Kakva li ste samo intrigantna
grupa individualaca...
za jednog psihologa.
(Smijeh)
Zadnjih nekoliko dana sam imao priliku
načuti neke od vaših razgovora
i promatrati vaše međusobne interakcije.
I mislim da se, već sada, može reći
da postoji 47 osoba u ovoj publici koje
upravo u ovome trenutku
pokazuje psihičke simptome o
kojima bih htio danas popričati.
(Smijeh)
I mislio sam da bi ste možda
htjeli saznati tko ste.
(Smijeh)
Ali umjesto da pokazujem na vas,
što bi bilo nepotrebno i nametljivo,
mislio sam vam ispričati
nekoliko činjenica i priča
u kojima ćete možda prepoznati dio sebe.
Ja sam u istraživačkom polju koje je
poznato kao psihologija osobnosti
što je dio veće znanosti o osobnosti
koja obuhvaća cijeli spektar
od neurona do naracije.
I ono što mi pokušavamo,
na naš vlastiti način,
jest objasniti kako je svatko od nas
svatko od vas
u određenim aspektima
poput svih ostali ljudi,
poput nekih ljudi,
i poput nijedne osobe.
Možda odmah govorite za sebe
"Ja nisam intrigantan.
Ja sam 46. najdosadnija osoba
u Zapadnoj polutki."
ili možda kažete za sebe,
"Ja sam intrigantan
Iako me većina ljudi smatra
velikim, glasnim čudakom."
(Smijeh)
Upravo je tvoja samodijagnoza dosade
i urođena "čudnovatost"
ono čime mene kao psihologa fasciniraš.
Dakle da pojasnim zašto je to tako.
Jedno od najutjecajnijih pristupa
u znanosti o osobnosti
poznat je kao psihologija ličnosti
koja svrstava osobu u 5 dimenzija,
koje su normalno podijeljene.
I kojima se opisuju opće značajke
različitosti između ljudi.
Zajedno tvore akronim "OCEAN". (OSEUN)
"O" znači otvorenost
suprotno onima koji su više zatvoreni.
"S" znači savjesnost
za razliku od onih koji
vode više pasivan život.
"E"- ekstraverzija nasuprot
više introvertiranim osobama.
"U" - "ugodni individualci"
za razliku od onih
koji su izrazito neugodni.
i "N" -- "neurotično pojedinci",
za razliku od onih koji su stabilniji.
Ove sve dimenzije imaju učinak
na naše blagostanje
za vrijeme našega života.
I tako znamo da su, npr.
otvorenost i savjesnost
dobri pokazatelji za uspješan život,
ali otvoreni ljudi ostvaruju taj uspjeh
svojom neustrašivosti
te povremenim čudnim ponašanjem.
Savjesni ljudi to postižu
pridržavanjem rokova,
ustrajnošću te pomoću strasti.
Ekstrovertiranost i ugodnost
se oboje dobro slažu
u radu s ljudima.
Ekstroverte npr. smatram intrigantnima.
Svojim studentima nekada
kažem osnovnu činjenicu
koja im možda može nešto otkriti
u pogledu na njihovu osobnost.
Kažem da je za odrasle
gotovo nemoguće
da poližu vlastiti lakat.
(Smijeh)
Jeste li to znali?
Neki od vas su već pokušali
polizati svoj lakat.
Ali ekstroverti među vama
su vjerovatno oni koji
koji nisu samo pokušali
već i uspješno polizali lakat
osobe pokraj.
(Smijeh)
To su ekstroverti.
Malo ću se detaljnije
pozabaviti sa ekstroverzijom
jer je značajna i intrigantna
te nam pomaže u shvaćanju,
što ja nazivam, naše tri prirode.
Prva je naša biogenetska priroda,
naša neuropsihologija.
Druga je naša sociogenetička
ili druga priroda,
koja se odnosi na kulturne i
društvene aspekte našeg života.
I treća je ono što nas čini individualcem,
idiosinkrazija
ili što ja zovem "idiogenska" priroda.
Da vam pojasnim.
Jedno od obilježja ekstroverta je
potreba za stimulacijom.
I ta se stimulacija postiže pronalaskom
stvari koje su uzbudljive:
glasni zvukovi, tulumi
i društveni događaji na TED-u.
