Reka Artner: Dobrodošao u Beč. Da li je ovo prvi put da si ovde? Džošua Bekford: Da, ovo je moj prvi put. RA: Da li si uzbuđen povodom ove konferencije? DžB: Da, ovo je do sada, moj najveći događaj. RA: Najveći događaj. (Smeje se) (Aplauz) Sada, Dzošua, kao što je Vlad već spomenuo, ti imaš veoma bistar um. voliš da učiš, usvajaš nove informacije. Zbog čega? DžB: Pa, zato što je učenje moja strast zato što je učenje zabavno, i pomaže ti da učiš, pomaže ti da iskusiš tvoje putovanje, tvoje putovanje kroz život, i, znate, zabavno je, i učiš nove stvari. RA: Svi se slažemo da je zabavno. To znači da voliš da ideš u školu. Uživaš da ideš u školu, je l' da? DžB: Hmmm. RA: O, mnoga deca ne vole to toliko, ali ti voliš. Koji su ti omiljeni predmeti? DžB: Moj omiljeni predmet je nauka. RA: Nauka, nauka, i zašto nauka? DžB: Pa, zato što nauka može praktično da uradi sve, kao, što znate... RA: Kao, na primer, što smo čuli ranije, put u svemir? DžB: Kao, svemir, da. RA: Super, veoma lepo! Znači ti ideš u školu, ali imaš samo 11 godina, i već studiraš na Univerzitetu Oksford. Za mnoge od nas, snovi se ostvaruju, a tvoji su već ispunjeni. Kako je bilo? DžB: Bilo je odlično, ali poprilično teško, ali sam uspeo. (Smeh) RA: Koji predmet si studirao? DžB: Filozofiju. RA: Filozofiju, dobro. I šta je trebalo da radiš na tim časovima i na tom predmetu? DžB: Trebalo je da uradim 5 testova, koji su imali puno pitanja o tvom ličnom mišljenju o filozofiji. RA: Mh-Hmm. Kako si prošao na testovima? DžB: Na svakom testu sam dobio 5 odlika. RA: Ludo, ja mislim da ovo zaslužuje veliki aplauz. Strava! (Aplauz) Dakle, ti voliš da učiš, voliš da učiš nove stvari, i takođe voliš da učiš nove jezike. Koliko jezika govoriš, Džošua? DžB: Pričam japanski. RA: Japanski. DžB: Malo kineskog. RA: Kineski. DžB: Malo nemačkog. RA: Malo nemačkog. DžB: I nešto francuskog. RA: Oho! DžB: Da, to je sve. RA: I hajde da ne zaboravimo engleski. DžB: Engleski, da, naravno. (Smeh) RA: Da li želiš da brojiš na japanskom do 10? Zato što nisam nikad nikog čula da broji na japanskom. DžB: Dobro. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset. RA: Opa. Super! (Smeh) (Aplauz) Ovo je tako super! Ovo je tako super! I čula sam da usvajaš puno informacija sa interneta, ali da takođe voliš da čitaš knjige. Koliko si knjiga pročitao do sada? DžB: Nisam siguran, ali sigurno dosta. RA: (Smeh) Dosta. Toliko mnogo, da si rekao da želiš da napišeš svoju knjigu. Da li je to tačno? Na koraku si da napišeš svoju knjigu? DžB: Pa, da, na putu sam za to. Pišem knjigu o drevnom Egiptu. RA: O drevnom Egiptu, dobro. Odakle dobijaš podatke? DžB: Dobijam ih sa Gugla i iz mnogo knjiga koje čitam o istoriji Egipta. RA: Mh-hmm. Super. Da li si bio tamo? DžB: Da. Domaćin: Bio si u Egiptu? DžB: Bio sam u Egiptu sa svojih 10 godina. RA: O, super. Znači istraživao si na samom terenu? DžB: Mh-hmm. RA: (Smeh) Savršeno, jako dobro. Sada, uz svo to učenje, takođe se trudiš da ostaneš u formi, i voliš sportove. Koje vrste sportova voliš? DžB: Pa, dobar sam u fudbalu, košarci, kriketu, ragbiju, tenisu, badmintonu, plivanju... (Smeh) jogi... (Smeh) tai čiju... RA: Strava! DžB: Golfu. RA: Golfu! (Smeh) (Aplauz) Uzgred, nisi mali za ragbi i fudbal? DžB: Ne, nisam mali. (Smeh) Mogu da oborim mnogo ljudi. (Smeh) Domaćin: Takođe odrasle? DžB: Da, obaraim ih na fudbalu. RA: (Smeh) Važi, super. Džošua, šta više voliš, da li bi radije pričao sa odraslima, ili sa decom? Da li imaš preferencije? DžB: Pa, volim puno da pričam sa odraslima ali takođe i sa decom. Ali znate, odrasli... RA: Zašto voliš da pričaš sa odraslima? Šta ih čini tako očaravajućima? DžB: Zato što odrasli imaju uglavnom puno informacija iz kojih mogu da naučim, i znate, zanimljivo je da dobijem informacije od njih. Kao što rekoh ranije, to će dodati takođe i malo iskustva. RA: Prelepo. Pa, danas ovde ima puno odraslih. Pa u pauzama možeš pričati sa njima. Mislim da će voleti da pričaju sa tobom. I sada, Džošua kada porasteš, šta bi želeo da postaneš? Šta želiš da budeš? DžB: Želim da budem neurohirurg kada porastem. RA: I zašto to? DžB: Pa, kada sam imao 4 godine... Odlučio sam da budem neurohirurg sa svoje 4 godine, jer na laptopu svog oca imam hirurški simulator, izvlačim organe i vraćam ih nazad. Stvarno je odvratno. (Smeh) Ako niste zainteresovani za to, ne pokušavajte. RA: (Smeh) Ne pokušavajte! I u stvari ti to radiš u laboratoriji. Već učiš kako da koristiš