Stvari koje pravimo
savršenije su od nas;
žive duže od nas.
Mi nestajemo, one opstaju;
mi imamo jedan život, one više njih,
i u svakoj inkarnaciji mogu imati drugačiji značaj.
Dakle, dok mi imamo jednu biografiju,
one ih imaju više.
Želeo bih ovog jutra da vam
ispričam priču, biografiju, odnosno biografije,
jednog posebnog objekta,
jedne izvanredne stvari.
Složićemo se,
ne liči baš na nešto.
Veličine je lopte za ragbi.
Napravljen je od gline,
Izvajan je
kao valjak,
ispisan je gustim tekstom
i onda ispečen na suncu.
I kao što možete videti,
prilično se ofucao,
što baš i ne iznenađuje
obzirom da je napravljen pre 2500 godina
i iskopan
1879. godine
Ali danas je,
ova stvar, verujem,
važan činilac
u politici Bliskog istoka.
I taj predmet je
pun očaravajućih priča
kojima se još ne nazire kraj.
Priča počinje
Iransko- iračkim ratom,
sledom događaja
koji kulminiraju
napadom na Irak
od strane stranih vojski
uklanjanjem despota
i promenom režima preko noći.
Želeo bih da počnem
jednom epizodom iz tog sleda
koja vam je većini poznata,
Baltazarovom gozbom;
jer pričamo o
Iransko-iračkom ratu iz 539. pre Hrista
A paralele
između događaja
iz 539. pre Hrista i 2003.
su zapanjujuće.
Vidite Rembrantovo platno,
iz Nacionalne galerije u Londonu,
koje prikazuje priču
iz Knjige proroka Danila iz Starog zaveta.
U grubim crtama, znate priču.
Baltazar, sin Nabukodonosora,
onog što je pokorio Judeju,
opljačkao Jerusalim, porobio narod
i odveo Jevreje u vavilonsko ropstvo.
I ne samo ljude, već i posude iz hrama.
Opljačkao je i oskrnavio hram.
I velike zlatne posude iz jerusalimskog hrama
su odnesene u Vavilon.
Baltazar, njegov sin,
reši da napravi gozbu.
I da bi je učinio uzbudljivijom,
dodao je malo blasfemije
iznoseći gostima hramske posude.
Već traje rat sa Iranom,
sa persijskim carem.
I te noći, priča nam Danilo,
na vrhuncu zabave
pojavljuje se ruka koja na zidu ispisuje:
˝ Izmeren si na merila, i našao si se lak,
razdeljeno je carstvo tvoje,
i dano Midijanima i Persijanima.˝
Iste noći
Kir, persijski car, ulazi u Vavilon
i Baltazarov režim se ruši.
To je, naravno,
važan trenutak u istoriji
Jevrejskog naroda.
Sjajna priča. Priča koju svi znamo.
˝Tako nam je zapisano˝
je svakodnevna fraza.
Šta biva dalje
je značajno,
i tu naš valjak
ulazi u priču.
Kir, persijski car,
osvojio je Vavilon bez borbe,
veliko vavilonsko carstvo,
koje se protezalo od južnog Iraka
do Mediterana,
pada pred Kirom.
I Kir izdaje proglas.
To je u stvari valjak,
proglas vladara, vođenog božijom rukom
koji je srušio iračkog despota
i doneo slobodu narodu.
Na pompeznom vavilonskom,
napisan je na vavilonskom,
kaže: ˝Ja sam Kir, gospodar vaseljene,
veliki i moćan kralj,
kralj Vavilona, vladar četiri strane sveta.˝
Preterivanje im nije bilo strano, kao što vidite.
Ovo je verovatno
prva prava izjava za štampu
pobedničke vojske
koju posedujemo.
I napisali su je, kao što ćemo videti,
vrlo talentovani stručnjaci za marketing.
Tako da preterivanje i ne treba da iznenadi.
I šta će to veliki, moćni kralj,
vladar četiri strane sveta da uradi?
Objavljuje da će, pokorivši Vavilon,
smesta, svi narodi koje su vavilonci,
Nabukodonosor i Baltazar,
pokorili i porobili
postati slobodni.
Dozvoliće im povratak u domovinu.
