www.titlovi.com Nepravedni zakoni postoje; hoćemo li se zadovoljiti time da ih potujemo, ili ćemo nastojati da ih izmijenimo, a potovati ih dok ne uspijemo, ili ćemo ih odjednom sve prekriti? Henry David Thoreau Jedan od osnivača drutvene mree i sajta "reddit" pronađen je mrtav. On je svakako bio čudo, mada sam o sebi nikada tako nije mislio. Uopće ga nije uzbuđivalo da započne posao i zarađuje novce. Duboki osjećaj gubitka vlada večeras u Highland Parku, rodnom gradu Aaron Swartza, dok se voljeni oprataju od jednog od najbljetavijih svjetala interneta. Open Access i kompjutorski aktivisti su u alosti zbog ovog gubitka. Zapanjujući intelekt. Ako pričate sa ljudima koji su ga poznavali, čut ćete da ga je ubila vlada i da je MIT izdao sve svoje osnovne principe. Htjeli su od njega napraviti primjer, ok? Vlade imaju neutoljivu elju da kontroliraju. Potencijalno ga je čekalo 35 godina robije i kazna od milijun dolara. Silna pitanja revnosnih tuilaca i rekao bih čak i prekoračenje ovlasti. Jeste li pogledali taj konkretan predmet i donijeli neke zaključke? Odrastajući, lagano sam počeo uviđati da su sve stvari oko mene, za koje su mi ljudi pričali da su jednostavno takve prirodno, onakve kakve će uvijek biti. Uopće nisu bile prirodne. To su bile stvari koje je moguće promijeniti i to su bile pogrene stvari, to je jo vanije, i koje bi trebalo promijeniti. A jednom kada sam to shvatio, stvarno vie nije bilo povratka. Dečko Interneta Dobrodoli u priču, vrijeme je za čitanje. Ova knjiga se zove 'Paddington at the fair'. On je rođen u Highland Parku i tu je odrastao. Aaron potječe iz obitelji sa tri brata, svi natprosječno inteligentni. Kutija se raspada! Svi smo bili, znate, djeca ne ba najboljeg ponaanja. Znate, tri dječaka sve vrijeme trče okolo, prave probleme. Ne, ne, ne... Aaron!? -Molim? Ali, ja sam doao do zaključka: Aaron je naučio kako učiti u vrlo mladom uzrastu. Kuc, kuc!? Tko je? Aaron! -Koji Aaron? Smijeni čovjek Aaron. Znao je to eli, uvijek je elio to učiniti. Uvijek je postigao to to je elio. Njegova znatielja je bila beskonačna. Ovo ovdje je mala slika... Jednoga dana, on je rekao Susan: "Hajde da idemo na zabavu za tri obitelji u parku." Zabava za tri obitelji u parku. On je bio trojica u isto vrijeme. Ona kae: "O čemu priča?" On kae: "Vidi, to pie ovdje na friideru." "Zabava u parku za tri obitelji." Bila je zapanjena činjenicom da on zna čitati. Zove se: "Obiteljska večera." 'Seder' večer je drugačija od ostalih večeri. Sjećam se, jednom smo bili u biblioteci Sveučilita u Chicagu. Izvukao sam sa police knjigu iz 1900. godine. Pokazao mu i rekao: "Zna, ovo je jedno fantastično mjesto." Svi smo bili znatieljna djeca, ali Aaron je stvarno volio učiti i druge poučavati. Danas ćemo čitati abecedu unatrag. Z, Y, X, W... Sjećam se kada je doao kući sa svog prvog sata algebre. Bio je u fazonu: "Noah, hajde da te učim algebru!" A ja pitam: "to je to algebra?" I uvijek je bio takav. Sada pritisnem dugme, kliknem. E to ga, primio je, sada je roze. Kada je imao 2 ili 3 godine i kada mu je Bob pokazao kompjutore, tada se luđački zapalio za njih. Svi smo imali kompjutore, ali Aaron se stvarno primio na njih, stvarno se primio na internet. Gleda kompjutor? Ne. Kako da... Počeo je programirati u jako mladom uzrastu. Sjećam se da sam prvi program sa njim napravio u 'Basicu'. Bio je to kviz 'Ratovi Zvijezda. ' Sjedio je sa mnom u podrumu za kompjutorom satima, programirajući ovu igru. Problem koji sam stalno imao sa njim je bio da ja nita nisam htio raditi, a po njemu je uvijek bilo neto da se uradi. Uvijek je bilo neto to program moe rijeiti. Aaron je uvijek razmiljao kako je programiranje magija. Moe postići stvari koje obični ljudi ne mogu. Aaron je napravio ATM koristeći Macintosh i kartonsku kutiju. Jedne godine za 'Noć vjetica' ja nisam znao to bih bio. On je mislio da bi stvarno bilo super kada bih se obukao kao njegov omiljeni kompjutor, to je u to vrijeme bio originalni iMac. A on se mrzio maskirati za 'Noć vjetica', ali je volio uvjeravati druge da se maskiraju u stvari koje je on volio vidjeti. Momci, hajde, gledajte u kameru! On je napravio website koji se zvao "The Info" na kome su ljudi mogli prosto da popune informaciju. Na primjer, sigurno tamo neko zna sve o zlatu, zlatnim listićima. Zato ne bi pisali o tome na ovom sajtu? I onda drugi ljudi mogu tu informaciju pročitati i da ispraviti podatke, ako misle da nisu dobri. Ne razlikuje se previe od Wikipediae, zar ne? Ovo se događa prije nego to je krenula Wikipedia i to je kreirao jedan dvanaestogodinjak, u svojoj sobi, sam samcat, na jednom malom serveru, koristeći prastaru tehnologiju. Jedan od nastavnika je rekao: "Ovo je očajna ideja, ne moe samo pustiti bilo koga da pie rječnik, da bude autor enciklopedije." "Ima razloga zbog kojih postoje znanstvenici koji piu te knjige za nas!" "Kako ti je uopće pala na pamet tako grozna ideja?" Moj drugi brat i ja smo u fazonu: "Da, znate, Wikipedia je strava, ali mi smo to imali u kući prije jedno pet godina." Aaronov sajt "the info. org" je pobijedio na kolskom natjecanju koji je odrala tvrtka za web dizajn 'ArsDigita' u sklopu Cambridgea. Svi smo ili na Cambridge kada je osvojio nagradu 'ArsDigita'. I, znate, nismo imali pojma to to Aaron radi. Bilo je očigledno da je nagrada bila jako vana. Aaron se ubrzo uključio u udruenja za on-line programiranje. Zatim u proces kreiranja novih alatki za internet. Kae on: "Ben, radim na jednoj stvarno sjajnoj stvari, mora čuti to." A ja kaem: "Da, o čemu se radi?" On kae: "To je stvar koja se zove RSS." I onda mi objasni to je RSS. A ja pitam: "Zato je to korisno? Aaron, da li to koristi sajt? Zato bih to htio koristiti?" Postojala je mailing lista za ljude koji su radili na RSS-u i na XML-u uopćeno i postojala je osoba po imenu Aaron Swartz, koja je bila ratoborna, ali jako pametna i sa mnotvom dobrih ideja. I nikada nije dolazio na sastanke 'licem u lice'. I, kau mu oni: "Kada će doći na neki od naih sastanaka?" On je rekao: "Znate, mislim da me mama ne bi pustila, znate, tek sam napunio 14." Tako da je prva reakcija bila: "Ta osoba, taj kolega s kojim radimo čitave godine je imala 13 godina dok smo radili s njim, a sada ima svega 14." A njihova druga reakcija je bila: "Boe, zaista ga elimo vidjeti!" Znate, to je neto nevjerojatno. Bio je dio zajednice koja je kreirala RSS. Ono to je on radio je bilo da pomogne u izradi mree za povezivanje hiperteksta, a dio na kome je on radio, RSS, je bila alatka koja se moe koristiti da se dobije rezime stvari koje se odvijaju na drugim web stranicama. Obično biste ovo koristili za blog. Moete imati 10 ili 20 ljudi na blogu koji elite da pročitate, iskoristite 'RSS feeds', te rezimee o tome to se događa na tim drugim stranicama, da biste kreirali integriranu listu svih stvari koje se deavaju. Aaron je bio stvarno mlad, ali je razumio tehnologiju i uvidio je da nije savrena i traio je načine da pomogne da bude bolja. Majka ga spakira na avion u Chicagu, mi ga pokupimo u San Francisku. Upoznali smo ga s zanimljivim ljudima za raspravu i oduevljavali smo se njegovim uasnim navikama ishrane. Jeo je samo hranu bijele boje, samo, znate, barenu riu, ne prenu, jer to nije bilo dovoljno bijelo. I bijeli kruh, i tako dalje. I nekako se oduevite kvalitetom debate koja se pojavljuje iz usta naizgled maloga dječaka. I pomislite, ovaj klinac će stvarno daleko dogurati, ako ne umre od skorbuta. Aaron, ti si na redu. Mislim da je razlika u tome to sada ne moete tek tako, per-se, praviti kompanije Ne moete imati kompanije poput: "Hajde da prodajemo hranu za pse preko interneta, pseću hranu preko mobilnih telefona." Ali jo uvijek se deavaju brojne inovacije. Ja mislim, ako ne vidite inovaciju, moda ste zaboli glavu u pijesak. On uzima osobnost alfa-mujaka, pa je u fazonu: "Ja sam pametniji od vas, i zato to sam pametniji od vas, ja sam bolji od vas, i mogu vam govoriti to trebate raditi." To je dio njega kada se ponaa kao sveznalica. Dakle, sakupite sve te kompjutore i sada oni rjeavaju velike probleme, poput, potrage za vanzemaljcima ili pokuaja izlječenja raka. Prvi put sam ga sreo na IRC, 'Internet Relay Chat'. Nije samo pisao, već je i uzbuđivao ljude rjeavanjem problema. On je bio taj koji spaja. Pokret slobodne kulture, koji je imao mnogo energije. Ja mislim da je Aaron pokuavao učiniti da svijet funkcionira. Pokuavao ga je popraviti. Imao je izuzetno jaku osobnost, zbog koje je letjelo perje ponekad. I to nije obavezno značilo da se lijepo osjeća na svijetu, niti da je svijetu lijepo sa njim. Aaron je krenuo u srednju kolu, i stvarno mu je bilo muka od kole. Nije mu se dopalo, ni jedan od satova mu se nije sviđao. Nisu mu se sviđali nastavnici. Aaron je stvarno znao kako doći do informacije. Bio je u fazonu: "Ne trebaju meni nastavnici da bih znao geometriju, mogu jednostavno pročitati knjigu iz geometrije." "I ne trebaju mi nastavnici da bih naučio njihovu verziju američke povijesti, imam ovdje tri različite knjige i mogu ih jednostavno pročitati." "A mene to i ne zanima, mene zanima web." Bio sam isfrustriran kolom. Mislio sam da nastavnici nemaju pojma o čemu pričaju, da pokuavaju dominirati i kontrolirati, domaći zadaci su bili arena laa. I bio sam u fazonu, da sve skupim na gomilu i natjeram ih da vrijedno rade. I, počeo sam čitati knjige o povijesti obrazovanja, i kako se razvio ovaj sustav obrazovanja, i, alternativne načine, kako bi ljudi zapravo neto i naučili, umjesto da samo ponavljaju podatke koje su njihovi nastavnici izgovorili. I to me je vodilo ovom stazom preispitivanja stvari i jednom kada sam doveo kolu u pitanje, doveo sam u pitanje i drutvo koje ju je stvorilo. Doveo sam u pitanje poslove za koje su kole osposobljavale ljude, doveo sam u pitanje vladu koja je postavila cijeli taj sustav. Jedna od tema oko koje je posebno bio strastven su autorska prava, naročito u tim ranim danima. Autorsko pravo je stalno bilo neki teret za izdavačku industriju i čitaoce, ali nije to bio pretjerani teret. To je bila jedna racionalna institucija koja se brinula o tome da ljudi budu plaćeni. Aaronova generacija se suočila sa kolizijom između drevnog sustava autorskih prava i ove nevjerojatne nove stvari koju smo pokuavali izgraditi, Internet i Web. Ove stvari su bile u koliziji i dobili smo kaos. Onda je upoznao profesora prava sa Harvarda, Lawrencea Lessiga, koji je iznio na vrhovni sud zakon o autorskim pravima. Mlađani Aaron Swartz doletio je u Washington da slua postupak vrhovnog suda. Ja sam Aaron Swartz i