1
00:00:06,814 --> 00:00:14,045
Prosječni dvadesetogodišnjak zna
između 27 000 i 52 000 različitih riječi.

2
00:00:14,045 --> 00:00:20,053
Do 60. godine, taj broj u prosjeku
iznosi između 35 000 i 56 000.

3
00:00:20,053 --> 00:00:24,330
Izgovorene naglas, većina
ovih riječi traje kraće od sekunde.

4
00:00:24,330 --> 00:00:28,535
Tako sa svakom riječju
mozak mora donijeti brzu odluku:

5
00:00:28,535 --> 00:00:32,235
koja od tih tisuća mogućnosti
odgovara signalu?

6
00:00:32,235 --> 00:00:36,345
Oko 98 % vremena mozak odabere točnu riječ.

7
00:00:36,345 --> 00:00:37,475
Ali kako?

8
00:00:37,475 --> 00:00:41,115
Razumijevanje govora drugačije je
od razumijevanja čitanja,

9
00:00:41,115 --> 00:00:44,375
ali je slično razumijevanju
znakovnog jezika -

10
00:00:44,375 --> 00:00:48,861
iako je prepoznavanje izgovorenih riječi
proučavano više nego znakovni jezik.

11
00:00:48,861 --> 00:00:51,421
Ključ naše sposobnosti
razumijevanja govora

12
00:00:51,421 --> 00:00:54,691
jest uloga mozga kao paralelnog procesora,

13
00:00:54,691 --> 00:00:58,691
što znači da može izvoditi
različite stvari istovremeno.

14
00:00:58,691 --> 00:01:01,361
Većina teorija pretpostavlja
da je svaka riječ koju znamo

15
00:01:01,361 --> 00:01:05,771
reprezentirana odvojenom procesnom
jedinicom koja ima samo jedan zadatak:

16
00:01:05,771 --> 00:01:10,931
procijeniti vjerojatnost dolaznog govora
koji odgovara toj određenoj riječi.

17
00:01:10,931 --> 00:01:15,139
U kontekstu našeg mozga,
procesna jedinica koja reprezentira riječ

18
00:01:15,139 --> 00:01:19,796
jest poput obrasca aktivnosti
okidanja u skupini neurona

19
00:01:19,796 --> 00:01:21,686
u korteksu mozga.

20
00:01:21,686 --> 00:01:23,506
Kada čujemo početak riječi,

21
00:01:23,506 --> 00:01:27,286
nekoliko tisuća takvih jedinica
mogu postati aktivne,

22
00:01:27,286 --> 00:01:29,352
jer sa samo početkom riječi

23
00:01:29,352 --> 00:01:31,532
postoji mnoštvo mogućih spojeva.

24
00:01:31,532 --> 00:01:35,535
Onda, kako se riječ nastavlja,
sve više jedinica prepoznaje

25
00:01:35,535 --> 00:01:40,666
kako neki ključan dio informacije
nedostaje te gube aktivnost.

26
00:01:40,666 --> 00:01:43,126
Moguće i da prije završetka riječi

27
00:01:43,126 --> 00:01:48,090
samo jedan obrazac okidanja ostane
aktivan, koji odgovara jednoj riječi.

28
00:01:48,090 --> 00:01:50,828
To se zove "točka prepoznavanja".

29
00:01:50,828 --> 00:01:53,648
U procesu pridruživanja jednoj riječi,

30
00:01:53,648 --> 00:01:56,718
aktivne jedinice suzbijaju
aktivnost drugih,

31
00:01:56,718 --> 00:01:58,838
štedeći vrijedne milisekunde.

32
00:01:58,838 --> 00:02:03,635
Većina ljudi može razumjeti
do 8 slogova u sekundi.

33
00:02:03,635 --> 00:02:06,965
Ipak, nije cilj samo prepoznati riječ,

34
00:02:06,965 --> 00:02:10,415
nego također pristupiti
njenom pohranjenom značenju.

35
00:02:10,415 --> 00:02:14,195
Mozak istovremeno pristupa
mnogim mogućim značenjima,

36
00:02:14,195 --> 00:02:16,875
prije nego što je riječ
u potpunosti identificirana.

