Moram da pričam s njim, treba mi jedna od tih flaša za moj stan u Park Sloupu. Hvala što ste me pozvali. Danas ću vam pričati o dizajnu tehnologije u medicini za okruženja sa manjkom resursa. Za neke zemlje koje je Arun pokazao, koje su tamne na toj mapi. U ovim zemljama proučavam sisteme zdravstva. Jedna od velikih rupa u zdravstvu, skoro svuda, je pristup bezbednim operacijama. Jedno od većih uskih grla koje smo pronašli i koje na neki način isprva onemogućava pristup i bezbednost operacija koje se dešavaju je anestezija. Zapravo to je model za koji očekujemo da funkcioniše kod davanja anestezije u ovim okruženjima. Ovde imamo prizor koji biste videli u bilo kojoj operacionoj sali u SAD ili nekoj drugoj razvijenoj zemlji. U pozadini se nalazi veoma sofisticirana naprava za anesteziju. Ova naprava može da omogući operacije i spasi živote jer je smišljena za ovo okruženje. Kako bi radila, ovoj napravi je potreban određen broj stvari koje ova bolnica može da ponudi. Potreban joj je veoma obučen anesteziolog sa godinama iskustva sa kompleksnim napravama da pomogne sa praćenjem protoka gasa i da pacijente drži bezbednim i pod anestezijom kroz tok operacije. To je prefinjena naprava koju pokreću kompjuterski algoritmi i potrebna joj je posebna nega kako bi funkcionisala, i lako će se kvariti. A kada se pokvari, potreban je tim biomedicinskih inženjera koji razumeju njene pojedinosti, koji mogu da je poprave, pronađu delove i omoguće joj da nastavi da spašava živote. To je prilično skupa naprava. Potrebna joj je bolnica čiji budžet može da dozvoli jednu napravu koja košta od 50 do 100 000 dolara. Ono što je možda najočiglednije i možda najbitnije - i put do koncepata o kojima smo slušali na neki način ovo ilustruje - potrebna joj je infrastruktura koja može da doprema neprekidan izvor struje, kompresovanog kiseonika i drugih medicinskih zaliha koje su toliko bitne za funkcionisanje ove naprave. Drugim rečima, ovoj napravi je potrebno puno toga što ova bolnica ne može da ponudi. Ovo je snabdevanje strujom za bolnicu u zabačenom delu Malavija. U ovoj bolnici postoji jedna osoba kvalifikovana za davanje anestezije i kvalifikovana je jer ima 12, možda 18 meseci obuke za anesteziju. U bolnici i u celom okrugu nema nijednog biomedicinskog inženjera. Kada se ova naprava pokvari - naprave sa kojima rade se kvare - moraju da pokušaju da to reše, ali to je većinom kraj priče. Ove naprave idu na poslovičnu deponiju. A cena naprave koju sam spomenula mogla bi da predstavlja četvrtinu ili trećinu godišnjeg budžeta za operacije za ovu bolnicu. Konačno, mislim da možete videti da infrastruktura nije veoma jaka. Bolnica je povezana na veoma slabu energetsku mrežu koja često nije u funkciji. Tako da cela bolnica veoma često radi samo na generatoru. Kao što možete zamisliti, generator se kvari i nestane mu goriva. I Svetska banka vidi ovo i procenjuje da bolnica u ovom okruženju, u zemlji sa malim primanjima, može da ima i do 18 nestanaka struje svakog meseca. Slično tome, zalihe kompresovanog kiseonika i druge su zaista luksuz i često ih nema mesecima ili čak godinu dana. Možda izgleda ludo, ali model koji imamo sada uzima te naprave koje su smišljene za prvo okruženje koje sam vam pokazala i onda ih donira ili prodaje bolnicama u ovom okruženju. To nije samo neodgovarajuće nego i veoma opasno. Jedan od naših partnera iz Džons Hopkinsa je posmatrao operacije u Sijera Leoneu pre oko godinu dana. Prva