ovdje sam da čujem Eldred... Da vidim Eldredove argumente. Zbog čega si doletio iz Chicaga i prevalio toliki put da bi čuo tu raspravu? To je već teko pitanje. Ne znam, jako sam uzbuđen da vidim vrhovni sud, naročito u vezi tako prestinog slučaja, kao to je ovaj. Lessig je iao dalje sa novim načinom definiranja autorskih prava na internetu. To se zvalo 'Creative Commons'. Jednostavna ideja 'Creative Commonsa' je da prui ljudima, stvaraocima jednostavan način da obiljee svoju kreativnost, sa slobodom koju su imali namjeru da nose. Dakle, autorska prava su bila: "all rights reserved" (sva prava zadrana). Onda je ovo na neki način: "some rights reserved" (pojedina prava zadrana). elja je da na jednostavan način kaem: "Evo to moete učiniti sa mojim radom." Iako ima tu i drugih stvari koje su potrebne da bi ste dobili moju dozvolu. A Aaronova uloga je bila u kompjutorskom djelu. Na primjer, kako se kreiraju dozvole, a da budu jednostavne i razumljive i izraene tako da ih strojevi mogu procesuirati. A ljudi su govorili: "Zato vam klinac od 15 godina pie specifikacije za Creative Commons?" "Zar ne mislite da je to velika greka?" A Larry je odgovarao: "Najveća greka bi bila kada ne bismo posluali tog klinca." Smijeno. Nije čak bio ni dovoljno visok za govornicu, a to nije bila jedna od onih pokretnih govornica. Malo je bilo smijeno, kada bi podigao ekran, nitko mu nije mogao vidjeti lice. Kada uđete ovdje na na website, imate tu nekoliko licenci, daje vam listu opcija koje objanjavaju to to sve znači. Postavili smo tri jednostavna pitanja. elite li traiti pripisivanje? Dozvoljavate li koritenje Vaega rada u komercijalne svrhe? Dozvoljavate li modificiranje Vaega rada? Bila sam zbunjena. Skroz sam bila impresionirana činjenicom da ga odrasli ljudi isto tako tretiraju. Aaron je stajao tamo pred punim auditorijem i počeo pričati o platformi koju je kreirao za Creative Commons. I svi su ga sluali. Samo... Sjedila sam iza i razmiljala: "On je samo klinac, zato ga sluaju?" Ali su ga sluali... Mislim da ja to nisam skroz razumjela. Iako su kritičari rekli da će to slabo utjecati da umjetnici budu plaćeni za svoj rad, uspjeh Creative Commonsa je bio ogroman. Trenutno, samo na stranici 'flickr', preko 200 milijuna ljudi koristi neki oblik licence Creative Commonsa. On je doprinosio svojim tehničkim sposobnostima, ali za njega to nije bila samo tehnička stvar. Aaron je često iskreno pisao na svom osobnom blogu. "Temeljno razmiljam o stvarima i elim da i drugi tako rade. Ja radim za ideje i učim od ljudi. Ne volim isključivati ljude. Ja sam perfekcionist, ali neću dozvoliti da to ometa izdavatvo. Osim obrazovanja i zabave, neću tratiti vrijeme na stvari koje neće imati utjecaja. Trudim se da sa svima budem prijatelj, ali mrzim kada me ne shvaćate ozbiljno. Nisam zlopamtilo (to nije produktivno), ali učim iz svoga iskustva. elim svijet učiniti boljim mjestom." 2004. godine Swartz naputa Highland Park i dolazi na Sveučilite Stanford. Patio je od divertikulitisa, to mu je stvaralo dosta muka. I bili smo zabrinuti oko njegovog uzimanja lijekova. Bio je hospitaliziran i uzimao je koktel tableta svaki dan. I jedna od tih tableta je bila steroid, to je utjecalo na njegov rast, pa se osjećao različitim od ostalih studenata. Aaron, se pojavljuje na Stanfordu, spreman za stipendiju, i brzo se naao u mentorskom programu za natprosječne studente, za koje se smatralo da će za 4 godine postati lideri u industriji i kojih ima 1%. I mislim da mu je to jako leglo. 2005. godine, nakon samo godine studiranja, Swartzu je ponuđeno mjesto u novoj 'startup incubation' firmi koja se zvala "Y Combinator" i koju je vodio Paul Graham. Rekao je: "Hej, imam ideju za sajt!" A Paul Graham ga dovoljno voli, pa kae: "Da, naravno." I tako Aaron napusti kolu i preseli se u ovaj stan. Dakle, ovo je bio Aaronov stan, tu je ivio. Dobro se sjećam da mi je otac govorio koliko je teko plaćati stanarinu, jer Aaron nije imao kredit i napustio je fakultet. Aaron je ivio u tzv. dnevnoj sobi i neki od postera ovdje su jo iz vremena kada je on ivio tu. Ovo je biblioteka. Bilo je vie knjiga tada, ali mnoge od njih su Aaronove. Aaronov YCombinator sajt se zvao "Infogami", alatka za izradu sajtova. Ali "Infogami" ne uspijeva pridobiti korisnike, i Swartz na kraju spaja svoju kompaniju sa drugim Y Combinator projektom, u potrazi za pomoći. Taj projekt su vodili Steve Huffman i Alexis Ohanian i zvao se "Reddit". Počinjali smo gotovo od nule, bez korisnika, bez novaca, bez kodova. I rasli smo dan za danom do jako popularnog sajta I nema znakova poputanja. Prvo smo imali 1.000 korisnika, pa 10.000, pa 20.000 i dalje i dalje, jednostavno nevjerojatno. "Reddit" postaje veliki i to je pravi treberski dio interneta. Ima dosta humora, ima dosta umjetnosti, i ljudi su prosto nagrnuli na sajt i učinili taj sajt glavnim sajtom na koji idu svako jutro da pročitaju novosti. "Reddit" se na nekom nivou graniči sa kaosom, pa je u neku ruku to mjesto gdje ljudi raspravljaju o dnevnim vijestima, tehnologiji, politici i drugim temama, a bilo je tu i ne ba sigurnog materijala za rad, uvredljivog sadraja. Bilo je tu "trolova", onih kojih su tu sebi nali utočite... Pa u tom smislu "Reddit" je bio i kontroverzno mjesto. Na neki način je bio na rubu kaosa. "Reddit" je privukao panju korporativnog magazina "Conde Nast", koji daje ponudu da otkupi kompaniju. Bila je to ogromna svota novca, dovoljno velika da je moj tata gnjavio sa pitanjima, poput: "Kako da... čuvam taj novac?" U smislu toliko mnogo novaca? -U smislu toliko mnogo novaca. Neto kao... Vjerojatno, vie od milijun dolara. Ali, zapravo ne znam. I koliko je tada imao godina? Devetnaest ili dvadeset. I tako je on bio u ovom stanu, sjedili su na kauču i hakirali "Reddit" i... Kada su prodali "Reddit", napravili su veliku zabavu i svi su odletjeli u Kaliforniju sljedećeg dana, a meni ostavili ključeve. Znate, bilo je smijeno, prodao je kompaniju i svi smo imali dojam da je on sada najbogatija osoba u okolini, ali je on rekao: "A, ne. Uzet ću ovu malecnu sobicu, to je sve to mi treba." Bila je jedva veća od plakara. Pomisao da on troi novce na fensi stvari je bila skroz nevjerojatna. On to objanjava: "Ja volim ivjeti u stanovima, tako da neću da troiti puno novaca na novo mjesto za stanovanje, neću kupovati rezidenciju." "I volim da nositi traperice i majice, tako neću troiti vie novaca na odjeću. Dakle, to nije vano." Ono to je bilo vano za Swartza je kako se odvija promet na internetu i to zaokuplja nau panju? U starom sustavu emitiranja, u osnovi ste ograničeni na određeni prostor u eteru. Znate, uvijek ste mogli odmah emitirati 10 kanala u eter za televizije. Uz kablovsku ste čak imali 500 kanala. Na internetu, svatko moe imati kanal. Svatko moe napraviti blog ili 'Myspace' stranicu. Svako ima način da se izrazi. I ono to sada vidite nije pitanje "Tko dobiva pristup eteru?". Pitanje je: "Tko dobiva kontrolu nad načinima na koje pronalazite ljude?" Počeli smo uviđati moć centralizacije na sajtovima poput Googlea, ti tzv. 'čuvari vrata vam govore gdje elite ići na internetu. Ljudi koji vas snabdijevaju, va izvor vijesti i informacija. Dakle, nije da samo određeni ljudi imaju dozvolu da pričaju. Sada svi imaju dozvolu da pričaju. Pitanje je samo "tko se čuje?" Nakon to je počeo raditi u San Franciscu, u Conde Nast, dolazi u ured i oni eli da mu daju kompjutor sa svim tim sranjima instaliranim i kau mu da ne moe instalirati nita novo na taj kompjutor, to je za stvaraoca skandalozno, zar ne? Od prvoga dana se alio na sve te stvari. "Sivi zid, sivi stolovi, siva buka. Od prvoga dana to jednostavno nisam mogao podnijeti. Do pauze za ručak, doslovno sam se zaključao u kupaonu i počeo plakati. Ne mogu zamisliti da ostanem normalan sa nekim tko mi zvoca na uho po cijeli dan, da uspijem zavriti bilo kakav posao. Čini se i da nitko drugi ne uspijeva zavriti posao. Svi stalno dolaze u nau sobu da bleje i ćaskaju, ili nas pozivaju da igramo novi sustav za vidio igre koji se testira." On je stvarno imao drugačije aspiracije, koje su bile politički orijentirane i Silikonska dolina jednostavno nema takvu kulturu koja orijentire tehničku aktivnost u svrhu političkih ciljeva. Aaron je mrzio raditi za korporaciju. Svi oni su mrzili to rade za Conde Nast, ali Aaron je nekako jedini koji to neće trpjeti. I onda je praktično sam sebi dao otkaz tako to se uopće nije pojavljivao na poslu. Kau da je to bio gadan raskid. I Alexis Ohanian i Steve Huffman odbili su intervju za ovaj film. On je odbio svijet biznisa. Jedna od vrlo vanih stvari koju treba zapamtiti u vezi te Aaronove odluke da napusti startup kulturu je da je također iza sebe ostavio i stvari koje su ga učinile slavnim i voljenim i, znate, riskirao je da iznevjeri fanove. Stigao je tamo gdje je trebao ići. I imao je samosvijesti i pravičnosti da shvati da se popeo na tu planinu govana da bi ubrao jednu ruu i otkrio da je izgubio čulo mirisa. I umjesto da sjedi tamo i inzistira na tome da nije tako loe kao to se čini i da je u svakom slučaju ipak ubrao ruu, on se opet spustio dolje, to je bilo poprilično kul! Aaron je uvijek smatrao da je programiranje magija. Moete postići stvari koje normalni ljudi ne mogu tako to umijete programirati. Dakle, da vi imate magičnu moć, da li bi je iskoristili za opće dobro ili da zaradite brdo love? Swartz je bio inspiriran jednim od vizionara koga je upoznao kao dijete. Čovjekom koji je izumio globalnu mreu. Tim Berners-Lee. Devedesetih godina, Berners-Lee je vjerojatno sjedio na jednom od najunosnijih otkrića 20. stoljeća. Ali, umjesto da profitira od otkrića globalne mree, on je to poklonio. To je jedini razlog to danas postoji globalna mrea. Aaron je svakako bio pod jakim utjecajem Tima. Tim je svakako izuzetno upadljiv rani internet genije koji se ni u jednom smislu nije naplatio. Uopće ga nije interesiralo da smisli kako bi zaradio bilion dolara. Ljudi bi rekli: "Oh, tu se moe zaraditi novac." Tako da bi tu bilo gomila manjih mrea, umjesto jedne globalne. A jedna mala mrea ne bi ni radila, zato to ne moete pratiti linkove sa drugih. Morali ste imati kritičnu masu koju je ova stvar imala du cijele planete. Dakle, neće raditi osim ako se ne moe ukrcati cijela planeta. Ja vrlo snano osjećam da nije dovoljno samo ivjeti na svijetu kakav jeste, da samo uzimate ono to vam je dato, radite stvari koje su vam odrasli rekli da radite. Koje su vam vai roditelji rekli da radite, koje vam je drutvo reklo da radite. Mislim da stalno trebate preispitivati, znate, ja