Znate, moj omiljeni deo očinstva
su filmovi koje mogu da gledam.
Volim da podelim omiljene filmove
sa svojom decom
i kad mi je ćerka imala četiri godine,
gledali smo zajedno "Čarobnjak iz Oza".
U potpunosti je vladao
njenom maštom mesecima.
Njen omiljeni lik
je bila Glinda, naravno.
Dao joj je sjajan izgovor
da nosi svetlucavu haljinu
i štapić.
Znate, ukoliko gledate film
dovoljno puta,
počnete shvatati
koliko je neobičan.
Živimo u današnjici i odgajamo svoju decu,
u nekoj vrsti spektakularnog industrijskog
kompleksa dečije fantazije.
Ali "Čarobnjak iz Oza" je stajao sam.
Nije započeo takav trend.
Četrdeset godina kasnije
se trend zaista prihvatio,
sa, zanimljivo, drugim filmom
gde jedan metalni lik
i krznati lik
spašavali devojku obučeni
kao neprijateljski čuvari.
Da li znate o čemu pričam?
(Smeh)
Da.
Postoji velika razlika
između ova dva filma,
nekoliko zaista značajnih razlika
između filma "Čarobnjak iz Oza"
i svih filmova
koje danas gledamo.
Jedna od njih je vrlo malo nasilja
u "Čarobnjaku iz Oza".
Majmuni su agresivni
koliko i drveće jabuke.
Ali mislim da je "Čarobnjak iz Oza"
snimljen danas,
čarobnjak bi rekao:
"Doroti, ti si spasilac Oza
koga je pročanstvo predskazalo.
Upotrebi svoje magične cipele
da poraziš
kompjuterski stvorene armije
zle veštice."
Ne dešava se to tako.
Još jedna stvar koja je zaista jedinstvena kod
"Čarobnjaka iz Oza" jeste ta
što su svi herojski,
mudri, čak i zli likovi
ženski likovi.
Ovo sam počeo da zapažam
kada sam pokazao "Star Wars"
svojo ćerki,
što je bilo godinama kasnije
i situacija je bila drugačija.
Tad sam imao već i sina.
On je imao samo 3 godine tad.
Nismo mu dozvolili da gleda.
Bio je previše mlad za to.
Ali on je bio drugo dete
i nivo nadzora je opao.
(Smeh)
Ušetao je unutra
i to je na njega imalo uticaj
kao što mama-patka
ima na svoje pače
i mislim da ne razume
šta se dešava,
ali je potpuno
obuzet time.
Pitam se čime je
obuzet.
Da li shvata pojmove
hrabrosti,
upornosti i lojalnosti?
Da li shvata da se Luk
priključuje vojsci
da bi srušio vladu?
Da li zaključuje
da postoje samo
momci u univerzumu,
izuzev Tetke Beru i naravno,
ove princeze
koja je zaista kul ali koja nekako
stalno čeka tokom filma
da bi mogla da nagradi
heroja medaljom i namigne mu
da mu se zahvali
što je spasao svemir
što on čini magijom sa
kojom je rođen.
Uporedite ovo sa 1939.
i "Čarobnjakom iz Oza".
Kako Doroti pobeđuje?
Tako što se
sprijatelji sa svima
i liderstvom.
U takvom svetu želim
da odgajam svoju decu -
Oz, je l' tako? -
a ne svet momaka u tučama,
u kome nekako i
moramo biti.
Zašto ima toliko nasilja,
sa velikim N kod nasilja,
u filmovima za našu decu,
i tako malo Puteva od žutih cigala?
Postoji mnogo sjajnih
dela o uticaju
koje imaju filmovi muškog nasilja
na devojke,
i trebalo bi da ih pročitate.
Veoma su dobre.
Nisam pročitao kako momci
shvataju ove poruke.
Znam iz ličnog iskustva da
Princeza Leja nije dala
adekvatan kontekst
koji bih mogao upotrebiti
u navigaciji sveta odraslih
koji je mešovit.
