Šta kad bih mogao da vam napravim dizajniranu bebu? Šta kad bi ste vi kao budući roditelj, i ja kao naučnik, odlučili da zajedno krenemo tim putem? Šta ako ne bismo? Šta ako bismo mislili: "To je loša ideja", ali mnogi iz naše porodice, naši prijatelji i kolege su doneli tu odluku? Premotajmo samo 15 godina unapred. Pretvarajmo se da je 2030. godina i vi ste roditelj. Vaša kćerka Marijana je pored vas, a 2030. ona je ono što bismo nazvali prirodnim jer nema genetske modifikacije. A zato što ste vi i vaš partner svesno doneli tu odluku, mnogi iz vašeg društvenog kruga vas gledaju s nipodaštavanjem. Smatraju vas luditom ili tehnofobom. Marijanina najbolja prijateljica Džena, koja živi u komšiluku, je potpuno druga priča. Rođena je kao genetski modifikovana dizajnerska beba s brojnim unapređenjima. Da. Unapređenjima. A ova poboljšanja su uvedena upotrebom nove tehnologije za genetske modifikacije koja ima zabavno ime CRISPR, znate kao nešto "crisp" [sveže], ovo je CRISPR [svežije]. Naučnici, koje su Dženini roditelji unajmili da ovo urade za nekoliko miliona dolara, uveli su CRISPR u čitav niz ljudskih embriona. I koristili su genetska testiranja i predvideli da će taj sićušni embrion, Dženin embrion, biti najbolji iz gomile. I sada, Džena je stvarna, prava osoba. Sedi na tepihu u vašem dnevnom boravku i igra se sa vašom kćerkom Marijanom. Vaše porodice se poznaju godinama, i prilično vam je jasno da je Džena izvanredna. Veoma je inteligentna. Ako ćete da budete iskreni prema sebi, pametnija je od vas, a pet joj je godina. Lepa je, visoka, atletske građe i spisak je sve duži. I zapravo imamo čitavu novu generaciju GM dece poput Džene. I zasad se čini da su zdraviji od generacije njihovih roditelja, od vaše generacije. I imaju niže zdravstvene troškove. Imuni su na veliki broj zdravstevnih stanja, uključujući HIV/AIDS i genetske bolesti. Sve to zvuči sjajno, ali ne možete a da ne osećate nespokoj, instinktivno osećanje da nešto prosto nije kako treba kod Džene i imali ste isti osećaj o drugoj GM deci koju ste upoznali. Takođe ste čitali u novinama ranije ove nedelje da istraživanje ove dece, koja su rođena kao dizajnirane bebe, nagoveštava da imaju neke probleme, poput naglašene agresivnosti i narcisoidnosti. Ali svežije su vam u mislima neke vesti koje ste upravo čuli od Dženine porodice. Toliko je pametna da će sada pohađati specijalnu školu, različitu školu nego vaša kćerka Marijana, i to na neki način izbacuje vašu porodicu iz ravnoteže. Marijana plače, a sinoć kad ste je uspavljivali i ljubili za laku noć, pitala je: "Tata, hoće li mi Džena uopšte više biti prijateljica?" Sad, kako sam vam pričao ovu zamišljenu priču iz 2030, imam osećaj da sam neke od vas smestio u naučnofantastični okvir. Je li tako? Mislite da čitate naučnofantastičnu knjigu. Ili, pak, razmišljate u smeru Noći veštica. Ali ovo je zaista naša moguća stvarnost, svega 15 godina od sad. Ja sam istraživač matičnih ćelija i genetike i razumem novu CRISPR tehnologiju i njen potencijalni uticaj. I možemo se zateći u toj stvarnosti i mnogo će zavisiti od toga šta odlučimo danas. A ako i dalje razmišljate u naučnofantastičnom smeru, razmotrite da je svet nauke poprilično zatečen ranije ove godine, a javnost uglavnom pojma nema o tome. Istraživači iz Kine, pre svega nekoliko meseci, izvestili su da su stvorili genetski modifikovane ljudske embrione. Ovo se desilo prvi put u istoriji. A postigli su to upotrebom nove CRISPR tehnologije. Nije savršeno funkcionisalo, ali i dalje smatram da su time odškrinuli vrata Pandorine kutije. I mislim da će se neki ljudi voditi ovom