WEBVTT

00:00:06.814 --> 00:00:14.045
Prosječni dvadesetogodišnjak zna
između 27 000 i 52 000 različitih riječi.

00:00:14.045 --> 00:00:20.053
Do 60. godine, taj broj u prosjeku
iznosi između 35 000 i 56 000.

00:00:20.053 --> 00:00:24.330
Izgovorene naglas, većina
ovih riječi traje kraće od sekunde.

00:00:24.330 --> 00:00:28.535
Tako sa svakom riječju
mozak mora donijeti brzu odluku:

00:00:28.535 --> 00:00:32.235
koja od tih tisuća mogućnosti
odgovara signalu?

00:00:32.235 --> 00:00:36.345
Oko 98 % vremena mozak odabere točnu riječ.

NOTE Paragraph

00:00:36.345 --> 00:00:37.475
Ali kako?

00:00:37.475 --> 00:00:41.115
Razumijevanje govora drugačije je
od razumijevanja čitanja,

00:00:41.115 --> 00:00:44.375
ali je slično razumijevanju
znakovnog jezika -

00:00:44.375 --> 00:00:48.861
iako je prepoznavanje izgovorenih riječi
proučavano više nego znakovni jezik.

00:00:48.861 --> 00:00:51.421
Ključ naše sposobnosti
razumijevanja govora

00:00:51.421 --> 00:00:54.691
jest uloga mozga kao paralelnog procesora,

00:00:54.691 --> 00:00:58.691
što znači da može izvoditi
različite stvari istovremeno.

00:00:58.691 --> 00:01:01.361
Većina teorija pretpostavlja
da je svaka riječ koju znamo

00:01:01.361 --> 00:01:05.771
reprezentirana odvojenom procesnom
jedinicom koja ima samo jedan zadatak:

00:01:05.771 --> 00:01:10.931
procijeniti vjerojatnost dolaznog govora
koji odgovara toj određenoj riječi.

NOTE Paragraph

00:01:10.931 --> 00:01:15.139
U kontekstu našeg mozga,
procesna jedinica koja reprezentira riječ

00:01:15.139 --> 00:01:19.796
jest poput obrasca aktivnosti
okidanja u skupini neurona

00:01:19.796 --> 00:01:21.686
u korteksu mozga.

00:01:21.686 --> 00:01:23.506
Kada čujemo početak riječi,

00:01:23.506 --> 00:01:27.286
nekoliko tisuća takvih jedinica
mogu postati aktivne,

00:01:27.286 --> 00:01:29.352
jer sa samo početkom riječi

00:01:29.352 --> 00:01:31.532
postoji mnoštvo mogućih spojeva.

00:01:31.532 --> 00:01:35.535
Onda, kako se riječ nastavlja,
sve više jedinica prepoznaje

00:01:35.535 --> 00:01:40.666
kako neki ključan dio informacije
nedostaje te gube aktivnost.

00:01:40.666 --> 00:01:43.126
Moguće i da prije završetka riječi

00:01:43.126 --> 00:01:48.090
samo jedan obrazac okidanja ostane
aktivan, koji odgovara jednoj riječi.

00:01:48.090 --> 00:01:50.828
To se zove "točka prepoznavanja".

00:01:50.828 --> 00:01:53.648
U procesu pridruživanja jednoj riječi,

00:01:53.648 --> 00:01:56.718
aktivne jedinice suzbijaju
aktivnost drugih,

00:01:56.718 --> 00:01:58.838
štedeći vrijedne milisekunde.

00:01:58.838 --> 00:02:03.635
Većina ljudi može razumjeti
do 8 slogova u sekundi.

NOTE Paragraph

00:02:03.635 --> 00:02:06.965
Ipak, nije cilj samo prepoznati riječ,

00:02:06.965 --> 00:02:10.415
nego također pristupiti
njenom pohranjenom značenju.

00:02:10.415 --> 00:02:14.195
Mozak istovremeno pristupa
mnogim mogućim značenjima,

00:02:14.195 --> 00:02:16.875
prije nego što je riječ
u potpunosti identificirana.