(Smeh)
Znate, postojao je svojevrstan
momenat prvog poljupca
kad sam zaista očekivao
da će početi špica
jer to je kraj filma, zar ne?
Ispunio sam zadatak,
dobio sam devojku.
Zašto još uvek stojiš tu?
Ne znam šta bi
trebalo da radim.
Filmovi su veoma, veoma fokusirani
na pobedu nad zlikovcima
i dobijanje nagrade
i nema mnogo mesta
za ostale veze i putovanja.
To je otprilike kao da, ako ste dečak,
onda ste blentava životinja,
a ako ste devojčica, morate
nositi svoj ratnički kostim.
Mislim, postoji gomila izuzetaka
i zaštitiću sve Diznijeve princeze
pred bilo kim od vas.
Ali oni šalju poruku i dečacima.
Dečaci nisu baš ciljna publika.
Oni čine fenomenalan posao
podučavajući devojčice
kako da se zaštite
protiv patrijarhata,
ali ne pokazuju nužno i dečacima
kako bi oni trebalo da se
zaštite od patrijarhata.
Nema uzora za njih.
I takođe imamo sjajne žene
koje pišu nove priče
za našu decu
I koliko god da su trodimenzionalne
i izvrsne Hermiona i Katnis,
ovo su i dalje ratni filmovi.
I naravno, najuspešniji studio
svih vremena
nastavlja da izbacuje
klasik za klasikom,
u svakom od njih se radi
o putovanju dečaka ili muškarca
ili dva muškarca koji su prijatelji
ili muškarca i njegovog sina
ili dva muškarca koji
odgajaju devojčicu.
Do, kao što i mnogi od vas pomišljaju,
ove godine
kad su se konačno pojavili
sa filmom "Brave".
Preporučujem svima vama.
Ima ga na videu.
Sećate se šta su kritičari rekli kad
se "Brave" pojavio?
"Ah, ne mogu da verujem, Piksar
je napravio film o princezi".
Veoma je dobar.
Ne dozvolite da vas to zaustavi.
E sad, skoro nijedan od ovih filmova
nije položio Bekdel test.
Ne znam da li ste čuli.
Još nije upalilo,
ali možda danas
pokrenemo pokret.
Alison Bekdel je
ilustrator stripova
i sredinom 80-tih
je snimila razgovor vođen
sa jednim prijateljem, o ocenjivanju
filmova koje su videli.
Jako je jednostavno.
Samo tri pitanja treba da postavite:
Da li ima više od jednog
ženskog lika u filmu
koji ima tekst?
Dakle, pokušajte da ispunite taj kriterijum.
Da li ove žene pričaju
međusobno u filmu?
I da li razgovaraju o
nečemu drugom
osim o momku koji se obema sviđa?
(Smeh)
Je l' tako?
Hvala vam. (Alpauz)
Hvala vam puno.
Dve žene koje postoje i pričaju
jedna s drugom o stvarima.
Dešava se.
Video sam to
i do sad sam retko
viđao u filmovima
koje znamo i volimo.
U stvari, ove nedelje sam
otišao da vidim
veoma kvalitetan film, "Argo".
Da? Kandidat za Oskara,
sjajno prolazi na blagajnama,
pokazatelj šta je kvalitetan
holivudski film.
Ali pada na Bekdel testu.
Ne mislim da bi trebalo,
jer većina filma,
ne znam da li ste gledali,
ali većina filma
se odigrava u ambasadi
gde se muškarci i žene
skrivaju za vreme talačke krize.
Imamo nekoliko scena
sa muškarcima kako
imaju duboke,
smirene razgovore u skrovištu
i veliki momenat za
jednu od glumica je
da virne kroz vrata i kaže:
"Dolaziš u krevet, dragi?"
To vam je Holivud.
Dakle, da pogledamo brojke.
2011., sto najpopularhijih filmova,
Šta vi mislite koliko od njih
ima zapravo ženske protagoniste?
Jedanaest.
