Kris Anderson: Dobrodošli, Bil Gejts. Bil Gejts: Hvala. KA: Dobro. Sjajno je sšto ste ovde, Bil. Znate, vodili smo TED razgovor pre oko tri meseca u vezi sa ovom pandemijom, i tada, mislim da je manje - mislim da je to bilo krajem marta - tada je manje od 1000 ljudi umrlo u Americi i manje od 20 000 širom sveta. Mislim, brojevi sada su otprilike 128 000 umrlih u SAD i više od pola miliona širom sveta, u tri meseca. U tri meseca. Koja je Vaša dijagnoza, šta je moguće do kraja godine? Gledate različite modele. Šta mislite, koji je najbolji i najgori scenario moguć? BG: Pa, spektar scenarija je, nažalost, veoma širok, uključujući i to, da kako ulazimo u jesen, mogli bismo imati stopu smrtnosti koja parira onoj koju smo imali tokom aprila. Ako se zarazi mnogo mladih, vremenom, oni će zaraziti starije ljude ponovo, i biće slučajeva u domovima za stare, u prihvatilištima za beskućnike na mestima gde smo imali mnogo umrlih. Put do inovacije, koji ćemo verovatno dotaknuti - dijagnostika, terapija, vakcine - tu ima napretka, ali ništa što bi značajno izmenilo činjenicu da ova jesen u SAD može biti jako loša, i to je gore nego što bih očekivao pre mesec dana, stepen na koji smo se vratili usled uvećane pokretljivosti, nenošenja maski, i sada je virus dospeo u mnoge gradove u kojima ranije nije postojao u značajnoj meri, tako da će biti izazovno. Ne postoji scenario u kome možemo doći mnogo ispod trenutne stope smrtnosti koja je oko 500 umrlih dnevno, ali postoji značajan rizik da odemo iznad do čak 2 000 dnevno što smo imali ranije, pošto ne održavamo distancu, nema promene ponašanja, do stepena koji smo imali u aprilu i maju. I znamo da je ovaj virus donekle sezonski, tako da će infektivnost, usled temperature, vlažnosti, većeg boravka unutra, biti veća kako ulazimo u jesen. KA: Dakle postoje scenariji u kojima ćemo u SAD, ako pratimo taj trend brojeva, završiti sa, više od 250 000 umrlih, čak i ove godine, ako ne budemo pažljivi, i širom sveta, pretpostavljam, broj umrlih do kraja godine, bi premašio milione. Ima li dokaza da nam više temperature tokom leta zaista pomažu? BG: Nisu u potpunosti sigurni, ali trenutno, IHME model želi da iskoristi sezonu, uključujući temperaturu i vlažnost, da objasne zašto u maju nije bilo gore nego što je bilo. I kada smo počeli izlaziti i taj broj se povećavao, po modelu se očekivao porast infekcije a time i smrtnosti, i model je nastavljao da govori: "Moramo koristiti ovu sezonu da uporedimo zašto u maju nije bilo gore, zasto u junu nije bilo gore nego što je bilo." I vidimo na Južnoj hemisferi, znate, Brazil, gde je suprotno godišnje doba, sada cela Južna Amerika ima ogromnu epidemiju. Južna Afrika ima veoma brzorastuću epidemiju. Na sreću, Australija i Novi Zeland, najdalje zemlje na južnoj hemisferi imaju zaista jako mali broj slučajeva, pa iako moraju da ih obaraju, oni kažu: "O, imamo 10 slučajeva, to je velika stvar, hajde da ih uklonimo." Dakle to su jedne od onih sjajnih zemalja koje su smanjile svoje brojeve koje testiraju, uvode karantin i prate kako bi otkrili slučajeve, drže ih blizu nule. KA: Možda je tome doprinela njihova udaljenost i manja naseljenost, gustina naseljenosti. Ali bez obzira na to, pametna politika. BG: Da, sve je tako eksponencijalno da i malo dobrog posla daje dugoročno dobre rezultate. To nije linearna igra. Znate, praćenje kontakata, ako imate broj slučajeva kao mi u Americi, veoma je važno da to radite, ali vas to neće dovesti do nule. Pomoći će da se smanje, ali to je toliko nekontrolisano. KA: OK, dakle u maju i junu u SAD, brojevi su bili malo bolji od predviđenog, i pretpostavljalo se da je možda tako delimično zbog toplijeg vremena. Sada vidimo, zaista, kako biste to opisali - veoma zabrinjavajuć