Vođa je stabilan, čvrst, odlučan, nepokolebljiv. Nikad ne dozvoli da vide da se preznojavaš, uvek imaj odgovor. [Način na koji radimo] Zovem se Den i partner sam u globalnom kreativnom konsaltingu. Ali postoji i moja druga strana: Keri Dregšo, lik koji sam stvorio na Instagramu. Dok sam razmišljao o svom dvostrukom životu, morao sam da se zapitam... Kada je tvoje pravo ja pomalo netradicionalno, koliki deo njega možeš da zaista uneseš u kancelariju? Da li je za neke od nas autentičnost van domašaja? Prvih 10 godina svoje karijere, mislio sam da postoji samo jedan način da se bude vođa: odlučan i ozbiljan. Ali to nisam ja. Zato sam se u suštini prerušio kancelarijski da se uklopim u ulogu: govorio bih dubljim glasom i pokušavao da smanjim pokrete ruku. Ja sam neko ko se jako uzbudi zbog raznih stvari, pa bih to ublažio. Imao sam glasić u glavi koji mi je govorio: „Previše si gej, previše ženstven, previše upadljiv.“ Jedna dobronamerna savetnica mi je rekla: „Svi znaju da si gej i to je super. Ali ne moraš da im to guraš pod nos.“ Premotajmo film na mene u suknjici na Noć veštica 2016. godine. Obukao sam se kao moj omiljeni lik iz TV serije, Keri Bredšo, misleći da će se moji prijatelji oduševiti. A potom su stvari poprimile čudan tok. Objava se proširila na internetu, i najpre je to bila čista zabava. Počeo sam da dobijam neverovatne poruke od ljudi o tome koliko ih je to usrećilo, kako ih je podstaklo da postanu svoje autentično ja. Počeo sam da razmišljam da je možda vreme da kažem tom glasiću u glavi da prosto ućuti i da me pusti da budem svoj. Ali onda su stvari poprimile prevelike dimenzije. Keri Dregšo je bila svuda - u „Njujork postu“, „Ju-Es vikliju“ - i bio sam prestravljen: „Šta će pomisliti moji šefovi? Hoće li me kolege i dalje poštovati kao vođu? Šta će moji klijenti pomisliti?“ Pomislio sam da ću morati da nađem drugi posao. Ali zatim se nešto dogodilo, neka sitnica. Dobio sam poruku od šefa koja nije bila dugačka, samo je pisalo: „Opa, Kosmopolitan!“ Sa linkom za članak o meni koji je upravo bio objavljen. To mi je dozvolilo da sklonim taj uplašeni glasić na stranu i prosto budem oduševljen ovim novim svetom, umesto izbezumljen. To je moć jedne osobe. Ponekad je potreban samo jedan saveznik da biste se osećali ugodno. Moje kolege su počele da se ponašaju drugačije. Postali su otvoreniji, razigraniji sa mnom, kao da im je to što su znali tu moju drugu stranu dalo dozvolu da i sami budu više svoji. Mislio sam da će otvorenost i ranjivost zapravo umanjiti moj ugled u timu. Ali desilo se suprotno. Nakon dve godine, nisam mogao da zamislim da će ovaj moj deo ne samo biti prihvaćen, već da će zaista pomoći mojoj karijeri. No, ja imam sreće. Radim u Njujorku, na radnom mestu na kome se ceni kreativnost i već sam se bio dovoljno uhodao u karijeri kada je sve to počelo. Možda se možete tu pronaći, a možda ne. Ali sve ovo me je toliko naučilo o značaju unošenja celog sebe u poslu. To je zaista dovelo u pitanje moje pogrešne predstave o tome šta je potrebno za uspeh. Ne postoji jedinstven način da se bude vođa. Radi se o tome da otkrijete svoje snage i pronađete načine da ih uvećate. Ranije, ako bi sastanak postao naporan, stavio bih moju savršenu masku vođe. Sada mogu da kažem: „Čoveče, to je bilo mučno.“ Možemo razgovarati o problemima i onome što nas muči na otvoren način, umesto da se svi pretvaraju da su u redu dok ne bude kasno. Sakrivanje identiteta iziskuje napor. Pomislite na svu energiju potrošenu na pretvaranje, u želji da ste neko drugi. Ali ono što mi je najzanimljivije je da, u jednoj velikoj studiji o sakrivanju, 93 posto onih koji kažu da to rade takođe veruje da njihova organizacija ceni inkluziju. Dakle, jasno je da naša radna mesta i svi naši čudni unutrašnji glasovi treba tek da pređu dug put do prihvatanja. Postoji velika razlika između prilagođavanja i prikrivanja. Mislim da sam to pomalo kasno spoznao. Ja lično sve ovo shvatam kao poziv da budem saveznik koji, kao što je moj šef učinio za mene, daje ljudima do znanja da je u redu da se otvore. Ako ste gej, ponosni na svoju etničku pripadnost, imate invaliditet ili ste duboko religiozni, vidite kako je kada ste na poslu sasvim verni sebi. Možda se prijatno iznenadite.