imam jedan vrlo znanstvenički stav, da je sve to ste naučili samo provizorno, da je sve podlono opovrgavanju ili pobijanju ili preispitivanju. I mislim da se isto odnosi i na drutvo. Jednom kada sam shvatio da postoje ozbiljni problemi, fundamentalni problemi na koje bih mogao ukazati, nije bilo anse da na to zaboravim, nisam vidio ni razlog za to. Počeli smo provoditi dosta vremena zajedno, kao prijatelji. Satima smo razgovarali noćima. Definitivno je trebalo da ukapiram da je on flertao sa mnom. Mislim da sam u izvjesnoj mjeri bila u fazonu: "Ovo je loa ideja i nemoguće je i zato ću se pretvarati da se to ne događa." Poto se moj brak raspadao i bila sam zaglavljena bez mjesta na koje bih otila, postali smo cimeri i dovela sam svoju kćer sa sobom. Preselili smo se u jednu kuću, bilo je jako mirno, a moj ivot dugo vremena nije bio miran, tako da mi je to stvarno trebalo. Bili smo jako bliski, od samoga početka nae romantične veze. Stalno smo bili u kontaktu. Ali smo oboje bili ljudi sa kojima je vrlo teko nositi se. U jednom vrlo Ally McBeal razgovoru, povjerio se da imamo na naslovni broj natjerala sam ga da mi ga odsvira. Bila je to "Extraordinary Machine" Fione Apple. Mislim da je to bio osjećaj neke pripreme za borbu, da je pjesma malo... hm... Ali je i bila puna neke nade. Na mnogo načina, Aaron je bio strahovito optimističan u vezi ivota. Čak i kada to nije osjećao, umio je biti strahovito optimističan u vezi ivota. to to radi? -'Flickr' sada ima video. Swartz je usmjerio svoju energiju na seriju projekata koji se bave pristupom javnim informacijama, uključujući i sajt u vezi odgovornosti koji se zvao "Watchdog. net" i projekt pod nazivom "Open Library". Dakle, projekt "Open Library" je sajt. Moete posjetiti 'openlibrary. org', a ideja je da to bude jedna velika 'wiki', sajt sa jednom stranicom po knjizi. Dakle, za svaku knjigu, ikada objavljenu, imate stranicu o tome, koja kombinira sve informacije od izdavača, knjiara, biblioteka, čitalaca, sve na jednom sajtu i daje vam linkove, da ju moete kupiti, iznajmiti ili pregledati. Znate, ja volim biblioteke, ja sam tip osobe koja kada ide u novi grad i odmah trai biblioteku. To je san o otvorenoj biblioteci, da se napravi sajt gdje se moete upoznati sa knjigama, osobama i autorima, od teme do ideje. Moete krstariti ovom riznicom znanja, koja je integrirana i izgubljena u ovoj velikoj fizičkoj biblioteci, koju je bilo teko pronaći, koja nije bila dovoljno pristupačna online. To je jako vano, jer su knjige nae kulturno nasljeđe. Znate, knjige predstavljaju mjesto u kojem ljudi zapisuju stvari. I da to sve proguta jedna korporacija, to je nekako zastraujuće. Kako moete osigurati javni pristup javnoj domeni? Meni zvuči logično da postoji javni pristup javnoj domeni. Ali, u stvarnosti to nije tako. Dakle, javna domena bi trebala biti slobodna za sve. Ali je često zaključana. Često su tu čuvari vrata. To je kao da imate nacionalni park, ali sa rovom oko njega i topovima okrenutim izvana, za slučaj da netko poeli doći i uivati u javnom dobru. Jedna od stvari za koju je Aaron naročito bio zainteresiran je bila da uspostavi javni pristup javnoj domeni. To je jedna od stvari koja ga je uvalila u mnogo nevolja. Pokuavao sam dobiti pristup podacima Federalnog suda u SAD-u. Ono to sam otkrio bio je zagonetni sustav pod nazivom "PACER", to je skraćenica za "Public Access to Court Electronic Records" (javni pristup sudskim elektronskim podacima). Počeo sam googlati i tada sam naletio na ime Carl Malamud. Pristup legalnim materijalima u SAD-u je posao od 10 bilijuna dolara godinje. PACER je jedna nevjerojatna grozota vladinih slubi. Stranica je 10 centi, tu je najsumanutiji kod koji ste ikada vidjeli. Ne moete pretraivati, ne moete obiljeiti nita, morate imati kreditnu karticu. A to su javni podaci, znate, regionalni sudovi su vrlo vani, tu počinju svi nai prvobitni sporovi, slučajevi građanskog prava, autorski slučajevi, razne stvari. Studenti novinarstva, građani i pravnici, svima je potreban pristup PACER-u, a na svakom koraku se on odupire. Ljudi bez financijskih sredstava ne mogu vidjeti zakon kao to to mogu oni koji posjeduju 'Gold American Express' karticu. To je taksa na pristup pravdi. Znate, zakon je operativni sustav nae demokracije, a vi morate platiti da bi ste ga vidjeli? Ah. Znate, to i nije neka demokracija. Oni zarađuju oko 120 milijuna dolara godinje na PACER sustavu, a to ne kota ni priblino toliko, sudeći prema njihovim podacima. U biti, to nije legalno. "E-Government Act" iz 2002. godine kae da sud moe naplatiti samo iznos koji koji je neophodan da se pokriju trokovi odravanja PACER-a. Kao osnivač stranice "public. resource. org", Malamud se elio usprotiviti PACER-ovom naplaćivanju. On je započeo program pod nazivom "The PACER recycling Project" (projekt recikliranja PACER-a), gdje su ljudi mogli okačiti dokumente PACER-a, koje su već platili na slobodnu bazu podataka, tako da ih drugi mogu koristiti. Ljudi iz PACER-a su dobivali otre kritike iz skuptine i drugih javnih servisa, tako da su ustanovili sustav u 17 biblioteka irom drave koje su imale besplatan pristup. Znate, ja mislim da je to jedna biblioteka na svakih 60.000 kvadratnih kilometara. Dakle, nije bilo ba zgodno... Skupljao sam volontere da se priključe tzv."Thumb Drive Corp" (usb-fle odred) i skidaju dokumente iz biblioteka sa javnim pristupom i kače ih na "PACER recycling" sajt. Ljudi ponesu usb-fle u neku od tih biblioteka, skinu gomilu dokumenata i alju ih meni. Mislim, to je bila samo ala. U biti, kada kliknete na "Thumb Drive Corps", tamo je bio "Čarobnjak iz Oza". Izlazio je video klip Munchkina koji pjevaju. I naravno, dobijem poziv od Steve Schultzea i Aarona koji kau: "Mi bismo se voljeli priključiti u Thumb Drive Corp". Negdje u tom periodu sam sreo Aarona na konferenciji. Ovo je neto to zaista mora biti suradnja između mnogo različitih ljudi. I ja sam mu priao i rekao: "Hej, ja razmiljam o intervenciji u vezi sa PACER problemom." Schultze je već kreirao program koji je automatski mogao skidati PACER-ove dokumente iz sudskih biblioteka. Swartz je elio baciti pogled. I, ja sam mu pokazao kod i nisam znao to će se dalje dogoditi. Ali, kako se ispostavilo, u periodu od narednih nekoliko sati te konferencije, on je sjedio u kutu i unapređivao moj kod. Zaduio je svog prijatelja koji je ivio u blizini jedne od tih biblioteka, da ode u biblioteku i da počne testirati taj unaprijeđeni kod. U tom trenutku, ljudi u sudovima su uvidjeli da neto ba i ne ide po planu. I podaci su počeli pristizati... I pristizati... I pristizati... I uskoro je bilo 760 GB PACER-ovih dokumenata, oko 20 milijuna stranica. Koristeći informacije dobivene iz sudskih biblioteka, Swartz je sprovodio veliko automatsko paralelno preuzimanje PACER sustava. Uspio je prikupiti skoro 2.7 milijuna federalnih sudskih dokumenata. Skoro 20 milijuna stranica teksta. Garantiram vam da je 20 milijuna stranica moda premailo očekivanja ljudi koji su vodili pilot projekt, ali iznenaditi birokraciju nije zabranjeno. Aaron i Carl su odlučili pričati sa New York Timesom o tome to se dogodilo. Privukli su i panju FBI-a, koji su počeli nadgledati kuću Swartzovih roditelja u Illinoisu. Dobijem tweet od njegove majke u kome pie: "Zovi me!" Pomislih: "to se kog vraga događa ovdje?" I na kraju sam doao do Aarona, a njegova majka je vikala: "O Boe, FBI! FBI! FBI!" FBI agent se dovozi do nae kuće i pokuava vidjeti da li je Aaron u ovoj sobi. I sjećam se da sam bio kod kuće toga dana i pitao se zato zato taj auto stalno prilazi naoj kući i vraća se natrag. To je čudno! Nekih 5 godina kasnije, pročitao sam taj FBI dosje i bio u stilu: "O Boe!" To je bio FBI agent! U mojoj ulici. Bio je prestravljen, bio je skroz prestravljen. Jo vie je bio prestravljen kada su ga iz FBI pozvali telefonom, pokuali ga namamiti da dođe u kafić bez odvjetnika. Rekao je da je da je otiao kući i legao na krevet i sav se tresao. Skinuti podaci također su otkrili povrede privatnosti u sudskim dokumentima. Na kraju su, kao rezultat toga, sudovi bili primorani da mijenjaju svoju politiku i FBI je zatvorio svoju istragu bez podizanja optunice. Do dana dananjeg ja mislim da je to izvanredno. Da bilo tko, čak i najzabačeniji ured FBI-a, misli da je prikladno da novcem poreznih obveznika istrauje ljude za kriminal na osnovi toga to su zakon učinili javnim. Kako se netko moe nazivati čovjekom od zakona, a da misli da neto nije u redu sa tim da se zakon učini javnim. Aaron je bio voljan da se izloi riziku za ciljeve u koje je vjerovao. Poto mu je smetao nesklad bogatstva, Swartz je otiao korak dalje od tehnologije, u iri spektar političkih prilika. Otiao sam u skuptinu i pozvao sam ga da dođe i staira malo kod nas neko vrijeme, da bi mogao naučiti politički proces. Učio je o nekom novom drutvu i novim vjetinama i na neki način je učio 'hakirati' politiku. Smijeno je da se rudari moraju satirati od posla dok im se cijelo tijelo ne natopi znojem, suočeni sa činjenicom da ako se usude prestati, neće biti u mogućnosti da donesu hranu na stol te večeri. Dok ja zarađujem sve veće i veće svote novca svakoga dana, samo sjedeći i gledajući TV. Ali, očigledno da je svijet smijean. Tako sam bio jedan od osnivača grupe koja se zvala "Progressive Change Campaign Committee" (odbor za progresivne promjene). Ono to smo mi pokuavali učiniti bilo je da organiziramo ljude putem interneta koje zanima progresivna politika i da usmjerimo dravu u jednom progresivnijem pravcu. Da se na neki način ujedinimo, napravimo jedinstvenu e-mail listu, pravimo zajedničku kampanju, da pomognemo da progresivni kandidati budu izabrani irom drave. Grupa je zasluna za pokretanje prvih inicijativa oko kampanje za izbor Elizabeth Warren. Moda je mislio da je to glup sustav, ali doao je i rekao: "Moram naučiti ovaj sustav, jer se njime moe manipulirati, kao i bilo kojim socijalnim sustavom." Ali njegova strast za znanjem i bibliotekama nije mirovala. Aaron je počeo dublje ispitivati institucije koje objavljuju članke akademskih časopisa. Dobra stvar toga to ste student velikog univerziteta je to imate pristup najrazličitijim znanstvenim časopisima. Gotovo svako veliko sveučilite u SAD plaća za ove dozvole organizacijama poput JSTOR i tako dalje, da bi dobili pristup znanstvenim časopisima koje ostatak svijeta ne moe čitati. Ovi znanstveni časopisi i članci su od ogromne vanosti za kompletno bogatstvo ljudskog on-line znanja. A mnogi od njih se financiraju novcem poreznih