Svi mi smo sada aktivisti. (Aplauz) Hvala vam. Jednostavno ću tu da stanem. (Smeh) Od porodica koje se bore da održe finansiranje javnih škola, desetine hiljada ljudi pridruženih pokretu „Okupirajte Vol strit“ ili onih koji su marširali uz pokret „Životi crnaca su važni“ da bi protestovali protiv brutalnosti policije prema Afroamerikancima, preko porodica koje se priključuju mitinzima, protiv abortusa i za mogućnost izbora, onih među nama koji se boje da će nam prijatelji i susedi biti deportovani ili da će ih dodati na spiskove zato što su muslimani, do ljudi koji se zalažu za pravo na oružje i onih za kontrolu oružja i miliona ljudi koji su se priključili marševima žena širom zemlje ovog januara. (Aplauz) Sada smo svi mi aktivisti, a to znači da svi imamo razloga da budemo zabrinuti zbog nadzora. Nadzor podrazumeva prikupljanje i upotrebu ličnih i osetljivih podataka o nama od strane vlasti. Nadzor je od suštinskog značaja za primenu zakona i nacionalnu bezbednost. Ali, istorija nadzora je takva da obuhvata njegovu zloupotrebu, pri čemu su te osetljive informacije korišćene protiv ljudi zbog njihove rase, nacionalnog porekla, seksualne orijentacije, a naročito zbog njihovog aktivizma, njihovih političkih uverenja. Pre oko 53 godine, dr Martin Luter King je održao svoj govor „Ja imam san“ u Nacionalnom centru u Vašingtonu. Danas ideje u osnovi ovog govora o rasnoj jednakosti i toleranciji toliko nisu kontroverzne da moje ćerke izučavaju ovaj govor u trećem razredu. Ali, u to vreme, dr King je bio izuzetno kontroverzan. Legendarni i ozloglašeni direktor Ef-Bi-Aja Dž. Edgar Huver verovao je, ili je želeo da veruje, u to da je pokret za građanska prava bio sovjetska komunistička zavera sa namerom da destabilizuje američku vlast. Tako je Huver slao agente da postavljaju prislušne uređaje u hotelske sobe dr. Kinga, a ti uređaji su snimili razgovore između predvodnika pokreta za građanska prava u kojima su govorili o strategijama i taktikama pokreta za građanska prava. Takođe su snimili zvukove dr Kinga dok je upražnjavao seks sa ženama koje nisu bile njegova supruga, a Džej Edgar Huver je tu video priliku da diskredituje i podriva pokret za građanska prava. Ef-Bi-Aj je dr Kingu poslao paket sa ovim snimcima zajedno sa rukom napisanim pisamcetom, a nacrt tog pisamceta je pronađen godinama kasnije u arhivi Ef-Bi-Aja i to pismo kaže: „Nisi sveštenik i to znaš. Kingu, kao i svim prevarantima, bliži ti se kraj.“ Čak se činilo da pismo podstiče dr Kinga da izvrši samoubistvo, navodeći: „Kingu, samo jedno ti preostaje. Znaš šta je to. Bolje ti je da to uradiš dok tvoje prljavo, nenormalno, lažno lice nije razotkriveno pred nacijom.“ Ali, bitna stvar je da dr King nije bio nenormalan. Svako od nas ima nešto što želimo da sakrijemo od nekoga. Što je još važnije, ni Džej Edgar Huver nije bio nenormalan. Istorija zloupotrebe nadzora nije istorija jednog lošeg, megalomanskog čoveka. Tokom decenija provedenih u Ef-Bi-Aju, Džej Edgar Huver je uživao podršku predsednika kojima je služio, demokrata kao i republikanaca. Na kraju krajeva, Džon F. Kenedi i njegov brat Robert Kenedi su bili ti koji su znali za nadzor dr Kinga i odobrili ga. Huver je 15 godina rukovodio programom pod imenom KOINTELPRO koji je bio namenjen da špijunira i podriva grupe građana koje su bile posvećene stvarima poput građanskih prava, pokreta za prava žena, mirovnih grupa i antiratnih pokreta. Nadzor se nije zaustavio na tome. Lindon Bejns Džonson je za vreme izborne kampanje ozvučio avion kampanje svog suparnika Berija Goldvotera kao deo svojih nastojanja da pobedi na tim izborima. Zatim je, naravno, tu bio Votergejt. Uhvaćeni su provalnici dok su provaljivali