porast slučajeva u SAD? BG: Tako je - Recimo, u oblasti Njujork, slučajevi nekako nastavljaju da opadaju ali u drugim delovima zemlje, prvenstveno na jugu, trenutno imate povećanje koje to nadoknađuje, i imate stopu pozitivno testiranih među mladima koja je zapravo viša od one koju smo videli u nekim od zaraženijih oblasti. Dakle, jasno, mladi su postali mobilniji više od starijih tako da je starosna stuktura trenutno mlada, ali usled višegeneracijskih domaćinstava, ljudi koji rade u domovima za stare, nažalost, pronaći će svoj put nazad, i inkubacija i prenos, ponovo do starijih, i počeće da se povećava stopa smrtnosti, koja je spala - dosta ispod 2 000 na oko 500 trenutno. KA: Da li je to delimično i zato što postoji period od tri nedelje između brojeva zaraženih i umrlih? I takođe, delimično i zbog toga što je bilo nekih efikasnih intervencija, i zapravo vidimo mogućnost da ukupna stopa smrtnosti zapravo malo opada, sada kada imamo neka dodatna saznanja? BG: Da, svakako je stopa smrtnosti uvek niža kada niste preopterećeni. Pa tako u Italiji, kada su bili preopterećeni, Španiji, pa čak i Njujorku na početku, naravno u Kini, tamo niste bili u mogućnosti da obezbedite najosnovnije, kiseonik i druge stvari. Studija koju je naša fondacija sprovela u Engleskoj ustanovila je da jedino pored leka remdesivir, koji se pokazao delotvornim, lek deksametazon, za ozbiljno obolele, smanjuje smrtnost za oko 20 posto, i još niz drugih stvari. Znate, hidroksihlorokvin nikada nije dao pozitivne podatke, tako da je to uglavnom gotovo. Ima još nekih ispitivanja, ali lista isprobanih stvari, uključujući i monoklonalna antitela, imaćemo i neke dodatne stvari za jesen. I tako kada govorimo o stopi smrtnosti, dobra vest je, imamo već neke inovacije, i imaćemo ih još na jesen. Trebalo bi da imamo monoklonalna antitela, što je terapija zbog koje se najviše radujem. KA: O tome ću Vas pitati da mi malo više kažete za sekund, ali da samo rezimiramo oko stope smrtnosti: dakle u funkcionalnom zdravstvenom sistemu, uzmimo npr. u SAD kad nije preopterećen, šta mislite koliki je broj umrlih, otprilike u procentima? Da li smo možda ispod jedan posto? BG: Ako ste pronašli svaki slučaj, da, dosta smo ispod jedan posto. Ljudi tvrde, znate, 0,4 ili 0,5 posto. Do momenta kada uračunate i asimptomatske, verovatno je i ispod 0,5 posto, i to je dobra vest. Ova bolest je mogla biti i bolest od pet posto. Dinamika prenošenja ove bolesti je teža nego što su i eksperti predvideli. Broj onih koji su presimptomatski i asimptomatski raste i činjenica da to nije kašalj, koji biste primetili, rekli: "Hej, ja kašljem" - većina respiratornih infekcija izaziva kašalj. Kod ove, u svojoj ranoj fazi, to nije kašalj. to je pevanje, smejanje, razgovor, zapravo, posebno za super-prenosioce, ljude sa velikom količinom virusa u sebi, uzrokuju širenje, i to je dosta neuobičajno. Tako i stručnjaci moraju da kažu, "Oho, uhvatilo nas je nespremne." Količina asimptomatskog širenja i činjenica da nema kašlja, da nije glavni deo kao kod gripa ili tuberkuloze. KA: Da, to je đavolski lukavo od virusa. Koliki je taj asimptomatski prenos procentualno, od ukupne transmisije? Čuo sam brojke da bi moglo biti i da je polovina od ukupne transmisije zapravo presimptomatska. BG: Da, ako računate presimptomatske, većina istraživanja pokazuje da je to oko 40 posto, a imamo, takođe i asimptomatske. Količina virusa koju primite u gornjim disajnim putevima na neki način je nepovezana. Neki ljudi će ga imati puno tu, a vrlo malo u plućima, i šta dopre u pluća izaziva veoma teške simptome - i drugim organima, ali najviše u plućima, i tada tražite lečenje. I tako najgori slučaj u smislu prenosivosti je ako ga neko ima puno u gornjim disajnim putevima a