Isusov poziv Dobrodšli na ovu 9. lekciju "Kao jaganjci među vukovima". Nadam se da je u redu što ću vas malo provocirati. Izazvaću vas i reći vam nešto što će vas zaista naterati da se zamislite. Nadam se da ste spremni za to. Počeli smo da dobijamo dosta fidbeka od moje nove knjige "Isusov poziv". Jedna osova iz Kanade napisala je sledeće o knjizi: "Najbolja knjiga koju sam ikada pročitao, osim Biblije. Ova knjiga je obavezna literatura za sve, naročito za Telo Hristovo! Ona je poziv za buđenje preko potreban u ovim poslednjim danima i vratiće vernike njihovoj prvoj ljubavi, stvarne radosti i uzbuđenja u njihovom životu sa Gospodom!" Dakle, jedan čovek je rekao da je to najbolja knjiga koju je ikada pročitao, osim Biblije. I verujem da kada pročitate celu knjigu, i prođete kroz ceo ovaj serijal sa mnom, naći ćete da je vrlo, vrlo dobra, veoma zanimljiva. Zašto? Naročito na kraju, kada budemo sve sastavili. Sada ćemo ići stih po stih, reč po reč, o tome što kaže Isus u Luki 10. Kasnije ćemo dodati još "mesa", a kasnije ćemo sve spojiti i poslati vas sa tim, poslati vas da živite životom koji Isus ima za vas. Pošto je Isus na početku rekao da je žetva spremna, a da je radnika malo, potom je rekao da bismo trebali moliti Gospodara žetve da pošalje radnike - nešto što smo pogledali. Potom u Luki 10:3 kaže: "Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce među vukove." To ćemo danas pogledati. Prvo što je rekao je: Idite! Idite svojim putem. Morate razumeti da je žetva spremna. Žetva je obilna. Žetva nije problem. Problem su radnici. Prošli put smo to pogledali, da bismo trebali moliti Gospodara žetve da pošalje radnike. Ali onda kaže sledeće: Idite svojim putem. Ili drugim rečima: Idite u žetvu. Idite napolje u žetvu. Zašto? Jer žetva neće doći k nama. Zamislite farmera, farmera iz stvarnog sveta, koji stoji i gleda u žetvu. Gleda u žetvu i vidi da je žetva ogromna, da je žetva obilna i da je žetva zrela. Žetva je tako spremna, žetva je tako zrela. Oseća radost. Šta on radi? Otvara vrata ambara i potom pogleda u žetvu i kaže: Žetvo! Ulazi! Uđi u ambar! A onda, gleda u žetvu i vidi nešto zanimljivo. Vidi da žetva ne ulazi u ambar. I on počinje da razmišlja. Šta nije u redu sa žetvom? Možda me žetva ne čuje. Možda treba da vičem glasnije. Žetvo! Žetvo! Ulazi! Žetvo, ambar je spreman! Ambar je spreman za tebe! Ulazi žetvo! I viče glasnije. Ali žetva i dalje ne ulazi. I počinje da razmišlja: Šta nije u redu sa tom žetvom? Zašto žetva neće da uđe u ambar? Pogleda u ambar i pomisli: Sada znam. Ambar je prljav. Žetva neće da uđe u prljavi ambar. I sada on sređuje ambar. Izbaci svo đubre napolje i čak stavi lep tepih na pod ambara. Čak unese i mašinu za kafu u ambar, sve sredi, ima svetla. Načini ambar tako prijatnim. Pusti vrlo finu, blagu muziku u ambaru, tako da je ambar tako predivan i prijatan. Onda izađe, pogleda žetvu i kaže: Žetvo, ulazi! A žetva ipak ne ulazi. Zašto? Jer žetvu nije briga koliko je prijatan ambar. Žetva ne može ući sama. Žetva nije napravljena da uđe u ambar. Jedino što je dobio od sređivanja ambara, što je postao tako prijatan, sa finom muzikom, svetlima, sofom, mašinom za kafu, to je da sada svi radnici sede unutra i ne žele da idu napolje. Jedino što dobijamo od sređivanja naših crkava to je da su sada tako prijatne i fine da niko ne želi da izađe. Ali znate, ljudi napolju, žetva, grešnici, njih nije briga koliko su crkve fine. Žetva nije stvorena da sama uđe u ambar. Ne, radnici su stvoreni da ustanu i odu u žetvu. To je trebalo da uradimo u crkvama. Umesto što pravimo fine crkve i nadamo se da će ljudi ući k nama, trebalo bi da obučavamo radnike da izlaze. I opet, želeo bih reći, ne da bi stajali na bini u Africi, već da izađu u žetvu koja im je pred vratima, da nađu tu osobu mira, da odu u njenu kuću, da jedu i piju šta god posluže, i urade sve ono o čemu ću kasnije govoriti u ovoj knjizi. Želim da nešto pročitam. "Zar mi u našim crkvama ne radimo isto što je uradio i farmer? Trošimo mnogo vremena, novca, sredstava da bi naše crkve (ambari) izgledale fino i prijatno, sa divnim tepisima i osvetljenjem. Puštamo čak i muziku radi prave atmosfere. Činimo sve ovo, uvereni da ako bi crkve bile fine i prijatne, i ako bi propoved bila prava, onda bi ljudi počeli da ulaze sami u crkvu i spasavali se." Samo želim reći... Ovo radi većina ljudi. Da, naravno, može biti malo ploda iz toga. Naravno,