Stvari koje pravimo savršenije su od nas; žive duže od nas. Mi nestajemo, one opstaju; mi imamo jedan život, one više njih, i u svakoj inkarnaciji mogu imati drugačiji značaj. Dakle, dok mi imamo jednu biografiju, one ih imaju više. Želeo bih ovog jutra da vam ispričam priču, biografiju, odnosno biografije, jednog posebnog objekta, jedne izvanredne stvari. Složićemo se, ne liči baš na nešto. Veličine je lopte za ragbi. Napravljen je od gline, Izvajan je kao valjak, ispisan je gustim tekstom i onda ispečen na suncu. I kao što možete videti, prilično se ofucao, što baš i ne iznenađuje obzirom da je napravljen pre 2500 godina i iskopan 1879. godine Ali danas je, ova stvar, verujem, važan činilac u politici Bliskog istoka. I taj predmet je pun očaravajućih priča kojima se još ne nazire kraj. Priča počinje Iransko- iračkim ratom, sledom događaja koji kulminiraju napadom na Irak od strane stranih vojski uklanjanjem despota i promenom režima preko noći. Želeo bih da počnem jednom epizodom iz tog sleda koja vam je većini poznata, Baltazarovom gozbom; jer pričamo o Iransko-iračkom ratu iz 539. pre Hrista A paralele između događaja iz 539. pre Hrista i 2003. su zapanjujuće. Vidite Rembrantovo platno, iz Nacionalne galerije u Londonu, koje prikazuje priču iz Knjige proroka Danila iz Starog zaveta. U grubim crtama, znate priču. Baltazar, sin Nabukodonosora, onog što je pokorio Judeju, opljačkao Jerusalim, porobio narod i odveo Jevreje u vavilonsko ropstvo. I ne samo ljude, već i posude iz hrama. Opljačkao je i oskrnavio hram. I velike zlatne posude iz jerusalimskog hrama su odnesene u Vavilon. Baltazar, njegov sin, reši da napravi gozbu. I da bi je učinio uzbudljivijom, dodao je malo blasfemije iznoseći gostima hramske posude. Već traje rat sa Iranom, sa persijskim carem. I te noći, priča nam Danilo, na vrhuncu zabave pojavljuje se ruka koja na zidu ispisuje: ˝ Izmeren si na merila, i našao si se lak, razdeljeno je carstvo tvoje, i dano Midijanima i Persijanima.˝ Iste noći Kir, persijski car, ulazi u Vavilon i Baltazarov režim se ruši. To je, naravno, važan trenutak u istoriji Jevrejskog naroda. Sjajna priča. Priča koju svi znamo. ˝Tako nam je zapisano˝ je svakodnevna fraza. Šta biva dalje je značajno, i tu naš valjak ulazi u priču. Kir, persijski car, osvojio je Vavilon bez borbe, veliko vavilonsko carstvo, koje se protezalo od južnog Iraka do Mediterana, pada pred Kirom. I Kir izdaje proglas. To je u stvari valjak, proglas vladara, vođenog božijom rukom koji je srušio iračkog despota i doneo slobodu narodu. Na pompeznom vavilonskom, napisan je na vavilonskom, kaže: ˝Ja sam Kir, gospodar vaseljene, veliki i moćan kralj, kralj Vavilona, vladar četiri strane sveta.˝ Preterivanje im nije bilo strano, kao što vidite. Ovo je verovatno prva prava izjava za štampu pobedničke vojske koju posedujemo. I napisali su je, kao što ćemo videti, vrlo talentovani stručnjaci za marketing. Tako da preterivanje i ne treba da iznenadi. I šta će to veliki, moćni kralj, vladar četiri strane sveta da uradi? Objavljuje da će, pokorivši Vavilon, smesta, svi narodi koje su vavilonci, Nabukodonosor i Baltazar, pokorili i porobili postati slobodni. Dozvoliće im povratak u domovinu. I još važnije, dozvoliće im da preuzmu bogove, statue, hramske posude koje su im