Danas bih vam htjela reći ponešto o matematici ljubavi. Mislim da se svi možemo složiti da su matematičari poznati po tome da s lakoćom pronalaze ljubav. Ali nije to samo zbog naših očaravajućih osobnosti, fantastičnih društvenih vještina i izvrsnih pernica, već i stoga što smo zapravo stvarno puno radili na tome da izračunamo kako pronaći savršenog partnera. U mojem najdražem članku na tu temu, čiji je naslov „Zašto nemam djevojku” (Smijeh) Peter Backus pokušava procijeniti svoje izglede da pronađe ljubav. Peter nije vrlo zahtjevan čovjek. Od svih žena koje žive u Ujedinjenoj Kraljevini, Peter traži takvu koja živi blizu njega, koja je prave dobi, koja je završila fakultet, s kojom bi se mogao dobro slagati, koja bi bila privlačna, kojoj bi on bio privlačan. (Smijeh) Na kraju je procijenio da u cijeloj državi ima 26 takvih žena. Ne izgleda baš dobro, zar ne? Da bismo to stavili u perspektivu, to je oko 400 puta manji broj od najboljih procjena toga koliko postoji inteligentnih izvanzemaljskih oblika života. Peter tako ima šanse u omjeru 1 : 285 000 da tijekom izlaska naleti na jednu od tih posebnih žena. Rado bih mislila da je to razlog iz kojeg matematičari više baš i ne izlaze. No, ja osobno ne prihvaćam takav pesimistični stav. Zato što znam, kao i svi vi, da ljubav zapravo ne funkcionira tako. Ljudski osjećaji nisu uredni ni racionalni i ne može ih se lako predvidjeti. Ali znam i da to ne znači da nam matematika tu ne može ništa ponuditi jer se ljubav, kao i mnogo toga u životu, često odvija po određenim uzorcima, a matematika je, na kraju krajeva, proučavanje uzoraka, od predviđanja vremenskih uvjeta do fluktuacija na tržištu dionica, kretanja planeta i rasta gradova. A, iskreno, ništa od toga nije baš naročito uredno niti se može lako predvidjeti. Vjerujem da je matematika toliko moćna da nam može pružiti novi način gledanja bilo čega. Čak i nečega misterioznog poput ljubavi. Stoga, kako bih vas uvjerila da je matematika potpuno divna, odlična i relevantna. dat ću vam svoja tri glavna matematički provjerljiva savjeta za ljubav. Savjet br. 1: Kako uspješno pronaći ljubav na internetu. OkCupid mi je najdraža internetska stranica za traženje partnera, i to ne samo zato što ju je pokrenula skupina matematičara. Budući da su matematičari, gotovo deset godina prikupljaju podatke o svima koji koriste njihovu stranicu. Nastoje pronaći uzorke u načinu na koji govorimo o sebi i na koji komuniciramo jedni s drugima na internetskoj stranici za traženje partnera. I otkrili su neke stvarno zanimljive stvari. Meni je najdraže to što se pokazalo da na stranicama za traženje partnera vaša popularnost ne ovisi o tome koliko ste privlačni i zapravo, ako ljudi misle da ste ružni, to vam može ići u prilog. Pokazat ću vam kako to funkcionira. U nasreću neobveznom dijelu OkCupida možete ocijeniti koliko ljude smatrate privlačnima, ocjenama od 1 do 5. Ako ovaj prosječan rezultat usporedimo s brojem poruka koje primaju određeni ljudi, možete pomalo vidjeti kakav je odnos privlačnosti i popularnosti na stranicama za traženje partnera. Ovaj su graf izradili dečki s OkCupida. Važno je primijetiti da nije potpuno istina da ćete dobiti više poruka ako ste privlačniji. Ali postavlja se pitanje po čemu su to ljudi ovdje gore toliko popularniji od ljudi ovdje dolje, iako imaju jednaku ocjenu privlačnosti? Razlog je taj što nije bitan samo izgled. Dat ću vam primjer