tehnologijom i pokušaće da dizajniraju bebe. Sad, pre nego što nastavim, neki od vas će da podignu ruke i kažu: "Stani, Pol, čekaj malo. Zar to ne bi bilo nezakonito? Ne možeš prosto da se zaputiš i stvoriš dizajniranu bebu." I zapravo ste donekle u pravu. U nekim državama to ne možete da uradite. Ali u mnogim drugim državama, uključujući moju državu, SAD, zapravo ne postoji zakon o ovome, pa u teoriji, mogli biste to da uradite. A desio se još jedan razvoj ove godine koji se odrazio na ovu oblast, a to se desilo nedaleko odavde, u Ujedinjenom Kraljevstvu. A Ujedinjeno Kraljevstvo je tradicionalno bila najstroža država kada se radi o genetskim modifikacijama ljudi. Tamo je to bilo nezakonito, ali pre samo nekoliko meseci, napravili su izuzetak tom pravilu. Usvojili su novi zakon, koji dozvoljava stvaranje genetski modifikovanih ljudi s plemenitim ciljem pokušaja da se spreče retki oblici genetskih bolesti. Ali i dalje smatram da nas kombinacija ovih događaja pomera sve bliže ka prihvatanju ljudskih genetskih modifikacija. Dakle, govorio sam o toj tehnologiji CRISPR. Šta je zapravo CRISPR? Pa, ako razmišljate o GMO koji nam je svima poznatiji, poput GMO paradajza i pšenice i sličnih stvari, ova tehnologija je slična tehnologijama koje koristimo da njih napravimo, ali je drastično bolja, jeftinija i brža. Pa, šta je to? To je poput genetskog švajcarskog vojničkog noža. Možemo da se pretvaramo da je to švajcarski nož koji sadrži različite alate, a jedan od tih alata je nalik lupi ili GPS za naš DNK, dakle, može da se smesti u određenoj tački. A sledeći alat je poput makaza koje mogu da seku DNK baš u toj tački. I naposletku imamo olovku kojom bukvalno možemo da nanovo ispišemo genetski kôd na toj lokaciji. Zaista je tako jednostavno. A ova tehnologija, koja se pojavila pre samo tri godine, iznenadila je nauku. Toliko brzo se razvija, i tako je prokleto uzbudljiva naučnicima, i ja priznajem da me fascinira i koristimo je u našoj laboratoriji, da mislim kako će neko da ode korak dalje i da nastavi rad na genetskoj modifikaciji ljudskog embriona i možda će da naprave dizajnirane bebe. Trenutno je to toliko sveprisutno. Tek se pojavilo pre tri godine. Trenutno hiljade laboratorija ovo bukvalno imaju pri ruci i bave se važnim istraživanjem. Većinu njih ne interesuje dizajniranje beba. Izučavaju ljudske bolesti i druge važne elemente nauke. Dakle, mnogo se važnog istraživanja sprovodi CRIPR-om. A činjenica da trenutno možemo da radimo genetske modifikacije, koje su nekad trajale godinama i koštale milione dolara, za nekoliko nedelja za nekoliko hiljada dolara, meni kao naučniku je fantastična, ali opet, istovremeno, otvara prostor ljudima da odu predaleko. I mislim da se neki ljudi neće usredsređivati toliko na nauku. Neće ih nauka pokretati. Pokretaće ih ideologija ili jurenje za novcem. I posegnuće za dizajniranjem beba. Pa, zašto bi trebalo da budemo zabrinuti zbog ovoga? Znamo od Darvina, ako se vratimo dva veka unazad, da su evolucija i genetika istinski uticali na čovečanstvo, na to ko smo danas. A neki smatraju da se dešava nešto poput društvenog darvinizma u našem svetu, a možda čak i eugenika. Zamislite te trendove, te sile, sa raketnim pogonom ove CRISPR tehnologije koja je toliko moćna i sveprisutna. I zapravo, dovoljno je da se vratimo jedan vek u prošli vek kako bismo videli moć eugenike. Moj otac, Piter Nofler, je rođen baš ovde u Beču. Bio je Bečlija i rođen je ovde 1929. A kada su moji baka i deka dobili malenu bebu Pitera, svet je bio drugačiji. Je li tako? Bio je to neki drugi Beč. SAD su bile drugačije. Svet je bio