1
00:00:06,814 --> 00:00:14,045
Prosječni dvadesetogodišnjak zna
između 27 000 i 52 000 različitih riječi.

2
00:00:14,045 --> 00:00:20,053
Do šezdesete godine taj broj prosječno
iznosi između 35 000 i 56 000.

3
00:00:20,053 --> 00:00:24,330
Kada se izgovore, većina ovih riječi
traje kraće od jedne sekunde.

4
00:00:24,330 --> 00:00:28,535
Tako sa svakom riječju
mozak mora brzo donijeti odluku:

5
00:00:28,535 --> 00:00:32,235
koja od ovih hiljadu opcija
odgovara signalu?

6
00:00:32,235 --> 00:00:36,345
U 98 posto slučajeva
mozak izabere tačnu riječ.

7
00:00:36,345 --> 00:00:37,475
Ali kako?

8
00:00:37,475 --> 00:00:41,115
Razumijevanje govora je drugačije
od razumijevanja čitanja,

9
00:00:41,115 --> 00:00:44,375
ali je slično razumijevanju
znakovnog jezika -

10
00:00:44,375 --> 00:00:48,861
mada se raspoznavanje izgovorene riječi
proučavalo više nego znakovni jezik.

11
00:00:48,861 --> 00:00:51,421
Ključ naše sposobnosti da razumijemo govor

12
00:00:51,421 --> 00:00:54,691
je uloga mozga kao paralelnog procesora,

13
00:00:54,691 --> 00:00:58,661
što znači da može raditi više
različitih stvari istovremeno.

14
00:00:58,661 --> 00:01:01,331
Većina teorija podrazumijeva
da je svaka riječ koju znamo

15
00:01:01,331 --> 00:01:05,771
predstavljena zasebnom procesnom jedinicom
koja ima samo jedan zadatak:

16
00:01:05,771 --> 00:01:10,931
procijeniti vjerovatnoću da izgovoreno
odgovara toj određenoj riječi.

17
00:01:10,931 --> 00:01:15,139
U kontekstu mozga,
procesna jedinica koja predstavlja riječ

18
00:01:15,139 --> 00:01:19,796
je vjerovatno obrazac aktivnosti
okidanja u skupini neurona

19
00:01:19,796 --> 00:01:21,686
u korteksu mozga.

20
00:01:21,686 --> 00:01:23,506
Kada čujemo početak riječi,

21
00:01:23,506 --> 00:01:27,286
nekoliko hiljada takvih jedinica
mogu postati aktivne,

22
00:01:27,286 --> 00:01:29,352
jer kad gledamo samo početak riječi,

23
00:01:29,352 --> 00:01:31,532
ima mnogo mogućih podudaranja.

24
00:01:31,532 --> 00:01:35,535
Onda, kako se riječ nastavlja
sve više i više jedinica registruje

25
00:01:35,535 --> 00:01:40,666
da neki ključni dio informacije
nedostaje i gubi aktivnost.

26
00:01:40,666 --> 00:01:43,126
Vjerovatno, mnogo prije kraja riječi,

27
00:01:43,126 --> 00:01:48,090
samo jedan obrazac okidanja ostaje
aktivan, koji odgovara jednoj riječi.

28
00:01:48,090 --> 00:01:50,828
Ovo se zove "tačka prepoznavanja".

29
00:01:50,828 --> 00:01:53,648
U procesu usavršavanja jedne riječi,

30
00:01:53,648 --> 00:01:56,718
aktivne jedinice suzbijaju
aktivnost drugih

31
00:01:56,718 --> 00:01:58,838
štedeći vrijedne milisekunde.

32
00:01:58,838 --> 00:02:03,059
Većina ljudi može razumijeti
do oko 8 slogova u sekundi.

33
00:02:03,635 --> 00:02:06,965
Ipak, nije cilj samo prepoznati riječ,

34
00:02:06,965 --> 00:02:10,415
nego i pristupiti njenom
pohranjenom značenju.

35
00:02:10,415 --> 00:02:14,195
Mozak istovremeno pristupa
mnogim mogućim značenjima

36
00:02:14,195 --> 00:02:16,875
prije nego što se riječ
u potpunosti ne identifikuje.