bile oduzete. Svi narodi koje su vavilonci tlačili i preseljavali, se vraćaju kući, i nose sa sobom svoje bogove. Moći će da obnove svoje oltare da se mole svojim bogovima na svoj način, u svojim hramovima. Ovo je onaj dekret, ovo je taj dokaz za to da su Jevreji, nakon vavilonskog ropstva, godina provedenih pored vavilonskih reka lijući suze za Jerusalimom, ti Jevreji su pušteni da se vrate kući. Dozvoljeno im je da se vrate u Jerusalim i obnove hram. To je ključni dokument jevrejske istorije. I Knjige dnevnika i Jezdra u Starom zavetu su nas izvestile o njemu. Ovo je jevrejska verzija iste priče. ˝Ovako veli Kir, car persijski: Sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, On mi je zapovedio da Mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. Ko je između vas od svega naroda Njegovog? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide (gore) u Jerusalim u Judeji.˝ ˝...nek ide gore...˝ -- aaleh Još uvek središnja tema predstave o povratku, centralni deo života Judaizma. Kao što znate, povratak iz izgnanstva, drugi hram, preoblikuje veru. Tu promenu, taj važan istorijski trenutak, je učinio Kir, persijski car, što nas izveštavaju svete knjige na hebrejskom i ispis na vavilonskom u glini. Dva značajna teksta, a šta sa politikom? Šta se događalo je da je to bio korenit pomak u istoriji Bliskog istoka. Imperije na teritoriji Irana, Medija i Persija, ujedinjene pod Kirom, postaju prva velika svetska imperija. Kir započinje, 530-ih pre Hrista da bi za vladavine njegovog sina Darija, ceo istočni Mediteran bio pod persijskom vlašću. Imperija je, de fakto, Bliski istok kakvim ga danas znamo, i ona mu daje današnji oblik. To je bila najveća imperija koju je svet do tada video, i važnije, to je prva multikulturalna i multiverska država velikih razmera. I moralo se upravljati na novi način. Moralo se upravljati na više jezika. To što je ovaj dekret na vavilonskom nam dosta govori. Morale su se priznati drugačije navike, drugačiji narodi, religije, drugačija verovanja. Sve njih Kir poštuje. Kir postavlja model kako upravljati velikim multinacionalnim, verskim i kulturalnim društvom. Rezutat toga beše imperija koja je obuhvatala regije koje vidite na ekranu, koja se održala 200 stabilnih godina dok ju nije razbio Aleksandar Makedonski. Ostavila je san o Bliskom istoku, kao celini gde ljudi različitih vera mogu živeti zajedno. Grčka invazija je to okončala. Naravno, Aleksandar nije mogao da održi vlast i imperija se raspala. Ali ono što je Kir predstavljao ostaje jako bitno. Grčki istoričar Ksenofont je napisao knjigu ˝Kirovo vaspitanje˝ gde prikazuje Kira kao velikog vladara. I kasnije kroz istoriju evropske kulture, Kir ostaje primer. Ovo je slika iz 16-og veka samo da vam pokažem koliko je bio poštovan. Ksenofontova knjiga o tome kako upravljati raznolim društvom bila je odličan udžbenik osnivačima nacije u američkoj revoluciji. Džeferson je bio veliki poštovalac, Kirovi ideali utiču na ideale 18-og veka o uspostavljanju verske tolerancije u novoj državi. Za to vreme, u Vavilonu, stvari ne idu baš dobro. Nakon Aleksandra, i sledećih imperija, Vavilon slabi, urušava se, i svi tragovi velikog vavilonskog carstva se gube, do 1879. kada valjak otkriva ekspedicija Britanskog muzeja kopajući u Vavilonu. Tad počinje