Naime ekstoverti tvore magnetsku jezgru.
Okupljaju se.
Vidio sam vas.
Introverti provode više vrijeme
na mirnijim mjestima
na drugome katu
gdje mogu sniziti stimulaciju
te ih se može pogrešno shvatiti
kao nedruštvene osobe,
ali oni nisu nužno nedruštveni.
Jednostavno shvatiš da ti je bolje
kada možeš smanjiti
razinu vanjske stimulacije.
Nekad su to interni stimulasni
koji dolaze iz vlastitoga tijela
kofein, na primjer, bolje djeluje
kod ekstroverta nego interoverta.
Kada ekstroverti dođu u ured u 9 ujutro
i kažu "Stvarno mi treba šalica kave",
ne šale se.
Stvarno im treba.
Introvertima to ne ide u korist,
osobito ako su zadaci u kojima sudjeluju,
a popili su kavu,
ako su ti zadaci ubrzani
i ako su kvantitativni,
introverti mogu ostavititi dojam
da se ne ponašaju posebno kvantitativno.
No to je progreška.
Dakle, ovo su posljedice
koje su poprilično intrigantne:
nismo uvijek onakvi kakvima se činimo
i to me dovodi do sljedeće stavke.
Moram prvo reći, prije nego pređem na ovo,
nešto o spolnom odnosu
iako nemam baš vremena.
Dakle ako biste željeli da
da, želite?
OK.
(Smijeh)
Postoje istraživanja
o učestalosti upuštanja
individualaca u bračni čin
na temelju muškarca i žene,
introverta, ekstroverta.
Stoga vas pitam:
Koliko puta u minuti,
oprostite, to je studija na štakorima,
(Smijeh)
Koliko se puta mjesečno
introvertirani muškarci
upuštaju u akciju?
3,0
Ekstrovertirani muškarci?
Više ili manje?
Da, više.
5,5. Skoro pa dvostruko više.
Introvertirane žene: 3,1.
Ekstrovertirane žene?
Iskreno, govoreći kao
intovertirani muškarac,
što ću kasnije pojasniti,
one su hrabre.
7,5.
Ne samo da svladaju sve
ekstrovertirane muškarce
već i pokupe par introvertiranih.
(Smijeh)
(Pljesak)
Drugačije komuniciramo,
ekstroverti i introverti.
Ekstroverti kada komuniciraju
žele imati puno društvenih susreta
koji su isprekidani bliskosti.
Vole stajati blizu za
ugodniju komunikaciju.
Vole imati puno kontakta očima
ili uzajamnih pogleda.
Otkrili smo straživanjima
da koriste više deminutivnih termina
kada nekoga upoznaju.
Dakle, kada ekstrovert upozna Charlesa
on ubrzo postaje Charlie i zatim Chuck
i onda Chuckles dušo.
(Smijeh)
Dok kod introverta
on ostaje Charles dok ne dobije
dopuštenje za većom bliškošću
od osobe s kojom priča.
Komuniciramo drugačije.
Ekstroverti preferiraju crno-bijeli,
konkretni, jednostavni jezik.
Introverti pereferiraju,
i ponovno ponavljam,
da sam toliki introvert
da si ne možete ni zamisliti,
komuniciramo drugačije.
Mi preferiramo kontekstualno kompleksne,
zavisne,
lukave rečenice
(Smijeh)
Više ili manje.
(Smijeh)
Takoreći.
(Smijeh)
Bez okolišanja
u vezi toga.
Dok razgovaramo
ponekad svako priča svoje.
Imao sam zajednički
svajetnički ugovor s kolegom
koji se razlikuje od mene
koliko je moguće.
Prvo, njegovo ime je Tom.
Moje nije.
(Smijeh)
Drugo, on je visok oko 2 m,
ja baš nisam.
(Smijeh)
I treće, on je najekstovertnija osoba
koju možete upoznati.
Ja sam teški introvert.
Toliko se opteretim
da poslije tri popodne ne mogu
popit ni šalicu kave
i očekivati san navečer.
U projekt nam je bio dodijeljen
kolega po imenu Micahel.
I Michael je projekt skoro
doveo do zastoja.
Osoba koja ga nam je dodijelila
pitala je Toma i mene
"Što mislite o Michaelu?".
Reći ću vam što je Tom
odgovorio za minutu.