skoro ništa u plućima, i zbog toga ne traže lečenje. KA: Dobro. I ako dodamo asimptomatske presimptomatskim, da li dobijamo da je više od 50 procenata prenosivosti zapravo od asimptomatskih osoba? BG: Da, prenosivost je teže meriti. Znate, mi vidimo određena žarišta i stvari, ali to je veliko pitanje sa vakcinama: da li će, pored toga što ćete izbeći da se razbolite, što će proba testirati, da li će vas zaustaviti da budete prenosilac? KA: Ta vakcina, to je tako važno pitanje, doći ćemo do toga. Ali pre nego što dođemo do toga, da li je bilo drugih iznenađenja ovih poslednjih meseci koja smo naučili o virusu, koja mogu uticati na to kako treba da odgovorimo na njega? BG: Još uvek ne možemo da odredimo ko su super-prenosioci u smislu koji bi to bio profil, i možda nikada ni nećemo. Može biti potpuno nasumično. Ako ih možemo identifikovati, oni su odgovorni za većinu prenosa, nekolicina ljudi koja ima veoma visoku infektivnost. Ali nažalost, nismo to ustanovili. Ovaj model prenosivosti, ako ste u prostoriji i niko ne govori, mnogo je manje prenosa. Zato delimično, iako se može preneti i u avionu, manje je nego očekivano, samo u smislu vremenskih odrednica, zato što, za razliku od recimo hora ili restorana, ne izdišemo u glasnom razgovoru kao i u drugim zatvorenim prostorima. KA: Hmm. Koje je Vaše mišljenje o etici nekoga ko bi leteo avionom i odbio da nosi masku? BG: Ako su vlasnici aviona, onda je to u redu. Ako ima drugih ljudi u avionu, to bi bilo ugrožavanje ostalih ljudi. KA: Na početku pandemije, SZO nije savetovala ljude da nose maske. Brinuli su se da ih neće biti dovoljno za snabdevanje bolnica. U retrospektivi, da li je to bila velika greška koju su napravili? BG: Da. Svi stučnjaci se osećaju loše u vezi važnosti maski - što se donekle vezuje za asimptomatske prenosioce; ako su ljudi bili sa izraženim simptomima, kao kod Ebole, onda to znate i izolujete ih, i tada nemate potrebu za maskama. Važnost maski, činjenica da se medicinske maske nabavljaju od različitih dobavljača od običnih maski, činjenica da možete proizvoditi normalne maske, činjenica da bi to zaustavilo one presimptomatske, nikad simptomatske. To je greška. Ali to nije zavera. To je nešto o čemu sada znamo više. Čak i sada, naša greška u shvatanju važnosti maski je veća nego što želimo da priznamo, ali njihova važnost je velika. KA: Dobro. Počeću sa nekim pitanjima zajednice. Hajde da ih pogledamo. Džim Pitofski: "Da li mislite da je u SAD ponovno otvaranje preuranjeno, i ako jeste, koliko daleko bi SAD trebale da idu u suzbijanju pandemije?" BG: Pa, pitanje je kako praviti kompromis između, recimo, odlaska u školu naspram rizika da se razbolite jer idete u školu, to su veoma teška pitanja i mislim da niko ne može da kaže: "Ja ću vam reći kako da napravite kompromise." Razumeti odakle dolazi virus i da se i mladi mogu zaraziti i da su deo lanca prenosa, to treba isticati. Ako posmatrate samo zdravstveni aspekt, otvorili smo se prilično liberalno, Otvaranje u smislu mentalnog zdravlja i normalni zdravstveni zahtevi kao vakcina i drugo, ima koristi. Mislim da su neka otvaranja napravila više rizika nego koristi. Otvaranje kafića tako brzo kao što je urađeno, da li je to toliko značajno za mentalno zdravlje? Možda ne. Mislim da ne bismo bili tako naklonjeni otvaranju jer dok ga proučavamo, shvatićemo da neke stvari nije trebalo da otvorimo tako brzo. Ali onda imate škole, gde čak i danas, tačan plan, za škole u centrima gradova na proleće, ne bih imao crno-beli pogled na kompromise koji se prave. Ima velikih prednosti da se deca puste u škole, i kako merite taj rizik? Ako ste u gradu gde nema mnogo slučajeva, rekao bih da je korisno. Ipak se može dogoditi iznenađenje. Slučajevi se mogu pojaviti, i