(Muzika) (Zvuci skejtborda) (Muzika) (Aplauz) Eto, to sam napravio od svog života. (Smeh) (Aplauz) Hvala. (Aplauz) Kao dete, odrastao sam na farmi na Floridi i radio isto što i većina dece. Igrao sam bejzbol i radio druge stvari poput toga. Ali sam uvek imao osećaj da sam autsajder. Tek kada sam u časopisu video slike nekih tipova kako voze skejt, pomislio sam: "Ovo je za mene", znate? Zato što nije bilo trenera koji ti stoji nad glavom, a ovi tipovi su jednostavno bili ono što jesu. Nije bilo protivnika sa druge strane. Voleo sam taj osećaj, pa sam počeo da vozim skejt 1977, kada sam imao oko 10 godina. Kad sam počeo, brzo sam naučio da vozim. Evo nekih snimaka iz 1984. Tek 1979. sam osvojio prvo amatersko prvenstvo. Onda sam 1981, sa 14 godina, osvojio prvo svetsko prvenstvo. Za mene je to bilo neverovatno. Na jedan način, to je bila moja prva prava pobeda. Gledajte ovo. Ovo je kasper slajd, gde je daska okrenuta naopačke. Mentalna beleška za taj trik. (Smeh). A ovaj trik? Oli. Kao što je ona napomenula, a definitivno je prenaglašeno, zbog toga su me proglasili kumom moderne ulične skejt vožnje. Evo nekih slika toga. Našao sam se na pola svoje profesionalne karijere, rekao bih sredinom '80-ih. U samom fristajlu smo razvili razne trikove na ravnom terenu kao što ste videli, ali se razvijala nova vrsta skejt vožnje, gde su tipovi izlazili na ulicu i koristili taj trik, oli, kao što sam vam pokazao. Njime su se penjali na razne stvari, na tribine, gelendere, iznad stepeništa i razne super stvari. Znači, evolucija je bila usmerena naviše. U stvari, ako vam neko danas kaže da je skejter, to skoro uvek znači da je ulični skejter. Fristalju je trebalo oko 5 godina da izumre, a u tom periodu, ja sam bio "šampionski" šampion već 11 godina. Uf! Odjednom, to je bio kraj za mene. To je to. Sve se završilo. Skinuli su moj pro model sa rafa, što je suštinski javna izjava o vašoj smrti. Tako zarađujete novac, znate? Imate dasku sa potpisom, točkove, cipele i odeću. Sve to sam imao i sve je nestalo. Ludo je to što sam imao oslobađajući osećaj, jer nisam više morao da branim svoje šampionske rekorde. Opet "šampion". "Šampion" zvuči blesavo, ali to sam bio, zar ne? Ono što me je privuklo kod skejta, ona sloboda mi je konačno bila vraćena, kada sam mogao da stvaram. Za mene je radost uvek bila u tome, u stvaranju. Druga stvar koju sam imao je veliki izvor trikova koji su bili ukorenjeni u ovim trikovima na ravnom terenu. Ono što su normalni tipovi radili bilo je veoma različito. Koliko god da je bilo ponižavajuće i grozno, a verujte mi, bilo je grozno. Odlazio bih na mesta za vožnju i bio bih već onaj "poznati lik", zar ne? Svi su mislili da sam dobar. Ali na ovom novom terenu sam bio užasan. Ljudi bi reagovali: "U, bre, šta se desilo sa Malenom?" (Smeh) Iako je bilo ponižavajuće, počeo sam iznova. Evo nekih trikova koje sam počeo da primenjujem na tom novom terenu. (Zvuci skejtborda). Postoji dubok uticaj fristajla koji me je terao da - ovaj trik? To je najteža stvar koju sam ikad uradio. Gledajte. To je darkslajd. Vidite kako klizi po drugoj strani daske? Taj trik je zabavan. (Smeh). U stvari, nije tako težak. Koren tog trika je kaspers, vidite kako ga bacite? (Zvuci skejtborda) Jednostavno, zar ne? Ništa strašno. (Smeh) A prednje stopalo, način na koji hvata je - video sam nekog kako klizi tako, na zadnjoj strani daske, i pitao sam se: "Kako da prevrnem dasku?" Pošto to još niko nije uradio. I onda mi je sinulo i ono što hoću da kažem je