Verovatno ste stekli utisak, kao i većina ljudi, da polarizacija postaje sve gora u našoj zemlji, da je podela na levicu i desnicu lošija nego što je bila u bilo koje vreme. Možda se, takođe, sa razlogom pitate da li istraživanje podržava vašu intuiciju. Ukratko, odgovor je, nažalost, da. U istraživanju za istraživanjem, otkrivamo da su se liberali i konzervativci znatno međusobno udaljili. Sve se više ograđuju u skučene ideološke prostore, konzumirajući različite vesti, razgovarajući samo sa istomišljenicima, a sve više njih bira da živi u različitim delovima zemlje. Smatram da od svega toga najviše uznemirava kada se vidi ova rastuća netrpeljivost na obe strane. Liberali i konzervativci, demokrate i republikanci sve više i više ne vole jedni druge. Vidite to na više različitih načina. Ne žele da budu prijatelji jedni drugima. Ne žele da se zabavljaju jedni sa drugima. Ako se to desi, ako saznaju, vide jedno drugo kao manje privlačne i sve više ne žele da njihova deca stupe u brak sa nekim ko podržava drugu stranku, što je naročito šokantan podatak. Znate, u mojoj laboratoriji, sa studentima sa kojima radim, kad govorimo o nekoj vrsti društvenog obrasca - ja sam zaluđenik za filmove, pa se često pitam: „U kakvom smo filmu sa ovim obrascem?“ Dakle, u kakvom smo filmu sa političkom polarizacijom? Pa, mogao bi biti film o katastrofi. Svakako se čini kao katastrofa. Mogao bi biti ratni film. Takođe se uklapa. No, ja uporno mislim da smo u filmu apokalipse zombija. (Smeh) Znate tu vrstu. Tu su ljudi koji tumaraju u grupama, ne razmišljaju svojom glavom, obuzeti mentalitetom mase, pokušavajući da prošire svoju bolest i unište društvo. Verovatno mislite, kao i ja, da ste dobar lik u filmu o apokalipsi zombija, a svu tu mržnju i polarizaciju propagiraju drugi ljudi, jer mi smo Bred Pit, zar ne? Slobodoumni, pravedni, samo pokušavamo da zadržimo ono do čega nam je stalo. Znate, nismo pešaci u vojsci zombija. To ne. To nikako. Međutim, evo u čemu je stvar. Šta mislite, u kom filmu oni misle da su? Pa, oni potpuno veruju da su dobri likovi u filmu o apokalipsi zombija, zar ne? I bolje bi vam bilo da poverujete da misle da su Bred Pit, a da smo mi zombiji. Ko može da kaže da nisu u pravu? Mislim da je istina da smo svi deo ovoga. Dobra strana toga je da možemo biti deo rešenja. Pa, šta ćemo da radimo? Šta možemo da učinimo da narušimo polarizaciju u svakodnevnom životu? Šta možemo da uradimo da bismo se povezali i komunicirali sa našim političkim suparnicima? Pa, upravo to su pitanja kojima smo ja i moj kolega, Met Fajnberg, postali opčinjeni pre nekoliko godina i počeli smo da sprovodimo istraživanje na ovu temu. Jedna od prvih stvari koju smo otkrili, za koju mislim da je veoma korisna za razumevanje polarizacije, je razumeti da političku podelu u našoj zemlji podupire dublja moralna podela. Jedan od najsnažnijih nalaza u istoriji političke psihologije je obrazac koji su identifikovali Džon Hajt i Džesi Grejem, psiholozi, da liberali i konzervativci obično podržavaju različite vrednosti u različitoj meri. Na primer, nalazimo da liberali obično podržavaju vrednosti poput jednakosti, pravednosti i zaštite od nepravdi u većoj meri od konzervativaca, a konzervativci obično podržavaju vrednosti poput lojalnosti, patriotizma, poštovanja prema autoritetu i moralne čistote više nego liberali. Met i ja smo pomislili da bi možda ta moralna podela mogla biti od pomoći u