onda morate to menjati, što nije jednostavno. Ali mislim da u SAD, biće mesta gde neće biti dobrih kompromisa. Skoro sve nejednakosti biće povećane ovom bolešću: vrsta posla, internet veze, mogućnosti škola za online nastavu. Kancelarijski radnici, ljudi se ustručavaju da to priznaju, neki od njih su produktivniji i uživaju pogodnosti koje nudi rad od kuće, i to je strašno, kada znaš da mnogi ljudi pate na razne načine, uključujući i to da njihova deca ne idu u školu. KA: Zaista. Evo sledećeg pitanja. [Natali Muniampeda] "Za nas u Ruandi, rana državna intervencija napravila je razliku. U ovom momentu, koju državnu intervenciju predlažete za SAD?" Bil, sanjam dan kada će Vas imenovati "Koronavirus gospodarom" sa vlašću da se zapravo obratite javnosti. Šta biste uradili? BG: Moderna sredstva su nešto gde smo ja i fondacija verovatno najstručniji. Jasno je, da su se neke države, velikodušno, prebrzo otvorile ali ja mislim da se svi mogu angažovati. Potrebno nam je vođstvo u smislu da prizna da smo i dalje u velikom problemu, a ne da to pretvara u političko pitanje tipa: "Zar nije sjajno to šta smo uradili?" Ne, nije sjajno, ali ima mnogo ljudi, uključujući i eksperte - ima dosta toga što nisu razumeli, i svi žele prošlu nedelju, koju god akciju da su preduzeli, da su je preduzeli nedelju dana ranije. Inovativne metode, na tome radi naša fondacija na antitelima, vakcinama, imamo detaljne ekspertize, i to van privatnog sektora, tako da imamo nezavisnost da radimo sa svim vladama i da biramo kompanije. Posebno kada radite neprofitne proizvode, kojem od njih da dodelite sredstva? Nema signala tržišta za to. Stručnjak mora da kaže: "OK, ova antitela zaslužuju proizvodnju. Ova vakcina zaslužuje da se proizvede." Zato što imamo veoma ograničenu proizvodnju obe stvari, postojaće "unakrsne" kompanije, što obično nije slučaj, gde će jedna kompanija to izmisliti, a onda vi koristite proizvodnju drugih kompanija za maksimalnu proizvodnju najboljeg proizvoda. Ja bih koordinirao te stvari, ali nam je potreban vođa koji bi nas obaveštavao, koji je realan, i pokazao nam ispravno ponašanje istovremeno održavajući inovacijski put. KA: Morate biti vrhunski diplomata u tome na koji način pričate o ovim stvarima. Skoro da razumem nelagodnost koja ovde postoji. Vi redovno razgovarate sa Antonijem Faučijem, koji je glas mudrosti u ovome po mišljenju mnogih. Ali u kojoj meri je on limitiran? Nije mu dozvoljeno da igra celu ulogu koju bi mogao da igra u ovim okolnostima. BG: Dr. Fauči se pojavio tamo gde mu je dozvoljeno malo vremena i čak iako je počeo sa realnim stvarima, njegov status je ugrožen. On može do govori u tim okvirima. CKB je glavni portparol ovde. Nije neophodno ali u prethodnim zdravstvenim krizama, puštate stručnjake iz CKB-a da se oglašavaju. Oni su obučeni za te stvari, tako da je malo neuobičajeno koliko se možemo osloniti na Faučija nasuprot CKB-a. Trebalo bi da Fauči, koji je sjajan istraživač, toliko iskusan, posebno u oblasti vakcina. Na neki način je postao, uzimajući široke savete koji su epidemiološki saveti i objašnjavajući ih na pravi način, priznaje: "OK, možda ćemo imati porast ovde, i zato moramo da se ponašamo tako." Ali je fantastično da je njegov glas mogao da se čuje. KA: Ponekad. Hajdemo na sledeće pitanje. Nina Gregori: Kako se Vi i Vaša fondacija izjašnjavate o etičkom pitanju koja zemlja dobija prva vakcine, pod pretpostavkom da je Vi pronađete?" Možda, Bile, da iskoristimo ovaj momenat da porazgovaramo o tome dokle se stiglo u potrazi za vakcinom i koje su ključne stvari o kojima bi svi trebalo da razmišljamo dok pratimo novosti o tome. BG: Postoje tri vakcine koje, ako su efikasne, prednjače: Moderna, koja se nažalost, neće lako skalirati tako da ako