[ OKOLINA ] "Pogledajmo starog Siggya; Sigmund Freud, OK, koji je definitvno imao šta za reći. On kaže da je ponašanje uvjetovano roditeljima, snovima, šalama i sexom; ne nužno tim redom, OK, ali što nam to govori? I evo nas opet na temi okoline, zar ne?" Mnoga znanstvena istraživanja su pokazala očitu činjenicu, da je ponašanje ljudskog bića kreirano okolinom. Ako geni predodrede određeno ponašanje ali ga okolina ne podržava onda se to ponašanje neće manifestirati, i u tom slučaju, geni nisu važni. "Mi živimo u nevjerovatnom vremenu vremenu genetike. Tvoj genom je cijela sekvenca tvoje DNA, tvoja sekvenca i moja se blago razlikuju, zato izgledamo drugačije. Ja imam smeđe oči ti možda imaš plave ili sive; ali nije sve samo na površini. Naslovi nam govore da nam geni donose teške bolesti, možda čak oblikuju našu osobnost, ili nam donose mentalne poremećaje. Naši geni čini se imaju strašnu moć nad našim sudbinama; a ipak bih volio misliti da sam više od svojih gena. Isto tako, svaki konektom (mapa neuralnih veza) se mijenja vremenom. Kakve se promjene događaju? Pa, neuroni, kao i drveće, mogu razviti nove grane, i mogu izgubiti stare. Sinapse mogu biti stvorene, i mogu biti izgubljene; I sinapse mogu narasti veće, i mogu se smanjiti. Drugo pitanje: Što uzrokuje ove promjene? Pa, istina je, do jedne mjere, da su programirani tvojim genima. Ali to nije sve, jer tu su i signali, električni signali, koji putuju granama neurona, i kemijski signali, koji skaču okolo od grane do grane. Ovi signali su nazvani neuralna aktivnost. I postoji jako puno dokaza da neuralna aktivnost kodira naše misli, osjećaje, i percepciju, naša umna iskustva. I postoji jako puno dokaza da neuralna aktivnost može uzrokovati promjene u tvojim vezama. I ako spojiš ta dva faktora, to znači da tvoje iskustvo može promijeniti tvoj konektom. I zato je svaki konektom univerzalan, čak i onaj kod genetski identičnih blizanaca. Konektom je mjesto gdje priroda susreće brigu. I mogla bi biti istina da čak i mali čin razmišljanja može promijeniti tvoj konektom; (!!!) ideja koja ti može dati moć. "Jeste li svi čuli ono pitanje, da li je rod/spol društveno kreiran ili biološki i hormonalno? Naravno, ja sam više za biološki, očito, ali ... danas vjerujem, nakon što sam zatvorila krug proučavajući biologiju mnogo godina, i zaista vjerujem, da je ta debata, na mnogo načina, mislim ... mrtva, u ovom trenutku, zbog sljedećih razloga: Mozak je vrlo, vrlo "rastezljiv", svi smo rođeni sa muškim ili ženskim predispozicijama, i onda dobivamo hormone koji proširuju krug ponašanja, što bi hormoni i trebali raditi. Posao hormona je da predodrede određena ponašanja. Ali ipak, način na koji smo odgojeni, npr dječaci, istraživanja su pokazala da kad dječacima kažete da ne smiju dirati nešto, često će to ipak učiniti, dok su djevojčice poslušnije. Dječake širom svijeta češće kažnjavaju zbog neposlušnosti. Dječacima se govori da ne plaću, da moraju "očvrsnuti", zar ne? Čak i kad su mlađi, očevi dječaka se boje da oni ne bi pokazali neku verziju ženstvenog ponašanja. Npr, u avionu je do mene sjedio čovjek, ispričao mi je da njegov 18mjesečni sin, kad je vidio svoju sestru da otvara poklon, bila je to torbica, dobila je torbicu, ona ima 4 godine, i on je rekao: "Hoću i ja torbicu!" i rekao je da je tad osjetio kao da ga je netko udario u stomak, i samo je viknuo na svog 18mjesečnog sina: "Ne, dečki nemaju torbice!" Dok mi je to prepričavao osjećao se posramljen, jer je shvatio da njegov dječak nije izražavao ništa što bi bilo pretjerano ženstveno. Tako da, način na koji odgajamo dječake i način na koji odgajamo djevojčice, naš mozak je tako "rastezljiv", npr nismo rođeni sa znanjem kako svirati klavir, moraš vježbati, vježbati, vježbati. Možeš istrenirati mozak da radi razne stvari. I cijeli svoj život vježbamo biti više ovakvi ili onakvi. Izraz lica kod muškaraca npr, kad ga mjere pomoću elektroda, i pokažu im sliku grizlija koja bi te trebala natjerati da se trzneš, njihov izraz lica nasuprot onog kod žena zapravo