Ugljikov dioksid, ili CO2, je glavni staklenički plin u klimatskim projmenama. Kako CO2 dolazi u našu atmosferu? Pa, ugljik je dio ciklusa. Počinje sa suncem, koje zagrijava Zemlju sa više energije u jednom satu nego što svijet koristi u godini. Biljke, koje su biološki kuhari, uzimaju svjetlost, i nešto CO2 iz zraka, mješaju ih i BAM! Stvaraju uskladištenu energiju, u obliku ugljikohidrata kao što su glukoza i saharoza. Proces se zove fotosinteza. Kada životinje poput nas jedu te biljke naši želuci pretvaraju hranu u energiju za naš rast. Staklenički plinovi su nusprodukt tog procesa, i ispuštaju se kroz izmet i otpad. Ako te biljke umru, raspadaju se, i maleni mikroorganizmi razgrađuju ugljikohidrate i ponovno oslobađaju stakleničke plinove kao nusprodukt. Kao što vidite, sunce je izvor energije, Premješta se napredujući hranidbenim lancem. Ali ponekad, organizmi bazirani na ugljiku kao biljke ili životinje, zapnu u zemlji. Kada se to dogodi, komprimirane su pod tonama pritiska, i pretvaraju se u fosilna goriva kao nafta, ugljen ili zemni plin. Od Industrijske revolucije, ljudi izvlače fosilna goriva iz zemlje i pale ih aktivirajući spremljenu energiju kako bi stvarali struju i pokretali motore. Ali stvar je da se također milijini godina skladištenog CO2 idu natrag u zrak. Također, ljudi udišu kisik, izdišu CO2 Ali biljke čine suprotno. Drveće usisava ogromne količine CO2, što balansira ciklus. Zbog toga, uništavanje šuma smanjuje broj biljaka koje skladište CO2. Napadamo ciklus s obje strane. Zamislite to kao računalo. Računalo može odjednom pokrenuti nekoliko programa. Normalno, kada završite s dokumentom, spremite ga i zatvorite, tako da ne troši resurse računala. Zamislite sada da ste prestali zatvarati dokumente. Tako da su svi bili otvoreni odjednom. Vaše računalo to ne bi moglo procesuirati. Usporilo bi i potom stalo, i napokon bi se srušilo. To je trenutak prema kojem ide okoliš, nastavimo li ga preopterećivati ugljikom. Postoji li način da uravnotežimo ekosustsav? Što je s tehnologijom? Tehnologija je definirana kao način za rješavanje problema. I tako, održive tehnologije one su čiji je input jednak outputu. Ne stvaraju negativne vanjske stvari, kao CO2, u sadašnjosti i budućnosti. Poništavaju se kako bi riješile problem. Da bi to postigli, moramo izumiti održive tehnologije. Ako stavimo sve ideje i tehnologije ikad stvorene u krug, onda je izum guranje tih granica tog kruga. I područje izvan kruga je beskonačno, jer je potencijal za izume bezgraničan. Razmislite o nekim nevjerojatnim čistim tehnologijama koje imamo danas. [Vjetar, električni auti, biogorivo.] [Fotosintetske alge, kompost] Sve te ideje imaju jednu zajedničku stvar. Sve dolaze od ljudi. Ljudi inoviraju. Ljudi stvaraju. To je neograničeni potencijal kreativnih ljudi da grade nezamislive tehnologije koje će zaustaviti klimateske promjene i balansirati ekosistem. I to je nešto čemu se treba nadati.