bude efikasna, biće uglavnom za američko tržište; onda imate AstraZeneca vakcinu, koja se pravi u Oksfordu; i Džonson i Džonson. To su tri najranije. Imamo i podatke o životinjama koji izgledaju potencijalno dobro ali nisu konačni, posebno da li će biti efikasni za starije, i imaćemo ljudske podatke u narednih nekoliko meseci. Za ove tri vakcine će se raditi studija sigurnosti i efikasnosti. Njih ćemo moći da proizvodimo mada ne toliko koliko želimo. Njih ćemo moći da proizvodimo krajem godine. Da li će treća faza biti uspešna i da li će se okončati do kraja godine, povodom toga nisam baš optimističan. U fazi tri mora se ispitati bezbednosni profil i efikasnost, ali sa time će se početi. Onda postoji četiri ili pet vakcina koje koriste drugačiji pristup koje su možda tri ili četiri meseca iza: Novavaks, Sanofi, Merk. Finansiramo fabričke kapacitete za mnoge od njih - trenutno se vode složeni pregovori oko toga - da se dobiju fabrike koje će biti posvećene siromašnijim zemljama, sa niskim i srednjim primanjima. Progresivne vakcine, kao AstraZeneka i Džonson i Džonson, mi ćemo se fokusirati na njih, one koje su jeftinije i možete sagraditi fabriku da napravi 600 miliona doza. Dakle, veliki broj vakcina je moguć. Ja ne vidim ništa pre kraja godine. To je zaista najbolji scenario, i sužen je na nekiliko vakcina, koje obično imaju visoki stepen neuspeha. KA: Bil, da li to znači, da Vi i Vaša fondacija niste u svemu ovome, da bi tržišna dinamika vodila ka situaciji gde čim bi se pojavila vakcina koja obećava, bogatije zemlje bi razgrabile sve dostupne zalihe - potrebno je vreme za proizvodnju, i ne bi ostalo ništa za siromašnije zemlje, i da zapravo to što Vi radite davanjem proizvodne garancije i mogućnosti nekim od ovih kandidata, omogućavate da bar neke od prvih zaliha vakcina odu za siromašnije zemlje? Da li je to tačno? BG: Nismo samo mi, ali da, mi imamo centralnu ulogu tu, zajedno sa grupom koju smo osnovali KEPI - Koalicija za epidemijsku pripravnost, i evropski lideri su se složili sa tim. Imamo stručnjake da pogledaju svaku od vakcina i kažu: "OK. Gde ima fabrika u svetu koja ima kapaciteta da je napravi? U koju da uložimo početni kapital? Šta bi bila prekretnica gde bismo preusmerili novac na neku drugu?" zato što ljudi u privatnom sektoru, koji se zaista razumeju te stvati, neki od njh rade za nas, i mi smo posrednici u ovim stvarima, moramo da uskladimo mnogo toga, posebno taj deo oko proizvodnje. Uglavnom biste očekivali da SAD gleda na sve ovo kao globalni problem i da bude uključena. Za sada, nema nikakvih aktivnosti po tom pitanju. Razgovaram sa ljudima u Kongresu i administraciji o tome kada će biti sledeći paket pomoći kako bi bar jedam posto tih sredstava bio odobren za otkrića koji bi pomogli celom svetu. To je moguće, ali nažalost, tu je neki vakuum na koji svet nije navikao i mnogi ljudi se uključuju, uključujući i našu fondaciju, da probamo i napravimo strategiju, koja uključuje i siromašnije zemlje, koje će imati visok stepen umrlih i negativne efekte, uključujući i preopterećen zdravstveni sistem. Najveći broj umrlih biće u zemljama u razvoju, iako vidimo i veliki broj umrlih i u Evropi i u SAD. KA: Voleo bih da sam muva na zidu da mogu da čujem Vas i Melindu kada razgovarate o ovome, zato što etički "kriminal", nazovimo to tako, pod vođstvom lidera koji bi trebalo da znaju bolje, mislim, jedno je ne propagirati nošenje maski, ali ne učestvovati u pomoći svetu kada je suočen sa zajedničkim neprijateljem, da reagujemo ujedinjeni kao čovečanstvo, a umesto toga... znate, katalizovati zaista suludu pometnju među narodima da se bore za vakcine, na primer. To jednostavno izgleda - istorija će to grubo suditi, zasigurno. To je jednostavno mučno. Zar