svoju sledeću priču. Upada u sred rasprave iz sredine 19-og veka: Da li je Biblija pouzdana? Može li joj se verovati? Bilo nam je poznato samo ono o povratku iz ropstva, što piše u Starom zavetu. Nije bilo drugih dokaza. Odjednom, ovo. Nastaje veliko uzbuđenje među ljudima kojima je vera uzdrmana teorijom evolucije, geologijom; pojavljuje se dokaz da je Biblija istorijski tačna. Značajan trenutak 19-og veka. Ali, sad postaje komplikovano, činjenice su tačne, ura! za arheologiju, tumačenje se ispostavlja složenije. Jer se priča sa valjka i priča iz Biblje razlikuju u jednoj bitnoj stvari. Vavilonski cilindar ispisan rukom sveštenika velikog boga Vavilona, Marduka. I, ništa čudno, kažu nam da je sve Mardukovo delo. ˝Marduk, pozva Kira po imenu˝ Marduk uzima Kira pod ruku, poziva ga da bude pastir svom narodu i daje mu vlast nad Vavilonom. Marduk govori Kiru da će činiti velika, plemenita dela oslobađajući narode. I zbog toga svi moramo biti zahvalni i obožavati Marduka. Jevrejski pisci Starog zaveta, opet ništa čudno, gledaju na stvari malo drugačije. Za njih, naravno, to nikako ne biva Mardukovo delo. To može biti samo Jehova. I tako u Isaiji, imamo divne pasaže gde se sve zasluge pripisuju, ne Marduku već Gospodu bogu Izrailja, bogu Izrailja koji takođe proziva Kira, takođe hvata Kira pod ruku i govori mu o vođstvu. Ovo je odličan primer kako dva sveštenstva prisvajaju isti događaj, dva različita verska preuzimanja političkih zasluga. Bog je, znamo, obično na strani jačeg. Pitanje je, koji je bog to bio? Ta rasprava onespokojava svakoga u 19-om veku ko shvata da je Biblija samo deo mnogo šireg sveta duhovnosti. I prilično je jasno da je valjak stariji od teksta Isaije, a opet, Jehova govori rečima jako sličnim onima koje je koristio Marduk. Postoji naznaka da je ovo poznato Isaiji, jer kaže, ovo bog govori, naravno: ˝...prozvah te imenom tvojim i prezimenom, premda me ne znaš.˝ Mislim da priznaje da Kir ne shvata da mu naređuje Jehova. Iznenadio bi se i da mu naređuje Marduk. Jer, interesantno, Kir je bio Iranac sa potpuno drugačijim panteonom bogova koji se nigde ne pominju. (Smeh) To je 1879. 40 godina kasnije nalazimo se u 1917. i naš cilindar izranja u drugačiji svet. Real-politika tadašnjeg sveta, godina Balfurove deklaracije, godina kada nova imperijalna sila na Bliskom istoku, Britanija, odlučuje da proglasi domovinu za Jevreje, i dozvoli im povratak. Jevrejsko stanovništvo širom istočne Evrope je ushićeno. Širom istočne Evrope, Jevreji ističu slike Kira i Džordža Petog jednog uz drugog; dva velika vladara koja su im dozvolila povratak u Jerusalim. Kirov valjak se vraća u žižu javnosti i njegov tekst predstavlja dokaz da ono što se sprema posle okončanja rata 1918. predstavlja deo božijeg plana. Znate šta se desilo. Postavlja se temelj Izraela, i 50 godina kasnije, kasnih 60-ih, jasno je da je britanska imperijalna moć gotova. I nova priča počinje. Britanija i SAD odlučuju da se region mora osigurati od komunizma, i supersila koju kreiraju za taj zadatak postaje Iran, šah. I tako šah izmišlja iransku istoriju, odnosno, povratak istoriji, postavlja sebe u središte velike tradicije kuje novac prikazujući sebe sa Kirovim valjkom. Kada pravi veliko slavlje u Persepolisu, traži Kirov valjak i Britanski muzej ga