Prvi put kada sam stajao
u operacionoj sali
i posmatrao pravu operaciju,
nisam imao pojma šta da očekujem.
Bio sam student inženjerstva.
Mislio sam da će biti kao na televiziji.
Zloslutna muzika koja svira u pozadini,
kapljice znoja koje se slivaju
niz lice hirurga.
Međutim, uopšte nije bilo tako.
Tog dana je bilo muzike,
mislim da su to bili
Madonini najveći hitovi. (Smeh)
Bilo je i mnogo razgovora,
ne samo o pacijentovom pulsu,
već i o sportu i planovima za vikend.
Od tada, što sam više
operacija posmatrao,
sve sam više shvatao da to tako izgleda.
Na neki čudan način,
to je samo još jedan dan u kancelariji.
Međutim, ponekad
se muzika isključi,
svi prestanu da pričaju
i kreću da zure u istu stvar.
Onda znate da će se nešto
apsolutno kritično
i opasno desiti. Kada sam
prvi put to video,
posmatrao operaciju
zvanu laparoskopska operacija.
Za vas koji ste neupućeni,
kod ove operacije, umesto velikog,
otvorenog reza na koji ste
možda navikli kod operacija,
laparoskopska operacija
je ona gde hirurg pravi
ova tri ili više malih
rezova na pacjentu.
Onda ubacuje ove duge,
tanke instrumente
i kameru
i u stvari vrši zahvat
u samom pacijentu.
Ovo je odlično zato što je
rizik od infekcije mnogo manji,
mnogo je manje bola,
a vreme oporavka je kraće.
Ali postoji i kompromis,
zbog toga što se ovi rezovi prave
dugom, zašiljenom spravom
koja se naziva trokar.
Hirurg koristi ovu spravu
tako što je uzme
i pritiska o abdomen
sve dok ga ne probije.
Razlog zašto su svi u operacionoj sali
zurili u tu spravu tog dana
je zato što je hirurg morao
da bude naročito oprezan
da ne bi zario
trokar u druge organe
i krvne sudove ispod.
Ovaj problem bi trebalo da bude
prilično poznat svima
zato što sam siguran da ste
svi ovo već videli negde.
(Smeh)
Da li se sećate ovoga?
(Aplauz)
Znali ste da svakog trenutka
cevčica može probiti i niste znali
da li će probiti i drugu stranu
i zariti se u vašu ruku,
ili ćete prosuti sok svuda,
ali bili ste prestrašeni. Zar ne?
Svaki put kada ste radili ovo,
iskusili ste istu osnovnu fiziku
koju sam ja posmatrao
u operacionoj sali tog dana.
Ispostavilo se da je ovo zaista problem.
2003, Agencija za hranu i lekove
je konačno priznala
da pravljenje rezova trokarom
može biti najopasniji momenat
u minimalno invazivnoj hirurgiji.
Ponovo, u 2009, mogli smo
videti izveštaj koji kaže
da su trokari odgovorni za preko polovinu
svih većih komplikacija koje se
javljaju kod laparaskopskih operacija.
Usput,
to se nije promenilo već 25 godina.
Kada sam upisao diplomske studije,
želeo sam da radim na ovome.
Pokušavao sam da objasnim
jednom prijatelju
na šta tačno provodim svoje vreme
i rekao sam:
"To je kao kada bušiš zid bušilicom
ne bi li okačio nešto u svom stanu.
Postoji taj trenutak
kada bušilica probije zid
i onda se naglo krene u dubinu. Zar ne?"
Pogledao me je i rekao mi:
"Misliš, kao kada buše ljudima u mozak?"
Onda sam ja rekao: "Šta?"
(Smeh)
Onda sam to potražio i otkrio
da se zaista buši ljudima u glavu.
Mnogo neurohirurških zahvata
zapravo počinje sa bušenjem reza
pravo kroz lobanju.
Ako hirurg nije oprezan,
može da probije direktno u mozak.
Tog trenutka sam počeo da razmišljam,
okej, otvaranje lobanje,
laparoskopske operacije,
zašto ne i druge oblasti medicine?
Razmislite malo o tome,
kada ste poslednji put
otišli kod doktora,
a da vas on nije ubo nečim?
Dakle, istina je
da je u medicini bušenje svuda.
Evo i nekolicine zahvata
za koje sam otkrio
da uključuju neki od koraka bušenja tkiva.
I ako izdvojimo samo tri -
laparoskopske operacije,
epiduralni zahvati i otvaranje lobanje -
ovi zahvati su odgovorni za
oko 30 000 komplikacija
svake godine u samo ovoj zemlji.
Za mene je ovo problem koji vredi rešiti.
Hajde da pogledamo neke od sprava
koje se koriste u ovim operacijama.
Pomenuo sam epidurale. Ovo je igla
za davanje epiduralne anestezije.
Koristi se da bi se probili
ligamenti kičme
i da bi se dostavila anestezija
tokom porođaja.
Ovo je komplet sprava
za biopsiju koštane srži.
Ove sprave se u stvari koriste
da se zariju u kost
i pokupe koštanu srž
ili da bi se uzeo uzorak lezija kostiju.
Evo bajoneta iz Građanskog rata.
(Smeh)
Da sam vam rekao da je ovo
medicinska alatka za probijanje,
verovatno biste mi poverovali.