ne? Da li nešto propuštam? BG: Pa, nije baš tako crno-belo. SAD je uložila mnogo novca da podrži osnovna istraživanja na vakcinama, više od bilo koje zemlje do sad, i to istraživanje nije ograničeno. Nije to neka licenca koja kaže: "Hej, ako uzmete naš novac, morate SAD da platite za licencu." U meri u kojoj oni finansiraju istraživanje, to je za svakoga. U meri u kojoj finansiraju fabrike, to je samo za SAD. Ono što otežava je što u svakom drugom zdravstvenom problemu, SAD totalno vode u iskorenjivanju malih boginja, SAD je totalni lider u iskorenjivanju dečije paralize, sa glavnim partnerima - CKB, SZO, Rotari, UNICEF, naša fondacija. Tako da svet - i za HIV, za vreme predsednika Buša, ali je bilo veoma dvopartijsko, nešto kao PEPFAR je bilo nezamislivo. To je spasilo desetine miliona života. Tako je svet uvek očekivao da SAD uvek budu na čelu stola, finansijski, strateški, kako da dobijete te fabrike za svet čak i ako je to samo da se izbegne povratak infekcije u SAD ili kako bi globalna ekonomija funkcionisala, što je dobro za poslove u SAD, da imate potražnju izvan SAD. Tako je svet malo - znate, toliko je neizvesnosti oko toga šta će ovde funkcionisati, i postoji pitanje: "OK, ko je ovde glavni zaduženi?" I tako najgora stvar, povlačenje iz SZO, to je teškoća koja će se, nadajmo se, popraviti u nekom trenutku, zato što nam je potrebna ta saradnja kroz SZO. KA: Idemo na sledeće pitanje. Ali Kašani: "Da li postoji neki posebno uspešan model suzbijanja pandemije koji ste videli negde u svetu?" BG: Fascinantno je, osim prvih akcija, ima definitivno stvari gde ljude koji su testirani pozitivno nadgledate njihov "puls ox", što je nivo kiseonika u krvi, što je veoma jeftin detektor, i onda znate relativno rano da li treba da idu u bolnicu. Pacijent ne zna da li će se situacija pogoršati. To je zanimljiv fiziološki razlog u koji ne bih ulazio. I tako Nemačka ima dosta nisku stopu smrtnosti do čega su došli kroz takav način praćenja. I tada, naravno, kada dospete u bolnicu, naučili smo da je respirator, zapravo, iako krajnje dobronamerno, bio previše korišćen i u pogrešne svrhe u tim ranim danima. Tako da zdravlje - doktori su danas daleko pametniji u vezi tretmana. Većina toga je, rekao bih, globalna. Merenje kiseonika kao rani pokazatelj, to će se verovatno koristiti široko, ali Nemačka je bila prethodnica u tome. Pa onda, naravno, deksametazon - na sreću, jeftin je, prima se oralno, možemo mu povećati proizvodnju. I to će postati globalno takođe. KA: Bil, hteo bih da Vas pitam kako je Vama lično bilo tokom celog ovog procesa? Zato što, čudno, iako Vaša strast i dobre namere po ovom pitanju izgledaju očigledne svima koji su proveli i momenat sa Vama postoji ta luda teorija zavere u vezi sa Vama. Upravo sam proverio sa kompanijom Zignal koja nadgleda društvene mreže. Oni kažu da, do danas, mislim samo na Fejsbuku, postavljeno je više od četiri miliona objava koje Vas povezuju sa nekakvom zaverom oko virusa. Pročitao sam da postoji anketa po kojoj više od 40 posto republikanaca veruje da bi vakcina koju Vi izbacite ugradila nekako mikročip u ljude, za praćenje njihove lokacije. Ne mogu čak da poverujem ni u broj anketiranih. Neki ljudi uzimaju to za ozbiljno, nešto o tome se emitovalo i na "Fox Vestima", i drugde, neki ljudi shvataju ovo dovoljno ozbiljno pa prave dosta ozbiljne pretnje. Izgleda da Vi radite dobru stvar ignorišući to, ali zaista, ko je još bio u takvoj poziciji? Kako se nosite sa tim? U kakvom to svetu živimo kada se takve dezinformacije mogu plasirati? Šta možemo da uradimo da to ispravimo? BG: Nisam siguran. I to je novotarija, da postoji teorija zavere. Mislim, i oko Majkrosofta je bilo kontraverzi, ali su bile povezane sa stvarnošcu. Da li je Vindous