da sam ja imao infrastrukturu. Imao sam duboku naslagu, koja mi je omogućila da shvatim: to je samo moje stopalo. To je samo način na koji se daska prevrne. Samo pustiš da ivica obavi svoje i onda je lako. I onda imate još 20 trikova zasnovanih na varijacijama. To je vrsta stvari koja, evo, pogledajte, još jedan način i neću preterati sa ovim. Svestan sam da sam malo popustljiv. Evo nečeg što se zove primo slajd. (Zvuci skejtborda) Ovo je najzabavniji trik. (Zvuci skejtborda) Slično skimbordu. A ovde, vidite kako klizi bočno i na sve strane? Kada vozite i padnete, daska će skliznuti na ovu ili onu stranu. Nekako je predvidivo. Ali ovde klizi na sve strane. Padovi podsećaju na crtani film. To je ono što mi se najviše sviđa. Koliko je zabavno! U stvari, sećam se kada sam počeo sa ovim trikovima, zato što sam se povredio. Morali su da mi operišu koleno. Bilo je par dana, u stvari par nedelja kada nisam mogao uopšte da vozim skejt - koleno bi mi popustilo. Gledao bih tipove, otišao bih u skladište gde je gomila prijatelja vozila skejt. Pomislio sam: "Čoveče, moram da uradim nešto novo. Hoću da počnem iznova." Veče pre operacije, sedeo sam i gledao i pomislio: "Kako ću ovo da izvedem?" Potrčao sam i skočio na skejt, u stilu kejvmen i prevrnuo skejt nadole. Dočekao sam se spretno i pomislio, ako mi koleno popusti, znači da će biti više posla za doktore sledećeg jutra. (Smeh) Ono što je bilo šašavo, ne znam koliko vas je ikada imalo operaciju, ali - (Smeh) - veoma ste bespomoćni, zar ne? Ležite na kolicima i gledate kako plafon prolazi, uvek je tako i u trenutku kada vam stavljaju masku na lice pre no što vas uspavaju, razmišljao sam: "Čoveče, kad se probudim i kad mi bude bilo bolje, prva stvar koju ću da uradim je da snimim taj trik." (Smeh) To sam i uradio. To je bila prva stvar koju sam snimio. Bilo je strava. Pričao sam vam malo o razvoju trikova. Uzmimo u obzir da je to neka vrsta sadržaja. Ono što mi ulični skejteri radimo je, imate ove trikove. Recimo da radim na dark slajdu, ili na primo triku. Ali vi to već znate. (Smeh) Krstarite istim ulicama koje ste videli stotinama puta. Odjednom, zato što već imate nešto u ovoj ustaljenoj oblasti koja pripada ovom cilju, pitate se šta bi moglo da odgovara ovom triku? Kako mogu da proširim, kako kontekst i okruženje mogu da promene samu prirodu onog čime se bavim? I tako se vozimo i vozimo. Moram da vam priznam, mučio sam se sa ovim zato što sam ovde, ali ću vam reći. Ne mogu da vam opišem koja je privilegija što sam tu pred vama i na samom fakultetu USC, zato što su me nebrojeno puta izbacili sa svog prostora. (Smeh). (Aplauz) Daću vam još jedan primer u kojem kontekst oblikuje sadržaj. Ovo mesto se nalazi nedaleko odavde. Kraj je loš. Prva stvar koja vam pada napamet je da li će vas neko prebiti. Izađete iz kola - vidite li ovaj zid? Dosta je blag i poziva vas da radite trikove sa naginjanjem, zar ne? Ipak, na njemu postoji drugi aspekt za vožnju na dva točka. Opet, postoji nekoliko trikova u kojima okruženje menja prirodu trikova. Fristajl orijentisan, manual daun - vili daun. Gledajte ovo. Obožavam ovo. Ovaj trik je kao surfing, način na koji ga hvatate. Ovaj trik - malo je čupavo ići unazad. Gledajte stopalo u pozadini. Opa. (Smeh). Opet mentalna beleška. Vratićemo se tome. Ovde. Stopalo u pozadini. U redu? To se zove okret za 360 stepeni. Obratite pažnju kako se daska prevrne i zavrti ovako, po obema osama. Još jedan primer promene zbog konteksta, a kreativni proces za mene i