obveznika, ili dravnim novcima, ali da biste ih čitali, često morate opet platiti. Plaćajući skupe nadoknade izdavačima kao to je Elsevier. Ove nadoknade iznose toliko da ljudi koji studiraju u Indiji, umjesto u SAD, nemaju ovaj pristup. Oni su lieni svih ovih časopisa. Oni su lieni naeg kompletnog znanstvenog nasljeđa. Mislim, mnogi od ovih članaka se vraćaju na prosvjećenje. Svaki put kada netko napie znanstveni rad, on biva skeniran, digitaliziran i stavljen u ove kolekcije. To je nasljeđe koje nam je donijela prolost ljudi koji su radili zanimljive radove, prolost znanstvenika. To je nasljeđe koje bi trebalo pripadati nama kao potomcima, kao ljudima. Ali umjesto toga, ono je zaključano i postavljeno on-line od strane prebogatih korporacija, koje onda pokuavaju izvući maksimalni profit koji mogu iz toga. Dakle, istraivač koga financira sveučilite ili ljudi objavi rad i na posljednjem koraku toga procesa, nakon to je sav posao obavljen, nakon to je zavreno originalno istraivanje, razmiljanje, laboratorijski posao, analize, nakon to je sve urađeno, na posljednjem koraku, tada istraivač treba predati svoje autorsko pravo tim multi-bilijunskim kompanijama. I to je bolesno! Cijeli ekonomski sustav je izgrađen na grbači volontera i onda izdavač sjedi na samom vrhu i pokupi vrhnje. Kada pričamo o prevarama, jedan izdavač u Britaniji je zaradio 3 bilijuna dolara prole godine. Dakle, kakav reket! JSTOR je vrlo vrlo sitan igrač u ovoj priči, ali iz nekog razloga, JSTOR je igrač kome se Aaron odlučio suprotstaviti. Otiao je na neku konferenciju o slobodnom pristupu i otvorenom izdavatvu. I, ne znam tko je bio čovjek iz JSTOR-a, ali u nekom trenutku je Aaron postavio pitanje: "Koliko bi kotalo da se JSTOR otvori zauvijek?" I oni su rekli cifru... Mislim 200 milijuna dolara. Neto to je Aaron smatrao zaista smijenim. Radeći kao stipendist na Harvardu, on je znao da su korisnici čuvene MIT-eve brze mree autorizirali pristup bogatstvu JSTOR-a. Swartz je tu vidio priliku. Vi imate ključ za ta vrata i uz malo 'shell script' magije, moete doći do tih radova iz časopisa. 24. rujna 2010. godine Swartz je registrirao tek kupljeni 'Acer' laptop na MIT mrei, pod imenom Gary Host. Ime klijenta registrirano je kao "ghost_laptop" (laptop_duh). On nije upao u JSTOR u izvornom smislu hakiranja. Baza podataka JSTOR je bila organizirana tako da je bilo skroz lako skapirati kako da se preuzmu svi članci sa JSTOR-a. Jer to su bili u osnovi brojevi. Znači "/" "/" "/" broj članka... 444024 i...25 ...26. On je napisao 'python' zapis pod nazivom "keepgrabbing. py", to je značilo: "grabi članke jedan za drugim." Sljedećeg dana, njegov laptop počinje grabiti članke, ali je uskoro blokirana IP adresa računala. Za Swartza je to bilo jedva kao ispupčenje na putu. Brzo je svom kompjutoru dodijelio novu IP adresu i nastavio s preuzimanjem. JSTOR i MIT su poduzeli brojne korake pokuavajući ovo spriječiti, kada su primijetili da se to događa. I kada jednostavni koraci nisu funkcionirali u određenom stadiju, JSTOR je jednostavno isključio pristup svojoj bazi podataka MIT-u. Dakle, to je igra mačke i mia oko pristupa bazi podataka JSTOR-a. Na kraju je očigledno Aaron bio mačka, jer je imao veće tehničke sposobnosti nego ljudi koji su branili bazu podataka JSTOR-a. Podrum jedne od zgrada je bio jako dobro opremljen. Umjesto da ide preko WiFi-a, on je iao dolje i jednostavno priključio svoj kompjuter direktno na mreu, i samo ga ostavio tamo sa eksternim hard diskom, da preuzima članke. Swartz nije znao da su vlasti pronale njegov laptop i hard disk. Oni nisu zaustavili preuzimanje. Umjesto toga, postavili su kameru za nadgledanje. Nali su kompjutor u podrumskoj prostoriji zgrade MIT. Mogli su ga isključiti, mogli su pričekati da se taj tip vrati i kau mu: "Čovječe, to to radi? Prestani. Tko si ti?" Sve su to mogli učiniti, ali nisu. Ono to su eljeli je da snime, da bi skupili dokaze da otvore slučaj. To je jedini razlog zbog čega se tako neto snima. S početka, jedino koga je kamera uhvatila je bila osoba koja je tu prostoriju koristila da skladiti flae i limenke. Ali narednih dana, uhvatila je Swartza. Swartz mijenja hrad disk, vadi ga iz ruksaka, nestaje iz kadra na oko 5 minuta, a zatim odlazi. I onda su organizirali prismotru dok se vozio biciklom iz MIT-a. Panduri su iskočili sa druge strane ulice, ili tako neto, umjesto da idu za njim On je opisao da je oboren na zemlju i napadnut od strane policije. Rekao mi je da su oni... Da nije bilo jasno da su policija, da su jurili nekoga i da ga je netko pokuao napasti. Rekao mi je da su ga prebili. Bio je devastiran. Pomisao na bilo kakvo kriminalno gonjenje bilo koga iz nae obitelji je bila tako strana i nepojmljiva, da nisam znao to da radim. Imali su naloge za pretres Aaronove kuće, njegovog stana u Cambridgeu i njegova ureda na Harvardu. Dva dana prije hapenja, istraga je otila iznad JSTOR-a i lokalne policije Cambridgea. Preuzela je tajna sluba SAD-a. Tajna sluba je počela ispitivati računalnu i prevaru sa kreditnim karticama iz 1984. godine. Ali 6 tjedana nakon napada na 9/11, njihova uloga je proirena. Predsjednik Bush je iskoristio "Patriot Act" da ustanovi mreu koju su oni zvali "Radna grupa za elektronske zločine." U obzir se uzima nova realnost i opasnosti koje predstavljaju moderni teroristi. Prema tajnoj slubi, oni se primarno bave aktivnostima sa ekonomskim utjecajem, organiziranim kriminalnim grupama ili upotrebom ema koje uključuju novu tehnologiju. Tajna sluba Swartzov slučaj predaje odvjetničkom uredu u Bostonu. Tamo je bio jedan tip koji je imao titulu "ef odsjeka, divizije ili operativne grupe za kompjuterske zločine." Ne znam čime se jo bavio, ali svakako nisi neki tuilac za računalne zločine bez zločina koji treba procesuirati. Tako da je on navalio, sve je radio sam, nije nikome drugome dao nikakav zadatak. I taj čovjek je Stephen Heymann. Tuilac Stephen Heymann je uglavnom izvan očiju javnosti od hapenja Aarona Swartza. Ali ovdje se moe vidjeti u epizodi tv oua "American Greed" (Američka pohlepa), snimljenoj negdje u vrijeme hapenja Aarona. On opisuje prijanji slučaj protiv ozloglaenog hakera Alberta Gonzaleza. Slučaj kojim je Heymann zadobio ogromnu panju medija i priznanja. Gonzalez je osmislio krađu preko 100 milijuna kreditnih kartica i ATM brojeva, najveću prevaru toga tipa u povijesti. Ovdje Heymann, opisujući Gonzaleza, daje svoje viđenje hakerskog mentaliteta. Ovi ljudi su vođeni mnogim sličnim stvarima kao i mi. Imaju ego, vole izazove i naravno, vole novce, i sve to se novcem moe dobiti. Jedan od osumnjičenih koji je bio umijean u slučaj Gonzaleza bio je mladi haker Jonathan James. Vjerujući da će Gonzalez-ovi zločini biti prikačeni njemu, James je izvrio samoubojstvo u toku istrage. U ranim novinskim izvjetajima, opisujući poziciju vlade u slučaju Aaron Swartza, Heymannova efica, pravni zastupnik za distrikt Massachusetts, Carmen Ortiz, rekla je sljedeće: "Krađa je krađa, bez obzira da li koristite kompjutorske komande ili pajser, i bez obzira da li uzimate dokumente, podatke ili dolare." To nije točno. To očigledno nije točno. Ne kaem da je bezopasno i ne kaem da ne bi trebali smatrati kriminalom krađu informacija, ali morate biti mnogo suptilniji u pokuaju da procijenite kakva je točno teta tu u pitanju. Kada je u pitanju pajser, svaki put kada ja provalim negdje uz pomoć pajsera, ja činim tetu, u to nema nikakve sumnje. Ali kada Aaron napie zapis "preuzmi, preuzmi, preuzmi" stotine puta u sekundi, tu nema evidentne tete ni za koga. Ako to radi u svrhu prikupljanja arhive, da bi napravio akademsko istraivanje, nema nikakve tete ni za koga. On nije krao, on nije prodavao to to ima ili poklanjao. to se mene tiče, on je stavljao do znanja. Hapenje je ostavilo danka na Swartzu. Nije htio pričati o tome i bio je vidno potresen. Kada pomislite da vam FBI dolazi na vrata svaki put kada se spustite u podrum, čak i kada idete prati odjeću, i da će da vam upasti u stan jer niste zaključali vrata... Mislim, ja bih bio pod priličnim stresom... I bilo je jasno. Tako da je Aaron bio stalno nekako loeg raspoloenja. Nije htio otkriti bilo kakvu osjetljivu informaciju u vezi svog boravita u to vrijeme, jer se toliko bojao da će ga FBI čekati. Bilo je to vrijeme jedinstvenog drutvenog i političkog aktivizma. 'Time magazine' je kasnije proglasio svojom osobom godine za 2011. godinu "The Protester" (demonstrant). Hakerske aktivnosti su bile jako aktualne. 'WikiLeaks' je objavio riznicu diplomatskih depea. Manning je u tom trenutku bio u zatvoru. Nije bilo poznato da li je on odavao informacije. 'Anonymous' koji je bio neka vrsta protestne grupe, koja je imala dosta hakera u svojim redovima, odravala je brojne skupove. Ako usporedite to sa onim to je on radio, to bi trebalo biti ostavljeno MIT-u i JSTOR-u da rijee, u nekoj vrsti internog i profesionalnog domena. To nikada nije trebalo privući panju kriminalnog sustava. Jednostavno, nije tu pripadalo. Prije nego to je optuen, Swartzu je ponuđena nagodba, koja je podrazumijevala tri mjeseca robije, neki period u centru za odvikavanje, i godina kućnog pritvora, sve to bez dozvole koritenja kompjutora. To je bilo pod uvjetom da se Swartz izjasni krivim za krivično djelo. I eto nas. Nita nije otkriveno, nema nikakvih dokaza u vezi sa ovim slučajem, a mi moramo donijeti tu krupnu odluku. Gdje nas pravnik pritiće da to uradimo. Vlada nam daje zahtjev bez mogućnosti pregovaranja. I rečeno nam je da su nam anse male. Tako da, bio kriv ili ne, bolje da prihvati ponudu. Boston ima vlastiti odsjek za kompjutorski kriminal. Gomila pravnika, vjerojatno vie nego to im je potrebno. Dakle, moete zamisliti raznorazne slučajeve u kojima je krivično gonjenje vrlo teko, jer imate tamo neke kriminalce u Rusiji ili imate neke ljude unutar korporacije koji će imati pravnike od 500 dolara na sat ili 700 dolara na sat, koji su protiv vas. I onda imate slučaj sa ovim klincem, gdje je poprilično lako dokazati da je on neto učinio, a FBI ga je već označio kao nekoga tko pravi probleme. Dakle, zato onda ne krenuti najjače to je moguće na njega? To je dobro za tuioca, to je dobro za dravu, jer se borite protiv svih tih terorista. Bila sam strano uplaena. Bila sam uplaena kada mi je zaplijenjen kompjutor. Bojala sam se da ne odem u zatvor, jer mi je kompjutor zaplijenjen. Imala sam povjerljivi materijal od izvora iz mog prethodnog rada na laptopu... A moj najveći prioritet je da sačuvam svoje izvore. Bila sam strano uplaena to će se dogoditi Adi. Aaron