Za mnoge od nas,
život je trenutno tiši nego obično.
A tišina može biti uznemirujuća.
Možete osjetiti usamljenost
ili početi razmišljati o
svemu što propuštate.
Ja neprestano razmišljam o zvuku.
Ja sam dizajner zvuka
i voditelj podcasta
"Twenty Thousand Herz,"
u kojem se bavim najprepoznatljivijim
i najzanimljivijim zvukovima.
Ali mislim da je ovo savršen trenutak
da razgovaramo o tišini.
Jer sam shvatio
da tišina ne postoji.
Osoba koja mi je prvi put
otvorila um za tu ideju
jedan je od nautjecajnijih
skladatelja u povijesti.
(skladba za klavir)
John Cage utjecao je na
skladatelje različitih žanrova,
od avangardnih glazbenika,
do modernog plesa i pop-glazbe.
Upravo slušamo njegovu
skladbu iz 1948.
zvanu "U krajobrazu."
Ovu verziju snimio je Stephen Drury 1994.
(skladba za klavir)
Ovo djelo zapravo nije tipično
za Johna Cagea.
Poznatiji je po svojim inovacijama
i avangardnim tehnikama.
Ali unatoč njegovoj reputaciji,
nitko nije bio spreman na
ono što je učinio 1952.,
kad je napisao najodvažniju
skladbu svoje karijere.
Nazvao ju je "4 minute i 33 sekunde",
a radilo se o skladbi koju su
neki kritičari čak odbili zvati "glazbom",
jer tijekom čitave skladbe
izvođač zapravo
uopće ne svira.
Pa, preciznije, izvođač izvodi odmor.
Ali publici se čini da se ništa ne zbiva.
Cageova "4 minute i 33 sekunde"
prvi put je izvedena
u ljeto 1952.,
a izveo ju je David Tudor
u koncertnoj dvorani Maverick
u Woodstocku u New Yorku.
To je prelijepa otvorena drvena zgrada.
Dakle, David Tudor je izašao na pozornicu,
sjeo za klavir
i spustio poklopac klavira.
Onda je sjedio u tišini,
samo bi otvorio i zatvorio poklopac
između svakog od tri stavka.
Kad je vrijeme isteklo,
ustao je
i sišao s pozornice.
(skladba za klavir)
Publika nije znala što da misli.
Ljudi su se zapitali je li
Cage uopće mario za svoju karijeru.
Bliski prijatelj mu je čak pisao,
moleći ga da ne pretvori
svoju karijeru u lakrdiju.
John Cage je, ako bismo to tako
mogli nazvati,
skladao glazbeno djelo
koje je izazvalo neke
duboko ukorijenjene ideje
o skladanju glazbe.
Glazbenici još i dan-danas
debatiraju o tome.
Kako bismo shvatili što je Cage mislio,
moramo se vratiti u 1940-e.
U to vrijeme,
John Cage je tek počinjao karijeru
skladajući za "pripremljeni klavir".
(skladba za klavir)
Kako bi dobio ovakvu glazbu,
John Cage bi stavljao predmete u klavir
između žica.
Svakakve obične predmete,
poput vijaka, ljepljivih traka
i gumica za brisanje.
Time bi preobrazio klavir
iz tonalnog instrumenta
s visokim i niskim tonovima
u kolekciju jedinstvenih zvukova.
Glazba koju čujete je Cageova "Sonata V"
iz "Sonata i interludija
za pripremljeni klavir."
Njegovo najpoznatije djelo
uz "4 minute i 33 sekunde."
Ovu verziju izvodi Boris Berman.
John Cage pisao je vrlo
detaljne instrukcije
o tome gdje staviti koji predmet u klavir.
Ali nemoguće je da svaki
izvođač nabavi iste predmete,
pa izvedbe uvijek zvuče različito.
U osnovi se sve svodi
na slijepu slučajnost.
To je bilo prilično ludo i vrlo drukčije
od načina na koji se poučava
većina skladatelja i glazbenika.
Johna Cagea su sve više zanimale
slučajnost i nasumičnost
i puštanje svemiru da odgovori na pitanje
koja je sljedeća nota.
Ali kako biste čuli odgovor na to pitanje,
najprije morate slušati.
A u 1940-ima,
osluškivanje svemira postajalo je teže.
(zvuk dizala)
Tvrtka Muzak osnovana je u 1930-ima.
Bila je vrlo uspješna
i uskoro ste posvuda čuli
pozadinsku glazbu.
Bila je gotovo neizbježna.
