U svim vremenima i na svim mestima
u našoj istoriji,
ljudska bića su se pitala:
"Odakle smo došli?
Koje je naše mesto u svetu?
Šta se dešava s nama kad umremo?"
Religije su sistemi verovanja
koji su se se razvijali tokom vremena
kao odgovor na te
i druge večne misterije,
vođeni osećajem da na neka pitanja
može da se odgovori samo verom
i na osnovu intuicije
da postoji nešto veće od nas samih,
viša moć, kojoj moramo da odgovorimo,
ili neki izvor sa koga svi dolazimo
i kome moramo da se vratimo.
Hinduizam znači: religije Indije.
To nije jedna religija,
već pre raznolika povezana verovanja
i duhovni običaji.
Potiče od pre pet milenijuma,
iz vremena Krišne,
čoveka takve vrline
da je postao poznat kao avatar Višnua,
otelotvorenje boga u ljudskom obliku.
On je učio da ceo život prati karma,
zakon uzroka i posledica,
i naš zadatak je da obavimo
našu dužnost, ili darmu,
prema našem mestu u društvu,
bez brige kako će to ispasti.
Kad umremo, reinkarniramo se u novo telo.
Ako smo pratili darmu
i obavili našu dužnost
u prethodnom životu,
dobijamo dobru karmu
koja šalje našu dušu
na viši društveni položaj.
Znači da je naše ponovno rođenje
u sledećem životu
određeno onim što radimo u ovom.
Krug ponovnih rađanja zove se samsara.
Moguće je da sveta osoba
vodi život sa dovoljno dobrom karmom
da se oslobodi kruga.
To oslobođenje zove se mokša.
Hinduizam uči da je sve jedno.
Ceo univerzum je
jedna transcendentna stvarnost
zvana Braman,
i postoji samo jedan Braman,
ali mnogo bogova unutar njega,
i njihove uloge, vidovi i oblici
se razlikuju
u skladu s različitim tradicijama.
Brama je tvorac,
Višnu je zaštitnik
koji ponekad uzima ljudski oblik,
a Šiva je transformator
li bog plesa.
Durga je žestoko zaštitnička
božanska majka.
Ganeša ima slonovsku glavu
i mudri je zaštitnik uspeha.
Hinduizam je treća najveća
religija u svetu.
I iako većina Hindusa živi u Indiji,
mogu se naći na svakom kontinentu
i ima ih milijardu.
Otputujmo sada na zapad,
preko pustinja i planina
do plodnog polumeseca,
4.000 godina unazad.
Judaizam je počeo kada je Bog pozvao
Avrama i Saru da napuste Mesopotamiju
i presele se u zemlju Hanan.
U zamenu za njihovu veru
u jednog pravog Boga -
revolucionarni koncept
u tadašnjem politeističkom svetu -
dobili bi zemlju i mnoge potomke.
Od ovog obećanja je nastala zemlja Izrael
i izabrani narod,
ali ostanak u toj zemlji
i držanje tih ljudi zajedno
je bilo vrlo teško.
Izraelićani su postali robovi u Egiptu,
ali Bog ih je oslobodio uz pomoć
proroka Mojsija,
koji je primio Deset zapovesti
i kasnije još stotine.
Osvojili su Obećanu zemlju,
ali mogli su je zadržati samo
nekoliko stotina godina.
Izrael leži na raskršću
preko kojeg su mnoge vojske
prelazile tokom vekova.
A godine 70. n.e.,
Rimljani su uništili hram
u njihovoj prestonici Jerusalimu.
Tako se religija transformisala
od religije hramova
sa žrtvama i sveštenicima
u religiju knjige.
Zbog toga, Judaizam je vera
simbolizma, poštovanja i dubokih značenja
vezana za književnost njene istorije.
Mnogobrojni sveti spisi čine
jevrejsku Bibliju, ili Tanah,
a stotine pisanih diskusija
i interpretacija
se nalaze u velikoj zbirci
dubljih značenja
zvanoj Talmud.