Pričao je klasični "ekstrovertski".
I evo kako su ekstrovertirane uši
shvatile ono što sam rekao,
što je zapravo prilično točno.
Rekao sam, "Pa Michael
ima nekad sklonost
ponašati se na način
koji se nekima od nas čini
nešto izravnije nego što je uobičajeno."
(Smijeh)
Tom je zakolutao očima i rekao
"Briane, evo što sam ja rekao:
On je seronja!"
(Smijeh)
(Pljesak)
Kao introvert
ću suptilno aludirati na određene
"seronjaste" osobine
u ponašanju te osobe,
ali neću posegnuti za s-riječi.
(Smijeh)
Ali ekstrovert kaže,
"Ako hoda kao jedan, ako priča
kao jedan, zovem ga tako."
i raziđemo se.
Ovo je nešto na čega
bi se trebali obazirati?
Naravno.
Ovo je bitno znati.
Je li to sve što nas čini?
Jesmo li mi samo hrpa osobina?
Ne, nismo.
Upamtite, mi smo poput ostalih ljudi
i posve drugačiji od ostalih ljudi.
Što je sa idiosinkrazijskim nama?
Kao Elizabeta ili kao George,
možete dijeliti svoju ekstraverziju ili
svoj neuroticizam,
ali postoje li posebna elizabetska
obilježja svojstvena za naše ponašanje,
Ili georgska
koja nam pomažu shvatit nekoga
dalje od hrpe osobina?
Koja nas tjeraju da nekoga volimo?
Ne samo jer si određeni tip osobe.
Ne volim stavljati ljude u pretince.
Mislim da ni golubovi
ne pripadaju u njih.
Što je onda to što nas razlikuje?
To su naša postignuća u životu,
naši osobni projekti.
Vi upravo provodite osobni projekt,
ali nitko ovdje ne mora znati.
Vezano je za vaše dijete.
Bili ste tri puta u bolnici
i dalje se ne zna što nije u redu,
ili može biti o vašoj majci
i ponašali ste se izvan sebe.
To su osobine koje sami birate.
Ugodni ste, ali se ponašate neugodno
kako bi srušili te barijere
administrativne tromosti
u bolnici,
kako bi dobili nešto
za vašu majku ili vaše dijete.
Što su te slobodne osobine?
Unutar njih provodimo scenarij
kako bi uzdigli središnji projekt
u našem životu.
I one su ono što je važno.
Ne pitajte ljude koji su tip,
pitajte te ih, "Koji su
tvoji središnji projekti'?"
I mi provedemo te slobodne osobine.
Ja sam introvert,
ali imam središnji projekt,
a to je podučavati.
Ja sam profesor
i obožavam svoje studente
i svoje istraživačko polje.
I jedva im čekam reći
što je novo, što je interesantno,
sve im to jedva čekam reći.
I zato se ponašam na
ekstrovertan način
jer je u osam ujutro
studentima je potrebno malo humora,
malo motivacije da idu dalje
u teškim danima studiranja.
Ali moramo biti jako oprezni
kada se ponašamo drugačije.
Ponekad se dogodi da zanemarimo sebe.
Npr., nakon perioda lažnog
ekstrovertnog ponašanja,
ja se moram povući.
Kao što je rekla Susan Cain
u svojoj knjizi "Tišina"
u poglavlju u kojem se radilo o
o čudnom kanadskom profesoru
koji je predavao na Harvardu,
ja nekad idem u toalet
kako bi pobjegao od napada
nečuvenih ekstroverta.
(Smijeh)
Sjećam se jednog dana
kad sam pobjegao u kabinu
kako bi izbjegao preveliku stimulaciju.
I pravi ekstrovert je stao iza mene.
Ne baš u moju kabinu,
ali u kabinu pokraj
i čuo sam svakakve
zvukove olakšanja,
koje mrzimo pa čak i vlastite.
Zato puštamo vodu i prije i nakon.
(Smijeh)
I onda sam čuo hrapavi glas govoreći
"Hej, jel to doktor Little?"
(Smijeh)
Ako će išta zatvoriti introverta
na narednih šest mjeseci,
to je onda pričanje na toaletu.
(Smijeh)
Gdje upravo sad idem.
Nemojte me slijediti.
Hvala vam.
(Pljesak)