U 13. veku, Džingis-kan je krenuo u misiju da osvoji Evroaziju, brzo je pokorio zemlje i ucrtao ih u okvire sve većeg Mongolskog carstva. Postao je gotovo nezaustavljiv sa svojim ogromnim vojskama. Ali, legenda kaže da je postojala jedna prepreka koju čak ni impresivni kan nije mogao da prevaziđe: visok zid leda koji su napravili meštani preko planinskog prevoja da bi sprečili kanovu vojsku da napadne njihovu teritoriju. Niko ne zna koliko je ta priča istorijski tačna, ali neverovatna stvar je da se oslanja na činjenice. Vekovima, u planinskim vencima Karakoruma i Himalaja, ljudi su pravili glečere i koristili ta domaća ledena tela kao izvore pijaće vode i navodnjavanja za useve. Pre nego što pređemo na taj fascinantni fenomen, važno je da shvatimo razliku između glečera koji rastu u divljini i onih koje stvaraju ljudi. U divljini, glečerima su potrebna tri uslova za rast: snežne padavine, niske temperature i vreme. Prvo, veliki deo snega pada i gomila se. Niske temperature se zatim postaraju da nagomilani sneg opstane tokom zime, proleća, leta i jeseni. Tokom narednih godina, decenija i vekova, pritisak nagomilanog snega pretvara slojeve u visoko sabijeni led glečera. Veštačko pravljenje glečera, međutim, potpuno je drugačije. Na sastajalištu tri velika planinska lanca, Himalaja, Karakoruma i Hindukuša, neke lokalne kulture su vekovima verovale da su glečeri živi. Štaviše, verovali su da određeni glečeri mogu imati različite polove, muški i ženski. Lokalni uzgajivači glečera su „uzgajali“ glečere tako što su kalemili ili venčavali delove leda iz muških i ženskih glečera, a zatim ih prekrivali ćumurom, ljuskom pšenice, krpama ili granama vrbe tako da mogu da se razmnožavaju. Pod svojim zaštitnim oblogama, ovi glečerčići se pretvore u potpuno aktivne glečere koji porastu svake godine sa svakim dodatnim snegom. Oni tada služe kao trajne rezerve vode koje poljoprivrednici mogu da koriste za navodnjavanje useva. Ova praksa se proširila na druge kulture, u kojima ljudi prave svoje verzije glečera i koriste ih da bi rešili ozbiljne savremene probleme zaliha vode. Uzmite Ladak, pustinju u severnoj Indiji na velikoj nadmorskoj visini. Nalazi se u zaklonu od kiše pod Himalajima i dobija u proseku manje od deset centimetara kiše godišnje. Kako se lokalni glečeri smanjuju zbog klimatskih promena, nestašica vode u regionu se povećava. Zato je lokalno stanovništvo počelo da pravi svoje glečere kao osiguranje od ove neizvesnosti. Postoje dve vrste tih glečera, horizontalni i vertikalni. Horizontalni glečeri se formiraju kada poljoprivrednici preusmeravaju vodu od otopljenih glečera u kanale i cevi, a zatim je pažljivo sprovedu u niz bazena napravljenih od kamenja i zemlje. Seljani podrobno kontrolišu ispuštanje vode u ove rezervoare, pri čemu čekaju da se svaki novi sloj zamrzne pre nego što ispune bazen novim nanosom. U rano proleće, ovi zamrznuti bazeni počinju da se tope i tako snabdevaju seljane navodnjavanjem za polja. Lokalno stanovništvo pravi vertikalne glečere pomoću vode nastale topljenjem već postojećih glečera visoko iznad njihovih sela. Ta voda ulazi u kanale koji se spuštaju nizbrdo, teče sve dok ne dođe do mesta sa usevima odakle izbija iz cevi okrenute u vazduh. Kada zimske temperature padnu, ova voda se smrzne dok izvijeno izlazi iz cevi i na kraju formira ledenu skulpturu od 50 metara koja se zove stupa, u obliku obrnutog korneta za sladoled. Ovaj obrnuti oblik smanjuje na minimum količinu površine koja je izložena suncu u proleće i leto. Time se obezbeđuje da se mali glečer polako topi i pruža pouzdanu zalihu vode za prihranu poljoprivrednih useva. Ove metode su možda starinske, ali dobijaju sve veći značaj kako klimatske promene uzimaju danak na našoj planeti. Zapravo, ljudi sada prave svoje glečere u mnogim regionima izvan Ladaka. Švajcarci su, pomoću savremene tehnologije za pravljenje glečera, napravili svoju prvu stupu 2016. godine u švajcarskim Alpima. Postoje planovi da se napravi još preko 100 njih u selima u Pakistanu, Kazahstanu i Kirgistanu. Možda ćemo jednog dana moći da iskoristimo domaće glečere u dovoljnoj meri da izgradimo čitave zidove od leda, ovog puta ne radi sprečavanja da ljudi uđu, već da bismo omogućili život u nekim od najsurovijih područja na zemlji.