mi je rekao da su mu ponudili nagodbu i on je na kraju rekao da će prihvatiti ako mu ja tako kaem. I bila sam jako blizu da mu kaem: "Prihvati." Imao je... Razvio je ozbiljne političke aspiracije, u tom periodu između trenutka kada je zavrio sa poduzimljivim 'startup' ivotom i počeo taj novi ivot koji je doveo do tog političkog aktivizma. I on jednostavno nije vjerovao da moe nastaviti dalje sa takvim ivotom. Sa zločinom. Jednoga dana mi je rekao... etali smo pored Bijele kuće i rekao mi je: "Nemaju oni nikakav zločin." Stvarno je elio da to bude njegov ivot. Nije nikoga ubio, nije nikoga povrijedio, nije ukrao novac, nije učinio nita to bi se moglo okarakterizirati kao zločin, zar ne? I, tu je prisutna ta ideja da ne postoji razlog da se označi zločincem i oduzme mu se pravo da glasa u mnogim dravama. Za to to je učinio, to je jednostavno nečuveno, za njega je bilo smisla da moda bude kanjen velikom novčanom kaznom ili da mu se zabrani povratak u MIT. Ali da ga proglase zločincem? Da ide u zatvor? Swartz je odbio nagodbu. Heymann se jo vie potrudio, Heymann je nastavio da nas pritiče na svim nivoima. Čak i uz fizičke dokaze skinute sa Aaronovog Acer kompjutora, hard diska i usb flea, tuiocima je bio potreban dokaz za njegove motive. Zbog čega je Aaron Swartz preuzimao članke sa JSTOR-a? I to je planirao raditi sa njima? Vlada je tvrdila da ih je on planirao objaviti. Mi zapravo ne znamo da li je to bila njegova prava namjera, jer je Aaron također imao i povijest bavljenja projektima u kojima je analizirao velike baze podataka znanstvenih članaka s ciljem da nauči zanimljive stvari o njima. Najbolji dokaz za to je podatak da kada je bio na Stanfordu, također je preuzeo i cijelu legalnu bazu podataka Zapadnog prava. U projektu sa studentima prava na Stanfordu, Swartz je preuzeo legalnu bazu podataka 'Westlaw'. Razotkrio je problematične veze između finacijera legalnog istraivanja i povoljnih rezultata. Učinio je fantastičnu analizu neprofitabilnih tvrtka koje daju novac profesorima prava, koji piu pregledne radove o pravu, to bi onda bilo korisno za, npr. Exxon, tijekom izlijevanja nafte. Dakle, to je jedan vrlo korumpiran sustav financiranja. Znate, zaludna istraivanja. Swartz nikada nije objavio 'Westlaw' dokumente. Teoretski, istu stvar je mogao raditi i sa bazom podataka JSTOR-a. To bi bilo potpuno u redu. Sa druge strane, ako je imao namjeru da kreira konkurentski servis JSTOR-u, ili da napravi vlastiti pristup pregledu prava Harwarda i naplaćuje ga, onda bi to bilo kriminalno djelo, jer onda pokuava komercijalno eksploatirati taj materijal. Ali na neki način je suludo pomisliti da je on to radio. A imate i neki srednji slučaj, to ako je pokuavao to osloboditi za svijet u razvitku? Ali, u ovisnosti od toga to je radio, postoje vrlo različiti obrasci kako bi zakon to trebao tretirati. Vlada ga je teretila kao da je bio u pitanju komercijalni kriminalni prijestup, poput krađe gomile podataka o kreditnim karticama, kao da je bio taj tip kriminala. Ja ne znam to je on namjeravao učiniti sa tom bazom podataka, ali sam čuo od njegovog prijatelja da mu je Aaron rekao da će analizirati podatke u vezi sa dokazima financiranja korporacija za istraivanje klimatskih promjena koje je dovelo do pristranih rezultata. I ja to apsolutno vjerujem. Rečeno mi je da Steve eli razgovarati sa mnom i pomislila sam da je to moda način da se izvučem iz toga. Da jednostavno izađem iz te situacije. Nisam eljela ivjeti u strahu da će mi zaplijeniti kompjutor. Nisam eljela ivjeti u strahu da ću morati ići u zatvor zbog nepotovanja sudske odluke, ako bi me pokuali primorati da deifriram moj kompjutor. Kada su doli i rekli mi: "Steve eli razgovarati sa tobom", to mi se činilo razumnim. Ponudili su Nortonovoj neto to je poznato kao dokument "Kraljica na jedan dan" ili "proffer" (nagodba). To bi omogućilo tuiocima da postavljaju pitanja u vezi sa Aaronovim slučajem. Nortonova bi dobila za sebe imunitet za svaku informaciju koju bi otkrila u toku toga sastanka. Nije mi se dopalo. Stalno sam ponavljala mojim odvjetnicima da mi se ne... To mi je bilo sumnjivo, nije mi se dopalo. Nisam eljela imunitet, nije mi bio potreban imunitet. Ja nita nisam uradila. Ali oni su bili vrlo vrlo striktni da ne ele da idem na sastanak sa tuiocem bez imuniteta. Da budemo jasni, to je bila ta ponuda "Kraljica na jedan dan"? Tako je, "proffer". Gdje biste Vi praktično njima dali informacije u zamjenu za imunitet od tuilatva. Dakle, nije to bilo odavanje informacija, to je bilo, makar sam ja to tako shvatila, samo poziv na razgovor, neka vrsta intervjua. Postavljaju Vam pitanja? -Postavljaju mi pitanja. Pitaju Vas ono to ih zanima? -Tako je. I ono to saznaju, koriste u postupku? Tako je, i stvarno sam... I uporno sam pokuavala otići nezatićena. Uporno sam pokuavala odbiti tu nagodbu. Nije mi bilo dobro, pritiskali su me moji odvjetnici, bila sam zbunjena. Nisam se osjećala dobro zbog toga. Bila sam u depresiji i bila sam uplaena, i nisam shvaćala situaciju u kojoj se nalazim. Nisam imala ideju zato sam u toj situaciji. Nisam uradila nita zanimljivo, a kamoli pogreno. Aaron je evidentno bio uniten zbog toga, mi smo bili skroz uniteni zbog toga. Aaronovi advokati su bili skroz uniteni zbog toga. Pokuali smo nagovoriti Quinn da promjeni odvjetnike. Nisam navikla da budem u prostoriji sa grdosijom, dobro naoruanim, koji mi neprestano govori da laem i da sam sigurno neto uradila. Rekla sam im da ta stvar za koju ga terete nije zločin. Rekla sam im da su na pogrenoj strani povijesti. Upotrijebila sam taj izraz. Rekla sam im: "Vi ste na pogrenoj strani povijesti." A oni su se dosađivali, nisu izgledali bijesno, samo su izgledali kao da im je dosadno. I počela sam... Činilo mi se da nismo akteri istog razgovora. Mislim, rekla sam im gomilu stvari o tome zato bi ljudi preuzimali članke iz časopisa. I na kraju, ne sjećam se o čemu se radilo. Spomenula sam da je učinio blog "the guerilla open access manifesto" (gerilski manifest za slobodan pristup). Ovo je "the guerilla open access manifesto", navodno napisan srpnja 2008. godine u Italiji. Informacija je moć. Ali, kao i kod svake moći, postoje oni koji ele da je sačuvaju za sebe. Kompletno znanstveno i kulturno nasljeđe na svijetu, stoljećima objavljivano u knjigama i časopisima, u velikoj mjeri se digitalizira i zaključava od strane brojnih privatnih korporacija. U međuvremenu, oni koji su zaključani ne sjede skrtenih ruku. unjali ste se kroz rupe i peli preko ograda, oslobađajući informacije zaključane od strane izdavača i dijeleći ih sa svojim prijateljima. Ali sve ove akcije idu u tamu, sakrivene pod zemljom. To se naziva krađom ili piraterijom, kao da je dijeljenje riznice znanja moralni ekvivalent pljačkanju broda i ubijanju njegove posade. Ali dijeljenje (eranje) nije nemoralno, to je moralni imperativ. Samo bi oni zaslijepljeni pohlepom odbili dati prijatelju kopiju. Nema pravde u nepravednim zakonima. Vrijeme je da se izađe na svjetlost i, po velikoj tradiciji građanske neposlunosti, objavi nae protivljenje ovoj privatnoj krađi javne kulture. Ovaj manifest su navodno pisale četiri različite osobe, a uredila ga je Nortonova, ali Swartz je bio taj koji je stavio svoj potpis na njega. Kada se zavrilo, odmah sam otila do Aarona i rekla mu sve čega sam se mogla sjetiti i on je strano pobijesnio. Stvari koje sam uradila nisu se trebale tako zavriti. Nisam uradila nita loe, a sve je polo po zlu. Ali nikada nisam... Jo uvijek sam bijesna. Jo uvijek sam bijesna... Da sve od sebe sa tim ljudima da uradi pravu stvar, a oni sve okrenu protiv tebe i povrijede te svim raspoloivim sredstvima. I, u tom trenutku, alim to sam rekla to sam radila. Ali vie alim to smo se pomirili s tim, to nam je to u redu. to nam je ok pravni sustav koji pokuava namamiti ljude u zamke, da bi im unitio ivote. Dakle, da, voljela bih da to nisam ispričala, ali sam mnogo, mnogo bjesnija to sam tu gdje jesam. Da mi kao ljudi mislimo da je ovo ok. Iskoristili su svaku metodu koji su mogli smisliti da bi je naveli da im otkrije informacije koje bi oteale Aaronu, a pomogle Aaronovim tuiocima. Ali, znate, ne mislim da je ona imala informacije koje su bile od koristi vladi. Mjeseci su prolazili dok su Swartzovi prijatelji i obitelj čekali da se pojavi optunica. U međuvremenu, Swartz je postao stručnjak za brojne stvari na internetu. Da li mislite da je internet neto to bi se trebalo smatrati ljudskim pravom, neto to Vam vlada ne moe oduzeti? Da. Definitivno. Postoji ta ideja da je nacionalna sigurnost izgovor da se ugasi internet. Točno je to ono to smo čuli u Egiptu, Siriji i drugim zemljama. Dakle da, istina je, sajtovi poput "WikiLeaks" će postaviti neki kompromitirajući materijal u vezi sa tim to rade američke vlasti. I ljudi će organizirati proteste zbog toga i pokuati smijeniti vlast. Znate, to je dobra stvar. To je bit Prvog amandmana o pravu na slobodu izraavanja, slobodu organiziranja. Dakle, stav da bi to trebalo ugasiti mislim da se kosi sa najosnovnijim američkim principima. Mislim da je princip onaj koji bi nai očevi osnivači razumjeli. Da je tada postojao internet umjesto potanskih slubi, stavili bi ISP-eve. Swartz je upoznao aktivistkinju Taren Steinbrickner-Kauffman i njih dvoje su počeli da se zabavljaju. U masovnim narodnim protestima. Nema masovnih narodnih protesta. To neće donijeti nikakve promjene. Zna, 4 osobe u ovom gradu bi trebale izazvati masovne globalne proteste. Zna, treba nam potpisnik peticije. Ne govoreći joj detalje, upozorio ju je da je umijean u neto to je jednostavno nazvao "loa stvar". I imala sam neke luđačke teorije, poput te da je imao ljubavnu aferu sa Elizabeth Warren. pekulirala sam sa Hillary Clinton i Elizabeth Warren. Negdje kasno u srpnju Aaron me je nazvao, ja sam se javila i on je rekao: "Loa stvar bi sutra mogla biti na vijestima." "Hoće da ti kaem ili hoće čitati u vijestima?" A ja sam rekla: "Hoću da mi ti kae." I on je rekao: "E pa, uhapen sam zbog preuzimanja previe članaka iz akademskih časopisa i ele da ja budem primjer." A ja sam rekla: "To je to? To je velika frka? Stvarno?" "Ne zvuči kao neka jaka stvar." 