Pre otprilike dve godine, primio sam telefonski poziv koji mi je promenio život. „Hej, ovde tvoj rođak Hasan.” Smrzao sam se. Vidite, ja imam preko 30 bliskih rođaka, ali nisam znao nijednog po imenu Hasan. Ispostavilo se da je Hasan rođak moje majke koji je upravo stigao u Montreal kao izbeglica. Tokom narednih nekoliko meseci, došlo je još tri rođaka u Kanadu, tražeći azil, sa tek nešto više od onoga što su imali na sebi. Tokom dve godine od tog poziva, moj život se potpuno promenio. Napustio sam akademski svet i sada vodim šaroliki tim tehnologa, istraživača i izbeglica, koji razvijaju prilagođena sredstva samopomoći za pridošlice. Mi želimo da im pomognemo da prevaziđu jezičke, kulturološke i druge prepreke zbog kojih se osećaju kao da su izgubili kontrolu nad svojim životom. Mi smatramo da veštačka inteligencija može pomoći da povrate svoja prava i dostojanstvo koje mnogi ljudi izgube kada traže pomoć. Izbegličko iskustvo moje porodice nije jedinstveno. Prema Visokom komesarijatu UN za izbeglice, svake minute 20 ljudi promeni mesto prebivališta, usled klimatskih promena, ekonomskih kriza i socijalne i političke nestabilnosti. Volontirajući u lokalnom prihvatilištu organizacije YMCA u koje su poslati moj rođak Hasan i ostali rođaci, videli smo i naučili da cenimo koliko napora i koordinacije je potrebno za preseljenje. Kada dođete, morate da nađete advokata, i da popunite pravna dokumenta u roku od dve nedelje. Takođe treba da zakažete medicinski pregled kod ovlašćenog lekara, samo da biste se prijavili za radnu dozvolu. Morate i da počnete da tražite mesto gde ćete živeti pre nego što primite bilo kakvu socijalnu pomoć. Sa hiljade onih koji hrle iz Sjedinjenih Država kako bi potražili azil u Kanadi, tokom proteklih nekoliko godina, brzo smo videli kako to izgleda kada postoji više ljudi kojima treba pomoć nego sredstava da im se pomogne. Socijalne službe ne rade brzo, i čak i ako zajednice čine sve da pomognu što većem broju ljudi, sa ograničenim sredstvima, pridošlice na kraju provedu toliko vremena vrteći se u krug, ne znajući kuda da se okrenu. U Montrealu, na primer, uprkos milionima dolara koje se troše kao pomoć naporima za preseljenje, gotovo 50 procenata pridošlica i dalje ne zna da postoje besplatni izvori koji im mogu pomoći oko svega, od popunjavanja papirologije do pronalaženja posla. Nije izazov da ta informacija ne postoji. Naprotiv, oni kojima je pomoć potrebna su često toliko bombardovani informacijama da je jako teško shvatiti sve to. „Nemoj mi davati još informacija, samo mi reci šta da radim.” bila je izjava koju smo slušali iznova i iznova. A ona se odnosi na to koliko može biti teško snaći se kada prvi put dođete u novu zemlju. Pa i sam sâm se borio sa istim problemima kada sam stigao u Montreal, a imam doktorat. (Smeh) Kako je to sročio naš član tima, takođe izbeglica: „U Kanadi, SIM kartica je značajnija od hrane, zato što nećemo umreti od gladi.” Ali dobiti pristup pravim sredstvima i informacijama može predstavljati tanku liniju između života i smrti. Ponoviću: imati pristup pravim sredstvima i informacijama može predstavljati tanku liniju između života i smrti. Kako bismo rešili ove probleme, napravili smo Atar, prvog ikada napravljenog virtualnog zastupnika, koji vas vodi korak po korak kroz vašu prvu nedelju od momenta dolaska u novi grad. Samo recite Ataru kakva vam pomoć treba. Atar će vam zatim postaviti neka osnovna pitanja kako bi shvatio vaše lične okolnosti, i odlučio da li imate osnov za sredstva. Na primer: da li imate prenoćište večeras? Ako ne, da li biste više voleli žensko prihvatilište? Da li imate dece? Atar će vam tada dati jednostavnu listu „korak po korak” koja vam govori sve što treba da znate, od toga gde da idete, kako da dođete do tamo, šta da ponesete sa sobom i šta da očekujete. Možete postaviti pitanje u bilo kom momentu, a ako Atar nema odgovor, bićete povezani sa stvarnom osobom koja zna. Ono što je najuzbudljivije je da mi pomažemo humanitarnim i organizacijama za pružanje usluga da prikupe podatke i analitiku koja je potrebna da bi se razumele promenljive potrebe pridošlica u stvarnom vremenu. To je ono što bitno menja situaciju. Već smo se udružili sa Visokim komesarijatom u pružanju ove tehnologije u Kanadi, i tokom našeg rada smo sprovodili kampanje na arapskom, engleskom, francuskom, kreolskom i španskom. Kada pričamo o problemima izbeglica, često se fokusiramo na zvaničnu statistiku od 65,8 miliona prinudno raseljenih širom sveta. Ali u stvarnosti je to mnogo više. Do kraja 2050. godine, biće još dodatnih 140 miliona ljudi koji su pod rizikom od raseljavanja usled uništavanja životne sredine. Danas, u ovom momentu, skoro jedna milijarda ljudi živi u ilegalnim naseljima i predgrađima. Raseljavanje i integracija su jedan od najvećih izazova današnjice. Nadamo se da Atar može pružiti zastupnika svakom novom pridošlici. Nadamo se da Atar može pojačati postojeće napore i rasteretiti pritisak sa mreže socijalne zaštite koja je već rastegnuta preko svojih granica. Ali ono što nam je najznačajnije je da naš rad pomaže povratku prava i dostojanstva koje izbeglice gube tokom raseljavanja i integracije, pružajući im sredstva koja su im potrebna da bi pomogli sami sebi. Hvala vam. (Aplauz)