drugačiji. Eugenika je bila u usponu i moji baka i deka su shvatili, verujem veoma brzo, da su na pogrešnoj strani eugeničke jednačine. I uprkos tome što je ovo bio njihov dom i dom njihove čitave šire porodice, a ova oblast je generacijama bila dom njihovoj porodici, odlučili su da zbog eugenike moraju da odu. I preživeli su, ali slomljenog srca i nisam siguran da je moj otac ikad prežalio odlazak iz Beča. Otišao je kad mu je bilo tek osam godina 1938. Stoga danas vidim novu eugeniku kako izranja na površinu. Trebalo bi da bude plemenitija, nežnija, pozitivna eugenika, drugačija od svega toga iz prošlosti. Ali smatram da iako je usredsređena na pokušavanje da poboljša ljude, mogla bi da ima negativne posledice i zaista me brine što neki od najvećih zagovornika ove nove eugenike smatraju da je CRISPR karta za njeno ostvarivanje. Pa, moram da priznam, znate, eugenika, govorimo o unapređenju ljudi. To je teško pitanje. Šta je bolje kad govorimo o ljudskim bićima? Ali priznajem da smatram da možda mnogi od nas bi mogli da se slože da bi ljudskim bićima godilo malo poboljšanja. Pogledajte naše političare ovde, znate, tamo u SAD-u - Ne daj bože da sad pođemo tamo. Možda ako samo pogledamo u ogledalo, moguće da bismo otkrili vidove da se popravimo. Možda bih poželeo, iskreno, da imam više kose ovde, umesto ćelavosti. Neki ljudi bi poželeli da su viši, da imaju drugačiju težinu, drugačije lice. Ako bismo mogli to da uradimo, ako bismo mogli sve to da ostvarimo ili bismo to mogli da ostvarimo kod naše dece, to bi bilo primamljivo. A ipak, uz to bi išli sledeći rizici. Govorio sam o eugenici, ali postojali bi rizici i po pojedince. Dakle, ako bismo zaboravili na unapređivanje ljudi i samo pokušali da ih napravimo zdravijim upotrebom genetskih modifikacija, ova tehnologija je toliko nova i toliko moćna da bismo slučajno mogli da ih napravimo bolesnijima. To bi lako moglo da se desi. A tu je i drugi rizik, a to je da sve legitimno, važno istraživanje genetskih modifikacija se dešava samo u laboratoriji - opet, bez zainteresovanosti za dizajniranje beba - ako bi nekoliko ljudi krenulo putem dizajniranja beba, a stvari bi krenule po zlu, čitava oblast bi ispaštala. Takođe smatram da nije nemoguće da bi vlade mogle početi da se interesuju za genetske modifikacije. Pa, na primer, naše zamišljeno GM dete, Džena, koje je zdravije, ako postoji generacija za koju se čini da ima niže troškove zdravstvene nege, moguće je da vlade mogu da počnu da sile svoje građane da krenu GM putem. Pogledajte politiku jednog deteta u Kini. Smatra se da je sprečila rođenje 400 miliona ljudskih bića. Stoga nije u sferi nemogućeg da bi genetske modifikacije mogle da budu nešto što vlade guraju. A ako dizajnirane bebe postanu popularne, u našem digitalnom dobu - popularnih snimaka, društvenih mreža - šta ako bi se smatralo da su dizajnirane bebe moderne, i one postanu neka vrsta novog glamura, novi Kardašijanovi ili slično? (Smeh) Znate, jesu li to trendovi koje bi zaista mogli da kontrolišemo? Nisam ubeđen da jesu. Dakle, opet, danas je Noć veštica i kada govorimo o genetskim modifikacijama, pstoji jedan lik u vezi sa Noći veštica o kom se govori i koji se priziva više od bilo čega drugog, a to je Frankenštajn. Najčešće je to bila frankenhrana i razne druge stvari. Ali ako razmislimo danas o tome i razmislimo o tome u ljudskom kontekstu na dan poput Noći veštica, ako roditelji u suštini mogu da genetski kostimiraju svoju decu, da li ćemo da govorimo o nekoj vrsti situacije Frankenštajn 2.0? Ne verujem. Ne verujem da će ići toliko daleko. Ali kada se bavimo cepkanjem ljudskog