u sedište Demokratskog nacionalnog komiteta u hotelu Votergejt, Niksonova administracija je bila umešana u prikrivanje provaljivanja i na kraju je Nikson morao da se povuče kao predsednik. KOINTELPRO i Votergejt bili su poziv za buđenje Amerikancima. Nadzor se oteo kontroli i korišćen je da bi se pregazili politički protivnici. Tako su se Amerikanci snašli u datoj situaciji i reformisali smo zakon o nadzoru. Osnovno sredstvo koje smo koristili za reformu zakona o nadzoru bilo je zahtevanje naloga za pretres da bi vlast mogla da pristupi našim telefonskim pozivima i pismima. Razlog zbog kojeg je važan nalog za pretres je zato što umeće sudiju u odnos između istražitelja i građana, a posao tog sudije je da se uveri da postoji dobar razlog za nadzor, da je nadzor usmeren ka pravim ljudima i da će informacije koje se prikupljaju biti korišćene za legitimne svrhe vlasti, a ne u svrhu diskriminacije. To je bio naš sistem, a to podrazumeva da predsednik Obama nije prisluškivao Trampovu kulu. Sistem je podešen da spreči da se tako nešto dogodi bez uključivanja sudije. Međutim, šta se desi kada više ne govorimo o telefonskim pozivima i pismima? Danas imamo tehnologiju koja vlastima pruža jeftin i lak način da prikupljaju informacije o običnim ljudima sa normalnim životom. Evidencije vaših telefonskih poziva mogu da otkriju da li imate bolest zavisnosti, koje ste veroispovesti, kojim dobrotvornim organizacijama donirate, kog političkog kandidata podržavate. A ipak, naša vlada je sakupljala, hvatala u mrežu, podatke o pozivima Amerikanaca tokom mnogo godina. Godine 2012, republikanska nacionalna konvencija istakla je novu tehnologiju koju je planirala da upotrebi, prepoznavanje lica, da bi identifikovala ljude koji su odlazili da bi bili deo mase, koji bi mogli biti aktivisti ili izazivači nereda i da bi ih unapred zaustavila. Danas preko 50 posto odraslih Amerikanaca ima sliku svog lica u vladinoj bazi podataka. Biro za alkohol, duvan, vatreno oružje i eksplozive smislio je plan da otkrije koji Amerikanci odlaze na sajmove oružja koristeći detektore registarskih tablica da bi skenirali registarske tablice automobila koji su bili na parkinzima ovih događanja. Danas verujemo da više od 70 odsto policijskih odeljenja ima automatsku tehnologiju za detektovanje registarskih tablica koju koriste za praćenje automobila ljudi dok se voze kroz grad. Sve te informacije, registarske tablice, slike lica, evidencija poziva, vaši adresari, vaše liste prijatelja, slike koje kačite na Dropboks ili Guglove slike, a ponekad čak i kada se dopisujete putem četova i mejlova, nisu zaštićeni zahtevom za nalog. To znači da imamo sve te informacije o običnim ljudima koje su iznova dostupne po veoma niskoj ceni. Zlatno je doba nadzora. Svaki roditelj će razumeti šta ovo znači. Kada imate bebu i ta beba je mala, to dete ne može da izađe iz svog kreveca. Ali, u nekom trenutku vaša devojčica postaje starija i u stanju je da izađe iz kreveca, ali joj vi kažete: „Ne izlazi iz kreveca. U redu?“ Svaki roditelj zna šta će se desiti. Neke bebe će izlaziti iz kreveca. Je l' tako? To je razlika između mogućnosti i dozvole. Pa, ista stvar važi kod današnje vlasti. Nekada naša vlast nije imala mogućnost da vrši rasprostranjen, obiman nadzor nad stotinama miliona Amerikanaca i da zatim zloupotrebljava te informacije, ali naša vlast je sada porasla i danas imamo tu tehnologiju. Vlast ima sposobnost, a to znači da je zakon važniji nego ikada ranije. Zakon treba da kaže kada vlast ima dozvolu da to čini i treba da osigura da postoji neka vrsta posledice. Primećujemo kada se ti zakoni prekrše i kada postoji neka vrsta posledice ili kazne. Zakon je važniji nego ikada jer