Mislim da bi stepenice mogle biti jedan od emotivno najprilagodljivijih fizičkih elemenata sa kojim arhitekta može da radi. [Mala stvar. Velika ideja.] [Dejvid Rokvel o stepenicama] Najosnovnije, stepenice su način da se stigne od tačke A do tačke B na različitim uzvišenjima. Stepenice imaju zajednički jezik. Gazište, to je ona stvar po kojoj hodamo. Čelo, to je vertikalni deo, koji razdvaja dva gazišta. Većina stepenica ima ispust koji stvara nekakvu ivicu. A zatim, deo koji spaja je stepenišni krak. Ti delovi, u različitim oblicima, čine svake stepenice. Pretpostavljam da su stepenice nastale kada je prvi put neko rekao: "Želim da dođem do ove više stene sa niže." Ljudi su se penjali koristeći šta god je bilo dostupno: stepenaste klade, merdevine i prirodne putanje koje su nastale vremenom. Neka od najranijih stepeništa, kao što su piramide u Čičen Ici ili putevi do planine Tai u Kini, bila su način da se stigne do uzvišenja, za kojima su ljudi tragali zbog religijskih obožavanja ili zaštite. Kako je inženjerstvo napredovalo, takođe je napredovalo i ono što je praktično. Stepenice se mogu napraviti od raznih materijala. Postoje linearne stepenice, kružne stepenice, Stepenice mogu biti unutrašnje, mogu biti spoljašnje. One nam svakako pomažu u hitnim situacijama. Ali su takođe i oblik umetnosti, same po sebi. Kada se krećemo niz stepenište, oblik određuje naš tempo, naš osećaj, našu sigurnost i našu vezu i mesto u prostoru oko nas. Zato, zamislite na trenutak kako silazite niz postepeno, monumentalno stepenište kao što je ono ispred Njujorške Javne biblioteke. Sa tih stepenika pruža se pogled na ulicu i na sve ljude oko vas, i vaš hod je spor i siguran zato što je gazište veoma široko. To je skroz drugačije iskustvo nego silaženje niz uzano stepenište recimo, u nekom starom pabu, gde ste ubačeni na sred prostorije Tamo, nailazite na visoka čela, tako da se krećete brže. Stepenice stvaraju ogromnu dramu. Razmislite o tome kako su stepenice obeležile veličanstven ulazak i bile zvezda trenutka. Stepenice mogu biti i herojske. Stepenište koje je ostalo nakon 11. septembra, napada na Svetski trgovinski centar, nazvano je "Stepenište preživelih", zbog toga što je odigralo glavnu ulogu u vođenju stotine ljudi na sigurno. Ali male stepenice mogu takođe da imaju veliki uticaj. Ulazne stepenice su mesto koje poziva komšije na okupljanje, da p uštajuglasnu muziku i posmatraju grad koji se kreće. Meni je zadivljujuće to što ljudi žele da provode vreme na stepenicama. Mislim da one ispunjavaju duboku ljudsku potrebu za nastanjivanjem još nekog prostora osim zemljine ravni. A ako možete da sedite negde na sredini vi ste na nekom čarobnom mestu.