blokirao više nego što bi trebalo? Definitivno imamo problem sa nepoverenjem. Ali sam bar znao o čemu se radi. Kada se ovo pojavilo, moram reći, instikt mi je bio da se šalim na tu temu. Ljudi su rekli da je to neadekvatno, pošto se radi o vrlo ozbiljnoj temi. Izazvaće da ljudi budu manje voljni da prime vakcinu. I jednom, kada je budemo imali, biće kao sa maskama, što više ljudi bude vakcinisano, posebno ako bude vakcina koja sprečava dalji prenos, postoji ogromna zajednička korist od širokog usvajanja te vakcine. Tako da sam malo zatečen, nesiguran šta da kažem ili uradim, jer ta predstava o zaveri je potpuno nova stvar za mene, i šta da kažete da ne pridajete značaja toj stvari? Činjenica da je komentatorka na "Fox vestima", Laura Ingraham, rekla te stvari o mom mikročipovanju ljudi, ta anketa nije iznenađenje jer se to čulo na televiziji. To je ludost. Ljudi očigledno traže jednostavnije objašnjenje nego da se upuste u proučavanje virusologije. KA: Mislim, TED je apolitičan, ali verujemo u istinu. Rekao bih sledeće: Laura Ingraham, dugujete Bilu Gejtsu izvinjenje i demanti. Dugujete mu. I svi koji ovo gledaju i koji i na trenutak pomisle da je ovaj čovek uključen u neku zaveru, trebalo bi da se pregledate. Ludi ste. Dosta nas poznaje Bila mnogo godina i videli smo njegovu strast i angažovanost, da znamo da ste ludi. Tako da, prevaziđite to, i pogledajte stvarne probleme u rešavanju pandemije. Iskreno. Ako bilo ko u ovom razgovoru ima predlog, konstuktivan predlog kako se otarasiti zaverenika jer se oni međusobno hrane. Sad će da bude: "O, reći ću to jer sam deo zavere," ili šta već. Kako se vratiti u svet gde se može verovati informacijama? Moramo bolje da poradimo na tome. Ima li još pitanja među publikom? Aria Bendiks iz Njujorka: "Koje su Vaše preporuke za one koji žele da smanje rizik od infekcije usred rasta broja slučajeva?" BG: Dobro je ako imate posao da ostanete kod kuće i obavljate ga elektronski, pa čak i neke vaše društvene aktivnosti, znate, ja obavljam video pozive sa dosta svojih prijatelja. Imam prijatelje u Evropi, koje ko zna kada ću videti, ali planiramo pozive da razgovaramo. Ako ostanete zaista izolovani, ne izlažete se velikom riziku, jer kada se okupljate sa puno ljudi bilo kroz posao ili druženje, to uvećava rizik, i posebno u sredinama gde je veći broj slučajeva, čak i ako nije obavezno, nadajmo se da će količina mobilnosti pokazati da ljudi reaguju i umanjuju spoljašnje kontakte. KA: Bil, mogu li Vas pitati nešto malo i o filantropiji? Očigledno je Vaša fondacija odigrala veliku ulogu u ovome, ali o filantropiji uopštenije. Započeli ste "Giving Pledge" pokret, okupili sve te milijardere koji su se obavezali da će dati polovinu svoje neto zarade pre ili posle svoje smrti. Ali to je zaista teško uraditi. Zaista je teško odreći se tolikog novca. Vi lično, mislim, od kad je pokret osnovan - pre 10 godina, tako nekako, nisam siguran kada - ali Vaša neto zarada, ja mislim, se udvostručila od tada iako ste vodeći svetski filantrop. Da li je u osnovi teško davati novac kako bi se svet učinio boljim? Ili bi svetski donatori trebalo, a posebno veoma bogati svetski donatori da se obavežu u smislu, "Evo procenta mojih godišnjih neto primanja, a kako starim, možda se on i uveća. Ako ovo shvatam ozbiljno, da treba da doniram - nekako, moram pronaći način da to uradim efikasno." Da li je to nefer i besmisleno pitanje? BG: Bilo bi sjajno povećati udeo, i naš cilj je, i kroz Gejts Fondaciju i kroz "Giving Plegde", da pomognemo ljudima da pronađu smisao sa kojim su povezani. Ljudi daju kroz strast. Da, brojke su važne, ali ima toliko razloga oko nas. Način na koji ćeš izabrati je ako vidiš nekoga ko je bolestan, nekoga ko ne dobija socijalnu negu. Vidiš