operacija tog dana je bila akušerski slučaj. Došla je žena kojoj je hitno bio potreban carski rez kako bi se spasio život nje i njenog deteta. Sve je počelo prilično uspešno. Pozvan je hirurg i dezinfikovao je ruke. Medicinska sestra je bila tu. Brzo joj je dala anesteziju i to je bilo bitno zbog hitnosti situacije. Sve je počelo dobro dok nije nestalo struje. I sada, usred operacije hirurg se bori s vremenom da završi sa operacijom, što može da uradi - ima naglavnu lampu. Ali medicinska sestra bukvalno trči po zamračenoj operacionoj sali i pokušava da pronađe bilo šta da pacijentu da anesteziju, kako bi pacijent ostao u snu. Jer njena naprava ne radi kada nema struje. I sada ova rutinska operacija koju je verovatno mnogo vas iskusilo i čiji su drugi ljudi proizvod, postaje tragedija. Ono što je frustrirajuće je to što ovo nije pojedinačan događaj, ovo se dešava širom dela sveta u razvoju. 35 miliona operacija se započinje svake godine bez bezbedne anestezije. Moj kolega, dr Pol Fenton, je živeo u ovoj stvarnosti. On je bio šef anesteziologije u pripravničkoj bolnici u Malaviju. Svakog dana išao je na posao u operacionoj sali poput ove, pokušavajući da da anesteziju i nauči druge kako da to urade koristeći istu opremu koja je postala toliko nepouzdana, i iskreno opasna, u ovoj bolnici. I nakon bezbroj operacija i kao što možete zamisliti, neopisive tragedije, samo je rekao: "To je to. Gotov sam. Bilo je dosta. Mora da postoji nešto bolje." Prošetao je hodnikom do mesta gde bacaju sve te mašine koje crknu - mislim da je to naučni izraz - i počeo je da čačka po njima. Uzeo je jedan deo odavde, jedan odande, i pokušao da smisli napravu koja bi radila u situacijama sa kojima se suočavao. Smislio je ovo, prototip Univerzalne naprave za anesteziju, naprave koja bi radila i pružala pacijentima anesteziju bez obzira na okolnosti u bolnici. Evo je kod kuće u istoj toj bolnici, u daljem stepenu razvoja, 12 godina kasnije, u radu sa pacijentima, od pedijatrije do gerijatrije. Dozvolite da vam pokažem kako radi ova naprava. Opa! Evo je. Kada imate struju, sve u ovoj napravi počinje u osnovi. Postoji ugrađeni koncentrator kiseonika dole. Dosad ste čuli već nekoliko puta da pominjem kiseonik. U principu, da biste dali anesteziju, želite najčistiji mogući kiseonik, jer ćete u nekom trenutku da ga razblažite gasom. Mešavina koju udiše pacijent mora da bude najmanje određeni procenat kiseonika ili može postati opasna. Ali kada ovde imate struju, koncentrator kiseonika uzima vazduh iz prostorije. Znamo da je ovaj vazduh veličanstveno besplatan, ima ga puno, i već se sastoji od 21% kiseonika. Sve što ovaj koncentrator radi je da uzima taj vazduh, filtrira ga, i šalje čist kiseonik od 95% gore i preko ovoga gde ga meša sa anestetičkim agensom. Pre nego što ta mešavina dopre do pluća pacijenta, proći će ovuda - ne možete to videti, ali tu je senzor kiseonika - to će se očitati na ovom ekranu, procenat kiseonika koji se doprema. Ako nemate struje, ili ne daj bože struja nestane u sred operacije, ova naprava se automatski prebacuje, bez ijednog dodira, na korišćenje vazduha iz prostorije kroz ovaj ulaz. Sve ostalo je isto. Jedina razlika je to što sada radite samo sa kiseonikom od 21%. To je bila opasna igra pogađanja, jer ste mogli da znate da ste dali premalo kiseonika jedino kada se desi nešto loše. Ali smo ovde stavili dugotrajnu rezervnu bateriju. To je jedini deo koji ima rezervnu bateriju. Ali