razumevanju načina na koji liberali i konzervativci međusobno razgovaraju i zašto se toliko često mimoilaze u razgovoru. Stoga smo sproveli istraživanje u kome smo doveli liberale, gde je trebalo da napišu ubedljiv esej koji bi bio ubedljiv za konzervativca u prilog istopolnog braka. Otkrili smo da su liberali bili skloni da iznose argumente koji se tiču liberalnih moralnih vrednosti jednakosti i pravednosti. Navodili su stvari poput: „Svi treba da imaju pravo da vole koga izaberu“, i „Oni“ - a „oni“ su gej Amerikanci - „zaslužuju jednaka prava kao i drugi Amerikanci.“ Sve u svemu, pronašli smo da se 69 procenata liberala pri sastavljanju eseja pozivalo na jednu od liberalnijih moralnih vrednosti, a samo devet procenata se pozivalo na jednu od konzervativnijih vrednosti, iako je trebalo da pokušaju da ubede konzervativce. A kada smo izučavali konzervativce i zadali im da iznesu ubedljive argumente u prilog proglašavanja engleskog kao zvaničnog jezika SAD-a, klasično konzervativne političke pozicije, pronašli smo da nisu mnogo bolji u tome. Pedeset devet procenata njih je iznelo argumente koji se tiču jedne od konzervativnijih moralnih vrednosti, a samo osam posto se pozivalo na liberalnu moralnu vrednost, iako je trebalo da budu usmereni na to da budu ubedljivi za liberale. Odmah možete videti zašto smo u nevolji, zar ne? Moralne vrednosti ljudi su njihova najdublja uverenja. Ljudi su spremni da se bore i da umru za svoje vrednosti. Zašto bi odustali od toga samo da bi se složili sa vama u vezi sa nečim oko čega baš i ne žele da se slože sa vama? Ako to ubedljivo obraćanje koje podnosite svom ujaku republikancu znači da ne samo da treba da promeni svoje gledište, već da mora i da promeni svoje osnovne vrednosti, to neće daleko odmaći. Šta bi moglo da bolje deluje? Pa, smatramo da je to tehnika koju nazivamo moralno preokviravanje i izučavali smo je u nizu eksperimenata. U jednom od tih eksperimenata sakupili smo liberale i konzervativce u istraživanju gde su čitali jedan od tri eseja pre nego što su anketirani u pogledu stavova prema životnoj sredini. Prvi od tih eseja bio je relativno konvencionalni esej za zaštitu životne sredine koji je pobuđivao liberalne vrednosti brige i zaštite od nepravde. Govorio je stvari poput: „Na mnogo bitnih načina, nanosimo pravu štetu mestima u kojima živimo“ i „Od ključnog je značaja da sada preduzmemo korake da bismo sprečili dalje uništavanje naše Zemlje.“ Drugoj grupi učesnika je zadato da pročitaju veoma drugačiji esej koji je osmišljen tako da zadire u konzervativnu vrednost moralne čistote. To je, takođe, bio esej u prilog zaštite sredine i navodio je stvari poput: „Održavanje naših šuma, pijaće vode i neba čistim je od presudnog značaja.“ „Zagađivanje mesta na kojima živimo treba da smatramo odvratnim“, kao i: „Smanjenje zagađivanja nam može pomoći da očuvamo ono što je čisto i lepo u mestima u kojima živimo.“ Zatim smo imali treću grupu kojoj je dodeljeno da čita samo esej nevezan za politiku. To je bila samo grupa za poređenje da bismo dobili osnovni nivo. Otkrili smo, kada smo anketirali ljude u vezi sa njihovim stavovima prema životnoj sredini nakon toga, da kod liberala nije bilo bitno koji esej su pročitali. Bez obzira na to su bili skloni da imaju izrazite stavove za zaštitu sredine. Liberali podržavaju zaštitu životne sredine. Konzervativci su, međutim, značajno više podržavali progresivnu ekološku politiku i