većinu skejtera je sličan. Izađete iz kola, proverite da li ima obezbeđenja, proverite te stvari. (Smeh.) Blesavo je zato što naučite njihov ritam. Ritam tipova koji patroliraju. Vožnja skejta je ponizna stvar, čoveče. Nema veze koliko ste uspešni, uvek ćete morati da se bavite time. Naletite na zid. Kada naletite, prva stvar koju uradite je da padnete unapred. Dobro, dobro. Dok se prilagođavate, probate malo jače. Kada bih to uradio, rame bi mi vuklo na ovu stranu. Dok sam to radio, pomislio sam: "Ovo je stvoreno za okret od 360 stepeni". Zato što se tako pripremate za taj okret. To je ono što želim da naglasim. Kao što možete da zamislite, svi ovi trikovi se sastoje od manjih pokreta, izvržnih motornih funkcija. Više je granulirano, do stepena koji ne mogu da vam objasnim. Ono što vam mogu reći je da se svaki trik sastoji od dva, tri, četiri ili pet pokreta. Dok idem na gore, ove stvari lebde naokolo. Morate da na neki način odmorite kognitivni mozak, da ga malo povučete i prepustite se intuiciji dok osećate ove stvari. A ovi manji pokreti nekako lebde, i kad stignete do zida, oni se donekle spoje. Tada kognitivni mozak kaže: "Okret od 360 stepeni, to ću da uradim." Tako radi moj kreativni proces, sam proces uličnog skejta. Sledeće... Pazite (Smeh). Ovi čine zajednicu. Ovo su neki od najboljih skejtera na svetu. Ovo su moji prijatelji. Stvarno su dobri ljudi. Lepota u voženju skejta je to da nijedan jedini tip nije najbolji. Zapravo, znam da je pokvareno ovo reći, ipak su to moji prijatelji, ali neki od njih ustvari i ne izgledaju baš kao da im je prijatno na dasci. Ono što ih čini velikim je stepen do kojeg koriste vožnju skejta kako bi se izdvojili. Svaki od ovih tipova, možete da ih pogledate, da vidite njihovu siluetu i shvatite: "To je on, to je Heslam, to je Koston". Ovo su ti tipovi. Mislim da su skejteri često autsajderi koji traže osećaj da pripadaju nečemu. Ali da pripadaju pod svojim uslovima. Pravo poštovanje se ogleda u tome koliko uzimamo ono što drugi urade, ove jednostavne trikove, okret za 360 stepeni. Uzmemo to i učinimo da postane naše, a onda doprinesemo zajednici na unutrašnji način koji će podučiti samu zajednicu. Što je doprinos veći, to više izražavamo i oblikujemo svoju individualnost. To je veoma važno za mnoge od nas koji se već u startu osećamo kao da smo škartirani. Suma svega toga nam daje nešto što ne bismo nikad mogli da postignemo kao pojedinci. Zaista. Moram nešto da kažem. Postoji neka vrsta prelepe simetrije gde je mera u kojoj se povezujemo sa zajednicom proporcionalna našoj individualnosti, koju izražavamo onim čime se bavimo. Dalje. Ovi tipovi. Veoma slična zajednica koja izuzetno podstiče inovativnost. Obratite pažnju na neke od ovih fotografija iz policijske stanice. Ali ovo je dosta slično. Šta je to hakovanje? To znači poznavati tehnologiju toliko dobro da možete njome da manipulišete i da upravljate njome tako da čini stvari za koje nikad nije bila namenjena. I nije sve to loše. Možete biti haker za Linuks kernel i da ga napravite stabilnijim. Bezbednijim i sigurnijim. Možete biti haker iOS-a, i naterati ajfon da radi stvari koje ne treba da radi. Nije dozvoljeno, ali nije ni protivzakonito. A onda imate neke od ovih tipova. Ono što oni rade je veoma slično našem kreativnom procesu. Oni spajaju različite informacije i združuju ih na način na koji bezbednosni analitičar ne očekuje. To ih ne čini dobrim ljudima, ali to je ono što se nalazi u srži inženjeringa. U srži kreativne