ovo snabdevaču daje kontrolu, bez obzira da li ima ili nema struje, jer može da podesi tok na osnovu procenta kiseonika koji vidi da daje svom pacijentu. U oba slučaja, bez obzira da li imate struje ili ne, ponekad je pacijentu potrebna pomoć oko disanja. To je stvarnost anestezije - pluća mogu biti paralizovana. I upravo smo dodali ove ručne mehove. Viđali smo operacije od 3 ili 4 sata gde su pacijentima davali vazduh preko ovoga. Tako da je to jednostavna naprava. Stresem se na reč "prosta" - jednostavna je. I to je po dizajnu. I ne morate biti visoko obučen, stručan anesteziolog da biste je koristili, što je dobro jer se u ovim bolnicama u ruralnim krajevima ne može videti taj nivo obuke. Takođe je dizajnirana za okruženje u kom će se koristiti. Ovo je neverovatno izdržljiva naprava. Mora da se odupre vrelini i habanju koje se dešavaju u bolnicama u ovim ruralnim krajevima. Tako da se neće lako pokvariti, ali ako se to desi, bukvalno svaki delić ove naprave može da se izvadi i zameni sa običnim ključem i šrafcigerom. I konačno, jeftina je. Ova naprava košta osminu sume klasičnih naprava koje sam vam ranije pokazala. Drugim rečima, ovo što imamo ovde je naprava koja može omogućiti operacije i spašavati živote jer je smišljena za svoje okruženje, baš kao prva mašina koju sam vam pokazala. Ali nećemo se ovde zaustaviti. Da li radi? Da li je ovo dizajn koji će raditi na svom mestu? Do sada smo videli dobre rezultate. Nalazi se u 13 bolnica u 4 zemlje, i od 2010, izvršili smo preko 2000 operacija bez klinički štetnih događaja. Tako da smo uzbuđeni. Ovo zaista izgleda kao jeftino, skalabilno rešenje za problem koji je stvarno sveprisutan. Ali opet želimo da se postaramo da je ovo najefektivnija i najbezbednija naprava koja se može staviti u bolnice. Zbog toga smoi pokrenuli nekoliko partnerstava za NVO i univerzitetima da bismo skupili podatke o korisničkom interfejsu, o tipovima operacija za koje je pogodna i o načinima na koje možemo unaprediti samu napravu. Jedno od tih partnerstava je sa Džons Hopkinsom odavde iz Baltimora. U Baltimoru imaju sjajnu laboratoriju za simulaciju anestezije. Uzimamo ovu napravu i simuliramo neke od kriza u operacionoj sali sa kojim se može susresti ta naprava u nekoj od bolnica za koju je namenjena, i u zatvorenom, bezbednom okruženju, procenjujemo njenu efektivnost. Onda možemo uporediti rezultate iz tog istražiivanja sa stvarnim iskustvom jer stavljamo dve naprave u bolnice sa kojima Džons Hopkins radi u Sijera Leoneu, uključujući i onu gde se desio onaj hitni carski rez. Puno sam pričala o anesteziji, imam običaj da radim to. Mislim da je neverovatno očaravajuća i bitna komponenta zdravlja. I zaista se čini nebitnom, nikada ne razmišljamo o njoj kao što je rečeno kad su me predstavljali, sve dok ne možemo da je dobijemo. i onda postane faktor odluke. Ko će se operisati, a ko ne? Ko će se bezbedno operisati, a ko ne? Ali znate, to je samo jedan od mnogih načina kako dizajn, odgovarajući dizajn, može da ima uticaj na ishode u zdravstvu. Kada bi više ljudi iz sektora zdravstva zaista radilo na nekim od ovih izazova u zemljama sa malim primanjima i započelo proces dizajniranja, njihova potraga za rešenjem, van te poslovične zatvorene kutije i unutar bolnice - drugim rečima, kada bismo dizajnirali za okruženje koje postoji u toliko delova sveta, umesto za ono za koje želimo da postoji - možda bismo spasili puno života. Puno vam hvala. (Aplauz)