nešto što pomaže da se smanji rasizam. Strastveni ste i zato dajete tome. I, naravno, neki od tih filantropskih poklona neće uspeti. Moramo povećati ambiciju kod filantropa. Kooperativna filantropija, kojoj pomažete kroz "Odvažni projekat" ima oko četiri do pet drugih grupa koje okupljaju filantrope, to je sjajno, jer onda oni uče jedni od drugih, stiču samopouzdanje jedni od drugih, osećaju: "Hej, ulažem u nešto, i još četvoro drugih ljudi ulaže, tako da imam sve više uticaja," i nadam se, da može da im bude zabavno čak iako shvate: "OK, ovo i nije ispalo najbolje, ali idemo dalje." Dakle, filantropija, da, voleo bih da vidim da se razvija, i da ljudima koji se priključuju, zabavno je, ispunjavajuće, izaberete člana porodice kao partnera u ovome. U mom slučaju, Melinda i ja volimo da zajedno radimo te stvari, da učimo zajedno. Neke porodice će uključiti čak i decu u aktivnosti. Ponekad deca guraju. Kada imate puno novca, i dalje mislite o milion dolara kao puno para, ali ako imate milijarde, trebalo bi da dajete stotine miliona. Na neki način je čudesno, u smislu sopstvenih izdataka, ostajete na nivou na kome ste i prethodno bili. To je društveno sasvim prikladno. Ali donacije morate povećavati, inače će biti po vašoj volji, i nećete moći da ih oblikujete i uživate u njima na isti način. I tako bez - ne želimo da ih učinimo obaveznim, ali da, i vi i ja hoćemo da inpirišemo filantrope da vide tu strast, da vide mogućnosti mnogo brže nego u prošlosti, jer bez obzira da li je u pitanju rasa ili bolest ili druga društvena bolest, novine koje filantropija može da uradi i to brzo da, ako daje rezultate, vlada može stati iza njih i podržati ih. Bog zna da su nam potrebna rešenja, potrebna nam je nada i napredak da su očekivanja visoka da se reše veoma teški problemi. KA: Većina filantropa, čak i najbolji među njima, teško se odriče više od jedan posto svog godišnjeg bogatstva, a ipak najbogatiji na svetu često imaju pristup sjajnim mogućnostima za ulaganje. Mnogi od njih uvećaju bogatstvo sedam do 10 i više procenata godišnje. Zar nije to prilika dati polovinu svog bogatstva, u nekom trenutku moraš da planiraš da daš pet, šest, sedam, osam, 10 posto svoje neto zarade godišnje? Zar nije to logika toga što bi trebalo da se desi? BG: Da, ima ljudi kao Čak Fini, koji je postavio dobar primer i dao sav svoj novac. Čak i Melinda i ja razgovaramo da li da povećamo davanja. Kao što ste rekli, imali smo sreće sa investicijama kroz razne stvari. Oblast tehnologija je dobro prošla, čak i ove godine što je jedan od onih sjajnih kontrasta sa dešavanjima u svetu. Mislim da postoji očekivanje da treba da ubrzamo, postoji i razlog za ubrzavanje, i vlada će propustiti mnoge potrebe. Da, ima tona vladinog novca uloženog, ali pomaganje da se dobro potroši, pomaganje da se nađu mesta u kojima nema napretka, i ako su ljudi voljni da daju za zemlje u razvoju, oni nemaju vlade koje mogu da odštampaju ček na 15 posto BDP-a, i ukupne patnje tamo, samo ekonomske stvari, stavimo po strani pandemiju, su tragične. To je oko pet godina zastoja u smislu kako te zemlje napreduju, i u nekim slučajevima je toliko teško da je sama stabilnost zemlje dovedena u pitanje. KA: Dobro, Bil, imam strahopoštovanje prema tome što ste Vi i Melinda uradili. Idete ovom uskom stazom pokušavajući da balansirate između toliko različitih stvari, i vreme koje posvećujete boljitku sveta uopšte, a definitivno i količina novca i količina strasti koju u to dajete - mislim, stvarno je fenomenalno, i veoma sam Vam zahvalan što ste proveli ovo vreme sa nama. Hvala Vam puno, i iskreno, tokom ostatka godine, Vaše veštine i resursi će biti potrebniji nego ikada, Srećno. BG: Hvala. Zabavan je to posao i ja sam optimista. Hvala, Kris.