0:00:06.814,0:00:14.045
Prosječni dvadesetogodišnjak zna[br]između 27 000 i 52 000 različitih riječi.

0:00:14.045,0:00:20.053
Do šezdesete godine taj broj prosječno[br]iznosi između 35 000 i 56 000.

0:00:20.053,0:00:24.330
Kada se izgovore, većina ovih riječi[br]traje kraće od jedne sekunde.

0:00:24.330,0:00:28.535
Tako sa svakom riječju[br]mozak mora brzo donijeti odluku:

0:00:28.535,0:00:32.235
koja od ovih hiljadu opcija[br]odgovara signalu?

0:00:32.235,0:00:36.345
U 98 posto slučajeva[br]mozak izabere tačnu riječ.

0:00:36.345,0:00:37.475
Ali kako?

0:00:37.475,0:00:41.115
Razumijevanje govora je drugačije[br]od razumijevanja čitanja,

0:00:41.115,0:00:44.375
ali je slično razumijevanju[br]znakovnog jezika -

0:00:44.375,0:00:48.861
mada se raspoznavanje izgovorene riječi[br]proučavalo više nego znakovni jezik.

0:00:48.861,0:00:51.421
Ključ naše sposobnosti da razumijemo govor

0:00:51.421,0:00:54.691
je uloga mozga kao paralelnog procesora,

0:00:54.691,0:00:58.661
što znači da može raditi više[br]različitih stvari istovremeno.

0:00:58.661,0:01:01.331
Većina teorija podrazumijeva[br]da je svaka riječ koju znamo

0:01:01.331,0:01:05.771
predstavljena zasebnom procesnom jedinicom[br]koja ima samo jedan zadatak:

0:01:05.771,0:01:10.931
procijeniti vjerovatnoću da izgovoreno[br]odgovara toj određenoj riječi.

0:01:10.931,0:01:15.139
U kontekstu mozga,[br]procesna jedinica koja predstavlja riječ

0:01:15.139,0:01:19.796
je vjerovatno obrazac aktivnosti[br]okidanja u skupini neurona

0:01:19.796,0:01:21.686
u korteksu mozga.

0:01:21.686,0:01:23.506
Kada čujemo početak riječi,

0:01:23.506,0:01:27.286
nekoliko hiljada takvih jedinica[br]mogu postati aktivne,

0:01:27.286,0:01:29.352
jer kad gledamo samo početak riječi,

0:01:29.352,0:01:31.532
ima mnogo mogućih podudaranja.

0:01:31.532,0:01:35.535
Onda, kako se riječ nastavlja[br]sve više i više jedinica registruje

0:01:35.535,0:01:40.666
da neki ključni dio informacije[br]nedostaje i gubi aktivnost.

0:01:40.666,0:01:43.126
Vjerovatno, mnogo prije kraja riječi,

0:01:43.126,0:01:48.090
samo jedan obrazac okidanja ostaje[br]aktivan, koji odgovara jednoj riječi.

0:01:48.090,0:01:50.828
Ovo se zove "tačka prepoznavanja".

0:01:50.828,0:01:53.648
U procesu usavršavanja jedne riječi,

0:01:53.648,0:01:56.718
aktivne jedinice suzbijaju[br]aktivnost drugih

0:01:56.718,0:01:58.838
štedeći vrijedne milisekunde.

0:01:58.838,0:02:03.059
Većina ljudi može razumijeti[br]do oko 8 slogova u sekundi.

0:02:03.635,0:02:06.965
Ipak, nije cilj samo prepoznati riječ,

0:02:06.965,0:02:10.415
nego i pristupiti njenom[br]pohranjenom značenju.

0:02:10.415,0:02:14.195
Mozak istovremeno pristupa[br]mnogim mogućim značenjima

0:02:14.195,0:02:16.875
prije nego što se riječ[br]u potpunosti ne identifikuje.

0:02:16.875,0:02:22.018
Ovo znamo iz istraživanja koja pokazuju[br]da čak i nakon što čuju samo dio riječi -

0:02:22.018,0:02:23.298
kao što je "kap" -

0:02:23.298,0:02:26.798
slušaoci će početi registrovati[br]višestruka moguća značenja,

0:02:26.798,0:02:31.970
kao što su kapetan ili kapital,[br]prije nego što se cijela riječ pojavi.

0:02:31.970,0:02:35.120
Ovo ukazuje na to da se svaki put[br]kada čujemo neku riječ

0:02:35.120,0:02:38.480
u našem umu dešava[br]kratka eksplozija značenja

0:02:38.480,0:02:43.291
i do tačke prepoznavanja[br]mozak se odluči za jednu interpretaciju.

0:02:43.291,0:02:46.221
Proces prepoznavanja se kreće brže

0:02:46.221,0:02:50.821
kada je u pitanju rečenica koja nam daje[br]kontekst, nego u nasumičnom nizu riječi.

0:02:50.821,0:02:55.009
Kontekst nam takođe pomaže da se usmjerimo[br]prema namijenjenom značenju riječi

0:02:55.009,0:02:59.009
koje se mogu različito interpretirati,[br]kao što su "pas" ili "skup",

0:02:59.009,0:03:03.009
ili u slučaju homofona[br]poput "no" ili "know" (eng).

0:03:03.009,0:03:07.393
Za multilingviste, jezik koji slušaju[br]je još jedan nagovještaj

0:03:07.393,0:03:12.706
koji pomaže da se eliminišu one riječi[br]koje ne odgovaraju kontekstu jezika.

0:03:12.706,0:03:16.706
A šta je sa dodavanjem[br]potpuno novih riječi ovom sistemu?

0:03:16.706,0:03:20.706
Čak i kao odrasli možemo svako malo[br]naići na neku novu riječ.

0:03:20.706,0:03:25.109
Ali ako se svaka riječ predstavi[br]kao fino uštiman uzorak aktivnosti

0:03:25.109,0:03:27.439
raspoređen preko mnoštva neurona,

0:03:27.439,0:03:31.992
kako da spriječimo nove riječi[br]da ne zamijene one stare?

0:03:31.992,0:03:34.322
Mislimo da se, da bi se[br]izbjegao ovaj problem,

0:03:34.322,0:03:39.085
nove riječi inicijalno pohranjuju[br]u dijelu mozga koji se zove hipokampus,

0:03:39.085,0:03:42.693
dovoljno daleko od glavnog skladišta[br]riječi u korteksu,

0:03:42.693,0:03:46.063
kako ne bi dijelile neurone[br]sa ostalim riječima.

0:03:46.063,0:03:49.073
Onda, nakon više prespavanih noći,

0:03:49.073,0:03:54.470
nove se riječi postepeno prenose[br]i prepliću sa starima.

0:03:54.470,0:03:57.990
Istraživači smatraju da ovaj[br]postepeni proces usvajanja

0:03:57.990,0:04:01.354
pomaže da se izbjegne[br]ometanje postojećih riječi.

0:04:01.354,0:04:02.774
Tako tokom dana,

0:04:02.774,0:04:07.304
nesvjesna aktivnost stvara[br]eksplozije značenja dok ćaskamo.

0:04:07.304,0:04:12.305
Noću se odmaramo, ali naš mozak[br]vrijedno radi na integraciji novog znanja

0:04:12.305,0:04:14.125
u mrežu riječi.

0:04:14.125,0:04:17.655
Kada se probudimo ovaj proces[br]osigurava da budemo spremni

0:04:17.596,0:04:20.696
za svijet jezika koji se stalno mijenja.