zaštitu životne sredine kada bi pročitali esej o moralnoj čistoti nego kada bi pročitali jedan od druga dva eseja. Čak smo pronašli da su konzervativci koji su pročitali esej o moralnoj čistoti bili značajno skloniji da kažu da veruju u globalno zagrevanje i bili su zabrinuti zbog njega, iako ovaj esej nije ni pominjao globalno zagrevanje. To je samo srodna ekološka tema. Toliko je bio snažan ovaj efekat moralnog preokviravanja. Izučavali smo ovo na mnoštvu različitih političkih pitanja. Dakle, ako hoćete da pokrenete konzervativce u pogledu pitanja poput istopolnog braka ili nacionalnog zdravstvenog osiguranja, pomaže ako ta liberalna politička pitanja vežete za konzervativne vrednosti kao što su patriotizam i moralna čistota. Izučavali smo to i obrnuto. Ako hoćete da pokrenete liberale na desno, u vezi sa konzervativnim političkim temama kao što su vojni troškovi i proglašenje engleskog jezika za zvanični jezik SAD-a, bićete mnogo ubedljiviji ako ta konzervativna politička pitanja vežete za liberalne moralne vrednosti kao što su jednakost i pravednost. Sva ova istraživanja imaju istu jasnu poruku - ako želite da ubedite nekoga u vezi sa određenom politikom, od pomoći je ako povežete tu politiku sa njegovim osnovnim moralnim vrednostima. Kada to tako kažete, deluje vrlo očigledno, zar ne? U fazonu, zašto smo došli ovde večeras? Zašto - (Smeh) Neverovatno je intuitivno. Iako jeste tako, to je nešto oko čega se zaista mučimo. Ispostavilo se da kada hoćemo da ubedimo nekog u vezi sa političkim pitanjem, govorimo kao da se obraćamo ogledalu. Ne ubeđujemo toliko koliko recitujemo sopstvene razloge zašto verujemo u neku političku poziciju. Stalno smo govorili kada smo osmišljavali ove preokvirene moralne argumente: „Empatija i poštovanje, empatija i poštovanje.“ Ako možete da uđete u to, možete se povezati i možda ćete moći da ubedite nekoga u ovoj zemlji. Ako ponovo razmislim o tome u kom smo filmu, možda sam se prethodno zaneo. Možda nije film o apokalipsi zombija. Možda se radi o filmu sa pandurima ortacima. (Smeh) Samo prihvatite to, molim vas. (Smeh) Znate taj tip - imate belog policajca i policajca koji je crnac, ili možda pogubljenog i organizovanog policajca. Šta god da je u pitanju, ne slažu se zbog te razlike, ali na kraju, kada moraju da se udruže i sarađuju, solidarnost koju osećaju je još veća zbog tog jaza koji su morali da prevaziđu, zar ne? Sećate se da je u tim filmovima obično najgore u drugom činu kada su naši junaci udaljeniji nego ikada pre. Možda je to mesto na kome se nalazimo u ovoj zemlji, u poodmaklom drugom činu filma sa pandurima ortacima - (Smeh) razjedinjenim, ali uskoro će se ponovo udružiti. Dobro zvuči, ali ako hoćemo da se to dogodi, mislim da odgovornost počinje sa nama. Stoga je moj poziv vama da ponovo ujedinimo ovu zemlju. Hajde da to uradimo uprkos političarima, medijima, Fejsbuku, Tviteru, kongresnim izmenama granica okruga i svemu tome, svim stvarima koje nas razdvajaju. Uradimo to jer je ispravno. I uradimo to jer nas ova mržnja i prezir koji svakodnevno prožimaju sve nas čine groznim i kvare nas, a to preti samoj strukturi našeg društva. Dugujemo jedni drugima i našoj zemlji da pružimo ruku i pokušamo da se povežemo. Ne možemo priuštiti da ih više mrzimo, a ni da im dopustimo da nas mrze. Empatija i poštovanje. Empatija i poštovanje. Ako razmislite o tome, to je najmanje što dugujemo našim sugrađanima. Hvala. (Aplauz)