Nije loše.
Nije veliki procenat
kao što je broj žena
koje smo upravo izabrali za Kongres,
to je dobro.
Ali postoji broj koji je
veći od ovog,
koji će iznenaditi ovu salu.
Prošle godine, Njujork Tajms
je objavio studiju
koju je vlada sprovela.
Evo šta kaže.
Jedna od pet žena u Americi kaže
da je bila seksualno zlostavljana
nekad u svom životu.
Ne mislim da je to krivica
popularne zabave.
Ne mislim da filmovi
za decu imaju išta sa tim.
Čak ni ne mislim da
muzički spotovi ili pornografija
imaju direktnu vezu sa tim,
ali nešto ne ide kako treba
i kad čujem tu statistiku,
jedna od stvari na koje pomislim je,
to je mnogo seksualnih siledžija.
Ko su ovi momci?
Šta oni uče?
Šta ne uspevaju da nauče?
Da li oni prihvataju priču
da je posao muškaraca heroja
da poraze zlikovca nasiljem
i onda pokupe nagradu,
a to je žena
koja nema prijatelje
i ne govori?
Da li mi upijamo tu priču?
Znate,
kao roditelj sa privilegijom
da odgajam ćerku,
kao i svi vi koji radite istu stvar,
smatramo ovakav svet i
ovu statistiku veoma alarmantnom
i mi želimo da ih pripremimo.
Imamo sredstva na raspolaganju
kao što je žensko zajedništvo
i nadamo se da će pomoći,
ali zapitao sam se, da li će ih
žensko zajedništvo zaštititi
ako u isto vreme, aktivno ili pasivno,
učimo svoje sinove
da održe svoju momačku moć?
Mislim, smatram da je
lista filmova na Netflixu
jedan od načina da
uradimo nešto jako važno.
I ovde većinom govorim očevima.
Mislim da moramo
pokazati našim sinovima
jednu novu definiciju muževnosti.
Definicija muževnosti
se već izobrazila.
Čitali ste o tome
kako nova ekonomija
menja uloge negovatelja
i onih koji zarađuju pare.
Svi smo toga svesni.
Naši sinovi će morati da
pronađu neki način
prilagođavanja ovome, ovim novim
međusobnim odnosima
i mislim da ih zaista moramo naučiti
i pokazati im,
kako je pravi muškarac
neko ko veruje
svojim sestrama
i poštuje ih
i želi da bude u njihovom timu
i protivi se pravim lošim momcima,
a to su muškarci koji
žele da zlostavljaju žene.
I mislim da je naš
zadatak na Netflix listi
da tražimo takve filmove
koji su položili Bekdel test,
ako ih možemo pronaći
i da pronađemo heroine,
koje postoje,
koje pokazuju hrabrost,
koje spajaju ljude
i teraju naše sinove
da se poistovete sa tim heroinama
i kažu: "Želim da budem u njihovom timu,"
jer će oni biti u njihovom timu.
Kad sam pitao svoju ćerku ko je njen
omiljeni karakter u "Ratovima zvezda",
znate šta je rekla?
Obi-Van.
Obi-Van Kenobi i Glinda.
Šta je kod njih slično?
Možda nije samo
svetlucava haljina.
Mislim da su ovi ljudi stručnjaci.
Mislim da su upravo oni ti u filmu
koji znaju više od ostalih
i vole da dele svoje znanje
sa drugim ljudima,
da im pomognu da
dostignu svoj potencijal.
Oni su vođe.
Volim takvu vrstu potrage
za svoju ćerku
i volim takvu vrstu potrage
za svog sina.
Želim više takvih potraga.
Želim manje potraga u kojima
je mom sinu rečeno
"Izađi i bori se sam",
i više potraga u kojima on vidi da je
njegov posao da se pridruži timu,
možda timu koji vode žene,
da pomogne ljudima
da postanu bolji
i da budu bolji ljudi,
kao što je
"Čarobnjak iz Oza".
Hvala vam.