za ilustraciju onoga što su otkrili. Netko poput Portije de Rossi, na primjer. Svi se slažu da je Portia de Rossi vrlo zgodna žena. Nitko ne misli da je ružna, ali nije ni supermodel. Ako usporedite Portiju de Rossi s nekime poput Sarah Jessice Parker, mnogi ljudi, pa, moram priznati, i ja, misle da je Sarah Jessica Parker stvarno fantastična i možda jedno od najljepših bića koja su ikad hodala Zemljom. Ali čini se da neki drugi ljudi, recimo većina ljudi na internetu, misle da malo naliči konju. (Smijeh) Mislim da, kad biste pitali ljude za njihovo mišljenje o privlačnosti Sarah Jessice Parker i Portije de Rossi i kad biste tražili da ih ocijene od 1 do 5, mislim da bi u prosjeku imale otprilike jednak rezultat. Ali ljudi bi glasali na vrlo različite načine. Portijine bi ocjene uglavnom bile oko 4 jer se svi slažu da je prekrasna, dok se za Sarah Jessicu Parker mišljenja potpuno razlikuju. Imala bi vrlo raznolike ocjene. I upravo je ta raznolikost bitna. Zbog te ste raznolikosti popularniji na stranicama za traženje partnera. To, dakle, znači da, ako neki ljudi misle da ste privlačni, zapravo je za vas bolje da neki drugi ljudi misle da ste rugoba. To je mnogo bolje nego da svi misle da ste slatka djevojka iz susjedstva. Mislim da to ima malo više smisla ako razmišljate kao ljudi koji šalju te poruke. Recimo da vam je netko privlačan, ali mislite da drugi ljudi neće nužno biti toliko zainteresirani. To znači da imate manje konkurencije i to vam je dodatan poticaj da stupite u kontakt s tom osobom. S druge strane, netko vam je privlačan, ali mislite da će ta osoba biti privlačna i svima drugima. Budimo iskreni, zašto biste se ponižavali? Dolazimo do stvarno zanimljivog dijela. Kad ljudi biraju fotografije koje koriste na stranicama za traženje partnera, često nastoje pokazati što manje stvari za koje misle da će nekima biti neprivlačne. Tipičan su primjer ljudi koji su možda malo pretili i koji namjerno biraju vrlo odrezane fotografije. Ili ćelavi muškarci koji namjerno biraju fotografije na kojima nose kapu. Ali, ako želite postići uspjeh, trebalo bi raditi upravo suprotno od toga. Zapravo biste trebali igrati na ono što vas čini drugačijim, čak i ako mislite da nekima to neće biti privlačno. Ljudima kojima se sviđate sviđat ćete se ionako, a oni nebitni kojima se ne sviđate samo vam idu u korist. U redu, savjet br. 2: Kako izabrati savršenog partnera. Zamislimo da ste vrlo popularni u svijetu traženja partnera. Ali postavlja se pitanje kako taj uspjeh pretvoriti u dugoročnu sreću i, konkretno, kako odlučiti kad je pravo vrijeme za skrasiti se? Općenito se ne preporuča odmah se povući i vjenčati se s prvom osobom koja naiđe i pokaže interes za vas. Ali isto tako ne biste trebali ni predugo čekati ako želite povećati svoje izglede za dugoročnu sreću. Riječima Jane Austen, moje najdraže spisateljice, „Neudana žena od 27 godina uopće se ne može nadati da će ponovno osjetiti ljubav niti nadahnuti koga ljubavlju.” (Smijeh) Baš ti hvala, Jane. Što ti znaš o ljubavi? Stoga je pitanje kako znati kad je pravo vrijeme da se skrasite, s obzirom na sve ljude s kojima možete izlaziti u životu? Nasreću, za pomoć se možemo poslužiti krasnim dijelom matematike: teorijom optimalnog zaustavljanja. Zamislimo da počnete izlaziti s 15 godina i u idealnom biste slučaju do 35. godine htjeli biti vjenčani. Postoji mnogo ljudi s kojima biste u životu