I još važnije,
dozvoliće im da preuzmu
bogove, statue,
hramske posude
koje su im bile oduzete.
Svi narodi koje su vavilonci tlačili
i preseljavali, se vraćaju kući,
i nose sa sobom svoje bogove.
Moći će da obnove svoje oltare
da se mole svojim bogovima
na svoj način, u svojim hramovima.
Ovo je onaj dekret,
ovo je taj dokaz
za to da su Jevreji,
nakon vavilonskog ropstva,
godina provedenih pored vavilonskih reka
lijući suze za Jerusalimom,
ti Jevreji su pušteni da se vrate kući.
Dozvoljeno im je da se vrate u Jerusalim
i obnove hram.
To je ključni dokument
jevrejske istorije.
I Knjige dnevnika i Jezdra u Starom zavetu
su nas izvestile o njemu.
Ovo je jevrejska verzija
iste priče.
˝Ovako veli Kir, car persijski:
Sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski,
On mi je zapovedio
da Mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji.
Ko je između vas od svega naroda Njegovog?
Bog nebeski neka bude s njim,
pa nek ide (gore) u Jerusalim u Judeji.˝
˝...nek ide gore...˝ -- aaleh
Još uvek središnja tema
predstave o povratku,
centralni deo
života Judaizma.
Kao što znate, povratak iz izgnanstva,
drugi hram,
preoblikuje veru.
Tu promenu,
taj važan istorijski trenutak,
je učinio Kir, persijski car,
što nas izveštavaju svete knjige na hebrejskom
i ispis na vavilonskom u glini.
Dva značajna teksta,
a šta sa politikom?
Šta se događalo je da je
to bio korenit pomak u istoriji Bliskog istoka.
Imperije na teritoriji Irana,
Medija i Persija, ujedinjene pod Kirom,
postaju prva velika svetska imperija.
Kir započinje, 530-ih pre Hrista
da bi za vladavine njegovog sina Darija,
ceo istočni Mediteran
bio pod persijskom vlašću.
Imperija je, de fakto,
Bliski istok kakvim ga danas znamo,
i ona mu daje današnji oblik.
To je bila najveća imperija
koju je svet do tada video, i važnije,
to je prva
multikulturalna i multiverska država
velikih razmera.
I moralo se upravljati na novi način.
Moralo se upravljati na više jezika.
To što je ovaj dekret na vavilonskom nam dosta govori.
Morale su se priznati drugačije navike,
drugačiji narodi, religije, drugačija verovanja.
Sve njih Kir poštuje.
Kir postavlja model
kako upravljati
velikim multinacionalnim, verskim i kulturalnim društvom.
Rezutat toga beše imperija
koja je obuhvatala regije koje vidite na ekranu,
koja se održala 200 stabilnih godina
dok ju nije razbio Aleksandar Makedonski.
Ostavila je san o Bliskom istoku,
kao celini gde ljudi
različitih vera mogu živeti zajedno.
Grčka invazija je to okončala.
Naravno, Aleksandar nije mogao da održi vlast
i imperija se raspala.
Ali ono što je Kir predstavljao
ostaje jako bitno.
Grčki istoričar Ksenofont
je napisao knjigu ˝Kirovo vaspitanje˝
gde prikazuje Kira kao velikog vladara.
I kasnije kroz istoriju evropske kulture,
Kir ostaje primer.
Ovo je slika iz 16-og veka
samo da vam pokažem
koliko je bio poštovan.
Ksenofontova knjiga
o tome kako upravljati raznolim društvom
bila je odličan udžbenik
osnivačima nacije
u američkoj revoluciji.
Džeferson je bio veliki poštovalac,
Kirovi ideali
utiču na ideale 18-og veka
o uspostavljanju
verske tolerancije u novoj državi.
Za to vreme, u Vavilonu,
stvari ne idu baš dobro.
Nakon Aleksandra, i sledećih imperija,
Vavilon slabi, urušava se,
i svi tragovi velikog vavilonskog carstva se gube,
do 1879.
kada valjak otkriva
ekspedicija Britanskog muzeja kopajući u Vavilonu.
Tad počinje svoju sledeću priču.
Upada u sred rasprave
iz sredine 19-og veka:
Da li je Biblija pouzdana? Može li joj se verovati?
