0:00:06.814,0:00:14.045
Prosječni dvadesetogodišnjak zna[br]između 27 000 i 52 000 različitih riječi.

0:00:14.045,0:00:20.053
Do 60. godine, taj broj u prosjeku[br]iznosi između 35 000 i 56 000.

0:00:20.053,0:00:24.330
Izgovorene naglas, većina[br]ovih riječi traje kraće od sekunde.

0:00:24.330,0:00:28.535
Tako sa svakom riječju[br]mozak mora donijeti brzu odluku:

0:00:28.535,0:00:32.235
koja od tih tisuća mogućnosti[br]odgovara signalu?

0:00:32.235,0:00:36.345
Oko 98 % vremena mozak odabere točnu riječ.

0:00:36.345,0:00:37.475
Ali kako?

0:00:37.475,0:00:41.115
Razumijevanje govora drugačije je[br]od razumijevanja čitanja,

0:00:41.115,0:00:44.375
ali je slično razumijevanju[br]znakovnog jezika -

0:00:44.375,0:00:48.861
iako je prepoznavanje izgovorenih riječi[br]proučavano više nego znakovni jezik.

0:00:48.861,0:00:51.421
Ključ naše sposobnosti[br]razumijevanja govora

0:00:51.421,0:00:54.691
jest uloga mozga kao paralelnog procesora,

0:00:54.691,0:00:58.691
što znači da može izvoditi[br]različite stvari istovremeno.

0:00:58.691,0:01:01.361
Većina teorija pretpostavlja[br]da je svaka riječ koju znamo

0:01:01.361,0:01:05.771
reprezentirana odvojenom procesnom[br]jedinicom koja ima samo jedan zadatak:

0:01:05.771,0:01:10.931
procijeniti vjerojatnost dolaznog govora[br]koji odgovara toj određenoj riječi.

0:01:10.931,0:01:15.139
U kontekstu našeg mozga,[br]procesna jedinica koja reprezentira riječ

0:01:15.139,0:01:19.796
jest poput obrasca aktivnosti[br]okidanja u skupini neurona

0:01:19.796,0:01:21.686
u korteksu mozga.

0:01:21.686,0:01:23.506
Kada čujemo početak riječi,

0:01:23.506,0:01:27.286
nekoliko tisuća takvih jedinica[br]mogu postati aktivne,

0:01:27.286,0:01:29.352
jer sa samo početkom riječi

0:01:29.352,0:01:31.532
postoji mnoštvo mogućih spojeva.

0:01:31.532,0:01:35.535
Onda, kako se riječ nastavlja,[br]sve više jedinica prepoznaje

0:01:35.535,0:01:40.666
kako neki ključan dio informacije[br]nedostaje te gube aktivnost.

0:01:40.666,0:01:43.126
Moguće i da prije završetka riječi

0:01:43.126,0:01:48.090
samo jedan obrazac okidanja ostane[br]aktivan, koji odgovara jednoj riječi.

0:01:48.090,0:01:50.828
To se zove "točka prepoznavanja".

0:01:50.828,0:01:53.648
U procesu pridruživanja jednoj riječi,

0:01:53.648,0:01:56.718
aktivne jedinice suzbijaju[br]aktivnost drugih,

0:01:56.718,0:01:58.838
štedeći vrijedne milisekunde.

0:01:58.838,0:02:03.635
Većina ljudi može razumjeti[br]do 8 slogova u sekundi.

0:02:03.635,0:02:06.965
Ipak, nije cilj samo prepoznati riječ,

0:02:06.965,0:02:10.415
nego također pristupiti[br]njenom pohranjenom značenju.

0:02:10.415,0:02:14.195
Mozak istovremeno pristupa[br]mnogim mogućim značenjima,

0:02:14.195,0:02:16.875
prije nego što je riječ[br]u potpunosti identificirana.

0:02:16.875,0:02:22.018
Ovo znamo iz istraživanja koje pokazuje[br]kako čak i kad čuju samo djelić riječi -

0:02:22.018,0:02:23.298
poput "kap" -

0:02:23.298,0:02:26.798
slušatelji počinju registrirati[br]više mogućih značenja,

0:02:26.798,0:02:31.970
poput kapetan ili kapital,[br]prije nego što se cijela riječ pojavi.

0:02:31.970,0:02:35.120
To sugerira kako svaki put[br]kad čujemo riječ,

0:02:35.120,0:02:38.480
dolazi do kratke eksplozije[br]značenja u našim umovima,

0:02:38.480,0:02:43.291
i do točke prepoznavanja[br]mozak se odluči za jedno značenje.

0:02:43.291,0:02:46.221
Proces prepoznavanja kreće se brže

0:02:46.221,0:02:50.821
s rečenicom koja nam daje kontekst[br]nego u slučajnom nizu riječi.

0:02:50.821,0:02:55.009
Kontekst također pomaže usmjeriti[br]nas prema namijenjenom značenju riječi

0:02:55.009,0:02:59.009
s višestrukim interpretacijama,[br]poput "luk" ili "grad"

0:02:59.009,0:03:03.009
ili u slučaju homofona,[br]poput "no" i "know" [eng].

0:03:03.009,0:03:07.393
Za multilingvalne ljude,[br]jezik koji slušaju je još jedan znak

0:03:07.393,0:03:12.706
koji pomaže da se eliminiraju riječi[br]koje ne odgovaraju kontekstu jezika.

0:03:12.706,0:03:16.706
Dakle, što je s dodavanjem[br]potpuno novih riječi ovom sustavu?

0:03:16.706,0:03:20.706
Čak i kao odrasli, možemo se susresti[br]s novom riječju svakih nekoliko dana.

0:03:20.706,0:03:25.109
Ali ako je svaka riječ reprezentirana[br]kao fino ugođen obrazac aktivnosti

0:03:25.109,0:03:27.439
raspodijeljen preko mnoštva neurona,

0:03:27.439,0:03:31.992
kako spriječiti da nove riječi[br]ne zauzmu mjesta starih?

0:03:31.992,0:03:34.322
Smatramo da se,[br]kako bi se izbjegao ovaj problem,

0:03:34.322,0:03:39.085
nove riječi prvotno pohranjuju[br]u dio mozga zvan hipokampus,

0:03:39.085,0:03:42.693
daleko od glavnog skladišta[br]riječi u korteksu,

0:03:42.693,0:03:46.063
tako da ne dijele neurone[br]s ostalim riječima.

0:03:46.063,0:03:49.073
Onda, tijekom više prespavanih noći,

0:03:49.073,0:03:54.470
nove se riječi postupno[br]prebacuju i prepliću sa starima.

0:03:54.470,0:03:57.990
Istraživači smatraju kako[br]ovaj postupni proces akvizicije

0:03:57.990,0:04:01.354
pomaže izbjeći ometanje postojećih riječi.

0:04:01.354,0:04:02.774
Tako danju,

0:04:02.774,0:04:07.304
nesvjesna aktivnost stvara eksplozije[br]značenja dok mi razgovaramo.

0:04:07.304,0:04:12.305
Noću, mi odmaramo, ali naši mozgovi[br]su zauzeti integriranjem novog znanja

0:04:12.305,0:04:14.125
u mrežu riječi.

0:04:14.125,0:04:17.655
Kada se probudimo, ovaj proces[br]osigurava da budemo spremni

0:04:17.596,0:04:20.696
za promjenjivi svijet jezika.