potencijalno mogli izlaziti i ti će vam ljudi više ili manje odgovarati. Pravila su takva da jednom kad se povučete i vjenčate, više ne možete gledati što ste mogli imati i jednako tako više se ne možete ni predomisliti. Prema mojem iskustvu, ljudi obično baš i ne vole kad ih se netko sjeti godinama nakon što su zamijenjeni nekim drugim. Ili je možda samo meni tako. Matematika kaže da u prvih 37 % svojeg razdoblja izlaženja nikoga ne biste trebali smatrati potencijalnim supružnikom. (Smijeh) Zatim biste trebali izabrati sljedeću osobu koja naiđe i koja je bolja od ikoga koga ste dotad vidjeli. Evo primjera. Ako to učinite, može se matematički dokazati da je to najbolji mogući način da si povećate izglede za pronalaženje savršenog partnera. Nažalost, moram vam reći da ta metoda ima i određene rizike. Zamislite, ne primjer, da se vaš savršeni partner pojavio tijekom vaših prvih 37 % vremena. Nažalost, morali biste ga odbiti. (Smijeh) Ako pratite ovu matematiku, bojim se da neće naići nitko drugi tko bi bio bolji od bilo koga koga ste vidjeli prije pa ćete i dalje morati odbijati svakoga i umrijeti sami. (Smijeh) Vjerojatno okruženi mačkama koje će pojesti vaše ostatke. U redu, a drugi je rizik, zamislimo radije da su prvi ljudi s kojima ste izlazili u svojih prvih 37 % vremena nevjerojatno bezvezni, dosadni i užasni. To je u redu jer ste u fazi odbijanja i možete ih odbiti bez problema. Ali zamislite da je iduća osoba koja naiđe tek malo manje bezvezna, dosadna i užasna od svih koje ste dotad vidjeli. Ako pratite ovu matematiku, bojim se da ćete se morati vjenčati s tom osobom i završit ćete u vezi koja nije optimalna. Žao mi je. Ali mislim da se proizvođačima čestitaka tu javlja tržište i prilika za zaradu. Na ovakvim čestitkama za Valentinovo (Smijeh) „Dragi mužu, malo si manje užasan od prvih 37 % ljudi s kojima sam izlazila.” To je zapravo romantičnije nego što ja obično zvučim. Znači, ovom metodom ne postiže se stopostotni uspjeh, ali nema druge bolje strategije. U divljini zapravo postoje vrste riba koje primjenjuju upravo tu strategiju. Odbijaju svakog udvarača koji se pojavi u prvih 37 % sezone parenja, a zatim izaberu sljedeću ribu koja naiđe nakon toga i koja je, ne znam, veća i snažnija od svih riba koje su dotad vidjele. Mislim da mi ljudi to podsvjesno ionako radimo. Dajemo si malo vremena da izlazimo s više ljudi i pogledamo što se nudi dok smo mladi. Zatim kandidate za brak počnemo ozbiljno tražiti tek kad dođemo u srednje ili kasne 20-e. Mislim da je to jasan dokaz, ako je uopće bio potreban, da je svačiji mozak barem malo matematički nastrojen. Dakle to je bio savjet br. 2. Evo savjeta br. 3: Kako izbjeći razvod. Zamislimo da ste izabrali savršenog partnera i s njim ili njom krećete u doživotnu vezu. Volim misliti da se, u idealnom slučaju, nitko ne želi razvesti, osim, ne znam, možda supruge Piersa Morgana? Ali tužna je činjenica modernog doba da pola brakova u SAD-u završi razvodom, a ni ostatak svijeta ne zaostaje mnogo. Možda bi vam se moglo oprostiti ako mislite da svađe koje prethode raskidu braka nisu idealan kandidat za matematička istraživanja. Ako ništa drugo, vrlo je teško znati što bi trebalo mjeriti ili što bi trebalo brojiti. Ali to nije spriječilo psihologa Johna Gottmana da učini upravo to. Gottman je promatrao stotine parova koji su razgovarali i bilježio sve što možete zamisliti. Bilježio je što je rečeno u