U čemu je razlika, zaista?
Što sam više istraživao,
to sam više mislio da mora
da postoji bolji način da se ovo uradi.
Za mene je ključ ovog problema
to što sve ove sprave za bušenje
imaju zajedničke fizičke karakteristike.
Pa, koje su to karakteristike?
Vratimo se na bušenje zida.
Vi primenjujete silu
na bušilicu, u smeru zida.
Njutn kaže da će zid reagovati
istom silom, ali u suprotnom smeru.
Tako da, dok bušite kroz zid,
te sile se balansiraju.
Međutim, postoji onaj trenutak
kad bušilica konačno
probije na drugu stranu,
i upravo u tom trenutku
zid više ne može da se odupre sili.
Međutim, vaš mozak još nije uspeo
da reaguje na promenu.
Tokom te milisekunde,
ili koliko god da treba
da reagujete, vi i dalje gurate,
i ta neizbalansirana sila
uzrokuje ubrzanje
i to je zarivanje.
Međutim, šta ako biste mogli,
baš u trenutku probijanja
da povučete nazad taj vrh,
upravo suprotno smeru ubrzanja?
To je ono što sam naumio da uradim.
Zamislite da imate spravu
koja ima neku vrstu
zaoštrenog vrha kojim probija tkiva.
Koji je najjednostavniji način
da povučete taj vrh unazad?
Ja sam odabrao oprugu.
Kada razvučete tu oprugu,
taj vrh ste izbacili napolje
tako da je spreman da probija tkiva,
a opruga teži da ga povuče natrag.
Kako da zadržite vrh u mestu
do momenta probijanja?
Ja sam iskoristio ovaj menanizam.
Kada je vrh sprave pritisnut o tkivo,
mehanizam se širi i učvrsti se
u odnosu na zid.
Trenje koje se stvara
ga zaključa u mestu i ne dozvoljava
opruzi da vrati vrh unazad.
Ali tačno u trenutku probijanja,
tkivo više ne može da se odupire vrhu.
Mehanizam se otključava i
opruga povlači vrh unazad.
Ovako to izgleda na usporenom snimku.
Ovo je snimano na oko
2000 sličica po sekundi
i voleo bih da primetite vrh
koji je upravo na dnu
i samo što nije probio tkivo.
Primetićete da se,
upravo u trenutku probijanja,
tačno tada, mehanizam otključava
i povlači vrh unazad.
Želim ponovo da vam pokažem to,
malo bliže.
Videćete vrh sa oštrom ivicom
i tačno kada probije
ovu gumenu membranu,
nestaće u ovom belom, tupom omotaču.
Upravo tu.
To se dešava samo četiri stotinke
nakon probijanja.
Kako je ova sprava napravljena da reaguje
na fizičke karakteristike probijanja
a ne na specifičnosti otvaranja lobanje
ili laparoskopske operacije ili
nekog drugog zahvata,
ona je upotrebljiva nevezano za
ove različite medicinske discipline
i u različitoj meri.
Međutim, nije uvek ovako izgledala.
Ovo je bio moj prvi prototip.
Da, ovo su štapići od sladoleda,
a ono na vrhu je obična gumica.
Trebalo mi je oko 30 minuta da ovo uradim,
ali je radilo.
I dokazalo mi je da moja ideja radi
i opravdala je nekoliko narednih
godina rada na ovom projektu.
Radio sam na ovome zato što me je
ovaj problem zaista fascinirao.
Noću sam ostajao budan zbog njega.
Mislim da, takođe,
treba i vas da fascinira,
jer, kao što sam rekao,
ubodi su svuda.
To znači da će to, u nekom trenutku,
biti i vaš problem.
Tog prvog dana u operacionoj sali
nisam očekivao da ću se ikada naći
na drugoj strani trokara.
Međutim, prošle godine sam dobio
upalu slepog creva dok sam bio u Grčkoj.
Bio sam u bolnici u Atini
i hirurg mi je rekao
da će izvesti laparoskopsku operaciju.
Trebao je da ukloni moje slepo crevo
kroz ove male rezove
i rekao mi je šta mogu da očekujem
tokom oporavka
i šta će se desiti.
Upitao je: "Imate li nekih pitanja?",
a ja sam rekao: "Samo jedno, doco.
Koju vrstu trokara ćete upotrebljavati?"
Moj omiljeni citat vezan za
laparoskopske operacije
je od doktora H. K. Jakobejusa:
"Upravo je ubod taj koji donosi rizik".
To je moj omiljeni citat zato što je
H. K. Jakobejus
prva osoba koja je ikada izvela
laparoskopsku operaciju na ljudima
i ovo je napisao 1912.
To je problem koji je povređivao
i čak i ubijao ljude više od 100 godina.
Lako je misliti da, za svaki
veći problem koji postoji,
postoji i tim eksperata koji rade
danonoćno ne bi li ga rešili.
U stvari, to nije uvek slučaj.
Moramo biti bolji u nalaženju tih problema
i nalaženju načina da iste rešimo.
Ako naiđete na problem koji vas obuzima,
dozvolite mu da vas drži
budnim tokom noći.
Dozvolite sebi da budete fascinirani,
zato što postoji
mnogo života koje treba spasiti.
(Aplauz)