sada živimo u svetu u kome samo pravila sprečavaju vlast da zloupotrebi te informacije. Ali, zakon je podbacio na tom zadatku. Naročito je podbacio na tom zadatku od 11. septembra, i nemamo uspostavljene zakone koji su nam potrebni. I vidimo posledice toga. Centri fuzije su ove udružene radne grupe između lokalne, državne i federalne vlasti koje imaju za cilj da iščeprkaju domaći terorizam. Ono što smo viđali u izveštajima centara fuzije koji kažu da možete biti opasni ako ste glasali za sporednog kandidata ili posedujete zastavu „Ne gazi me“, ili ste gledali filmove koji su protiv poreza. Isti ti centri fuzije su špijunirali liste literature grupa muslimanske zajednice i kvekere koji se suprotstavljaju vojnom regrutovanju u srednjim školama. Poreska uprava je nesrazmerno vršila proveru grupa koje imaju u imenu reči „čajanka“ ili „patriota“. A sada carina i granična patrola zaustavljaju ljude kada dolaze u zemlju i zahtevaju šifre za društvene mreže koje će im omogućiti da vide ko su nam prijatelji, šta govorimo, pa čak i da nas oponašaju na internetu. Građanski libertarijanci poput mene pokušavaju da privuku pažnju ljudi na te stvari i bore se protiv njih godinama. Ovo je bio ogroman problem za vreme Obamine administracije, ali sada je problem veći. Kada njujorška policija špijunira muslimane ili policija koristi detektore registarskih tablica da bi saznali gde se nalaze supružnici policajaca i tome slično, to je izuzetno opasno, ali kada predsednik preusmeri moć federalnog nadzora i federalne vlade da bi vršio odmazdu protiv političke opozicije, to je tiranija. Zato smo sada svi aktivisti i svi imamo razloga za strah od nadzora. Ali, baš kao u vreme dr Martina Lutera Kinga, možemo reformisati stvari kako stoje sada. Pre svega, koristite enkripciju. Enkripcija štiti vaše informacije od njihovog jeftinog i oportunističkog prikupljanja. Vraća unazad zlatno doba nadzora. Drugo, podržite reformu nadzora. Da li ste znali da, ako imate prijatelja koji radi za francusku ili nemačku vladu, za međunarodnu grupu za ljudska prava ili za globalnu kompaniju nafte, on je verodostojna meta inostrane obaveštajne službe? To znači da, kada vodite razgovor sa tim prijateljem, vlada SAD-a možda prikuplja te informacije. A kada se te informacije sakupe, iako je u pitanju razgovor sa Amerikancem, mogu se proslediti Ef-Bi-Aju, pri čemu je Ef-Bi-Aju dozvoljeno da ga pregleda bez dobijanja naloga, bez mogućeg razloga, tražeći informacije o Amerikancima i o kojim god prestupima koje smo možda počinili bez potrebe da dokumentuju bilo kakvu sumnju. Zakon koji omogućava da se ove pojedine stvari događaju naziva se Odeljak 702 izmena i dopuna Zakona o spoljnoj obaveštajnoj kontroli, a imamo sjajnu priliku ove godine, jer će Odeljak 702 isteći krajem 2017. godine, što znači da je inertnost kongresa na našoj strani ako hoćemo reformu. Možemo vršiti pritisak na svoje predstavnike da zaista primene važne reforme na ovaj zakon i zaštite naše podatke od ovog preusmeravanja i zloupotrebe. Najzad, jedan od razloga zbog kojeg su se stvari otrgle kontroli je zato što je toliko toga od onog što se dešava sa nadzorom - tehnologija, pravila koja daju mogućnost i političke smernice koje ili jesu ili nisu tu da nas zaštite - tajno ili poverljivo. Potrebna nam je transparentnost, i moramo da znamo kao Amerikanci šta vlast čini u naše ime tako da nadzor koji se vrši i korišćenje tih informacija budu demokratski sračunati. Svi mi smo sada aktivisti, što znači da svi imamo razloga za brigu zbog nadzora. Ali, kao u vreme dr Martina Lutera Kinga, ima stvari koje možemo preduzeti u vezi sa time. Zato vas molim da mi se pridružite i bacimo se na posao. Hvala. (Aplauz)