Jevreji nalaze bogato, simboličko
značenje u dnevnom životu.
Za trpezom na Pashu,
svaka stvar na jelovniku simboliše
neki vid oslobađanja od ropstva.
Značaj odrastanja
ističe se kada mladi ljudi
postanu punoletni
"bar micvom" i "bat micvom",
ceremonijama tokom kojih oni
preuzimaju odgovornost
za svoje postupke
i proslavljaju prožimanje
njihovih sopstvenih života
sa verom, istorijom i tekstovima
jevrejskog naroda.
Danas ima 14 miliona Jevreja u svetu,
6 miliona u Izraelu,
koji je postao nezavisan
posle užasa genocida u 2. svetskom ratu,
i 5 miliona u Sjedinjenim Državama.
Ali, da se sada vratimo
2.500 godina unazad, u Indiju,
gde je Budizam počeo
sa mladim princom po imenu Sidarta.
U noći kad je začet, kažu da je
njegovu majku, kraljicu Maju,
u snu posetio beli slon
koji joj je dodirnuo bok.
Deset meseci kasnije,
rodio se princ Sidarta
u raskoši.
Odvajajući se od zaštićenog položaja
u mladosti,
bio je svedok ljudske patnje
koju su krili od njega,
i istog trenutka je krenuo
da istraži njene izvore.
Zašto ljudi moraju da podnose patnju?
Moramo li se reinkarnirati
u stotinama života?
U prvi mah, mislio je da je problem
u vezivanju za materijalne stvari,
pa se odrekao svoje imovine.
Postao je lutajući prosjak,
što ga, otkrio je, nije učinilo srećnijim.
Onda je slučajno čuo nastavnika
muzike kako govori učeniku:
"Ne zateži previše žicu, jer će pući.
Ali nemoj da bude suviše labava,
jer neće proizvesti zvuk."
U magnovenju je shvatio
da je traženje odgovora u krajnostima
bila greška.
Sredina između raskoši i siromaštva
izgledala je najmudrija.
I dok je meditirao pod bodhi drvetom,
pao mu je na pamet ostatak odgovora.
Ceo život obiluje patnjom.
Ona je prouzrokovana sebičnom žudnjom
za sopstvenim ostvarenjem na račun drugih.
Ako sledimo plan od 8 koraka,
možemo naučiti da smanjimo tu žudnju
i tako smanjimo patnju.
Tog dana, Sidarta je postao Buda,
prosvetljeni.
Ne jedini, već prvi.
Budistički plan se naziva
Osmostruki put
i, mada nije lako slediti ga,
pokazao je put prosvetljenja
milionima,
što je ono što Buda znači:
stanje saosećanja,
uvida,
mira
i postojanosti.
Od trenutka kada je ustao od tog drveta
do trenutka svoje smrti u starosti,
Buda je učio ljude kako da
postanu prosvetljeni:
pomoću pravog govora,
pravih ciljeva,
uma fokusiranog na ono što je stvarno,
i srca fokusiranog na voljenje drugih.
Mnogi budisti veruju u Boga ili bogove,
ali postupci su važniji od uverenja.
U svetu danas ima
skoro milijardu budista,
uglavnom u istočnoj,
jugoistočnoj i južnoj Aziji.
Pre 2.000 godina,
u Obećanoj zemlji judaizma,
rođeno je hrišćanstvo.
Kao što Hindusi nazivaju Krišnu
"bogom u ljudskom obličju",
hrišćani isto kažu za Isusa,
a hrišćanstvo je izraslo iz judaizma
kao što je budizam izrastao iz hinduizma.
Arhanđela Gavrila je poslao Avramov Bog
da pita ženu po imenu Marija
da postane majka njegovog sina.
Taj sin je bio Isus,
odgajan kao drvodelja
od Marije i njenog muža Josifa,
dok nije napunio 30 godina,
kada je započeo javnu karijeru
kao živa reč Boga.
Manje zainteresovan za religioznost
nego za pravdu i milost,
Isus je lečio bolesne da bi privukao mase
i onda ih učio o svom nebeskom ocu -
nežnom, praštajućem i pažljivom.