00:02:16.875 --> 00:02:22.018
Ovo znamo iz istraživanja koje pokazuje
kako čak i kad čuju samo djelić riječi -

00:02:22.018 --> 00:02:23.298
poput "kap" -

00:02:23.298 --> 00:02:26.798
slušatelji počinju registrirati
više mogućih značenja,

00:02:26.798 --> 00:02:31.970
poput kapetan ili kapital,
prije nego što se cijela riječ pojavi.

NOTE Paragraph

00:02:31.970 --> 00:02:35.120
To sugerira kako svaki put
kad čujemo riječ,

00:02:35.120 --> 00:02:38.480
dolazi do kratke eksplozije
značenja u našim umovima,

00:02:38.480 --> 00:02:43.291
i do točke prepoznavanja
mozak se odluči za jedno značenje.

00:02:43.291 --> 00:02:46.221
Proces prepoznavanja kreće se brže

00:02:46.221 --> 00:02:50.821
s rečenicom koja nam daje kontekst
nego u slučajnom nizu riječi.

00:02:50.821 --> 00:02:55.009
Kontekst također pomaže usmjeriti
nas prema namijenjenom značenju riječi

00:02:55.009 --> 00:02:59.009
s višestrukim interpretacijama,
poput "luk" ili "grad"

00:02:59.009 --> 00:03:03.009
ili u slučaju homofona,
poput "no" i "know" [eng].

00:03:03.009 --> 00:03:07.393
Za multilingvalne ljude,
jezik koji slušaju je još jedan znak

00:03:07.393 --> 00:03:12.706
koji pomaže da se eliminiraju riječi
koje ne odgovaraju kontekstu jezika.

NOTE Paragraph

00:03:12.706 --> 00:03:16.706
Dakle, što je s dodavanjem
potpuno novih riječi ovom sustavu?

00:03:16.706 --> 00:03:20.706
Čak i kao odrasli, možemo se susresti
s novom riječju svakih nekoliko dana.

00:03:20.706 --> 00:03:25.109
Ali ako je svaka riječ reprezentirana
kao fino ugođen obrazac aktivnosti

00:03:25.109 --> 00:03:27.439
raspodijeljen preko mnoštva neurona,

00:03:27.439 --> 00:03:31.992
kako spriječiti da nove riječi
ne zauzmu mjesta starih?

00:03:31.992 --> 00:03:34.322
Smatramo da se,
kako bi se izbjegao ovaj problem,

00:03:34.322 --> 00:03:39.085
nove riječi prvotno pohranjuju
u dio mozga zvan hipokampus,

00:03:39.085 --> 00:03:42.693
daleko od glavnog skladišta
riječi u korteksu,

00:03:42.693 --> 00:03:46.063
tako da ne dijele neurone
s ostalim riječima.

NOTE Paragraph

00:03:46.063 --> 00:03:49.073
Onda, tijekom više prespavanih noći,

00:03:49.073 --> 00:03:54.470
nove se riječi postupno
prebacuju i prepliću sa starima.

00:03:54.470 --> 00:03:57.990
Istraživači smatraju kako
ovaj postupni proces akvizicije

00:03:57.990 --> 00:04:01.354
pomaže izbjeći ometanje postojećih riječi.

NOTE Paragraph

00:04:01.354 --> 00:04:02.774
Tako danju,

00:04:02.774 --> 00:04:07.304
nesvjesna aktivnost stvara eksplozije
značenja dok mi razgovaramo.

00:04:07.304 --> 00:04:12.305
Noću, mi odmaramo, ali naši mozgovi
su zauzeti integriranjem novog znanja

00:04:12.305 --> 00:04:14.125
u mrežu riječi.

00:04:14.125 --> 00:04:17.655
Kada se probudimo, ovaj proces
osigurava da budemo spremni

00:04:17.596 --> 00:04:20.696
za promjenjivi svijet jezika.