kôda, mislim da sve opklade otpadaju, u smislu šta bi moglo proizaći iz toga. I dalje bi postojala opasnost. Možemo da pogledamo u prošlost druge elemente preobražajne nauke i da vidimo kako su se u suštini otrgli kontroli i kako su proželi društvo. Daću vam samo jedan primer, a to je vantelesna oplodnja. Pre skoro tačno 40 godina, rođena je prva beba iz tube, Luiza Braun, a to je sjajna stvar, i mislim da je od tada pet miliona beba rođeno vantelesnom oplodnjom, donele su bezmernu radost. Mnogi roditelji sad mogu da vole tu decu. Ali ako razmislite o tome, za četiri decenije, pet miliona beba rođenih zahvaljujući novoj tehnologiji je prilično izvanredno, a isto bi moglo da se desi s genetskim modifikacijama ljudi i dizajniranjem beba. Pa, u zavisnosti od odluka koje donesemo u narednih nekoliko meseci, u narednih godinu dana, ako se rodi prva dizajnirana beba u narednih par decenija, moglo bi da dođe do miliona genetski modifikovanih ljudi. A tu imamo i razliku, jer ako mi, vi u publici ili ja, ako odlučimo da imamo dizajniranu bebu, onda će i njihova deca da budu genetski modifikovana itd. jer je to nasledno. Dakle, to je velika razlika. Pa, imajući sve ovo na umu, šta da radimo? Zapravo će da dođe do sastanka za mesec dana od sutra u Vašingtonu, od strane Nacionalne akademija nauke SAD-a kako bi se bavili tim pitanjem. Koji je pravi put napred po pitanju ljudskih genetskih modifikacija? Verujem da nam trenutno treba moratorijum. Moramo to da zabranimo. Ne bi trebalo da dozvolimo stvaranje genetski modifikovanih ljudi jer je prosto suviše opasno i suviše nepredvidivo. Ali ima mnogo ljudi - (Aplauz) Havala. (Aplauz) I dozvolite da kažem, prosto kao naučnik, malčice je zastrašujuće da to javno kažem jer nauka uopšteno ne voli samoregulaciju i slične stvari. Zato smatram da moramo da odložimo ovo, no postoje mnogi ljudi koji ne samo da se ne slažu sa mnom, već osećaju baš suprotno. Oni su potpuno nagazili gas, idu punom brzinom napred, napravimo dizajnirane bebe. Pa će na sastanku u decembru i na drugim sastancima koji će verovatno uslediti u narednih nekoliko meseci, veoma je moguće da neće biti moratorijuma. A mislim da je deo našeg problema to što je čitav ovaj trend, ova revolucija u genetskoj modifikaciji koja je primenjiva na ljude, javnost nije znala za to. Niko nije govorio, pogledajte, ovo je velika stvar, ovo je revolucija i moglo bi da utiče na vas na veoma lične načine. Te je moj cilj delimično da to zapravo promenim i da obrazujem i angažujem javnost i da vi ljudi pričate o ovome. Pa se nadam da će na ovim sastancima biti mesta za javnost da doprinese svojim glasom. Pa, ako se vratimo nazad, opet na 2030, na tu zamišljenu priču, i u zavisnosti od odluka koje, opet, donesemo danas - bukvalno nemamo mnogo vremena - u narednih nekoliko meseci, sledećih godinu, jer se ova tehnologija širi poput požara. Pretvarajmo se da smo ponovo u toj stvarnosti. Nalazimo se u parku i naše dete se ljulja na ljuljašci. Da li je to dete obično staro dete ili smo odlučili da imamo dizajniranu bebu? I recimo da smo krenuli nekom vrstom tradicionalnog puta, i naše dete se ljulja na ljuljašci, i iskreno, ono je nered. Kosa mu je zamršena poput moje. Zapušen mu je nos. Nije najbolji đak na svetu. Ljupko je, volite ga, ali na ljuljašci do njegove, njegov najbolji prijatelj je GM dete, i njih dvoje se tako ljuljaju, a vi ne možete a da ih ne poredite, zar ne? A GM dete se ljulja više, izgleda bolje, bolji je đak, nema zapušen nos koji morate da brišete. Kako ćete se zbog toga osećati i kakvu odluku ćete sledeći put doneti? Hvala vam. (Aplauz)