37
00:02:16,875 --> 00:02:22,018
Ovo znamo iz istraživanja koje pokazuje
kako čak i kad čuju samo djelić riječi -

38
00:02:22,018 --> 00:02:23,298
poput "kap" -

39
00:02:23,298 --> 00:02:26,798
slušatelji počinju registrirati
više mogućih značenja,

40
00:02:26,798 --> 00:02:31,970
poput kapetan ili kapital,
prije nego što se cijela riječ pojavi.

41
00:02:31,970 --> 00:02:35,120
To sugerira kako svaki put
kad čujemo riječ,

42
00:02:35,120 --> 00:02:38,480
dolazi do kratke eksplozije
značenja u našim umovima,

43
00:02:38,480 --> 00:02:43,291
i do točke prepoznavanja
mozak se odluči za jedno značenje.

44
00:02:43,291 --> 00:02:46,221
Proces prepoznavanja kreće se brže

45
00:02:46,221 --> 00:02:50,821
s rečenicom koja nam daje kontekst
nego u slučajnom nizu riječi.

46
00:02:50,821 --> 00:02:55,009
Kontekst također pomaže usmjeriti
nas prema namijenjenom značenju riječi

47
00:02:55,009 --> 00:02:59,009
s višestrukim interpretacijama,
poput "luk" ili "grad"

48
00:02:59,009 --> 00:03:03,009
ili u slučaju homofona,
poput "no" i "know" [eng].

49
00:03:03,009 --> 00:03:07,393
Za multilingvalne ljude,
jezik koji slušaju je još jedan znak

50
00:03:07,393 --> 00:03:12,706
koji pomaže da se eliminiraju riječi
koje ne odgovaraju kontekstu jezika.

51
00:03:12,706 --> 00:03:16,706
Dakle, što je s dodavanjem
potpuno novih riječi ovom sustavu?

52
00:03:16,706 --> 00:03:20,706
Čak i kao odrasli, možemo se susresti
s novom riječju svakih nekoliko dana.

53
00:03:20,706 --> 00:03:25,109
Ali ako je svaka riječ reprezentirana
kao fino ugođen obrazac aktivnosti

54
00:03:25,109 --> 00:03:27,439
raspodijeljen preko mnoštva neurona,

55
00:03:27,439 --> 00:03:31,992
kako spriječiti da nove riječi
ne zauzmu mjesta starih?

56
00:03:31,992 --> 00:03:34,322
Smatramo da se,
kako bi se izbjegao ovaj problem,

57
00:03:34,322 --> 00:03:39,085
nove riječi prvotno pohranjuju
u dio mozga zvan hipokampus,

58
00:03:39,085 --> 00:03:42,693
daleko od glavnog skladišta
riječi u korteksu,

59
00:03:42,693 --> 00:03:46,063
tako da ne dijele neurone
s ostalim riječima.

60
00:03:46,063 --> 00:03:49,073
Onda, tijekom više prespavanih noći,

61
00:03:49,073 --> 00:03:54,470
nove se riječi postupno
prebacuju i prepliću sa starima.

62
00:03:54,470 --> 00:03:57,990
Istraživači smatraju kako
ovaj postupni proces akvizicije

63
00:03:57,990 --> 00:04:01,354
pomaže izbjeći ometanje postojećih riječi.

64
00:04:01,354 --> 00:04:02,774
Tako danju,

65
00:04:02,774 --> 00:04:07,304
nesvjesna aktivnost stvara eksplozije
značenja dok mi razgovaramo.

66
00:04:07,304 --> 00:04:12,305
Noću, mi odmaramo, ali naši mozgovi
su zauzeti integriranjem novog znanja

67
00:04:12,305 --> 00:04:14,125
u mrežu riječi.

68
00:04:14,125 --> 00:04:17,655
Kada se probudimo, ovaj proces
osigurava da budemo spremni

69
00:04:17,596 --> 00:04:20,696
za promjenjivi svijet jezika.