skalpel i da to radiš sa životinjskim organima, je l' da? Kakvo je to iskustvo? To nije odvratno? DžB: Pa, meni nije. RA: Tebi nije? (Smeh) Super. I, znači ti si očaran, kao što si ranije spomenuo, hoćeš da porasteš i postaneš neurohirurg, i rekao si mi da to želiš da bi pomagao ljudima. Je li to tačno? DžB: Jeste! RA: Šta te još pasionira i za šta se još zalažeš? DžB: Pa, želim da sačuvam Zemlju. RA: Želiš da sačuvaš Zemlju? Stvarno? Kako bi to uradio? Pa, savetovanjem drugih, i, znate, pokušajem da promenim svet i ljude da rade ispravne stvari za Zemlju. (Aplauz) RA: Ovo je veoma impresivno. Mi u stvari imamo puno publike ovde, plus ljudi koji nas gledaju uživo. Da li bi nam dao savete šta da činimo? DžB: Pa, možete da isključite vaše uređaje tokom noći kada ih ne koristite. Možete takođe da pokupite smeće sa poda i takođe da ga ne bacate na pod. RA: Ima smisla, da, apsolutno. Ima li još nešto što bismo mogli da uradimo? DžB: Kada sečete drveće, posadite ga opet mnogo češće. RA: Mh-hmm. DžB: I ne palite šume. RA: (Smeh) Da li ste čuli, ljudi? Bez šumskih požara. Dobro. Zagovaraš sačuvanje Majke Zemlje, i takođe postoji još jedan slučaj koji zagovaraš. Rekao si mi da si takođe uključen u zagovaranje novih shvatanja autizma, je l' to tačno? DžB: Mh-hmm. RA: I uključen si u druge humanitarne organizacije koje to rade. Želiš da nam kažeš više o tome? DžB: Pa, ja sam ambasador humanitarnih organizacija za decu u Africi i siromašnu decu i decu kojima je potreban novac takođe. Dakle kada ljudi dođu na događaje da čuju moje prezentacije, oni plate, a pošto sam ja ambasador, taj novac ide u organizaciju da pomogne svoj deci i odraslima da kupe više stvari i hranu i odeću i sve potrebne im stvari. RA: To je jako pohvalno, to je mnogo lepo. Da li postoji nešto što bi publika trebalo da zna o autizmu? DžB: Pa, ukoliko ne znate šta je autizam, autizam je način drugačijeg razmišljanja. Kao da tvoj mozak drugačije razmišlja. I postoji dobra i loša strana. Dobra strana je... kada si rođen sa puno darova i dobrih stvari o kojima ljudi sanjaju. Postoji, nažalost, loša strana i mnogo je češće biti na lošoj strani autizma, nažalost. Loša strana je da nekada ne možeš da pričaš i imaš probleme sa govorom, probleme sa učenjem. Zaista je tužno. RA: Ali ja mislim da ti nemaš problema uopšte. Ozbiljno, sediš pred ogromnom publikom. Puno, ja mislim, odraslih bi bilo jako uplašeno da to radi i veoma nervozno, a ti radiš to super. Zar ne? (Aplauz) Sada, Džošua, pošto si spomenuo da se zalažeš da sačuvaš Majku Zemlju, je l' bi želeo da podeliš svoju pesmu ovde? On je napisao kratku pesmu o tome. Sići ću sa bine, i cela bina je tvoja. I podeli je sa nama. Važi? Super. Vidimo se iza bine. DžB: Dakle moja pesma je o Majci Zemlji. Nadam se da će vam se svideti. Majka Zemlja, Majka Zemlja, povređuje se. Zašto ljudi i dalje pljuju po tlu? Zašto ljudi i dalje bacaju otpatke svuda okolo? Ne sviđa mi se, ni malo. Moguće ni vama. Svaki dan, postaje više oprezna, dok se mi povređujemo. Zašto ljudi i dalje rade pogrešne stvari u životu što će prouzrokovati puno nesloge? Ja pazim na Majku Zemlju. Ne želim da je vidim povređenu. Ako ljudi nastave da rade loše stvari, ubiraćemo kazne koje priroda nosi. Zemlja je jedina kuća za koju znamo. Ako je uništimo, nemamo kuda otići. Majka Zemlja je živa. Treba da uradimo sve da buja. Ako joj priređujemo puno bola, nećemo imati šta da dobijemo. Kada Majka Zemlja priredi cunami ona plače okean suza, način na koji samo povećavamo naše strahove. Kada kopamo ono što je u Zemlji, ona nas prodrma sa velikim zemljotresom da nam saopšti naše greške. Kada posečemo drveće, Majka Zemlja postaje gola, i uskoro nam ništa sveto neće ostati. Ako otrujemo vazduh gasovima iz kola i aviona, šume će izgoreti u požarima. Uskoro, nećemo imati atmosferu, i jednog dana, možda samo nećemo biti ovde. Možda lek za sve bolesti nije da radimo kako želimo. Biti fin može biti ključ međusobnog slaganja. Molim vas pomozite u paženju Majke Zemlje i ona će se brinuti o vama. Planeta pripada meni i vama. Mi iskorišćavamo naša tela svaki dan i noć sa puno krivice za naše stanje. Želim da svi krenemo u akciju pre nego što nas priroda uzme. Ako ne brinemo o veličanstvenoj mašini, majka Zemlja će nas kazniti smrtnim grehom. Nadam se da ćete poslušati moju molitvu pošto priroda gleda mene i vas. Ako ne sačuvamo našu planetu, ništa što uradimo nije važno. Hvala na slušanju. (Aplauz)