Bilo nam je poznato samo
ono o povratku iz ropstva,
što piše u Starom zavetu.
Nije bilo drugih dokaza.
Odjednom, ovo.
Nastaje veliko uzbuđenje
među ljudima
kojima je vera uzdrmana
teorijom evolucije, geologijom;
pojavljuje se dokaz
da je Biblija istorijski tačna.
Značajan trenutak 19-og veka.
Ali, sad postaje komplikovano,
činjenice su tačne,
ura! za arheologiju,
tumačenje se ispostavlja složenije.
Jer se priča sa valjka i priča iz Biblje
razlikuju u jednoj bitnoj stvari.
Vavilonski cilindar
ispisan rukom sveštenika
velikog boga Vavilona, Marduka.
I, ništa čudno,
kažu nam da je sve Mardukovo delo.
˝Marduk, pozva Kira po imenu˝
Marduk uzima Kira pod ruku,
poziva ga da bude pastir svom narodu
i daje mu vlast nad Vavilonom.
Marduk govori Kiru
da će činiti velika, plemenita dela
oslobađajući narode.
I zbog toga svi moramo biti
zahvalni i obožavati Marduka.
Jevrejski pisci
Starog zaveta,
opet ništa čudno,
gledaju na stvari malo drugačije.
Za njih, naravno,
to nikako ne biva Mardukovo delo.
To može biti samo Jehova.
I tako u Isaiji,
imamo divne pasaže
gde se sve zasluge pripisuju,
ne Marduku
već Gospodu bogu Izrailja,
bogu Izrailja koji
takođe proziva Kira,
takođe hvata Kira pod ruku
i govori mu o vođstvu.
Ovo je odličan primer
kako dva sveštenstva prisvajaju isti događaj,
dva različita verska
preuzimanja političkih zasluga.
Bog je, znamo,
obično na strani jačeg.
Pitanje je, koji je bog to bio?
Ta rasprava onespokojava
svakoga u 19-om veku
ko shvata da je Biblija
samo deo mnogo šireg sveta duhovnosti.
I prilično je jasno
da je valjak stariji od teksta Isaije,
a opet, Jehova govori
rečima jako sličnim
onima koje je koristio Marduk.
Postoji naznaka da je ovo poznato Isaiji,
jer kaže,
ovo bog govori, naravno:
˝...prozvah te imenom tvojim i prezimenom,
premda me ne znaš.˝
Mislim da priznaje
da Kir ne shvata
da mu naređuje Jehova.
Iznenadio bi se i da mu naređuje Marduk.
Jer, interesantno,
Kir je bio Iranac
sa potpuno drugačijim panteonom bogova
koji se nigde ne pominju.
(Smeh)
To je 1879.
40 godina kasnije
nalazimo se u 1917.
i naš cilindar izranja u drugačiji svet.
Real-politika
tadašnjeg sveta,
godina Balfurove deklaracije,
godina kada nova imperijalna sila na Bliskom istoku,
Britanija, odlučuje da proglasi
domovinu za Jevreje,
i dozvoli im
povratak.
Jevrejsko stanovništvo
širom istočne Evrope je ushićeno.
Širom istočne Evrope,
Jevreji ističu slike Kira
i Džordža Petog
jednog uz drugog;
dva velika vladara
koja su im dozvolila povratak u Jerusalim.
Kirov valjak se vraća u žižu javnosti
i njegov tekst
predstavlja dokaz da ono
što se sprema posle okončanja rata 1918.
predstavlja deo božijeg plana.
Znate šta se desilo.
Postavlja se temelj Izraela,
i 50 godina kasnije, kasnih 60-ih,
jasno je da je britanska imperijalna moć gotova.
I nova priča počinje.
Britanija i SAD odlučuju da se
region mora osigurati od komunizma,
i supersila koju kreiraju za taj zadatak
postaje Iran, šah.
I tako šah izmišlja iransku istoriju,
odnosno, povratak istoriji,
postavlja sebe u središte velike tradicije
kuje novac
prikazujući sebe
sa Kirovim valjkom.
