Na rubu prostrane pustinje Sahare,
građani su se iskradali iz grada Timbuktu
i povlačili se u divljinu.
Zakopavali su kovčege u pesak pustinje,
sakrivali ih u pećine,
i zapečatili ih u tajne sobe.
Unutar ovih kovčega bilo je blago
vrednije od zlata,
drevne knjige ovog grada.
Osnovan je oko 1100-ih godina nove ere
na mestu gde je sad Mali,
grad Timbuktu u početku
bio je beznačajno trgovačko mesto.
Ali, njegova jedinstvena lokacija
ubrzo je to promenila.
Timbuktu je obeležavao ukrštanje
dve veoma važne trgovačke rute,
gde su se karavani
koji su donosili so preko Sahare
sastajali sa trgovcima koji su donosili
zlato iz unutrašnjosti Afrike.
Kasnih 1300-ih, ove trgovačke rute
učinile su Timbuktu bogatim,
a gradski vladari, kraljevi carstva Mali,
izgradili su spomenike i akademije
koje su privlačile naučnike
iz Egipta, Španije i Maroka.
Ova važna lokacija grada
bila je i meta za vojskovođe i osvajače.
Kako je slabilo carstvo Malija,
jedno od njegovih oblasti, Songaj,
dobijalo je na snazi.
1468. godine, kralj Songaja
osvojio je Timbuktu,
paleći zgrade i ubijajući naučnike.
Ali, vremenom, intelektualni život
u gradu ponovo je procvetao.
Vladavina drugog kralja
songajskog carstva,
Askije Mohameda Turea,
označeno je kao početak
zlatnog doba u Timbuktuu.
Promenio je regresivnu politiku
svog prethodnika
i ohrabrivao je učenje.
Vladari Songaja i većina stanovništva
Timbuktua bili su muslimani,
a naučnici Timbuktua su izučavali Islam
uporedo sa sekularnim temama
kao što su matematika i filozofija.
U bibliotekama Timbuktua,
pamfleti grčke filozofije
stajali su uporedo sa spisima
lokalnih istoričara, naučnika i pesnika.
Najpoznatiji naučnik
ovog grada, Ahmed Baba,
doveo je u pitanje
preovlađujuća mišljenja o temama
sve od pušenja do ropstva.
Trgovina zlatom i solju
finansirali su gradsku transformaciju
u centar za učenje.
Sada, proizvodi te intelektualne kulture
postali su najtraženija roba.
Sa papirom iz daleke Venecije
i upadljivim mastilom
lokalnih biljaka i minerala,
pisari Timbuktua
pisali su spise i na arapskom
i na lokalnim jezicima.
Napisane krasopisno i ukrašeno
složenim geometrijskim šarama,
knjige Timbuktua su bile tražene
među najbogatijim članovima društva.
1591. godine Zlatno doba se naglo završilo
kad je marokanski kralj osvojio Timbuktu.
Marokanske snage zarobile su Ahmeda Babu
i druge istaknute naučnike
i konfiskovale njihove biblioteke.
Narednih vekova, ovaj grad
preživeo je niz osvajanja.
Sredinom 19. veka, Sufi džihadisti
okupirali su Timbuktu
i uništili mnogobrojne
nereligijske rukopise.
1894. godine, francuske kolonijalne snage
preuzele su kontrolu nad gradom,
kradući još više rukopisa
i šaljući ih u Evropu.
Francuski je postao zvanični jezik
koji se učio u školama,
pa nove generacije u Timbuktuu
nisu mogle da čitaju arapske zapise
koji su ostali u gradu.
Za sve to vreme, književna tradicija
Timbuktua nije iščeznula,
otišla je u ilegalu.
Neke porodice su napravile
tajne biblioteke u njihovim kućama,
ili su zakopavali knjige u svoje bašte.
Drugi su ih skrivali u napuštenim
pećinama ili rupama u pustinji.
Neprocenjivi zapisi Timbuktua
raširili su se po selima
u okolnoj oblasti,
gde su ih obični građani
čuvali stotinama godina.
Kako su dezertifikacija
i rat osiromašili region,
porodice su čuvale drevne knjige
čak i kad su se suočile
sa siromaštvom i gladovanjem.
I dan danas se nastavlja borba
za zaštitu knjiga.
Od 80-ih godina 20. veka
do početka 21. veka,
timbuktuanski naučnik Abdel Kader Hajdara
sa mukom je povratio skrivene zapise
sa celog severa Malija
i vratio ih u Timbuktu.
Ali, 2012. godine, građanski rat u Maliju
opet je doveo u opasnost te zapise.
Većina njih je bila evakuisana
do obližnjeg grada Bamako.
Njihova budućnost ostaje neizvesna,
jer se suočavaju i sa pretnjama ljudi
i pretnjama iz prirode.
Ove knjige predstavljaju
naše najbolje, i često jedine,
izvore prekolonijalne istorije ove regije.
Mnoge od njih moderni naučnici
nikada nisu pročitali,
a i dalje većina ostaje
izgubljena ili sakrivena u pustinji.
U pitanju su napori da se one zaštite
zbog istorije koju sadrže,
i napori mnogobrojnih generacija
da spasu tu istoriju od zaborava.