Ovo je momenat
kada sam započeo sa stvaranjem nečega što se zove "Škola klikeraša".
Škola klikeraša je mesto gde deca mogu uzeti štapove
čekiće i druge opasne objekte,
i gde im se pruža poverenje.
Poverenje da neće povrediti sebe
kao i poverenje da neće povrediti one oko njih.
Škola klikeraša ne prati plan i program.
Ne postoje testovi.
Nikoga ne pokušavamo naučiti nekoj specifičnom stvari.
Kada deca pristignu
suočavaju se sa mnogo stvari,
poput drvlja, eksera, kanapa, točkova,
i još mnogo drugih alata - pravih alata.
To je šestodnevna radionica za decu.
I u tom rasponu, mi im možemo ponuditi vreme razonode.
Nešto što se čini uskraćenim
u njihovim već preopterećenim životima.
Naš cilj je da osiguramo da oni završe radionicu
sa boljim veštinama i osećajem kako napraviti stvari
za razliku od onoga što su posedovali pre pohađanja,
i da steknu duboko unutrašnje shvatanje
da možete stvarati predmete iz čiste dokolice.
Ništa ne ispadne onako kao što je planirano... nikada.
(Smeh)
Deca zatim vrlo brzo nauče
da svi projekti polaze naopako --
(Smeh)
i uz to postaju svesni ideje da ih svaki korak
u projektu čini sve bliži
slasti uspeha,
ili ludom radovanju.
Mi počinjemo sa škrabotinama i skicama.
Tako da ponekad napravimo prave planove.
A ponekad počnemo i sa izgradnjom.
Izgradnja je srce iskustva.
Zasučeni rukavi, duboko uneseni u rad
i potpuno posvećeni problemu koji se ispoljava.
Robin i ja, kao saradnici,
održavamo viziju projekata
usmerenu ka ispunjenju.
Uspeh je u samom radu,
dok su neuspesi proslavljeni i analizirani.
Problemi postaju slagalice
stoga prepreke nestaju.
Kada su suočeni sa određenom poteškoćom
smetnjama i složenostima,
javlja se vrlo interesantno ponašanje: ukrašavanje.
(Smeh)
Ukrašavanje nezavršenog projekta
je neka vrsta konceptualne inkubacije.
Iz ovih prekida dolaze suptilni uvidi
i neverovatne, nove metode rešavanja problema
koji su ih frustrirali samo nekoliko trenutaka pre.
Svi materijali su dostupni za korišćenje.
Čak i one svakodnevne, mrske, plastične kese za namirnice
mogu postati most
snažniji nego što bi iko to mogao pretpostaviti.
A stvari koje izgrađuju
zapanjuju i njih same.
Video: Tri, dva, jedan, sad!
Gever Tulley: Bregovita železnica koju je sagradio sedmogodišnjak.
Video: Jeee!
(Aplauz)
Gever Tulley: Hvala Vam. Bilo mi je veliko zadovoljstvo.
(Aplauz)