Početkom 17. veka,
Holandska istočnoindijska kompanija
angažovala je hiljade brodova
da prevoze zlato, porcelan,
začine i svilu širom sveta.
Ali vođenje ovako velikog posla
nije bilo jeftino.
Kako bi finansirala svoja skupa putovanja,
kompanija se obratila privatnim licima -
pojedincima koji bi želeli
da ulože novac kako bi podržali put,
u zamenu za deo profita
koji bi brod ostvario.
Ova praksa je omogućila kompaniji
da finansira još duža putovanja,
povećavajući profit kako sebi,
tako i svojim pametnim ulagačima.
Prodajući svoje akcije u kafeterijama
i lukama širom kontinenta,
Holandska istočnoindijska kompanija
nesvesno je izumela prvu svetsku berzu.
Od tada, kompanije prikupljaju sredstva
od ulagača koji su voljni
da podrže razne vrste poslova.
Danas,
berza ima škole, karijere,
pa čak i kompletne televizijske kanale
posvećene širenju znanja o ovoj temi.
Ali moderno berzansko tržište
je znatno komplikovanije
od izvornog oblika berze.
Kako kompanije i ulagači
danas koriste tržište?
Zamislimo novu kompaniju kafe
koja odlučuje da izađe na tržište.
Prvo, kompanija će se promovisati
kod velikih ulagača.
Ako smatraju da je kompanija dobra ideja,
oni daju prvi ulog,
a potom sponzorišu
inicijalnu javnu ponudu tj. IJP.
Ovo lansira kompaniju
na zvanično javno tržište,
gde svaka kompanija ili pojedinac
koji veruju da posao može biti unosan
mogu kupiti akcije.
Kupovinom akcija, ovi ulagači
postaju delimični vlasnici posla.
Njihovo ulaganje
pomaže kompaniji da napreduje,
i kako ona postaje uspešnija,
tako sve više kupaca vidi njen potencijal
i počinje da kupuje akcije.
Sa povećanjem potražnje za akcijama,
raste i njihova cena,
tako da se podiže cena za moguće kupce,
a povećava se i vrednost akcija kompanije
ljudi koji ih već poseduju.
Za kompaniju,
ovo povećano interesovanje
pomaže u finansiranju novih inicijativa,
i takođe podiže njihovu
celokupnu tržišnu vrednost
pokazujući koliko je ljudi
voljno da uloži u njihovu ideju.
Ako se, pak, iz bilo kog razloga
kompanija počne činiti manje unosna,
može se takođe desiti obrnuta situacija.
Ako ulagači misle da će vrednost
njihovih akcija opasti,
oni će prodati svoje akcije,
nadajući se da će ostvariti dobit
pre nego što kompanija
izgubi još više na vrednosti.
Kako se akcije prodaju
i potražnja za akcijama pada,
pada i cena akcija,
a sa tim i tržišna vrednost kompanije.
Ovo može naneti velike gubitke ulagačima -
osim ukoliko se kompanija ponovo
ne učini kao unosan posao.
Ovaj odnos ponude i tražnje
je pod uticajem brojnih faktora.
Kompanije se nalaze
pod neizbežnim uticajem tržišnih sila
kao što je promenljiva cena materijala,
promene u proizvodnoj tehnologiji,
i promene cene radne snage.
Ulagači mogu da se zabrinu
i oko promene u rukovodstvu,
loše slike u javnosti ili većih faktora
kao što su novi zakoni
i trgovinska politika.
I naravno,
većina ulagača jednostavno je spremna
da proda vredne akcije
u cilju ostvarivanja sopstvenog interesa.
Svi ovi elementi prave
svakodnevne promene na tržištu,
koje mogu uticati da kompanija
izgleda više ili manje uspešna.
A na berzanskom tržištu,
kada izgleda kao da gubite vrednost,
to često dovodi do gubitka ulagača,
a samim tim i gubitka stvarne vrednosti.
Poverenje ljudi u tržište
ima moć da pokrene
bilo šta, od ekonomskog procvata
do finansijskih kriza.
A zbog ovih elementa
koje je teško pratiti,
većina profesionalaca preporučuje
pouzdano dugoročno ulaganje
umesto pokušavanja da se brzo obrne keš.
Ipak, stručnjaci stalno grade alatke
u pokušaju povećanja šansi za uspehom
u ovom krajnje nepredvidivom sistemu.
Berzansko tržište
nije samo za bogate i moćne.
Sa usponom interneta,
obični ulagači mogu kupovati akcije
na bezbroj istih načina
kao što bi to činili veliki ulagači.
Kada se ljudi bolje upoznaju
sa ovim kompleksnim sistemom,
tada i oni mogu trgovati akcijama,
podržati poslove u koje veruju,
i krenuli ka ostvarenju
svojih finansijskih ciljeva.
Prvi korak je ulaganje.