Kada pravi veliko slavlje u Persepolisu,
traži Kirov valjak
i Britanski muzej ga pozajmljuje, dospeva u Teheran,
i biva deo veličanja
dinastije Pahlavi.
Kirov valjak garantuje za šaha.
10 godina kasnije, druga priča:
Iranska revolucija, 1979.
Islamska revolucija, nema više Kira;
ne interesuje nas više ta istorija,
interesuje nas islamski Iran;
dok Irak,
nova supersila koju smo postavili u region,
napada.
A onda novi Iransko-irački rat.
Irancima postaje presudno
da obnove sećanje na svoju veliku prošlost,
svoju prošlost
kada su se borili sa Irakom i pobedili.
Postaje presudno da se pronađe simbol
koji će okupiti sve Irance;
Muslimane i one koji to nisu,
Hrišćane, Zoroastrijance, iranske Jevreje,
vernike i nevernike.
Očigledan simbol je Kir.
I tako, kad Britanski muzej
i teheranski Nacionalni muzej sarađuju,
Iranci traže
samo jednu stvar na zajam.
To je jedini predmet koji žele.
Traže na zajam Kirov valjak.
Prošle godine,
Kirov valjak odlazi u Teheran
po drugi put.
Vidimo kako ga postavlja na mesto
direktor Nacionalnog muzeja,
jedna od mnogih Iranki na važnim položajima,
gospođa Ardakani.
Bio je to ogroman događaj.
Ovo je druga strana iste slike.
U Teheranu ga je videlo
nešto manje od 2 miliona ljudi
u razmaku od nekoliko meseci.
Ovo nadmašuje
bilo koju hit izložbu na zapadu.
Predmet je velike rasprave
o značaju valjka i samog Kira,
o Kiru kakvog nam opisuje valjak,
Kiru kao braniocu domovine,
predstavniku iranskog identiteta
i iranskih naroda,
tolerantnom prema svim verovanjima.
U današnjem Iranu,
Zoroastrijanci i Hrišćani imaju garantovana mesta
u iranskom parlamentu, na šta su veoma ponosni.
Da bi videli ovaj predmet,
hiljade iranskih Jevreja
došlo je u Teheran.
Postao je veliki simbol,
predmet debate
o tome šta je Iran danas.
Da li je Iran još uvek branilac potlačenih?
Hoće li Iran osloboditi narode
koje su tirani porobili i opljačkali?
Ovo je opojna nacionalistička retorika,
i prikazana je
u velikoj predstavi
u čast povratka valjka.
Vidite ovaj preveliki Kirov valjak na sceni
sa značajnim ličnostima iz iranske istorije
okupljenim da zauzmu svoja mesta
u iranskoj tradiciji.
Taj narativ gura
sam predsednik.
Za mene,
da odnesem ovaj predmet u Iran,
prilika da to učinim
znači da sam postao deo
izvanredne rasprave
vođene na najvišim nivoima
o biću Irana,
o različitostima Irana,
i kako različite iranske istorije
mogu oblikovati svet danas.
Debata još traje,
i nastaviće da bruji,
jer ovaj predmet
predstavlja jednu od velikih
objava čovekovih stremljenja.
Rame uz rame stoji sa američkim ustavom.
Zaista govori daleko više o pravim slobodama
od Magna Karte.
To je dokument koji može značiti toliko mnogo stvari
za Iran i region.
Replika se nalazi
u Ujedinjenim nacijama.
Biće prisutan ove jeseni u Njujorku
kad započnu rasprave
o budućnosti Bliskog istoka.
Želeo bih da završim upitavši vas
koja je sledeća priča
u kojoj će se pojaviti ovaj valjak.
Pojaviće se, sigurno,
u još mnogo bliskoistočnih priča.
I koju priču o Bliskom istoku
koju priču o svetu
biste želeli
da odrazi ono što je rečeno,
što je zapisano na valjku?
Pravo naroda
na suživot u istoj zemlji,
različito verujući, slobodno.
Bliski istok, svet,
u kome vera nije predmet podele
ili rasprave.
Na Bliskom istoku su trenutno,
rasprave zaglušujuće.
Ali moguće je
da je najmoćniji i najmudriji glas od svih
ipak glas
ove neme stvari.
Kirovog valjka.
Hvala vam.
(Aplauz)