Vrag je stigao u grad.
No ne brinite – samo želi prirediti
mađioničarsku predstavu.
Ta je apsurdna premisa središte zapleta
remek-djela Mihaila Bulgakova
„Majstor i Margarita”.
Napisana u Moskvi 1930-ih,
ta nadrealna mješavina političke satire,
povijesne fikcije i okultnog misticizma
smatra se jednim od najznačajnijih
romana 20. stoljeća,
kao i jednim od najčudnovatijih.
Priča počinje kad sastanak dva člana
moskovske literarne kreme
prekine neobičan gospodin po imenu Woland,
koji se predstavi kao strani učenjak
pozvan da održi
prezentaciju o crnoj magiji.
Stranac uvlači dvojicu drugova
u filozofsku raspravu
i nagoviješta im zlu kob,
a čitatelj se odjednom nađe
u Jeruzalemu 1. stoljeća.
Ondje napaćeni Poncije Pilat
nevoljko osuđuje na smrt
Isusa iz Nazareta.
Radnja se naizmjenično odvija
na dvjema lokacijama,
a Woland i njegova svita –
Azazello, Korovjov, Hella
i divovski mačak imenom Behemot –
pokazuju izvanredne magične moći,
koje koriste kako bi postavili predstavu,
ostavljajući za sobom rasulo i zbrku.
Taj demonski nestašluk izvor je
velikog dijela crnog humora u romanu,
baš kao i njegov kontekst.
Bulgakovljeva priča odvija se
ondje gdje je i nastala –
u SSSR-u na vrhuncu staljinizma.
Djela umjetnika i pisaca
strogo se cenzuriraju,
a prijete im zatvor, egzil ili smrt
padne li na njih sumnja
da potkopavaju državnu ideologiju.
Čak i kad im odobre djela, njima –
kao i stanovanjem, putovanjima
i svim ostalim –
upravlja zamršena birokracija.
U romanu Woland manipulira tim sustavom
kao i samom stvarnošću,
uz urnebesne posljedice.
Na obezglavljena tijela i
novac što pljušti s neba
građani Moskve reagiraju
slijedeći svoje sitne interese,
što pokazuje kako je sovjetsko društvo
razmnožilo pohlepu i cinizam
unatoč svojim idealima.
Realistična naracija namjerno miješa
čudnovatost nadnaravnih događaja
s apsurdnošću sovjetske svakodnevice.
Kako je Bulgakov uspio objaviti
tako subverzivan roman
pod opresivnim režimom?
Pa… nije.
Radio je na „Majstoru i Margariti”
više od deset godina.
No premda je Staljinova naklonjenost
spasila Bulgakova od teškog progona,
mnoge njegove drame i druga djela
nisu ugledali svjetlost dana,
pa je, iako pošteđen,
bio učinkovito ušutkan.
Nakon autorove smrti 1940.
rukopis ostaje neobjavljen.
Cenzurirana verzija
konačno je tiskana 1960-ih,
dok su primjerci potpunog rukopisa
nastavili kružiti
tajnim književnim miljeima.
Cjeloviti tekst objavljen je tek 1973.,
više od 30 godina nakon što je dovršen.
Bulgakovljevo iskustvo s cenzurom i
umjetničkom frustracijom
dalo je autobiografsku notu
drugom dijelu romana,
u kojemu napokon upoznajemo
naslovnog junaka.
„Majstor” je bezimeni autor koji je
godinama radio na svojem romanu,
ali je spalio rukopis
nakon što su ga izdavači odbili –
baš kao što je i Bulgakov
napravio sa svojim djelima.
Ipak, stvarna je protagonistica
Majstorova ljubavnica Margarita.
Njezina predanost ljubavnikovu
napuštenom snu neobično je povezana
s vratolomijama dijabolične družine –
i dovodi priču do nadrealnog vrhunca.
Unatoč crnom humoru i složenoj strukturi,
„Majstor i Margarita” u biti je razmatranje
o umjetnosti, ljubavi i iskupljenju
koje nikad ne zapada u cinizam.
Zakašnjela objava knjige i činjenica
da je preživjela unatoč svemu
potvrda su Wolandovih riječi
upućenih Majstoru:
„Rukopisi ne gore.”