14. srpnja 2011. godine federalni tuioci optuili su Swartza za 4 krivična djela. Njega su optuili. Istoga dana uhićene su 2 osobe u Engleskoj koje su bile članovi 'LulzSec'-a i jo nekoliko pravih hakera. A Aaron je samo netko tko liči na hakera dovoljno da mogu nataknuti njegovu glavu na kolac i okačiti je na vrata. Aaron je otiao da se preda i uhapsili su ga. Pretresli su ga do gole koe. Skinuli mu nirance, uzeli kai i strpali ga u samicu. Odvjetnički ured distrikta Massachusetts izdao je sljedeće saopćenje: "Swartza čeka 35 godina u zatvoru, nakon toga trogodinje nadgledanje na slobodi, restitucija, zapljena i kazna do iznosa od milijun dolara." Oslobođen je uz kauciju od 100.000 dolara. Istoga dana, glavna rtva u slučaju, JSTOR slubeno odbacuje sve optube protiv Swartza i odbija nastaviti slučaj. JSTOR, oni nam nisu bili prijatelji. Nisu nam pomogli, niti bili prijateljski nastrojeni, ali su također imali stav: "Mi nismo dio ovoga." JSTOR, i njihova roditeljska tvrtka Ithica također su *ignorirali zahtjev da pričaju za ovaj film. Ali u to vrijeme su izdali saopćenje u kome se kae da o tubi odlučuje vlada, a ne JSTOR. I mi smo vjerovali da će s tim slučaj biti okončan. Da ćemo moći natjerati Stephen Heymanna da odbaci optube. Ili da se to rijei nekom racionalnom nagodbom. A vlada je to odbila. Zbog čega? Pa, mislim da su htjeli da Aaron bude primjer, a rekli su da je razlog zbog koga ne ele ići dalje, zahtijevajući presudu za zločin i zatvorsku kaznu, taj to su eljeli da iskoriste ovaj slučaj za zastraivanje. Tako su nam rekli. Oni su vam to rekli? Da. To je trebalo biti za primjer? -Da. On je trebao biti primjer? -Da. Stephen Heymann je to rekao. Koga da zastrae? Kao da se gomila ljudi logira na JSTOR i preuzima članke da bi poslali političku poruku. Mislim, koga zastrauju? Lake bi bilo razumjeti stav Obamine administracije o navodnom zastraivanju kada bi to bila administracija koja je, na primjer, krivično gonila vjerojatno najveći ekonomski zločin koji je ova zemlja vidjela u posljednjih 100 godina. Zločini koji su počinjeni i doveli do financijske krize na Wall Streetu. Kada počnete razvijati nekontroverznu ideju samo selektivnog zastraivanja, prestajete praviti nepristrane analize krenja zakona i odlučujete razvijati resurse za provođenje zakona, posebno na osnovi političke ideologije. I to nije samo nedemokratski, to bi trebalo biti i neamerički. Tuilac Stephen Heymann je kasnije navodno neslubeno rekao da je kap koja je prelila čau bilo saopćenje za medije od strane organizacije koju je Swartz osnovao i koja se zvala "Demand Progress". Sudeći po izvjetaju MIT-a, Heymann je reagirao kratkom izjavom podrke, nazivajući je divljom internet kampanjom i glupim potezom koji je slučaj pomaknuo sa ljudskog 'jedan-na jedan' nivoa na institucionalni nivo. To je bila otrovna kombinacija. Tuilac koji nije elio ukaljati obraz, čija je politička karijera moda bila na zalasku i nije elio da mu to bude povratak i da ih proganja. Da se potroi gomila dolara od poreza za hapenje nekoga tko je uzeo previe knjiga iz biblioteke i da se njegovo dupe dovuče do suda. Nema anse! Ja sam onda pokuavao na različite načine izvriti pritisak na MIT, da ih nekako dovedem do vlasti, da trae od vlasti da prekine krivični postupak. Kakva je bila reakcija MIT-a? U tom trenutku činilo se da nema nikakve reakcije MIT-a. MIT ne staje u obranu Aarona, to je za ljude unutar zajednice MIT-a bilo nečuveno, jer je MIT taj koji ohrabruje hakiranje u najirem smislu te riječi. U MIT-u, ideja prolaska putevima i tunelima kojima je to zabranjeno, nije bilo samo pravo prolaska, to je bio dio MIT-eve ture, a otključavanje brava je na MIT-u bio zimski kurs. Oni su imali moralni autoritet da to zaustave. MIT nikada nije istupio i zauzeo stav tako to će reći vlastima: "Nemojte to raditi. Ne elimo da to radite. Pretjerali ste, to je previe otro." Barem koliko ja znam. Ponaali su se kao to bi se ponaala bilo koja druga korporacija. Pomogli su vlastima, a nisu pomogli nama, osim ako nisu mislili da su morali i nikada nisu pokuali to zaustaviti. MIT je odbio brojne zahtjeve za komentar. Ali kasnije su izdali saopćenje u kome se kae da su pokuali zadrati neutralnu poziciju i da vjeruju da Heymann i Američki odvjetnički ured nisu marili za to to je MIT mislio ili rekao u vezi sa slučajem. Ponaanje MIT-a bilo je zaista u suprotnosti sa njihovim duhom. Moe se raspravljati o tome da li je za MIT bilo ok to su sve *ignorirali, ali zauzimanje tog stava, tog neutralnog stava, je zapravo bilo zauzimanje stava tuioca. Kada pogledate Stevea Jobsa i Steve Wozniacka, oni su počeli tako to su prodavali 'bluebox', to je bila stvar napravljena da prevari telefonsku kompaniju. Ako pogledate Billa Gatesa i Paula Allena, oni su svoj biznis započeli koristeći kompjutorsko vrijeme na Harvardu, to je vrlo jasno bilo u suprotnosti sa pravilima. Razlika između Aarona i ljudi koje sam upravo spomenuo je u tome to je Aaron elio svijet učiniti boljim mjestom, nije elio samo zaraditi novac. Swartz je nastavio otvoreno govoriti o različitim temama na internetu. Znate, razlog zbog koga internet funkcionira je konkurentno trite ideja. I mi se moramo fokusirati na to da dobivamo vie informacija u vezi nae vlade, bolju pristupačnost, vie diskusije, vie debate. A umjesto toga, čini se da je skuptina fokusirana na to da te stvari ugasi. Aaron je mislio da moe promijeniti svijet samo time to će vrlo jasno taj svijet objasniti ljudima. 'FLAME' moe doslovno kontrolirati va kompjutor i učiniti da vas on pijunira. Dobrodoao Aaron, drago mi je da si ponovo sa nama. Znate, kao to su to ranije radili pijuni, stavljali mikrofone i sluali to ljudi pričaju, sada se za to isto koriste kompjutori. Swartz-ova politička aktivnost se nastavlja. Njegova panja bila je usmjerena na dokument skuptine u vezi sa suzbijanjem internet piraterije. To se zvalo 'SOPA' (akt o zaustavljanju internet piraterije). Aktivisti, poput Petera Eckersleya, smatrali su ga velikim pretjerivanjem, koje prijeti da ugrozi tehnički integritet samog interneta. Jedna od prvih stvari koje sam učinio bila je da sam zvao Aarona. Pitao sam ga: "Moemo li napraviti veliku online kampanju protiv ovoga?" "Ovo nije akt o autorskim pravima." Nije? "Nije", rekao je. "Ovo je akt o slobodi za povezivanjem." Sada sam paljivo sluao. Razmislio je o tome neko vrijeme i onda je rekao: "Da!" Onda je osnovao "Demand Progress". "Demand Progress" je online aktivistička organizacija. Sada imamo oko 1.5 milijuna članova. Pokrenuta je na jesen 2010. Aaron je bio jedan od najistaknutijih u grupi ljudi koja je pomagala u organiziranju oko pitanja socijalne pravde na federalnom nivou u ovoj dravi. 'SOPA' je bio jedan dokument čiji je cilj bio da suzbije online pirateriju muzike i filmova, ali ono to je zapravo radio, u biti je bilo koritenje čekića na problemu koji je zahtijevao skalpel. Ako bi proao, ovaj zakon bi omogućio kompaniji da prekine financiranje sajtova bez odgovarajućeg procesa ili čak da primora Google da isključi njihove linkove. Sve to je potrebno je jedna potvrda o autorskom pravu. To je okrenulo titane tradicionalnih medija protiv nove mnogo sofisticiranije remiks kulture. To svakoga tko vodi neki sajt pretvara u policajca i ako ne radi svoj posao, a to je da se pobrine da nitko na tom sajtu ne radi nita to je čak i potencijalno ilegalno, cijeli sajt bi mogao biti ugaen čak i bez sudskog postupka. To je prevrilo svaku mjeru. Mislim, to je bila katastrofa. Ovaj akt predstavlja ozbiljnu prijetnju građanskoj i slobodi govora za sve koji koriste internet. Bila je samo aka nas koji smo rekli: "Vidite, ni mi nismo za pirateriju, ali nema nikakvog smisla unitavati arhitekturu interneta, sustav imenovanja domena i mnogo toga to ga čini slobodnim i otvorenim, a sve to u ime borbe protiv piraterije." I Aaron je to momentalno skapirao. Slobode koje garantira na ustav, slobode na kojima je naa zemlja izgrađena će iznenada biti izbrisane. Nova tehnologija, umjesto da nam donese veću slobodu, uguit će naa osnovna prava koja smo oduvijek smatrali garantiranim. I u razgovoru sa Peterom sam shvatio da to ne mogu dozvoliti. Kada je predstavljena SOPA, listopada 2011. godine, smatrana je neizbjenom. Kada se akt pojavio, naa strategija je bila da probamo to usporiti. Moda da ga malo oslabimo, ali čak ni mi nismo mislili da ćemo ga moći da zaustaviti. Kada radite u Washingtonu, ono to naučite je da su tu tipične zakonodavne borbe one između različitih postavki financijskih korporativnih interesa. I sve tako da se zaobiđe zakonodavstvo. I najizjednačenije borbe su kada imate jedan set korporativnih interesa protiv drugog seta korporativnih interesa, a da su pri tom financijski podjednako pozicionirani u smislu kampanje i lobiranja. Te borbe su najtjesnije. One koje čak nisu ni borbe, su kada je sav novac na jednoj strani, sve korporacije su na jednoj strani, a na drugoj strani su samo milijuni ljudi. Za svo vrijeme provedeno u javnoj slubi nisam vidio nita nalik PIPA-i i SOPA-i. Na tom aktu je bilo vie od 40 američkih senatora, kao ko-sponzora. Dakle, već su bili daleko od toga da skupe 60 glasova da prođu sve proceduralne korake. Čak sam i ja počeo sumnjati u sebe. Bio je to teak period. Swartz i 'Demand Progress' su uspjeli pridobiti ogromnu podrku, koristeći tradicionalne uvrede u kombinaciji sa uobičajeno koritenim glasom preko 'IP'-a, čime su učinili da se vrlo lako moe pozvati skuptina. Nikada nisam upoznao nikoga tko je mogao raditi na njegovom nivou, i sa tehnoloke strane i sa strane strategije kampanje. Milijuni ljudi su zvali skuptinu i potpisali peticiju protiv SOPA-e. Skuptina je uhvaćena bez garda. Bilo je neto u tome kada gledate te zbunjene članove skuptine koji raspravljaju o aktu, gledate ih kako inzistiraju na tome da mogu da reguliraju internet, i gomila trebera ih nikako nije mogla zaustaviti. Ja nisam treber. Ja jednostavno nisam dovoljno treber. Moda bi trebali pitati neke trebere to ova stvar zapravo radi. Hajde da organiziramo sasluanje, dovedite trebere. Stvarno? trebere? Znate, mislim da je riječ koju ste traili zapravo "stručnjaci". Da vas prosvijetle, da vam se zakoni ne bi obili o glavu, unitili internet. Mi smo koristili izraz "treber", ali nama je to dozvoljeno da koristimo, jer mi smo treberi. Činjenica da nas je to odvelo toliko daleko, a da oni nisu razgovarali sa nekim tehničkim stručnjacima, ogleda se u činjenici da u ovome gradu postoji problem. Traim nekoga da dođe pred ovo tijelo i svjedoči u sasluanju i kae: "Evo, zbog ovoga oni nisu u pravu." Postojao je ured koji je davao znanstvene i tehnoloke savjete i članovi su mogli otići tamo i reći: "Pomozite mi da shvatim XYZ". A Gingrich ju je ugasio. Rekao je da je to bacanje novaca. Od tada je skuptina utonula u mračno doba. Mislim da nitko nije mislio da se SOPA moe pobijediti, uključujući i Aarona. Znao je da vrijedi pokuati, ali djelovalo je da se ne moe pobijediti. I sjećam se, moda par mjeseci kasnije, sjećam se da me je okrenuo i bio u fazonu: "Ja mislim da bi mogli pobijediti." A ja sam rekla: "To bi bilo nevjerojatno." Pozivi skuptini se nastavljaju kada sajt za domene "GoDaddy" počinje podravati akt. Desetine tisuća korisnika prebacilo je svoje domene u znak protesta. U roku od tjedan dana, ponizni "GoDaddy" okreće svoju poziciju prema SOPA-i. Kada su ljudi iz skuptine podrali ovo, filmska i glazbena industrija shvaća da je dolo do tog naglog povratka natrag i oni su na neki način malo prikočili akt. Mogla se vidjeti krivulja deavanja. Moglo se vidjeti da su nai argumenti počeli odjekivati... Izgledalo je kao da Aaron zadaje udarce i biva raznesen... Zadaje jo jedan, pa opet biva raznesen. I na kraju je uspio skupiti dovoljno drva za potpalu, da bi vatra zapravo gorjela i sve se pretvorilo u veliki plamen. 