ali, ova apstrakcija ima poentu, a to je da sada odjednom ovo postaje vrlo široko primenjivo, jer A, B i C mogu biti bilo šta. Na primer, mogu biti tri vrste privilegija: biti bogat, belac i muškarac. Onda na sledećem nivou imamo bogate belce. Ovde imamo bogate muškarce. Ovde imamo bele muškarce. Onda imamo bogate, belce i muškarce. I najzad, ljude bez ijedne od tih privilegija. Ubaciću i ostatak prideva radi naglašavanja. Dakle, ovde imamo bogate belce koji nisu muškarci, da nas podseti da postoje nebinarni ljudi koje moramo uključiti. Ovde imamo bogate muškarce koji nisu bele rase. Ovde imamo bele muškarce koji nisu bogati, one koji su bogati a nisu belci ni muškarci, one koji nisu bogati, belci su i nisu muškarci i one koji nisu bogati ni belci, a muškog su pola. I na kraju, sa najmanje privilegija, su ljudi koji nisu bogati, nisu belci i nisu muškarci. Prešli smo sa dijagrama činilaca broja 30 na dijagram interakcija različitih vrsta privilegija. Postoji mnogo stvari koje možemo naučiti sa ovog dijagrama, rekla bih. Prva je da svaka strelica predstavlja direktan gubitak jedne vrste privilegija. Ponekad ljudi pogrešno misle da privilegije belaca podrazumevaju da svi belci bolje prolaze od svih koji nisu belci. Neki ljudi ukazuju na sportske zvezde koji su veoma bogati crnci i kažu: „Vidite? Oni su baš bogati. Belačke privilegije ne postoje.“ Ali to nije ono o čemu govori teorija o privilegijama belaca. Ona kaže da, kada bi ta prebogata sportska zvezda imala iste osobine, ali takođe bila i bele rase, očekivali bismo da će imati bolji položaj u društvu. Postoji još nešto što možemo uvideti sa ovog dijagrama ako pogledamo duž jednog reda. Ako pogledamo drugi red odozgo, gde ljudi imaju dve vrste privilegija, možda ćemo moći da vidimo da nisu svi naročito jednaki. Na primer, bogate žene bele rase verovatno mnogo bolje prolaze u društvu nego siromašni beli muškarci, a bogati muškarci crne rase su verovatno negde između, tako da je u stvari više nakrivljen ovako, a isto je i na donjem nivou. Ali zapravo možemo ići i dalje i pogledati interakcije između ta dva srednja nivoa. Jer bogatim ljudima koji nisu belci i nisu muškarci možda bolje ide u društvu nego siromašnim belim muškarcima. Pomislite na ekstremne primere kao što su Mišel Obama i Opra Vinfri. Definitivno su u boljoj situaciji nego siromašni, beli, nezaposleni muškarci beskućnici, tako da je u stvari dijagram više iskrivljen ovako. A ta napetost postoji između slojeva privilegija na dijagramu i apsolutnih privilegija koje ljudi doživljavaju u društvu. Ovo mi je pomoglo da razumem zašto su neki siromašni beli muškarci trenutno toliko ljuti u društvu. Zato što se smatra da se nalaze visoko u ovom kvadru privilegija, ali u smislu apsolutnih privilegija zapravo ne osećaju efekat toga. Smatram da je razumevanje izvora tog besa mnogo produktivnije nego prosto zauzvrat se ljutiti na njih. Sagledavanje ovih apstraktnih struktura nam može pomoći i da promenimo kontekst i vidimo da su različiti ljudi na vrhu u različitim kontekstima. Na našem prvobitnom dijagramu, bogati beli muškarci su bili na vrhu, ali ako bismo ograničili pažnju na one koji nisu muškarci, videli bismo da su ovde, i sada su na vrhu bogati ljudi koji su beli i nisu muškarci. Možemo preći na čitav kontekst žena, i naše tri vrste privilegija sada mogu biti bogati, beli i cisrodni. Upamtite da „cisrodni“ znači da se vaš rodni identitet poklapa sa rodom koji vam je dodeljen pri rođenju. Sada vidimo da bogate i bele cis žene zauzimaju sličnu situaciju kao i bogati beli muškarci u širem društvu. Ovo mi je pomoglo da razumem zašto je toliko besa usmereno prema bogatim ženama bele rase, naročito u nekim delovima feminističkog pokreta trenutno, jer su možda sklone da sebe vide kao manje privilegovane u odnosu na bele muškarce i zaborave koliko su više privilegovane u odnosu na žene koje nisu bele rase. Svi mi možemo koristiti ove apstraktne strukture da nam pomognu da razlikujemo situacije u kojima smo više ili manje privilegovani. Svi mi smo više privilegovani od nekoga i manje privilegovani od nekog drugog. Na primer, znam i osećam da sam, kao osoba azijskog porekla, manje privilegovana od ljudi bele rase zbog privilegija belaca. Ali takođe shvatam da sam verovatno među najprivilegovanijima u grupi ljudi koji nisu belci, a to mi pomaže da se orijentišem između ta dva konteksta. A u pogledu bogatstva, mislim da nisam mnogo bogata. Nisam bogata kao ljudi koji ne moraju da rade. Ali mi dobro ide, i to je mnogo bolja situacija u odnosu na ljude koji se baš muče, koji su možda nezaposleni ili rade za minimalnu platu. Vršim te preokrete u svojoj glavi da bi mi pomogli da razumem iskustva sa stanovišta drugih ljudi, što me dovodi do možda iznenađujućeg zaključka, da je apstraktna matematika izuzetno značajna za naš svakodnevni život i da nam čak može pomoći da razumemo druge i saosećamo sa njima. Moja želja je da svi pokušaju da bolje razumeju druge ljude i sarađuju sa njma umesto da se nadmeću i pokušavaju da pokažu da nisu u pravu. Verujem da nam apstraktno matematičko razmišljanje može pomoći da to postignemo. Hvala. (Aplauz)