razgovoru, vodljivost kože, izraze lica, brzine otkucaja srca, tlak, sve osim toga je li supruga stvarno uvijek u pravu ili nije, a, inače, naravno da jest. Ali Gottman i njegov tim otkrili su da je jedan od najvažnijih faktora toga hoće li se ili neće određeni par razvesti bio to koliko je svaki partner bio pozitivan ili negativan tijekom razgovora. Parovi koji su bili izloženi malom riziku imali su mnogo više pozitivnih nego negativnih bodova na Gottmanovoj ljestvici. S druge strane, u lošim vezama, odnosno onima koje će vjerojatno završiti razvodom, partneri su bili vrlo negativni. Samo na temelju tih vrlo jednostavnih pretpostavki Gottman i njegov tim uspjeli su predvidjeti hoće li se određeni par razvesti, i to s točnošću predviđanja od 90 %. Ali tek kad je počeo raditi zajedno s matematičarom Jamesom Murrayjem počeli su stvarno shvaćati što uzrokuje tu negativnost i kako do nje dolazi. Mislim da su njihovi rezultati nevjerojatno i impresivno jednostavni i zanimljivi. Ovim se jednadžbama predviđa kako će žena ili muž reagirati kad na njih dođe red u razgovoru, koliko će biti pozitivni ili negativni. Te jednadžbe ovise o raspoloženju osobe kad je sama, o raspoloženju osobe kad je s partnerom, ali najviše ovise o tome koliko muž i žena utječu jedno na drugo. Mislim da je u ovoj fazi važno istaknuti da se upravo ovim jednadžbama savršeno može opisati i što se događa kad se dvije zemlje utrkuju u naoružanju. (Smijeh) Par koji se svađa, dakle, postaje sve negativniji i visi na rubu razvoda -- matematički je to jednako početku nuklearnog rata. (Smijeh) Ali zaista bitan faktor u ovoj jednadži jest utjecaj koji ljudi imaju jedni na druge, a posebno nešto što se zove prag negativnosti. Prag negativnosti jest mjera koliko muž može biti iritantan prije nego se žena stvarno naljuti, i obratno. Oduvijek sam mislila da su dobri brakovi puni kompromisa i razumijevanja i da svatko ima prostora da bude kakav stvarno jest. Pretpostavila bih možda da su najuspješnije veze one u kojima postoji vrlo visok prag negativnosti. U kojima se parovi ne svađaju oko svega i započinju raspravu samo ako je stvar zaista bitna. No, matematika i kasniji rezultati do kojih je tim došao pokazali su da je istina baš suprotna. Najbolji, najuspješniji parovi oni su koji imaju zaista nizak prag negativnosti. To su parovi kod kojih ništa ne prolazi nezamijećeno i koji se mogu jedno drugome žaliti. To su parovi koji neprestano nastoje popraviti svoju vezu, koji imaju mnogo pozitivniju sliku o svojem braku. Parovi koji ne zanemaruju neslaganja i parovi koji ne dopuštaju da se sitnice prenapušu. Naravno da nizak prag negativnosti i neprihvaćanje kompromisa nisu dovoljni za uspješnu vezu. Ali mislim da je vrlo zanimljivo znati da zaista postoji matematički dokaz da nikad ne smijete ostati ljuti preko noći. Eto, to su moja tri glavna savjeta o tome kako vam matematika može pomoći u ljubavi i vezama. Ali nadam se da će, osim kao savjeti, poslužiti i da vam malo prikažu moć matematike. Meni jednadže i simboli nisu samo stvari. Oni su glas koji govori o nevjerojatnom bogatstvu prirode i zadivljujućoj jednostavnosti uzoraka koji se uvijaju, okreću, izvrću i razvijaju svuda oko nas, od načina na koji svijet funkcionira do načina na koji se ponašamo. Nadam se da će barem nekoliko vas malo uvida u matematiku ljubavi potaknuti da pokažete malo više ljubavi za matematiku. Hvala. (Pljesak)