Ah, okeani na zemlji. Lepi su, inspirativni, održavaju život. Takođe su, kao što ste verovatno prilično svesni, manje-više nadrljali. Na Sejšelima su, na primer, korali pobeleli zbog ljudskih aktivnosti i klimatskih promena. Prekomerni ribolov je doveo do opadanja zaliha ribe. Biološka raznolikost je u opasnosti. Šta možemo da učinimo? Pa, da zaštitimo na neki način, očigledno. Priroda je veoma otporna. Kada su morska područja strateški zaštićena, čitavi ekosistemi mogu da se oporave. Međutim, stvaranje zaštićenih morskih područja nije lako. Prvo imate problem da otkrijete koje mesto da štitite. Ovaj koralni greben se preklapa sa tim međunarodnim ribolovnim putem, ukršta se sa ovim ribljim mrestilištem. Sve je međusobno povezano. Planovi za zaštitu mora moraju uzeti u obzir kako jedna oblast utiče na drugu. Zatim je tu problem da se svi slože. Priobalne ekonomije se često oslanjaju na ribolov i turizam. Ako ljudi misle da ne mogu da rade svoj posao, nema šanse da ćete dobiti lokalnu podršku koja vam je potrebna da bi oblast bila uspešna. Zaštita morskih područja se takođe mora primenjivati. To znači da i sama vlast mora znatno ulagati u plan. Sitna podrška ništa ne znači. I, najzad, očuvanje zahteva novac. Mnogo novca. Vlasti u ostrvskim i priobalnim državama možda žele da zaštite svoje vode, ali često ove države imaju vrlo velike dugove i ne mogu da priušte da im očuvanje bude prioritet. Ako se oslanjamo samo na filantropske fondove za zaštitu mora, možda ćemo imati neku zaštićenu morsku oblast ovde i još poneku malu oblast onde. Ali treba nam više zaštićenih morskih oblasti brže da bi to imalo trajan uticaj. Pa, kako tačno izgleda pametno očuvanje okeana? Kako da dobijemo novac, podršku vlasti i pažljive planove koji uzimaju u obzir kako lokalne ekonomije, tako i složene ekosisteme? Hteli bismo da podelimo sa vama smelu ideju organizacije Očuvanje prirode. Ona nastoji da sve ove stvari reši jednim udarcem. Shvatili su da su upravo zaduženja ostrvskih i priobalnih naroda ono što će im omogućiti da postignu ciljeve vezane za očuvanje. Ideja organizacije je da se ovaj dug restrukturiše, da se stvore sredstva i politička volja za zaštitu grebena, morskog rastinja i ribarstva. Na primer, ako refinansirate kuću da biste iskoristili bolju kamatnu stopu, možda ćete iskoristiti ušteđevinu da izolujete tavan. To program Plave obveznice za očuvanje čini za čitave priobalne zemlje. Refinansira dug i zatim koristi ušteđen novac za stvaranje zaštićenih morskih područja. Naravno, restrukturiranje državnog duga je složenije od toga, ali imate osnovnu predstavu. Ako investitori sada ulože 40 miliona dolara, to može dati pristup čak 1,6 milijardi za očuvanje okeana. A ovako se taj posao obavlja. Prvi korak: pregovori o pogodbi. Priobalna nacija se obaveže da zaštititi bar 30 posto svojih okeanskih područja. Zauzvrat, Očuvanje prirode dovodi investitore, javne finansijere i međunarodne razvojne organizacije za pregovarački sto radi restrukturiranja dela državnog duga, što dovodi do nižih kamatnih stopa i dužih perioda otplate. Drugi korak: stvoriti plan za mora. Istovremeno, Očuvanje prirode sarađuje sa morskim naučnicima, liderima iz vlasti i lokalnim akterima na izradi detaljnog plana očuvanja koji integriše potrebe okeana sa potrebama ljudi. Treći korak: aktiviranje u cilju dugovečnosti. Organizacija uspostavlja nezavisni fond za očuvanje prirode. Ušteđevina od restrukturiranja duga ulazi u taj fond za podršku novim zaštićenim morskim područjima. Ovaj fond potom poziva vlast na odgovornost prema obavezama, starajući se da Plave obveznice finansiraju stvarne aktivnosti zaštite. Da li bi taj plan mogao da uspe? Već je uspeo. Godine 2016, Očuvanje prirode je pomoglo u stvaranju nacionalnog plana očuvanja na Sejšelima. Očuvanje prirode je restrukturisalo 22 miliona dolara duga vlade. Zauzvrat, vlast se složila da zaštiti 30 odsto svojih morskih područja. Danas su Sejšeli na putu da zaštite 400 000 kvadratnih kilometara okeana. To je otprilike područje veličine Nemačke. Sejšeli štite svoje koralne grebene, obnavljaju svoje ribnjake, poboljšavaju svoju otpornost na klimatske promene. Istovremeno jačaju svoju ekonomiju. Ovaj uspeh privlači pažnju drugih vlasti. Mnoge žele da budu deo ovoga. Postoji prilika da se ovo drastično uveća. I to brzo. Očuvanje prirode je pronašlo još 20 zemalja gde je takav plan moguć. Ali za izvršenje im treba početni kapital, kao i da se uspostave lokalni timovi koji mogu razviti planove očuvanja, da se sarađuje sa svim učesnicima i strukturiše dogovor. Ako dobiju podršku koja im je potrebna u narednih pet godina, mogli bi da zaštite četiri miliona kvadratnih kilometara okeana. To je 10 Nemački. Time bi se povećala količina zaštićenih područja u svim svetskim okeanima za neverovatnih 15 procenata. To bi omogućilo da se obnove ogromna područja koralnih grebena u svetu i da se pruži sigurna luka za bezbroj vrsta. Ovo bi bilo zaista neverovatno. I to je zapravo samo početak. Zato što u svetu ne postoji 20 zemalja gde bi ova vrsta konverzije duga funkcionisala. Ima ih skoro 100. Ovim pristupom svi dobijaju. Vlade, lokalno stanovništvo, finansijeri i, što je najvažnije, naši okeani. Tako, u stvari, svi pobeđujemo. Ah, okeani na planeti. [Smeli projekat]