Ah, okeani na zemlji.
Lepi su, inspirativni, održavaju život.
Takođe su, kao što ste verovatno
prilično svesni, manje-više nadrljali.
Na Sejšelima su, na primer,
korali pobeleli zbog ljudskih aktivnosti
i klimatskih promena.
Prekomerni ribolov
je doveo do opadanja zaliha ribe.
Biološka raznolikost je u opasnosti.
Šta možemo da učinimo?
Pa, da zaštitimo na neki način, očigledno.
Priroda je veoma otporna.
Kada su morska područja
strateški zaštićena,
čitavi ekosistemi mogu da se oporave.
Međutim, stvaranje zaštićenih
morskih područja nije lako.
Prvo imate problem
da otkrijete koje mesto da štitite.
Ovaj koralni greben se preklapa
sa tim međunarodnim ribolovnim putem,
ukršta se sa ovim ribljim mrestilištem.
Sve je međusobno povezano.
Planovi za zaštitu mora
moraju uzeti u obzir
kako jedna oblast utiče na drugu.
Zatim je tu problem da se svi slože.
Priobalne ekonomije se često oslanjaju
na ribolov i turizam.
Ako ljudi misle da ne mogu
da rade svoj posao,
nema šanse da ćete dobiti
lokalnu podršku koja vam je potrebna
da bi oblast bila uspešna.
Zaštita morskih područja
se takođe mora primenjivati.
To znači da i sama vlast
mora znatno ulagati u plan.
Sitna podrška ništa ne znači.
I, najzad, očuvanje zahteva novac.
Mnogo novca.
Vlasti u ostrvskim i priobalnim državama
možda žele da zaštite svoje vode,
ali često ove države
imaju vrlo velike dugove
i ne mogu da priušte
da im očuvanje bude prioritet.
Ako se oslanjamo samo na filantropske
fondove za zaštitu mora,
možda ćemo imati
neku zaštićenu morsku oblast ovde
i još poneku malu oblast onde.
Ali treba nam više
zaštićenih morskih oblasti brže
da bi to imalo trajan uticaj.
Pa, kako tačno izgleda
pametno očuvanje okeana?
Kako da dobijemo novac,
podršku vlasti i pažljive planove
koji uzimaju u obzir
kako lokalne ekonomije,
tako i složene ekosisteme?
Hteli bismo da podelimo
sa vama smelu ideju
organizacije Očuvanje prirode.
Ona nastoji da sve ove stvari
reši jednim udarcem.
Shvatili su da su upravo zaduženja
ostrvskih i priobalnih naroda
ono što će im omogućiti
da postignu ciljeve vezane za očuvanje.
Ideja organizacije
je da se ovaj dug restrukturiše,
da se stvore sredstva i politička volja
za zaštitu grebena,
morskog rastinja i ribarstva.
Na primer, ako refinansirate kuću
da biste iskoristili bolju kamatnu stopu,
možda ćete iskoristiti ušteđevinu
da izolujete tavan.
To program Plave obveznice za očuvanje
čini za čitave priobalne zemlje.
Refinansira dug
i zatim koristi ušteđen novac
za stvaranje zaštićenih morskih područja.
Naravno, restrukturiranje državnog duga
je složenije od toga,
ali imate osnovnu predstavu.
Ako investitori sada ulože
40 miliona dolara,
to može dati pristup čak 1,6 milijardi
za očuvanje okeana.
A ovako se taj posao obavlja.
Prvi korak: pregovori o pogodbi.
Priobalna nacija se obaveže da zaštititi
bar 30 posto svojih okeanskih područja.
Zauzvrat, Očuvanje prirode
dovodi investitore, javne finansijere
i međunarodne razvojne organizacije
za pregovarački sto
radi restrukturiranja dela državnog duga,
što dovodi do nižih kamatnih stopa
i dužih perioda otplate.
Drugi korak: stvoriti plan za mora.
Istovremeno, Očuvanje prirode
sarađuje sa morskim naučnicima,
liderima iz vlasti i lokalnim akterima
na izradi detaljnog plana očuvanja
koji integriše potrebe okeana
sa potrebama ljudi.
Treći korak: aktiviranje
u cilju dugovečnosti.
Organizacija uspostavlja
nezavisni fond za očuvanje prirode.
Ušteđevina od restrukturiranja duga
ulazi u taj fond za podršku
novim zaštićenim morskim područjima.
Ovaj fond potom poziva vlast
na odgovornost prema obavezama,
starajući se da Plave obveznice
finansiraju stvarne aktivnosti zaštite.
Da li bi taj plan mogao da uspe?
Već je uspeo.
Godine 2016, Očuvanje prirode je pomoglo
u stvaranju nacionalnog plana
očuvanja na Sejšelima.
Očuvanje prirode je restrukturisalo
22 miliona dolara duga vlade.
Zauzvrat, vlast se složila da zaštiti
30 odsto svojih morskih područja.
Danas su Sejšeli na putu
da zaštite 400 000
kvadratnih kilometara okeana.
To je otprilike područje veličine Nemačke.
Sejšeli štite svoje koralne grebene,
obnavljaju svoje ribnjake,
poboljšavaju svoju otpornost
na klimatske promene.
Istovremeno jačaju svoju ekonomiju.
Ovaj uspeh privlači pažnju drugih vlasti.
Mnoge žele da budu deo ovoga.
Postoji prilika da se ovo drastično uveća.
I to brzo.
Očuvanje prirode je pronašlo
još 20 zemalja gde je takav plan moguć.
Ali za izvršenje im treba početni kapital,
kao i da se uspostave lokalni timovi
koji mogu razviti planove očuvanja,
da se sarađuje sa svim učesnicima
i strukturiše dogovor.
Ako dobiju podršku koja im je potrebna
u narednih pet godina,
mogli bi da zaštite četiri miliona
kvadratnih kilometara okeana.
To je 10 Nemački.
Time bi se povećala
količina zaštićenih područja
u svim svetskim okeanima
za neverovatnih 15 procenata.
To bi omogućilo da se obnove
ogromna područja koralnih grebena u svetu
i da se pruži sigurna luka
za bezbroj vrsta.
Ovo bi bilo zaista neverovatno.
I to je zapravo samo početak.
Zato što u svetu ne postoji 20 zemalja
gde bi ova vrsta
konverzije duga funkcionisala.
Ima ih skoro 100.
Ovim pristupom svi dobijaju.
Vlade, lokalno stanovništvo, finansijeri
i, što je najvažnije, naši okeani.
Tako, u stvari, svi pobeđujemo.
Ah, okeani na planeti.
[Smeli projekat]