16. siječnja 2012. godine Bijela kuća je izdala saopćenje u kome se kae da nisi podravali akt. A onda, dogodilo se ovo. Ja snano vjerujem da se trebamo baviti pitanjem piraterije i da to trebamo raditi jako ozbiljno. Ali ovaj akt nije prava stvar. Kada je Jimmy Wales podrao zatamnjivanje Wikipedia, petog najpopularnijeg sajta na svijetu, to je sajt koji čini 7% svih 'klikova', bilo gdje na internetu. Wikipedia je postala crna, Reddit je postao crn, Craigslist je postala crna, telefonske linije na Capitol Hillu su se počele topiti od usijanja, članovi skuptine su uurbano davali izjave kojima povlače svoju podrku aktu, koji su promovirali do prije samo par dana. U roku od 24 sata, broj protivnika SOPA-e u skuptini otiao je sa ovoga... na ovo. Vidjeti Kongresmena i Senatore kako lagano mijenjaju ploču tijekom dana u kome je dolo do zatamnjenja je bilo poprilično nevjerojatno. Bio je to potpuni obrat. I tada, ma koliko mi je bilo teko u to da povjerujem nakon svega, mi smo pobijedili! Stvar za koju su svi rekli da je nemoguća, koju su neke od najvećih tvrtki na svijetu otpisale kao nerealnu, se dogodila. Uspjeli smo! Pobijedili smo! Ovo je povijesni tjedan za politiku prema internetu, moda i za američku politiku. Od ljudi iz Washingtona, od zaposlenih u Capitol Hill-u, smo čuli da su dobili vie e-mail-ova i telefonskih poziva toga dana kada je SOPA ugaena nego to su ikada za bilo to dobili. Mislim da je to bio izuzetno interesantan trenutak. To je bio trenutak kada je internet odrastao, u političkom smislu. To je bilo inspirativno jer je teko povjerovati da se zapravo dogodilo. Teko je povjerovati da jedan akt sa tolikom financijskom silom iza sebe nije lagano proao u skuptini. I ne samo da nije lagano proao, već nije proao uopće. Ponekad je lako osjećati se nemoćnim. Kada izađete na ulice, marirate i vičete, a nitko vas ne čuje. Ali ja sam danas tu da vam kaem: "Vi ste moćni!" Moda se ponekad osjećate kao da vas nitko ne slua, ali ja sam tu da vam kaem da ste vi ti koje sluaju. Vi pravite razliku. Vi moete zaustaviti ovaj akt ako ne odustanete od borbe. Stop PIPA! Stop SOPA! Neke od najvećih internet tvrtki, da budemo iskreni, bi imale koristi u svijetu u kome će sitniji konkurenti biti cenzurirani. Ne smijemo dozvoliti da se to dogodi. Za njega je vanije bilo da bude siguran da je napravljena manja promjena, nego da igra neku malu ulogu u velikoj promjeni. Ali SOPA je bilo neto gdje je igrao veliku ulogu u velikoj promjeni. I za njega je to na neki način bio dokaz koncepta. Ok, ono to ja elim učiniti u svom ivotu je da promijenim svijet. Razmiljam o tome na jednom znanstvenom nivou, procjenjujući svoj utjecaj. I ovo je dokaz da je to moguće. Ono to elim učiniti u svom ivotu je moguće. Dokazao sam da mogu to učiniti. Da ja, Aaron Swartz, mogu promijeniti svijet. Za momka koji nikada nije mislio da je stvarno neto mnogo učinio, a takav je bio Aaron, to je bio jedan od nekoliko momenata gdje se stvarno moglo vidjeti da se osjećao kao da je učinio neto dobro. Osjećaj kao da je to moda i jedan jedini njegov pobjednički krug. Svi su rekli da nema anse da zaustavimo SOPA-u. Mi smo je zaustavili. To su 3 nevjerojatno dobre pobjede, a godina jo nije gotova. Mislim, ako postoji trenutak kada treba biti pozitivan, onda je to ovaj. On pobjeđuje SOPA-u godinu dana nakon to je bio uhapen. To nije nedvosmisleno sretan trenutak, dosta toga se događa. On je toliko nabrijan da sudjeluje u političkim deavanjima, ne moete ga zaustaviti. Spisak organizacija koje je Swartz osnovao ili bio ko-osnivač je ogroman. I godinama prije nego to je Edward Snowden objelodanio iroko rasprostranjeno nadgledanje interneta, Swartz je već bio zabrinut. okantna je i pomisao da je odgovornost toliko labava, da oni čak nemaju ni osnovnu statistiku o tome koliko je veliki ovaj pijunski program. Odgovor je: "pijuniramo toliko mnogo ljudi, da ne moemo čak ni da ih izbrojimo." Onda je to uasno mnogo ljudi. Jedna od stvari koje su rekli bila je: "Vidi, znamo brojeve telefona onih koje pijuniramo, ali ne znamo točno koliko je to stvarnih osoba." Ali su govorili da uopće ne mogu iznijeti cifru. To je poprilično... Mislim, to je zastraujuće. Izloili su ga nevjerojatnom pritisku, oduzeli mu sav novac koji je zaradio. Prijetili su da će mu fizički oduzeti slobodu. Zato su to radili? Zato su se okomili na borce protiv korupcije? Zato su se okomili na ljude koji govore istinu o raznim stvarima, od banaka preko ratova, do transparentnosti vlade. Dakle, tajnovitost odgovara onima koji već imaju moć, a mi ivimo u eri tajnovitosti koja se podudara sa erom u kojoj vlada čini također i dosta stvari koje su vjerojatno ilegalne i protivne ustavu. Dakle, te dvije stvari nisu slučajne. Potpuno je jasno da je ova tehnologija razvijena ne za male prekooceanske zemlje, nego ba za ovdje, za upotrebu u SAD, i to od strane vladajuće strukture. Problem u vezi pijunskih programa je to su već dugo u laganoj ekspanziji, jo iz vremena Nixonove administracije. Očigledno je da su omasovljeni nakon 9/11, pod vlaću Georgea W. Busha. Obama je nastavio da ih iri. Problemi su se lagano pogoravali, ali se nikada nije pojavio momenat kada si mogao reći: "Ok, moramo motivirati opoziciju danas, jer danas je dan kada je to vano." Po mojoj procjeni, sudski proces protiv Aarona Swartza bio je način da se poalje neka vrsta laserske poruke grupi ljudi koje je Obamina administracija vidjela kao političku prijetnju. A to su naročito bila hakerska, informacijska i udruenja demokratskih aktivista. I poruka koju je Obamina administracija eljela da poalje toj određenoj grupi ljudi, po mojoj procjeni, bila je: "Znamo da ste sposobni da napravite probleme establimentu, i zato ćemo pokuati da od Aarona Swartza napravimo primjer, da bismo zastraili to je moguće vie vas, da ne upadnete u takve probleme." Iz vlade su rekli: "O, pravna sredstva koja koristimo da bismo legalizirali pijunske programe, također su povjerljiva, tako da va, ne moemo čak ni reći koje zakone koristimo da bismo vas mogli pijunirati." Svaki put mogu reći: "A, ovo je jo jedan primjer cyber rata, cyber kriminalci nas ponovo napadaju, u opasnosti smo, svi smo ugroeni." To koriste kao opravdanje da proguraju sve opasnije i opasnije zakone. to ti osobno misli, kako se odvija ova borba? Od tebe ovisi! Znate, postoje neka dva različita kuta gledanja. Sve je sjajno, internet je stvorio svu tu slobodu i sve će biti fantastično. Ili, sve je uasno. Internet je stvorio sve te alatke za razbijanje i pijuniranje i ono to zovemo kontroliranjem. I ja mislim da su oba kuta gledanja istinita. Internet je učinio obje stvari, i obje su na neki način zadivljujuće. A od nas ovisi to će pobijediti na due staze. Nema smisla reći: "O, vie se događa jedno nego ovo drugo." Znate, istinite su obje stvari, a od nas ovisi na koju ćemo staviti akcenat i koju ćemo iskoristiti, jer su obje tu i uvijek će biti tu. 12. rujna 2012. federalni tuioci promijenili su optunicu protiv Swartza, dodajući telekomunikacijsku prijevaru, nedozvoljeno pristupanje kompjutoru i kompjutorsku prevaru. Sada, umjesto sa 4 prekraja, Swartz se suočavao sa 13. Snaga tuilatva dramatično je porasla, kao i potencijalne kazne i robija za Swartza. Podigli su odvojene optunice da bi dodali jo djela za koje ga terete i imali su teoriju zato sve to predstavlja seriju federalnih zločina i da tu ima prostora za vrlo otru kaznu u skladu sa zakonom. Ta teorija i veći broj slučajeva protiv Swartza utjecali su na zakon prvobitno donesen 1986. godine. Zvao se "Commaslac Fraud and Abuse Act" (kompjutorske prevare i akt o zloupotrebi). Bio je inspiriran filmom "War Games" sa Mathewom Brodrickom i bio je to sjajan film. U ovom filmu, jedan klinac moe magijom kompjutorske mree pokrenuti nuklearni napad. To ba i nije moguće, a svakako nije bilo moguće osamdesetih, ali izgleda da je ovaj film dovoljno uplaio skuptinu da preskoče originalni zakon o kompjutorskim prevarama. Ovaj zakon je zastario. Na primjer, on kanjava sporazume o uvjetima pruanja usluga i neto poput "eHarmony" ili "match. com" i neko tko, na neki način, napumpava svoje osobne karakteristike. I odjednom, u ovisnosti od nadlenosti i tuioca, mogli bi se naći u gomili problema. Svi znamo to znači 'uvjeti koritenja'. Većina ljudi ih ne čita, ali nepridravanje njihovih uvjeta moglo bi značiti da činite prestup. Na sajtovima uvjeti koritenja obično sadre neto poput "Budite pristojni" ili "ne činite nita to je neprikladno". Ideja da krivični zakon ima bilo to reći u vezi sa ovim tipom prekraja, mislim da većinu ljudi označava kao luđake. Primjeri su jo luđi. Dok nisu promijenjeni u oujku 2013., u uvjetima koritenja na sajtu "Seventeen magazine" pisalo je da morate biti stariji od 18 godina da biste ga čitali. Ja bih rekla da prema načinu na koji pravosuđe interpretira ovaj zakon, vjerojatno svi mi krimo zakon. Nejasan i sklon zloupotrebi, ovaj zakon je postao univerzalni čekić za iroki spektar sporova u vezi sa kompjutorima. Iako nije bio jedini faktor u njegovom slučaju, 11 od 13 optubi protiv Swartza bili su sadrani u "Commaslac Fraud and Abuse Act" zakonu. Pitanje "Zato?" krui nad većim djelom priče o Aaron Swartzu. to je to motiviralo vladu i to je zapravo njihov slučaj? Iz Ministarstva pravosuđa odbili su dati odgovore, ali Prof. Orin Kerr je bivi tuilac koji je proučavao slučaj. Mislim da sam ovom slučaju priao drugačijim pravcem od drugih ljudi iz brojnih razloga. Bio sam federalni tuilac u Odsjeku za pravosuđe 3 godine prije nego to sam počeo predavati. Vlada je istupila sa optunicom baziranom na njihovom miljenju o vrsti