pozajmljuje, dospeva u Teheran, i biva deo veličanja dinastije Pahlavi. Kirov valjak garantuje za šaha. 10 godina kasnije, druga priča: Iranska revolucija, 1979. Islamska revolucija, nema više Kira; ne interesuje nas više ta istorija, interesuje nas islamski Iran; dok Irak, nova supersila koju smo postavili u region, napada. A onda novi Iransko-irački rat. Irancima postaje presudno da obnove sećanje na svoju veliku prošlost, svoju prošlost kada su se borili sa Irakom i pobedili. Postaje presudno da se pronađe simbol koji će okupiti sve Irance; Muslimane i one koji to nisu, Hrišćane, Zoroastrijance, iranske Jevreje, vernike i nevernike. Očigledan simbol je Kir. I tako, kad Britanski muzej i teheranski Nacionalni muzej sarađuju, Iranci traže samo jednu stvar na zajam. To je jedini predmet koji žele. Traže na zajam Kirov valjak. Prošle godine, Kirov valjak odlazi u Teheran po drugi put. Vidimo kako ga postavlja na mesto direktor Nacionalnog muzeja, jedna od mnogih Iranki na važnim položajima, gospođa Ardakani. Bio je to ogroman događaj. Ovo je druga strana iste slike. U Teheranu ga je videlo nešto manje od 2 miliona ljudi u razmaku od nekoliko meseci. Ovo nadmašuje bilo koju hit izložbu na zapadu. Predmet je velike rasprave o značaju valjka i samog Kira, o Kiru kakvog nam opisuje valjak, Kiru kao braniocu domovine, predstavniku iranskog identiteta i iranskih naroda, tolerantnom prema svim verovanjima. U današnjem Iranu, Zoroastrijanci i Hrišćani imaju garantovana mesta u iranskom parlamentu, na šta su veoma ponosni. Da bi videli ovaj predmet, hiljade iranskih Jevreja došlo je u Teheran. Postao je veliki simbol, predmet debate o tome šta je Iran danas. Da li je Iran još uvek branilac potlačenih? Hoće li Iran osloboditi narode koje su tirani porobili i opljačkali? Ovo je opojna nacionalistička retorika, i prikazana je u velikoj predstavi u čast povratka valjka. Vidite ovaj preveliki Kirov valjak na sceni sa značajnim ličnostima iz iranske istorije okupljenim da zauzmu svoja mesta u iranskoj tradiciji. Taj narativ gura sam predsednik. Za mene, da odnesem ovaj predmet u Iran, prilika da to učinim znači da sam postao deo izvanredne rasprave vođene na najvišim nivoima o biću Irana, o različitostima Irana, i kako različite iranske istorije mogu oblikovati svet danas. Debata još traje, i nastaviće da bruji, jer ovaj predmet predstavlja jednu od velikih objava čovekovih stremljenja. Rame uz rame stoji sa američkim ustavom. Zaista govori daleko više o pravim slobodama od Magna Karte. To je dokument koji može značiti toliko mnogo stvari za Iran i region. Replika se nalazi u Ujedinjenim nacijama. Biće prisutan ove jeseni u Njujorku kad započnu rasprave o budućnosti Bliskog istoka. Želeo bih da završim upitavši vas koja je sledeća priča u kojoj će se pojaviti ovaj valjak. Pojaviće se, sigurno, u još mnogo bliskoistočnih priča. I koju priču o Bliskom istoku koju priču o svetu biste želeli da odrazi ono što je rečeno, što je zapisano na valjku? Pravo naroda na suživot u istoj zemlji, različito verujući, slobodno. Bliski istok, svet, u kome vera nije predmet podele ili rasprave. Na Bliskom istoku su trenutno, rasprave zaglušujuće. Ali moguće je da je najmoćniji i najmudriji glas od svih ipak glas ove neme stvari. Kirovog valjka. Hvala vam. (Aplauz)