37
00:02:16,875 --> 00:02:22,018
Ovo znamo iz istraživanja koja pokazuju
da čak i nakon što čuju samo dio riječi -

38
00:02:22,018 --> 00:02:23,298
kao što je "kap" -

39
00:02:23,298 --> 00:02:26,798
slušaoci će početi registrovati
višestruka moguća značenja,

40
00:02:26,798 --> 00:02:31,970
kao što su kapetan ili kapital,
prije nego što se cijela riječ pojavi.

41
00:02:31,970 --> 00:02:35,120
Ovo ukazuje na to da se svaki put
kada čujemo neku riječ

42
00:02:35,120 --> 00:02:38,480
u našem umu dešava
kratka eksplozija značenja

43
00:02:38,480 --> 00:02:43,291
i do tačke prepoznavanja
mozak se odluči za jednu interpretaciju.

44
00:02:43,291 --> 00:02:46,221
Proces prepoznavanja se kreće brže

45
00:02:46,221 --> 00:02:50,821
kada je u pitanju rečenica koja nam daje
kontekst, nego u nasumičnom nizu riječi.

46
00:02:50,821 --> 00:02:55,009
Kontekst nam takođe pomaže da se usmjerimo
prema namijenjenom značenju riječi

47
00:02:55,009 --> 00:02:59,009
koje se mogu različito interpretirati,
kao što su "pas" ili "skup",

48
00:02:59,009 --> 00:03:03,009
ili u slučaju homofona
poput "no" ili "know" (eng).

49
00:03:03,009 --> 00:03:07,393
Za multilingviste, jezik koji slušaju
je još jedan nagovještaj

50
00:03:07,393 --> 00:03:12,706
koji pomaže da se eliminišu one riječi
koje ne odgovaraju kontekstu jezika.

51
00:03:12,706 --> 00:03:16,706
A šta je sa dodavanjem
potpuno novih riječi ovom sistemu?

52
00:03:16,706 --> 00:03:20,706
Čak i kao odrasli možemo svako malo
naići na neku novu riječ.

53
00:03:20,706 --> 00:03:25,109
Ali ako se svaka riječ predstavi
kao fino uštiman uzorak aktivnosti

54
00:03:25,109 --> 00:03:27,439
raspoređen preko mnoštva neurona,

55
00:03:27,439 --> 00:03:31,992
kako da spriječimo nove riječi
da ne zamijene one stare?

56
00:03:31,992 --> 00:03:34,322
Mislimo da se, da bi se
izbjegao ovaj problem,

57
00:03:34,322 --> 00:03:39,085
nove riječi inicijalno pohranjuju
u dijelu mozga koji se zove hipokampus,

58
00:03:39,085 --> 00:03:42,693
dovoljno daleko od glavnog skladišta
riječi u korteksu,

59
00:03:42,693 --> 00:03:46,063
kako ne bi dijelile neurone
sa ostalim riječima.

60
00:03:46,063 --> 00:03:49,073
Onda, nakon više prespavanih noći,

61
00:03:49,073 --> 00:03:54,470
nove se riječi postepeno prenose
i prepliću sa starima.

62
00:03:54,470 --> 00:03:57,990
Istraživači smatraju da ovaj
postepeni proces usvajanja

63
00:03:57,990 --> 00:04:01,354
pomaže da se izbjegne
ometanje postojećih riječi.

64
00:04:01,354 --> 00:04:02,774
Tako tokom dana,

65
00:04:02,774 --> 00:04:07,304
nesvjesna aktivnost stvara
eksplozije značenja dok ćaskamo.

66
00:04:07,304 --> 00:04:12,305
Noću se odmaramo, ali naš mozak
vrijedno radi na integraciji novog znanja

67
00:04:12,305 --> 00:04:14,125
u mrežu riječi.

68
00:04:14,125 --> 00:04:17,655
Kada se probudimo ovaj proces
osigurava da budemo spremni

69
00:04:17,596 --> 00:04:20,696
za svijet jezika koji se stalno mijenja.