Onda bi pozvao sve za zajednički sto
da bi ilustrovao njegovo
Božje kraljevstvo:
prognane, grešnike i svece;
sve to u toku zajedničkog jela.
Imao je samo tri godine
pre nego što ga je njegova
nekonvencionalna mudrost
uvalila u nevolje.
Neprijatelji su ga izdali,
i Rimljani su ga pogubili
uobičajenim sredstvom
kojim su kažnjavali podstrekače -
raspećem.
Ali ubrzo pošto je sahranjen,
žene su našle njegov grob prazan
i brzo to razglasile,
ubeđene da je ustao iz mrtvih.
Prvi hrišćani su opisali
njegova pojavljivanja posle vaskrsenja,
šireći uverenje da je
njegova poruka bila tačna.
Poruka: volite jedni druge,
kao što sam vas ja voleo.
Hrišćani slave rođenje Isusa
u decembru na Božić,
a njegovu patnju, smrt i uskrsnuće
tokom Svete nedelje, u proleće.
U ceremoniji krštenja,
spiranjem greha
i dobrodošlicom u hrišćansku zajednicu,
oživljava se Isusovo sopstveno krštenje
kada je napustio život drvodelje.
U obredu pričešća,
hrišćani jedu hleb i piju vino,
blagoslovene kao telo i krv Isusa,
oživljavajući Isusovu poslednju večeru.
Ima dve milijarde hrišćana širom sveta
koji predstavljaju skoro
trećinu svetske populacije.
Islam je nastao pre 1.400 godina
sa čovekom velike vrline,
koji je meditirao u planinskoj pećini
u arabijskoj pustinji.
Taj čovek je bio Muhamed.
Njega je posetio božiji izaslanik,
ponovo arhanđel Gavrilo,
na arapskom Džibril,
i doneo mu reči Alaha,
Avramovog jedinog Boga.
Sledećih nekoliko godina
sve više i više poruka je stizalo
i on ih je pamtio i prenosio.
Stihovi koje je govorio bili su
prepuni mudrih izreka,
divnih rima
i misterioznih metafora.
Ali Muhamed je bio trgovac, a ne pesnik.
Mnogi su se složili da su stihovi
zaista bile reči Boga,
i ovi vernici su postali prvi muslimani.
Reč "musliman" znači
"onaj koji se predaje",
što znači: osoba koja se
pokorava volji Boga.
Pet najvažnijih dužnosti muslimana
se nazivaju Pet stubova islama:
Šehadet - muslimani se izjašnjavaju javno,
nema drugog Boga osim Alaha,
a Muhamed je njegov konačni prorok;
Namaz (salat) - mole se 5 puta dnevno
okrenuti ka Meki;
Zekat - svaki musliman treba da
2 ili 3% svojih prihoda da siromašnima;
Saum - oni poste tokom dana
za vreme meseca Ramazana
da bi ojačali snagu volje
i svoje poverenje u Boga;
i Hadž - jednom u životu,
svaki musliman koji može,
mora da ode na hodočašće
u sveti grad Meku,
da vežba za vreme
kad će stati pred Boga
da bude procenjen
kao dostojan ili nedostojan
večnog života s Njim.
Reči Boga,
otkrivene proroku tokom 23 godine,
sakupljene su u Kuranu,
što doslovno znači "recitacija".
Muslimani veruju da je to
jedina sveta knjiga
u kojoj nema ljudske pokvarenosti.
Takođe je mnogi smatraju
za najbolje književno delo
na arapskom jeziku.
Islam je druga najveća svetska religija
sa preko 1.5 milijardi
muslimana širom sveta.
Religija je vid kulture
od kada ona postoji
i postoje nebrojene verzije
njenog upražnjavanja.
Ali zajedničko za sve religije
je nalaženje smisla
izvan granica praznih sujeta
i niskih realnosti postojanja,
izvan greha,
patnje
i smrti,
izvan straha,
i izvan nas samih.