Početkom 17. veka, Holandska istočnoindijska kompanija angažovala je hiljade brodova da prevoze zlato, porcelan, začine i svilu širom sveta. Ali vođenje ovako velikog posla nije bilo jeftino. Kako bi finansirala svoja skupa putovanja, kompanija se obratila privatnim licima - pojedincima koji bi želeli da ulože novac kako bi podržali put, u zamenu za deo profita koji bi brod ostvario. Ova praksa je omogućila kompaniji da finansira još duža putovanja, povećavajući profit kako sebi, tako i svojim pametnim ulagačima. Prodajući svoje akcije u kafeterijama i lukama širom kontinenta, Holandska istočnoindijska kompanija nesvesno je izumela prvu svetsku berzu. Od tada, kompanije prikupljaju sredstva od ulagača koji su voljni da podrže razne vrste poslova. Danas, berza ima škole, karijere, pa čak i kompletne televizijske kanale posvećene širenju znanja o ovoj temi. Ali moderno berzansko tržište je znatno komplikovanije od izvornog oblika berze. Kako kompanije i ulagači danas koriste tržište? Zamislimo novu kompaniju kafe koja odlučuje da izađe na tržište. Prvo, kompanija će se promovisati kod velikih ulagača. Ako smatraju da je kompanija dobra ideja, oni daju prvi ulog, a potom sponzorišu inicijalnu javnu ponudu tj. IJP. Ovo lansira kompaniju na zvanično javno tržište, gde svaka kompanija ili pojedinac koji veruju da posao može biti unosan mogu kupiti akcije. Kupovinom akcija, ovi ulagači postaju delimični vlasnici posla. Njihovo ulaganje pomaže kompaniji da napreduje, i kako ona postaje uspešnija, tako sve više kupaca vidi njen potencijal i počinje da kupuje akcije. Sa povećanjem potražnje za akcijama, raste i njihova cena, tako da se podiže cena za moguće kupce, a povećava se i vrednost akcija kompanije ljudi koji ih već poseduju. Za kompaniju, ovo povećano interesovanje pomaže u finansiranju novih inicijativa, i takođe podiže njihovu celokupnu tržišnu vrednost pokazujući koliko je ljudi voljno da uloži u njihovu ideju. Ako se, pak, iz bilo kog razloga kompanija počne činiti manje unosna, može se takođe desiti obrnuta situacija. Ako ulagači misle da će vrednost njihovih akcija opasti, oni će prodati svoje akcije, nadajući se da će ostvariti dobit pre nego što kompanija izgubi još više na vrednosti. Kako se akcije prodaju i potražnja za akcijama pada, pada i cena akcija, a sa tim i tržišna vrednost kompanije. Ovo može naneti velike gubitke ulagačima - osim ukoliko se kompanija ponovo ne učini kao unosan posao. Ovaj odnos ponude i tražnje je pod uticajem brojnih faktora. Kompanije se nalaze pod neizbežnim uticajem tržišnih sila kao što je promenljiva cena materijala, promene u proizvodnoj tehnologiji, i promene cene radne snage. Ulagači mogu da se zabrinu i oko promene u rukovodstvu, loše slike u javnosti ili većih faktora kao što su novi zakoni i trgovinska politika. I naravno, većina ulagača jednostavno je spremna da proda vredne akcije u cilju ostvarivanja sopstvenog interesa. Svi ovi elementi prave svakodnevne promene na tržištu, koje mogu uticati da kompanija izgleda više ili manje uspešna. A na berzanskom tržištu, kada izgleda kao da gubite vrednost, to često dovodi do gubitka ulagača, a samim tim i gubitka stvarne vrednosti. Poverenje ljudi u tržište ima moć da pokrene bilo šta, od ekonomskog procvata do finansijskih kriza. A zbog ovih elementa koje je teško pratiti, većina profesionalaca preporučuje pouzdano dugoročno ulaganje umesto pokušavanja da se brzo obrne keš. Ipak, stručnjaci stalno grade alatke u pokušaju povećanja šansi za uspehom u ovom krajnje nepredvidivom sistemu. Berzansko tržište nije samo za bogate i moćne. Sa usponom interneta, obični ulagači mogu kupovati akcije na bezbroj istih načina kao što bi to činili veliki ulagači. Kada se ljudi bolje upoznaju sa ovim kompleksnim sistemom, tada i oni mogu trgovati akcijama, podržati poslove u koje veruju, i krenuli ka ostvarenju svojih finansijskih ciljeva. Prvi korak je ulaganje.