zločina koji su počinjeni. Sa čisto pravničkog aspekta, gledajući presedane, gledajući statut, gledajući povijest, gledajući slučajeve koji su do tada bili, ja mislim da je to bila fer optunica, ako je bazirana na tome. Moe se raspravljati o tome da li su trebali pokretati ovaj slučaj. Ima tu dosta mimoilaenja. Neki ljudi su na strani slobodnog pristupa, neki nisu. Ja mislim da je vlada shvatila Swartzov "Guerilla Open Access Manifesto" jako ozbiljno. I mislim da su ga smatrali za nekoga tko je prijestupnik. Moralni imperativ da se prekri zakon, zakon koji je Swartz smatrao nepravednim. A u demokraciji, ako mislite da je zakon nepravedan, postoje načini da se taj zakon promjeni. Moete otići u skuptinu, kao to je to Swartz maestralno učinio sa SOPA-om, ili moete prekriti taj zakon, s ciljem da ga ponitite. I ja mislim da se tuilatvo vodilo osjećajem da je Swartz prekrio zakon ne samo da bi ga prekrio, već da bi ga istinski ponitio. Da svi mogu imati pristup bazi podataka na način da se pasta za zube vie ne moe vratiti u tubu. To bi bila gotova priča i Swartz bi izaao kao pobjednik. Postoji dosta neslaganja u drutvu po pitanju toga da li je ovaj zakon nepravedan, i na kraju je to odluka koju narod Amerike treba donijeti preko skuptine. A mislim da je drugi problem taj to mi jo uvijek pokuavamo shvatiti gdje je granica između ozbiljnih i manje ozbiljnih prijestupa. Sada ulazimo u novu eru kompjutora i kompjutorskih zloupotreba i jo uvijek nemamo jasan stav gdje je ta granica, jer to jo uvijek usuglaavamo. Ovo je jadna upotreba tuilačke diskrecije. Čekić kojim Odsjek za pravosuđe plai ljude postaje sve veći i veći i veći. I zato većina ljudi... Znate, ne moete se tako kockati sa svojim ivotom. Treba li da prislukujemo nečiji telefon? Treba li da ih snimamo? Treba li da privedemo nekoga i natjeramo ga da svjedoči protiv nekog drugog? Tako razmiljaju federalni agenti i tuioci. Oni grade slučajeve, oni ih prave. Swartz je uhvaćen kandama brutalnog pravosudnog sustava iz koga se nije moglo natrag. Mainerija koja je Ameriku učinila zemljom sa najvećom stopom zatvorskih kazni na svijetu. Dozvolili smo sebi da budemo zarobljenici politike straha i bijesa. I sve ono čega se bojimo, poput budućnosti interneta i pristupa, i sve ono zbog čega smo ljuti, instinktivno dovodi do intervencije pravosudnih organa. I koristili smo zatvor, tamnicu i kazne da bi rijeili gomilu problema koji povijesno nikada nisu smatrani problemom pravosuđa. Impuls za prijetnju, optubu, krivično gonjenje, to je dio onoga to je stvorila ova debata i kontroverze oko online pristupa i informacija na internetu. To je u skladu sa onim to smo vidjeli u drugim područjima, uz jednu razliku to su mete i rtve zatvorskog kanjavanja obično bili siromani i manjine. Swartzovo izoliranje od prijatelja i obitelji se pojačalo. Sutinski je prestao baviti se bilo čim drugim. Taj slučaj je u stvari potpuno okupirao njegov ivot. Jedan od Aaronovih odvjetnika je rekao tuiocima da je on bio emocionalno ranjiv, i da je to neto to bi trebali imati na umu, tako da... Da to znaju. To ga je jako pritiskalo. Nije mu se dopalo da su mu akcije i kretanja ograničeni u bilo kom pogledu. A prijetnja zatvorom, kojom su mu prijetili, za njega je bila zastraujuća. Potpuno je iscrpio svoja financijska sredstva. I nas je to dosta kotalo, a podigao je i dodatne svote novca. To se mjerilo milijunima dolara. Pravna obrana? -Da. Mjerila se milijunima? -Da. Da, mislim da nije elio predstavljati teret ljudima. Mislim da je to bio faktor. Na primjer, ja vodim normalan ivot, a onda imam i ovo sranje kojim se trebam baviti. A trudim se da ta dva odvojim to je vie moguće. Ali, počelo je da se prepliće, i sve je postajalo usrano. Pred Swartzom je bio teak izbor, koji je samo postajao jo tei. Priznati krivicu i nastaviti sa svojim ivotom ili boriti se protiv loeg sustava? U njegovom slučaju, odgovor je bio jednostavan. Odbio je posljednju nagodbu i datum suđenja je bio određen. Aaron je bio odlučan u namjeri da ne poklekne i prihvati neto to nije smatrao ispravnim, ali također mislim da je bio i uplaen. Mislim da ne bi osudili Aarona. Mislim da bismo ga izvukli iz te sudnice i ja bih ga od srca zagrlio i preli bismo preko te rječice u Bostonu i otili na par piva. Stvarno sam mislio da smo u pravu. Mislio sam da ćemo dobiti slučaj. Mislio sam da moemo da dobijemo slučaj. Nije mnogo pričao o tome, ali se mogao vidjeti straan bol kroz koji je prolazio. Nikada u djetinjstvu Aaron nije izraavao ozbiljnije promjene raspoloenja ili neke depresivne epizode ili bilo to to bih ja opisao kao ozbiljnu depresiju. Moguće je da je bio u depresiji, ljudi znaju biti depresivni. U vrlo ranoj fazi nae veze, nakon nekih 3 ili 4 tjedna, sjećam se da mi je rekao da sam mnogo snanija nego on. Bio je lomljiv na mnogo načina, za njega su stvari bile mnogo tee nego za druge ljude. I to je bio dio njegove brilijantnosti. Mislim da je vjerojatno imao neto poput kliničke depresije u ranim dvadesetima. Ne mislim da se to deavalo kada sam ja bila sa njim. Nije bio radosna osoba... Ali to nema veze sa depresijom. Samo je bio pod ogromnim pritiskom ravno dvije godine. Jednostavno to nije elio vie raditi. Bio je... Mislim da mu je to bilo previe. Dobio sam telefonski poziv kasno navečer. Osjetio sam da neto nije u redu i onda sam pozvao i shvatio to se dogodilo. Jedan od osnivača drutvene mree "reddit" pronađen je mrtav. Policija je objavila da se 26-godinji Aaron Swartz ubio jučer u svom stanu u Brooklynu. Pomislio sam da smo izgubili jednog od najkreativnijih umova nae generacije. U tom trenutku osjećao sam se kao da se cijeli svijet raspao. Bila je to jedna od najteih noći u mome ivotu. Kao da sam vikala: "Ne čujem te! to si rekao? Ne čujem te!" Ne mogu, to je to... Nita od toga nije imalo smisla i stvarno i dalje nema. Bio sam tako isfrustriran i bijesan. Znate, pokuao sam to objasniti svojoj djeci. Moje trogodinje dijete mi je reklo da će gs doktori srediti. Poznavao sam mnogo ljudi koji su umrli, ali nikada nisam izgubio tako nekoga. Jer svi osjećaju, pa i ja također, da smo toliko toga mogli... jo učiniti. Nisam znao da je dotle stiglo. Nisam znao da je toliko patio. On je bio dio mene. I samo sam eljela da to nije stvarno. A onda sam pogledala na njegovu stranicu na Wikipedii i vidjela sam krajnji datum. 02-02-2013. Aaron je mrtav. Lutalice ovoga ludoga svijeta, izgubili smo mentora, mudraca. Borci za pravo, jedan nas je manje, izgubili smo jednog naeg. Njegovatelji, staratelji, sluaoci, hranioci, svi roditelji, izgubili smo nae dijete. Zaplačimo svi. Prva pomisao mi je bila: "to ako nitko i ne primijeti?" Nije mi bilo jasno koliko je bio poznat. Nikada nisam vidjela nita slično takvom izlijevu. Mrea se samo upalila. Svatko je to pokuao objasniti na svoj način, ali nikada ranije nisam vidio da ljudi tuguju na Twitteru. Ljudi su evidentno alili online. On je bio dečko interneta. I cijeli svijet ga je ubio. ivimo usred perioda kada velika nepravda ostaje netaknuta. Arhitekti financijskog kraha redovno sjede na večeri sa predsjednikom. Usred toga vremena stoji ideja to je vlada trebalo krivično goniti. Bilo bi apsurdno, da nije bilo tragično. Pitanje je moemo li neto učiniti, imajući u vidu to se dogodilo, da učinimo svijet boljim mjestom. I kako moemo nastaviti to nasljeđe, to je jedino pitanje koje se moe postaviti. Po cijelom svijetu se organiziraju računarski skupovi i Aaron Swartz je u nekom smislu izvukao najbolje iz nas u pokuajima da se kae: "Kako da ovo popravimo?" Po mom skromnom miljenju on je bio jedan od pravih ekstraordinarnih revolucionara koje je ova zemlja proizvela. Ja ne znam da li je Aaron bio poraeni ili pobjednik, ali mi smo svakako oblikovani rukom onih stvari sa kojima se on rvao. Kada smo pokrenuli naoruane predstavnike zakona na građane koji pokuavaju poboljati pristup znanju, mi smo prekrili zakon i oskrnavili smo hram pravde. Aaron Swartz nije bio kriminalac. Promjena se ne odvija na kotačima neminovnosti. Ona proizilazi iz stalne borbe. Aaron je stvarno mogao proizvesti magiju i ja sam posvećena tome da se osigura da se njegova magija ne okonča njegovom smrću. On je vjerovao da moe da promjeni svijet. I bio je u pravu. Od prole nedjelje i od danas, Feniksi se već podiu. Nakon Swartz-ove smrti, poslanik Zoe Lofgren i senator Ron Wyden predstavili su zakone za reformiranje zakona o kompjutorskim prevarama i zloupotrebama, zastarjelog zakona na osnovu koga je podignuta većina optubi protiv Swartza. Nazvan je "Aaron's Law" (Aronov zakon). Aaron je vjerovao da bi se doslovno sve vrijeme trebali pitati: "to je najvanija stvar na svijetu kojom bi se sada trebali baviti?" I ako ne radite na tome, zato ne radite? Volio bih da moemo promijeniti prolost, ali ne moemo. Ali moemo i moramo promijeniti budućnost. Moramo to zbog Aarona. Moramo to zbog sebe samih. Moramo učiniti to da bi na svijet napravili boljim mjestom. Humanijim mjestom. Mjestom u kome pravda funkcionira. I u kome pristup znanju postaje ljudsko pravo. Bio je jedan klinac, u veljači, iz Baltimora. 14 godina star. Koji je imao pristup 'JStor'-u i koji je pretraivao 'JStor' nakon to je neto pročitao. I on je smislio način kako da uradi rane testove na rak guterače. A rak guterače ubija sve u vama, jer ga otkrivamo suvie kasno, i u momentu kada ga otkrijemo već je prekasno da neto poduzmemo. I on je slao e-mailove čitavom odjelu onkologije u John Hopkinsu. Znate, stotine mailova. -Četrnaestogodinjak? Da, klinac od 14 godina. I većina njih ga je ignorirala. Ali jedan od njih mu je odgovorio na mail. Napisao je: "Ovo nije skroz glupa ideja. Zato ne bi navratio ovdje?" Ovaj klinac je radio večerima i vikendima sa tim istraivačem i u veljači sam ga čuo u vijestima. Samo nekoliko tjedana nakon Aaron-ove smrti, kada je Aarona bilo dosta na vijestima. Oprostite... I rekao je da je razlog zbog koga je na vijestima, to to su uspjeli. Slali su rani test za rak guterače, koji će spaavati ivote. I on je rekao: "Evo zbog čega je ono to je Aaron radio bilo toliko vano." Jer nikada se ne zna, zar ne? Ova istina svemira nije samo neto to kreatori politike koriste da skapiraju koliko bi trebalo biti ograničenje brzine. To je mjesto odakle dolaze stvari koje će vae dijete spasiti da ne umre od raka guterače. A bez pristupa, osoba koja bi mogla smisliti neto to ima va broj zapisan na sebi, moda nikada neće smisliti taj odgovor. Vrlo dobro Aaron, vrlo dobro! Ok! A sada, showtime! preveo: veljko13 na hrvatski: ameo02 Preuzeto sa www.titlovi.com