pokazuje veću emotivnu reakciju prije nego se osvijeste. A sekundu nakon što se osvijeste izarz lica se "zaledi", ili se namršte ili nasmiju. Kod žena se mišići lica još više kontrahiraju, kod muškaraca se opuste. Znanstvenici vjeruju, postoji teorija, da su muškarci trenirani da potisnu emocije. Hvala na pitanju, to je veliko pitanje svima nama. Način na koji smo odgojeni, i što su nam dozvolili, štu su dječacima dozvolili ili nisu, puno utječe na ono što postanu kad odrastu. Pomisli na način na koji reagiraš, na izraz lica, vrijednosti koje prihvaćaš, način na koji govoriš, sve, i sjeti se da su rezultat okoline. Ljudski mozak nema mehanizam prepoznavanja što je bitno ili ne. ( ... pjesma se čuje u daljini zatim se pojačava ... ) ( ... pjesma se stišava počinje lagana orkestralna glazba ... ) [ bojam lice, jer želim osvojiti djevojku ] ( orkestralna glazba se nastavlja, bez glasova ... ) [ Onaj dečko je stvarno zgodan ] [ Kad pijemo krv, čini nas snažnijima. ] [ Pleme sreće bijelog čovjeka prvi put ... ] ( orkestralna glazba se lagano utišava ... ) Ne postoji takvo nešto kao loš, kriminalac ili lijen, genijalci, lopovi ili rasisti. Samo ljudi predoređeni za takvo ponašanje; ali ako ih okolina ne inicira, ponašanje se neće ni manifestirati. Zapamtite: ljudski mozak nema mehanizam prepoznavanja što je bitno a što nije. ( nastavlja se orkestralna glazba ... ) Najekstremniji slučajevi su nekultivirana djeca. Nekultivirano dijete je dijete koje je živjelo izolirano od ljudskog kontakta od najranijeg doba, i imalo je malo ili nikakvo iskustvo ljudske brige, ljubavi ili socijalnog ponašanja, i osnovnog: ljudskog jezika. Nekultivirana djeca nemaju osnovne socijalne sposobnosti, koje su normalno naučene u procesu kultivizacije. Npr, mogu biti nesposobni naučiti koristiti toalet, imaju problem naučiti hodati uspravno, i pokazuju potpun nedostatak interesa za ljudsku aktivnost oko njih. Oxana Malaya je započela svoj život živeći sa psima, odbačena od majke i oca, nekako je preživjela 6 godina, živeći na divlje, prije nego su je našli. Postoji par slučajeva nekultivirane djece koja su uspjela kompenzirati zapostavljanje koje su preživjeli. Oxana danas ima 22 godine, ali njena budućnost je još uvijek neizvjesna. Da li su znanstvenici naučili dovoljno za rehabilitaciju? Oxana Malaya je provela 6 godina živeći s psima. Napuštena od roditelja, kad su je našli, ponašala se kao životinja, a ne kao dijete. Dva stoljeća su nekultivirana djeca bili tema fascinantnih istraživanja, odgajana su ljubavlju i socijalnom interakcijom, divlja ili nekultivirana djeca postavljaju pitanje: Što je to što nas čini ljudima? Oxana je rođena u studenom, 1983. (ženski glas) "Kad je rođena djevojčica nije imala nikakvih nepravilnosti" Genie je provela 13 godina u izolaciji, u skoro praznoj sobi odvojena od bilo kakvog kontakta. Iako ne pati ni od kakve mentalne bolesti, zbog okoline, ponašala se kao bolesna osoba. Nije mogla ostvariti socijalne veze, nije mogla pričati, čak je i čudno hodala. Nakon određenog vremena, usljed truda drugih da je rehabilitiraju počela se izražavati pomoću znakovnog jezika, i socijalizirati se. Preuzeli su odgovornost za rehabilitaciju, i pokušaj da se suoči s hororom svog djetinjstva. "OK, dušo, otvori usta." U ovoj vježbi Marilyn glumi Genienu majku. "Požuri, požuri, nema vremena. Tata će se ljutiti." Marilyn pokušava probuditi uspomene iz prošlosti. "Pitam se o čemu razmišljaš" Genie je ekstremni primjer utjecaja okoline. "Unatoč svemu što je prošla Geniene nevolje nisu bile gotove." U svom prvom posvojiteljskom domu, Genie je u više navrata kažnjena zbog povraćanja. Iskustvo je bilo traumatično, i Genie je opet završila u bolnici, gdje joj je ponuđena pomoć. "Nisi si mogla pomoći" "Zato sad držiš zatvorena usta da ne bi opet povraćala?" Genie se bojala ovoriti usta. Ako ne izložite ljudsko biće ubojstvu, silovanju, pedofiliji, zoofiliji, nekrofiliji, oružju, rasizmu, onda ono neće ni znati šta je to. To je kao pokušati zamisliti boju koju nikad niste vidjeli.