zajednice, inovativne zajednice i slobodne zajednice. Tu je osnovni etos: uzmi ono što su drugi uradili, poboljšaj i onda vrati kako bismo se svi uzdigli. Veoma slične zajednice, veoma slične. Imamo i svoje divlje strane. Smešno je, otac mi je bio u pravu. Ovo su moji vršnjaci. Ali poštujem ono čime se bave, i oni poštuju ono što ja radim. Oni mogu da rade stvari - neverovatno je šta mogu. Zapravo, jednog od njih je "Ernst i Jang" imenovao za najboljeg preduzetnika u okrugu San Dijega. Nikad ne znate sa kim imate posla. Svi smo bili slavni do nekog nivoa. Zapravno, ja sam doživeo toliko uspeha da se iz nekog čudnog razloga ne osećam dostojan toga. Imao sam patent i to je bilo super, onda smo osnovali kompaniju, onda je rasla i postala najveća, onda je splasnula, onda je ponovo postala najveća, što je teže nego prvi put, onda smo je prodali i onda smo je ponovo prodali. Doživeo sam neke uspehe. Na kraju, kada ste postigli sve ove stvari, šta je to što vam daje energiju? Pomenuo sam povredu kolena i ove stvari, šta je ono što će vam dati polet? Nije to samo u glavi. Šta je ono što će vam dati motivaciju i naterati vas da dovedete stvar na sledeći nivo? Kad ste sve postigli, ponekad likovi umiru na lovorikama sa svim tim talentom. Jedna od stvari koju smo svi mi imali je slava. I to najbolja vrsta slave zato što možete da je "skinete". Bio sam svuda po svetu sa hiljade klinaca koji viču moje ime. To je veoma čudno, visceralno iskustvo. Dezorijentišuće je. Onda sednete u kola i odvezete se. 10 minuta kasnije izađete iz kola i ljude je baš briga ko ste vi. (Smeh). To vam daje jasnu perspektivu. Ja sam samo ja, a slava? Šta to uopšte znači? Ne znači mnogo. Poštovanje vršnjaka je ono što mi daje motivaciju. To je ono što nas tera da se bavimo nečim. Ovi tipovi, ovaj lik je imao više od 10 potresa mozga. Toliko da je postala komedija. To je zapravo komedija. Drugari ga zezaju. Dalje. Ovo je nešto dublje. Mislim da sam bio na turneji kada sam čitao jednu od Fajnmanovih biografija. Bila je to crvena ili plava. Rekao je nešto što me je duboko pogodilo. Rekao je da je Nobelova nagrada nadgrobni spomenik svakog velikog rada. Odjekivalo mi je zbog toga što sam osvojio 35 od 36 takmičenja u kojima sam učestvovao tokom 11 godina. To me je izludelo. Zapravo, osvojiti nije ni prava reč. Osvojio sam jednom. Ostatak vremena provodite braneći titulu. I to vas stavlja u stav kornjače. Stav u kojem ne radite ništa. Uzurpiralo mi je svu radost bavljenja onim što sam voleo zao što to više nisam radio zbog stvaranja i zabave. Kada je to sve izumrlo, to je bio jedan od oslobađajućih momenata zato što sam onda mogao da stvaram. Shvatam da skoro počinjem da propovedam. Nisam tu zbog toga. Nalazim se pred veoma privilegovanom publikom. Ukoliko vi niste već lideri u svojim zajednicama, verovatno ćete to postati. Ako postoji nešto što vam mogu preneti, nešto što će nadmašiti ono što sam stekao kroz vožnju skejta, nešto što smatram da je značajno i trajno, to nije slava, niti je ijedna od ovih stvari. To je da postoji urođena vrednost u stvaranju nečeg zbog samog stvaranja. Čak je i bolje od toga. Ja imam 46 godina ili ću imati 46 godina. Koliko je patetično što još uvek vozim skejt. (Smeh). Postoji lepota u davanju toga zajednici koju ste sami stvorili i posmatranju kako se širi. Videti mlađe i talentovanije. Talentovane na drugi način koji dovode stvar na nivoe koje ne možete da zamislite. Zbog toga stvar nastavlja da živi. Hvala vam na vašem vremenu. (Aplauz)