John Cage je shvatio da su
ljudi gubili opciju
da isključe pozadinsku glazbu svijeta.
Brinuo se da će Muzak spriječiti ljude
da čuju tišinu.
Godine 1948.,
četiri godine prije skladanja
"4 minute i 33 sekunde",
John Cage je izjavio da bi želio napisati
4 i pol minute dugo djelo o tišini
i prodati ga tvrtki Muzak.
Počelo je kao politička izjava,
ili neplanirani komentar,
ali ta je ideja taknula živac
i brzo se razvila.
John Cage je počeo duboko
razmišljati o tišini.
A kad je posjetio uistinu tiho mjesto,
otkrio je nešto nevjerojatno.
John Cage je posjetio gluhu komoru
Sveučilišta Harvard.
Gluhe komore su prostorije
koje su akustički tretirane
kako bi se zvuk sveo gotovo na nulu.
U tim komorama nema zvuka
pa je John Cage očekivao
da neće čuti ništa.
Ali čuo je vlastitu krv kako cirkulira.
(puls)
Osobno sam posjetio gluhu komoru
i to je uistinu ludo iskustvo
koje može u potpunosti
promijeniti vaše ideje
o zvuku i tišini.
Uistinu se činilo da je moj mozak
uključio pojačivač zvuka
u potrazi za bilo čime što bi mogao čuti.
Kao i John Cage,
mogao sam jasno čuti
kako mi krv teče tijelom.
John Cage je u tom trenu shvatio
da, bez obzira gdje se nalazimo,
čak i naša tijela stvaraju zvuk.
Zapravo ne postoji istinska tišina.
Sve dok ste u svom tijelu,
uvijek čujete nešto.
U tom se trenutku Cageov interes
za slučajnost i nasumičnost
susreo s njegovim interesom za tišinu.
Shvatio je da se stvaranje
okoline bez distrakcija
ne temelji na stvaranju tišine.
Niti na kontroli buke.
Temelji se na osluškivanju zvukova
koji su već ondje,
ali koje iznenada čujete prvi put
kad ste stvarno spremni slušati.
To ljudi često ne shvaćaju
kad slušaju "4 minute i 33 sekunde".
Ljudi pretpostave da se radi o šali,
ali to je upravo suprotno od istine.
Skladba zvuči drukčije
na drukčijim mjestima.
I u tome je i poanta.
John Cage je želio da čujemo
ljepotu zvučnog svijeta oko nas.
(cvrkut ptica)
(preklapanje glasova)
(crkvena zvona)
(cvrčanje cvrčaka i huk sove)
"4 minute i 33 sekunde" je
iskustvo osvještavanja
koje nam pomaže prihvatiti stvari
onakve kakve jesu.
Nitko vam ne može reći
kako da ih doživite.
Doživljaj je duboko osoban.
Skladba također postavlja
prilično velika pitanja
o našem zvučnom svijetu.
Je li "4 minute i 33 sekunde" glazba,
je li zvuk,
je li zvuk glazba?
Postoji li uopće razlika?
John Cage nas podsjeća
da glazba nije jedina vrsta zvuka
koji vrijedi slušati.
Svaki je zvuk vrijedan razmatranja.
Imamo jedinstvenu priliku
da resetiramo naše uši.
A ako postanemo svjesniji onog
što čujemo,
neizbježno ćemo učiniti
da naš svijet bolje zvuči.
Tišina nije kad isključimo zvuk,
već kad uistinu počnemo slušati
i čuti svijet sa svim
zvučnim ljepotama koje sadrži.
U tom duhu,
hajdemo zajedno izvesti
"4 minute i 33 sekunde",
gdje god bili.
Ima tri stavka
i reći ću vam kad koji počinje.
Slušajte teksturu i ritam
zvukova koji vas okružuju.
Slušajte glasne i tihe zvukove,
harmonične i disonantne,
i sve sitne detalje
koji čine svaki zvuk jedinstvenim.
Pažljivo se usredotočite
na ovaj stvarni zvučni trenutak.
Uživajte u veličanstvenosti
sluha i slušanja.
Dakle, evo prvog stavka.
Počinje...
sada.
[I. Tacet]
(bez zvuka)
A ovo je drugi stavak.
Trajat će 2 minute i 23 sekunde.
[II. Tacet]
(bez zvuka)
Evo i posljednjeg stavka.
Trajat će 1 minutu i 40 sekundi.
[III. Tacet]
(bez zvuka)
I to je to.
Uspjeli smo.
Hvala vam na slušanju.